Peristil
Crvena boja granitnih stupova naglašava ceremonijalnu funkciju. Naime, od cara Dioklecijana purpur postaje bojom cara.
Gradnjom novoga gradskog trga s vijećnicom (Pjaca) 13./14. st., Peristil postaje vjersko središte. Danas ga sa zapada zatvaraju palače splitskih plemićkih obitelji Grisogono i Cipci, naslonjene na njegove autentične kolone i lukove. Svojim renesansnim i gotičkim stilom gradnje i same postaju spomenicima.
Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i nesvakidašnjoj akustici, Peristil postaje svjetska kazališna scena, kao izmišljena za operne klasike (Verdijeva "AIDA") te grčke tragičare
("Antigona", "Kralj Edip" itd.), a ispijajući na njemu kavu pred kavanom Luxor (u njoj su ostaci Venerina hrama), možete upitati prelijepu sfingu, staru preko 3.500 godina, što se zbilo noćas i što vas sutra čeka.
Nije papa Vojtila, za posjeta Splitu prije nekoliko godina, slučajno izustio: "Bože moj, koliko li je nogu ovuda gazilo."
Peristil
Ključne riječi Dioklecijan, arhitrav, adoracija
Peristil je bio namijenjen caru Dioklecijanu, kultu živog sina Jupiterova. Car se pojavljivao pod arhitravnim lukom središnjeg dijela protirona. Pristupa mu se u adoraciji. Klečeći se ljube skuti njegova grimiznog plašta, ili se pred njim pada ničice, ležeći cijelim tijelom na zemlji.
Crvena boja granitnih stupova naglašava ceremonijalnu funkciju. Naime, od cara Dioklecijana purpur postaje bojom cara.
Gradnjom novoga gradskog trga s vijećnicom (Pjaca) 13./14. st., Peristil postaje vjersko središte. Danas ga sa zapada zatvaraju palače splitskih plemićkih obitelji Grisogono i Cipci, naslonjene na njegove autentične kolone i lukove. Svojim renesansnim i gotičkim stilom gradnje i same postaju spomenicima.
Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i nesvakidašnjoj akustici, Peristil postaje svjetska kazališna scena, kao izmišljena za operne klasike (Verdijeva "AIDA") te grčke tragičare
("Antigona", "Kralj Edip" itd.), a ispijajući na njemu kavu pred kavanom Luxor (u njoj su ostaci Venerina hrama), možete upitati prelijepu sfingu, staru preko 3.500 godina, što se zbilo noćas i što vas sutra čeka.
Nije papa Vojtila, za posjeta Splitu prije nekoliko godina, slučajno izustio: "Bože moj, koliko li je nogu ovuda gazilo."
Podrumi Dioklecijanove palače
Ključne riječi podrumi, Diokelcijan, dvorane, hodnici
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Spomenik kulture
Podrumima Dioklecijanove palače naziva se natkriveni i dijelom podzemni prostor u najjužnijem dijelu Starog grada (dio nekadašnje Dioklecijanove palače) u Splitu. Riječ je o nadsvođenim, većim ili manjim dvoranskim prostorima i hodnicima između njih. Njihova površina velika je kao osmina čitave nekadašnje Palače.
Oblikovani su pri gradnji Palače na položaju s padom prema morskoj obali, u svrhu izravnavanja razine južnog, rezidencijalnog dijela, s ostalim dijelovima Palače. Njihovi prostori imaju raznovrsne oblike: bazilikalni, centralni, centralno - križni, pravokutni itd. Zidovi su im služili za temelje carskim stambenim zgradama iznad njih pa su se oblici njihovih prostora vjerojatno podudarali s oblikom tih građevina koje su nestale oblikovanjem kuća i ulica Splita u srednjem vijeku. Vjerojatno su korišteni i za skladišni, možda i tamnički prostor.
Njihovo iskopavanje započeto je u 19. stoljeću, a najveći zamah je imalo u 50-tim godinama 20. st. i do danas su većinom otkriveni. Zapadni dio Podruma očuvan je u cijelosti te je skoro sasvim pristupačan razgledavanju. Njihov se istočni dio tijekom srednjeg vijeka dijelom urušio, no i on je većinom danas otkriven i pristupačan javnosti, iako su zbog navedenog bezrazložno uništeni mnogo vrjedniji, srednjovjekovni i kasniji građevni sklopovi i ulice grada, zajedno sa starim samostanom i crkvom Sv. Klare, koji su se nalazili na mjestu urušenja i u njegovoj blizini.
Ono što bi se možda trebalo smatrati pravom vrijednošću Podruma i po čemu je Split jedinstven u svijetu, jest činjenica kako se iznad njihovih dojmljivih, monumentalnih prostora, već gotovo tisuću i pol godina nalazi živo tkivo grada, ulice i kuće Splita.
Podrumi se danas koriste kao atraktivni sajmeni i izložbeni prostor.
Tvrđava Gripe
Ključne riječi Mlečani, turci, obrana
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Utvrda
Tvrđava Gripe je novovjekovni fortifikacijski i obrambeni kompleks izgrađen u 17. stoljeću za obranu Splita od Turaka. Danas je u njoj smješten Hrvatski pomorski muzej i Državni arhiv.
Prodorom Turaka na Balkan i uvođenjem novog načina ratovanja uz pomoć topova, splitske obrambene zidine više nisu bile prikladne za obranu od topova. Godine 1648. Mlečani su uz pomoć splitskih odreda osvojili Klis, međutim to nije odviše pomoglo Splitu koji je i dalje bio izložen turskim napadima (grad je prvi put napadnut 1645.). Stalna opasnost za grad bilo je uzvišenje Gripe, s kojegu su, ako bi ga zauzeli, Turci mogli tući grad topovima. Stoga su Splićani zatražili od mletačkih vlasti da se na tom položaju izgradi tvrđava koja bi branila Split od napada.
Venecija je na kraju odlučila udovoljiti zahtjevima Splićana i naredila je izgradnju novih gradskih utvrda sa sustavom zemljom ispunjenih bastiona (terrapienata) spojenih jakim zidinama (cortinama). Jednako tako, zapovijeđena je i izgradnja tvrđave Gripe, također sustavom terrapienata. Za utvrđivanje grada i gradnju tvrđave bio je zadužen vojni inženjer Alessandro Magli.
Prokurative
Ključne riječi trg, kazalište, budućnost
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Povijesna cjelina
Prokurative, ili službeno Trg Republike, glasoviti je mediteranski trg u središtu grada Splita, zapadno od Dioklecijanove palače, poznat i kao pozornica kulturnih zbivanja u gradu pod Marjanom. Već gotovo pedeset godina na Prokurativama se održava i tradicionalni festival zabavne glazbe "Split".
Načelnik dr. Bajamonti je imao dalekosežan cilj stvoriti od Splita, kako je govorio "citta del avvenire" (Grad budućnosti), pa je mnogo svoga truda uložio u izgradnju i uređenje Splita kako bi od zapuštenog provincijskog gradića stvorio mali napredni europski grad. Rukovođen geslom "Volere e potere" (Htjeti je moći) odmah po stupanju na dužnost općinskog načelnika, dao se na realizaciju svojih planova.
Kazališna zgrada koja je izgrađena na Marmontovoj poljani činila je okosnicu budućeg sklopa Prokurativa. "Teatro Bajamonti" svečano je otvoren 27. prosinca 1859. godine. Daljnji Bajamontijev plan bila je izgradnja dvaju krila, građevnog sklopa zvanog Prokurative prema znamenitim venecijanskim Procurativama.
Dana 15. svibnja 1882. godine Bajamontijevo kazalište je uništeno u požaru, a zgrada je nešto kasnije obnovljena, ali ne u izvornom obliku (u novo doba tu je bilo smješteno kino "Marjan" i "Kazalište mladih"). U razdoblju od 1863. do 1867. godine građeno je zapadno krilo kompleksa u neorenesansnom stilu prema projektu arhitekta G. B. Medune.
Godine 1899. podignuta je na južnoj strani Marmontove poljane ograda od kamenih stupića, izrađenih još za vrijeme Bajamontija. Godine 1905. obnavljalo se zapadno krilo i tom su prilikom dodani cementni maskeroni i frizevi.
Izgradnja istočnog krila Prokurativa započela je 1909. godine i odvijala se u dva perioda; od 1909. do 1911. i od 1927. do 1928. godine.
Katedrala Sv. Duje
Ključne riječi mauzolej, antika, srednji vijek, barok, zvonik, Dioklecijan
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Sakralni spomenik
Među europskim katedralama splitska ima za sjedište najstariju građevinu - mauzolej rimskog cara Dioklecijana. U njoj, na koncu drugog milenija, povijest izmiruje pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu i modernu baštinu. Mauzolej cara-progonitelja kršćana postaje sredinom 7. st. katedralom u kojoj su na počasnim mjestima postavljeni oltari s relikvijama sv. Dujma i sv. Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu.
Glavni je oltar podignut izmedu 1685. i 1689. godine. Osobito je lijep rezbareni svod nad njim u čije je kasete uklopljeno deset sličica iz Starog zavjeta, s kolorističkim udjelom Matije Poncuna.
U sjevernoj niši nalazi se oltar koji je izradio mletački kipar Morlaiter 1767. godine, u koji su 3 godine poslije svečano prenesene moći sv. Duje iz Boninova oltara. U razigranom duhu rokokoa reljefno je prikazan trenutak dekapitacije sv. Dujma.
Najznačajnije djelo u baroknom koru katedrale su drveni nasloni klupa koje su izvorno stajale pred glavnim oltarom. Izrezbarene su u prvoj polovici 13. st. i to je unikatni ikonografski prikaz u europskoj srednjovjekovnoj skulpturi.
Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina započeta u 13. stoljeću. Nad moćno klesanim lavovima, koji u prizemlju zvonika čuvaju ulaz u predvorje katedrale, nalaze se dvije skupine dostojanstvenika koji simbolički nose teret stupova.
Nad antičkim portalom nalazi se maleni sarkofag dviju kćeri kralja Bele IV. koje su umrle od kuge na Klisu 1242. godine. Peripter katedrale služio je kroz čitav srednji vijek kao Campo santo - grobište najodličnijih Splićana.
Atraktivna, dobro uščuvana skalinada vodi vas na sam vrh zvonika s kojega cijelu Dioklecijanovu palaču imate kao na dlanu.
Danas je jedan od najatraktivnijih detalja u Katedrali banak pred oltarom sv. Dujma, s kojega je papa Ivan Pavao II. Vojtila klečeći molitvom zahvaljivao svome mučeniku.
Jupiterov hram
Ključne riječi kult, Jupiter, krstionica
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Spomenik kulture
Pravokutna tlocrta, hram je služio slavljenju Jupiterova kulta. Leži na povišenom podiju. Ispred hrama stajao je trijem na šest stupova. Reljefni prikazi na portalu, kao i kasetirani bačvasti svod utjecali su na ranorenesansnu arhitekturu Andrije Alešija i Nikole Firentinca u Trogiru. Transformacija u Krstionicu događa se u kasnoantičko doba. Pod njim je kripta posvećena sv. Tomi. U njemu je početkom 13. st. postavljen krsni zdenac sastavljen od pluteja oltarne pregrade (11. stoljeće), izvorno iz katedrale. Na jednoj od ploča nalazi se prikaz hrvatskog kralja (Petar Krešimir IV. ili Zvonimir), najraniji prikaz jednog europskog kralja u srednjovjekovnoj kamenoj skulpturi.
U Krstionici danas dominira secesijska skulptura sv. Ivana Krstitelja, po kojoj hram nosi ime nakon transformacije, djelo Ivana Meštrovića. Krstionica se otvara samo jednom godišnje, 24. lipnja, na dan Sv. Ivana Krstitelja.
Hrvatsko narodno kazalište
Ključne riječi neorenesansa, dramski i operni ansambl
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Povijesna zgrada
Splitsko je Kazalište gradeno u neorenesansnom stilu od 1891. do 1893. godine po projektima arhitekata Vecchieta i Bezica. Građeno je izvan stare gradske jezgre zbog svojih dimenzija (tri kata loža i galerija), koje ga uz ljepotu unutarnjeg dijela, te posebice uz naznake neorenesansnog stila na pročelnoj istočnoj fasadi, svrstavaju među najljepša kazališta u Hrvatskoj.
Veliki je požar teško oštetio zgradu 1971. godine. Temeljito je obnovljena 1979. zahvaljujući Mediteranskim igrama.
HNK skoro od prvih početaka ima cjelovit dramski i operni ansambl s baletom.
Po umjetničkim dojmovima jedna je od najznačajnijih kazališnih kuća u Hrvatskoj.
Vestibul
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Spomenik kulture
Jugoistočno od Vestibula nalazi se srednjovjekovni kvart, unutar kojega je najstarija ranoromanička kuća iz desetoga stoljeća. Naslonjena je na sam Vestibul, a u njoj možete odnedavno i prenoćiti. Nasuprot njoj nedavno je otvoren prekrasan odjel Etnografskog muzeja u crkvi sv. Andrije, izgrađenoj u sedmom stoljeću u jednoj od carskih odaja koje, nažalost, nisu sačuvane, ali su zato podrumi njihova vjerna kopija. Tako je usporedbom lako prezentirati Triklinij, carevu blagovaonicu, čija je kopija predočena u istočnim podrumima 1995. godine, s mramornom mensom u sredini. Izlaskom iz podruma pa šetnjom do prvoga kata lako se dade uočiti položaj blagovaonice, kuhinje, gineceja (smještaj za žene) te logičkog nastavka prema termama put istočnog zida. Šetajući bogatim Kriptoportikom, careva šetnica s pogledom na more, ulazilo se u zapadne prostorije gdje je dominirala biblioteka. Na samom jugozapadnom kraju smještene su carske odaje, a tik do njih još neotkopane carske terme, nad kojima se danas nalazi hotel Slavija
Mjedena vrata
Subregija Srednja Dalmacija
Vrsta Spomenik kulture
PORTA MERIDIONALIS njihov je rimski naziv. Kao vrata koja je za južine oplakivalo more, u cijelosti se razlikuju od ostalih triju. Najprije skromnijim dimenzijama pa potom funkcijom izlaska na more, s prvoga kata kroz podrume. Pored renesansnog naziva Aenea-Mjedena, nosila su i atribut Sigurnosna osiguravajući bijeg via maris u slučaju napadaja na palaču. Uz djelomičnu restauraciju, autentični blokovi vrata, iznenadenim posjetiteljima, ukazuju na skoro dvomilenijsku vodootpornost i razinu nagriženosti. Danas su postala "glavna" jer turisti kroz njih započinju stručna razgledanja s lokalnim vodicima, zamišljajući "mulić" s kojega Dioklecijan uz fanfare ulazi u carsku brodicu.
Željezna vrata
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Spomenik kulture
PORTA OCCIDENTALIS njihov je rimski naziv. Jedino je kroz Željezna vrata kolao život svih 17 stoljeća. Kako su otvorena prvoga dana, tako su i danas svjedokom ilirskih, grčkih, rimskih, pa avarskih, tatarskih, slavenskih, turskih, talijanskih, francuskih i inih gena da bi danas napokon, zvonjavom renesansne ure iznad njih, pozdravljala protok priznatih hrvatskih gena.
Šteta što su kršćani na nadvratniku otukli Niku, pogansku boginju pobjede, da bi na istom mjestu izgravirali svoj vjerski signum - križ, u dalekom petom stoljeću. U jedanaestom je sagrađena crkvica Gospe od Zvonika, prvotno posvećena sv. Teodoru, s prekrasnim ranoromaničkim zvonikom. U srednjem se vijeku prostor propugnacula rabio za sudnicu, a do prije samo pedesetak godina je tu bilo carstvo malih trgovačkih radnjica. Perifernim pogledom lako se i danas uoči povijesna dinamika Željeznih vrata, gdje posebice plijeni specifična stanogradnja u samim zidovima, zvonik, dio stražarske šetnice nad ostacima osmerokutnih kula te predivan pogled na decumanus u cijelosti i Narodni trg djelomice.
Srebrena vrata
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Spomenik kulture
Porta orientalis njihov je rimski naziv. Nastavlja se oblik četvrtastog propugnaculuma, iz kojega nas glavna ulica, decumanus, vodi izravno prema zapadu, prema Pjaci, središnjem tradicionalnom okupljalištu Splićana.
Srebrena su vrata bila skromnije dekorirana od Zlatnih. Temeljito su restaurirana 1952. godine, nakon bombardiranja savezničke avijacije u II. svj. ratu, od kojega strada barokna crkva Dušica. Dobro je što su vidljivi ostaci osmerokutnih kula, pa se lako može zamisliti ljepota gradnje i snaga nadzora nad ulaznim vratima sa sjevera, istoka i zapada.
Srebrena su vrata svoju slojevitu povijest okitila najvećim katoličkim događajem u Splićana. Kroz njih je 2000-te, svojim papamobilom, prošao i sam papa Vojtila, diveći se ljepoti katedrale Sv. Dujma upravo iz toga kuta.
Srebrena su vrata već u srednjem vijeku bila zazidana radi sigurnosti, da bi tik do njih bila otvorena mala gradska vrata 1764. godine, prolazna još i danas.
Vrijedno je napomenuti da svaki prolaznik upravo od Srebrenih vrata počinje gaziti po izvornoj razini antičkog pločnika, decumanusa. Baš tu može osjetiti dimenzije rimskoga bulevara po kojemu su jezdili dvoprezi, troprezi i carski četveropreg.
Zlatna vrata
Ključne riječi Dioklecijan, porta aurea
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Spomenik kulture
Porta septemtrionalis njihov je rimski naziv. Kroz njih je car Dioklecijan kročio u Palaču 1. lipnja 305. godine. Građena su u obliku četverokuta, s dvostrukim vratima, s dimenzijama 9 x 9 metara, kao dio obrambene vojne taktike (propugnaculum). Pročelje je dekorirano nišama u kojima su figurirale skulpture četvorice tetrarha (Dioklecijan, Maksimijan, Galerije i Konstancije Klor).
U zapadnom zidu vrata kršćani grade kapelicu Sv. Martina, zaštitnika vojnika i krojača. Danas nad kapelicom iz svoga samostana bdiju sestre dominikanke, koje ce vas srdačno, u svako doba, upoznati s poviješću od stoljeća sedmog.
Pod utjecajem Venecije vrata u 16. st. mijenjaju naziv u Porta Aurea, što ostaje do danas.
U istočnom zidu Splićani su ugradili stanove u kojima je najstarija stanovnica Čehinja Marija Vasekova (94), koja od svojega dolaska iz Olomouca u Split 1930. godine postaje najstroži čuvar baštine.
Izdvajamo
