Novi su tip amfore hrvatski arheolozi već okrstili „crikveničkim“, a to jedinstveno otkriće ovih se dana predstavlja i međunarodnoj stručnoj javnosti. Crikvenička amfora je osobita - tipologija vodi do novih otkrića – saznanja o razvoju lokalne proizvodnje i smjera trgovačkih ruta u Jadranskome moru, a možda i šire.
Istraživanja u Crikvenici vodila je Goranka Lipovac Vrkljan iz Instituta za arheologiju u Zagrebu: „Radi se o amfori s kraja Republike, odnosno početka Rimskog carstva, dakle to je razdoblje oko 1. stoljeća prije i poslije Krista. To je tip amfore s ravnim dnom, koja je jedinstvena jer je doista izrađivana u radionici Seksta Metilija Maksima, vlasnika crikveničke radionice.
Njezina se posebnost očituje i u nekim detaljima: ona ima kao i sve amfore toga tipa specifično ravno dno, ali vrat, grlo i ručke odudaraju od do sada poznatoga tipa koji se proizvodio u sjevernoj Italiji.“
Izvornost amfore potvrđena je i kemijskim i mineraloškim analizama: „Te analize pokazale su nam da je s 99,8 posto točnosti, ova amfora proizvedena iz domaće crikveničke gline, što je nama bio dodatni dokaz o njezinoj izvornosti. Tipologiju smo uočili odmah, ali je trebalo i egzaktno to dokazati. To je prvi put da uspijevamo pokazati da se na prostoru rimske provincije Dalmacije, točnije na prostoru Liburnije, vrlo rano, početkom romanizacije već vršila i proizvodnja lokalnih predmeta.“
No, otkriće Crikveničke amfore tek je početak prikupljanja arheološkoga blaga s lokaliteta drevne radionice – geofizička istraživanja pokazala su da se pod slojevima gline nalaze još i skladišta te cijela rimska luka s trgovištem, tako da možemo očekivati otkrića novih artefakata, koji bi također mogli dobiti odrednicu „crikvenički“. Što se amfore tiče – kada sva istraživanja na njoj završe, njezino bi konačno odredište trebalo biti Muzej grada Crikvenice, gdje će zasigurno biti izložena na počasnom mjestu.
Novi su tip amfore hrvatski arheolozi već okrstili „crikveničkim“, a to jedinstveno otkriće ovih se dana predstavlja i međunarodnoj stručnoj javnosti. Crikvenička amfora je osobita - tipologija vodi do novih otkrića – saznanja o razvoju lokalne proizvodnje i smjera trgovačkih ruta u Jadranskome moru, a možda i šire.
Istraživanja u Crikvenici vodila je Goranka Lipovac Vrkljan iz Instituta za arheologiju u Zagrebu: „Radi se o amfori s kraja Republike, odnosno početka Rimskog carstva, dakle to je razdoblje oko 1. stoljeća prije i poslije Krista. To je tip amfore s ravnim dnom, koja je jedinstvena jer je doista izrađivana u radionici Seksta Metilija Maksima, vlasnika crikveničke radionice.
Njezina se posebnost očituje i u nekim detaljima: ona ima kao i sve amfore toga tipa specifično ravno dno, ali vrat, grlo i ručke odudaraju od do sada poznatoga tipa koji se proizvodio u sjevernoj Italiji.“
Izvornost amfore potvrđena je i kemijskim i mineraloškim analizama: „Te analize pokazale su nam da je s 99,8 posto točnosti, ova amfora proizvedena iz domaće crikveničke gline, što je nama bio dodatni dokaz o njezinoj izvornosti. Tipologiju smo uočili odmah, ali je trebalo i egzaktno to dokazati. To je prvi put da uspijevamo pokazati da se na prostoru rimske provincije Dalmacije, točnije na prostoru Liburnije, vrlo rano, početkom romanizacije već vršila i proizvodnja lokalnih predmeta.“
No, otkriće Crikveničke amfore tek je početak prikupljanja arheološkoga blaga s lokaliteta drevne radionice – geofizička istraživanja pokazala su da se pod slojevima gline nalaze još i skladišta te cijela rimska luka s trgovištem, tako da možemo očekivati otkrića novih artefakata, koji bi također mogli dobiti odrednicu „crikvenički“. Što se amfore tiče – kada sva istraživanja na njoj završe, njezino bi konačno odredište trebalo biti Muzej grada Crikvenice, gdje će zasigurno biti izložena na počasnom mjestu.