I površnom promatraču gradskih zidina u Krku upada u oči da je njihova struktura nejednaka. Stoga nije teško zaključiti da su pojedini dijelovi zidina nastali u različitim razdobljima. Međutim moguće je bar približno ustvrditi kad je nastao pojedini dio. Najraniji i najdragocjeniji podatak o zidinama grada natpis je isklesan na grubom komadu vapnenca, a pronađen je 1848., tijekom rušenja dijela zidina uz bivšu gradsku vijećnicu na obali. Ovaj natpis objevio je i ispravno transkribirao Mommsen 1902. godine u Corpus Inscriptionum latinarum:
VRVS - PATALIVS - GRANP - OPIA - F
VENETVS - LASTIMEIS - HOSP - F
PRA - MVRVM - LOCAVERVNT - IOC
ICXI - ALT - P - XX - EISDE - PROB
Mommsen je upotrijebivši Sticottieva istraživanja ovako pročitao natpis: Turus Patalius Gramp. Opia(vi) f(iluius), Venetus Lastimeis Hosp(olis) f(ilius) pra(ifectei) murum locaverunt lo(n)g(um) p(edes) CXI, alt(um) p(edes) XX eide(m) proba(ver)unt.
To bi značilo da su gradske zidine u dužini od 111 nogu, a 20 nogu visoke bile dograđene za vrijeme prefekta Turusa Pataliusa, sina Opiavia, i Venetus Lastimeia, sina Haspolisova. Možda bi se ovom čitanju moglo zamjeriti jedino to da bi P koje stoji pred CXI i pred XX mogao značiti koračaj tj. pasus, a ne pes – nogu. Radi se naime o dužini. CXI nogu iznosi svega oko 33 metra, što je premalo ako se radi o zidinama koje su štitile Krk s morske strane. Ukoliko se radi o koračajima, iznosilo bi to oko 131,42 metra što bi donekle odgovaralo jugozapadnoj strani. (Međutim možda P doista znači pes – nogu, no u tom slučaju radi se vjerojatno o pregradnji već postojećih zidina ili o njihovu završetku.)
Do danas su sačuvani značajni dijelovi tih zidina na području od Gornjih vratiju prema zapadu, gotovo do vijećnice. Na jugu, koliko je moguće vidjeti, od biskupskog dvora do Pizanskih vratiju sačuvani su tek manji fragmenti. Od samostana trećoredaca do oko 85 metara pred vijećnicu u donjem dijelu je gotovo neprekinuto sačuvan ovaj sloj.
Između 1480. i 1797. u Krku je službovalo više od 100 providura međutim značajni izvještaji postoje tek od nekolicine tih providura. Tako providur Lovro Grisi u svom izvještaju iz 1538. kaže da je Krk sav okružen zidinana, ali da je dobar dio zidina u lošem stanju, pa prijeti opasnost od urušavanja.
Ubrzo nakon toga započeto je s restauracijom zidina, jer biskup Petar Bembo 1570. godine piše apostolskom nunciju u Mletke da za gradnju mula traže doprinos od svećenika. Isto tako morali su plaćati doprinos i za popravke zidina. Godine 1666. krčki suci predstavljaju providuru ideju kojom ga mole da ih zagovara protiv rapskog kneza Zara. Ovaj već po drugi put od njih zahtjeva velike količine vapna što se nije nikada tražilo ni za popravke zidina ni u kaštelima na otoku, ni za popravke općinskih zgrada, niti za uzdražavanje kaštela, tog "utočišta" Krka. Ovaj podatak govori o češćim popravcima zidina. Općina međutim nije trebala pridonositi za materijal jer je bar od Vinciguerre nadalje postojala posebna ustanova fabrica delle murra u koju su odlazili određeni prihodi u tu svrhu. Tako 1688. godine bratovština sv. Vida u Krku daje svoj prilog per la fabrica delle murra.
Danas je krčka stara jezgra jedna od rijetkih u Hrvatskoj koja se može pohvaliti većinom sačuvanih zidina, a van konkurencije su zapravo samo one slavne dubrovačke zidine ili možda one stare jezgre Zadra.
Literatura:
Denis Lešić, Grad Krk (mala monografija velikoga grada), Aquanet, Krk, 2005.
Ivan Žic – Rokov, Gradske zidine i ulice u Krku (Povijesna istraživanja), Krčki zbornik, Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1971.
I površnom promatraču gradskih zidina u Krku upada u oči da je njihova struktura nejednaka. Stoga nije teško zaključiti da su pojedini dijelovi zidina nastali u različitim razdobljima. Međutim moguće je bar približno ustvrditi kad je nastao pojedini dio. Najraniji i najdragocjeniji podatak o zidinama grada natpis je isklesan na grubom komadu vapnenca, a pronađen je 1848., tijekom rušenja dijela zidina uz bivšu gradsku vijećnicu na obali. Ovaj natpis objevio je i ispravno transkribirao Mommsen 1902. godine u Corpus Inscriptionum latinarum:
VRVS - PATALIVS - GRANP - OPIA - FVENETVS - LASTIMEIS - HOSP - FPRA - MVRVM - LOCAVERVNT - IOCICXI - ALT - P - XX - EISDE - PROB
Mommsen je upotrijebivši Sticottieva istraživanja ovako pročitao natpis: Turus Patalius Gramp. Opia(vi) f(iluius), Venetus Lastimeis Hosp(olis) f(ilius) pra(ifectei) murum locaverunt lo(n)g(um) p(edes) CXI, alt(um) p(edes) XX eide(m) proba(ver)unt.To bi značilo da su gradske zidine u dužini od 111 nogu, a 20 nogu visoke bile dograđene za vrijeme prefekta Turusa Pataliusa, sina Opiavia, i Venetus Lastimeia, sina Haspolisova. Možda bi se ovom čitanju moglo zamjeriti jedino to da bi P koje stoji pred CXI i pred XX mogao značiti koračaj tj. pasus, a ne pes – nogu. Radi se naime o dužini. CXI nogu iznosi svega oko 33 metra, što je premalo ako se radi o zidinama koje su štitile Krk s morske strane. Ukoliko se radi o koračajima, iznosilo bi to oko 131,42 metra što bi donekle odgovaralo jugozapadnoj strani. (Međutim možda P doista znači pes – nogu, no u tom slučaju radi se vjerojatno o pregradnji već postojećih zidina ili o njihovu završetku.)
Do danas su sačuvani značajni dijelovi tih zidina na području od Gornjih vratiju prema zapadu, gotovo do vijećnice. Na jugu, koliko je moguće vidjeti, od biskupskog dvora do Pizanskih vratiju sačuvani su tek manji fragmenti. Od samostana trećoredaca do oko 85 metara pred vijećnicu u donjem dijelu je gotovo neprekinuto sačuvan ovaj sloj.
Između 1480. i 1797. u Krku je službovalo više od 100 providura međutim značajni izvještaji postoje tek od nekolicine tih providura. Tako providur Lovro Grisi u svom izvještaju iz 1538. kaže da je Krk sav okružen zidinana, ali da je dobar dio zidina u lošem stanju, pa prijeti opasnost od urušavanja.Ubrzo nakon toga započeto je s restauracijom zidina, jer biskup Petar Bembo 1570. godine piše apostolskom nunciju u Mletke da za gradnju mula traže doprinos od svećenika. Isto tako morali su plaćati doprinos i za popravke zidina. Godine 1666. krčki suci predstavljaju providuru ideju kojom ga mole da ih zagovara protiv rapskog kneza Zara. Ovaj već po drugi put od njih zahtjeva velike količine vapna što se nije nikada tražilo ni za popravke zidina ni u kaštelima na otoku, ni za popravke općinskih zgrada, niti za uzdražavanje kaštela, tog "utočišta" Krka. Ovaj podatak govori o češćim popravcima zidina. Općina međutim nije trebala pridonositi za materijal jer je bar od Vinciguerre nadalje postojala posebna ustanova fabrica delle murra u koju su odlazili određeni prihodi u tu svrhu. Tako 1688. godine bratovština sv. Vida u Krku daje svoj prilog per la fabrica delle murra.Danas je krčka stara jezgra jedna od rijetkih u Hrvatskoj koja se može pohvaliti većinom sačuvanih zidina, a van konkurencije su zapravo samo one slavne dubrovačke zidine ili možda one stare jezgre Zadra.
Literatura:Denis Lešić, Grad Krk (mala monografija velikoga grada), Aquanet, Krk, 2005.Ivan Žic – Rokov, Gradske zidine i ulice u Krku (Povijesna istraživanja), Krčki zbornik, Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1971.