Legenda o Juliju Kloviću
U puku driveničkom čuva se do danas uspomena na doba djetinjstva i prve mladosti Jurja Julija Klovića. Predaja govori o dječaku, koji je živio u obitelji s majkom, mlađim bratom, djedom i bakom u prastaroj kući u selu Klarići u Driveniku. Djeca su rasla bez oca, jer je on poginuo u boju s Turcima, u kojemu je sudjelovao kao podložnik jednog od Frankopana.
Mali Juraj djetinjstvo provodi kao i ostala djeca. Odrastavši, počinje raditi. Najprije napaša ovce na pašnjaku ili na ravnici, a poslije "va dolnjoj i gornjoj strani". Kasnije ostavlja igru, te mora prionuti ozbiljnom poslu. Pomaže majci, djedu i baki u težačkom radu na okućnici i zemlji Frankopanovoj, koju su obrađivali kao podložnici.
Iza njegove kuće u Klarić, prostire se, uz gromače, predjel s njivama, gdje su crikvenički Pavlini imali svoj vinograd s krošnjatim stablima smokava, trešanja i pokojom oskorušom. Dolazeći u vinograd, Pavlini su zapazili malog Jurja Klovića, kako na kamenu ili zidu, zrnu od trešanja, na dlanu, noktu, rise sliku driveničkog grada, šumice, cvijeta, osoba... Risarije su im se dopale, jer su vjerno odražavale predmete i osobe. Iako "maljasne i drobne" sličice su odražavale risačevu osobitu sposobnost, prirođeni dar za likovno izražavanje. Kasnije su redovnici susretali dječaka, viđavši ga kako marljivo riše, kad se s majkom i mlađim bratom preselio od Klarić na Rudenice. Uzeli su malog Jurja u samostan za svojeg učenika, gdje je stekao osnovno znanje, kao i znanje u sitnoslikarstvu. .... Legenda se u mjestu pamti sve do danas i prenosi od starijih na mlađe, od pokoljenja do pokoljenja, jer on nikad nije zatajio svoje hrvatsko podrijetlo. Urezali su u kamen njegova spomenika u Rimu da je Julije Klovic slikar bez premca, iz Hrvatske, muž drag vladarima, u kojem je živjela pomnja u najmanjim stvarima, istaknuta milina i neumrla slava. Tako kaže legenda.
Klović je radio do same smrti koja ga je zatekla u Rimu 5. siječnja 1578. godine. Pokopan je u crkvi San Pietro in Vincoli, a grob mu se nalazi blizu Michelangelove skulpture Mojsije. Na nadgrobnoj ploči oko njegova poprsja je uklesano, među ostalim, da tu leži Julije Klović iz Hrvatske.
Klović je bio posljednji veliki predstavnik minijature u europskoj umjetnosti. Prema predaji, papa Pavao IV. se od mnogih Klovićevih minijatura nije htio rastati dok je živio. Izradio je veliki broj izvornih kompozicija, crteža i grafika, a pripisuju mu se i neki autoportreti.
Mali Juraj djetinjstvo provodi kao i ostala djeca. Odrastavši, počinje raditi. Najprije napaša ovce na pašnjaku ili na ravnici, a poslije "va dolnjoj i gornjoj strani". Kasnije ostavlja igru, te mora prionuti ozbiljnom poslu. Pomaže majci, djedu i baki u težačkom radu na okućnici i zemlji Frankopanovoj, koju su obrađivali kao podložnici.
Iza njegove kuće u Klarić, prostire se, uz gromače, predjel s njivama, gdje su crikvenički Pavlini imali svoj vinograd s krošnjatim stablima smokava, trešanja i pokojom oskorušom. Dolazeći u vinograd, Pavlini su zapazili malog Jurja Klovića, kako na kamenu ili zidu, zrnu od trešanja, na dlanu, noktu, rise sliku driveničkog grada, šumice, cvijeta, osoba... Risarije su im se dopale, jer su vjerno odražavale predmete i osobe. Iako "maljasne i drobne" sličice su odražavale risačevu osobitu sposobnost, prirođeni dar za likovno izražavanje. Kasnije su redovnici susretali dječaka, viđavši ga kako marljivo riše, kad se s majkom i mlađim bratom preselio od Klarić na Rudenice. Uzeli su malog Jurja u samostan za svojeg učenika, gdje je stekao osnovno znanje, kao i znanje u sitnoslikarstvu. .... Legenda se u mjestu pamti sve do danas i prenosi od starijih na mlađe, od pokoljenja do pokoljenja, jer on nikad nije zatajio svoje hrvatsko podrijetlo. Urezali su u kamen njegova spomenika u Rimu da je Julije Klovic slikar bez premca, iz Hrvatske, muž drag vladarima, u kojem je živjela pomnja u najmanjim stvarima, istaknuta milina i neumrla slava. Tako kaže legenda.
Klović je radio do same smrti koja ga je zatekla u Rimu 5. siječnja 1578. godine. Pokopan je u crkvi San Pietro in Vincoli, a grob mu se nalazi blizu Michelangelove skulpture Mojsije. Na nadgrobnoj ploči oko njegova poprsja je uklesano, među ostalim, da tu leži Julije Klović iz Hrvatske.
Klović je bio posljednji veliki predstavnik minijature u europskoj umjetnosti. Prema predaji, papa Pavao IV. se od mnogih Klovićevih minijatura nije htio rastati dok je živio. Izradio je veliki broj izvornih kompozicija, crteža i grafika, a pripisuju mu se i neki autoportreti.
Legenda o Juliju Kloviću
Ključne riječi Julije Klović, minijaturist
Regija Crikveničko-vinodolska rivijera
Najbliži grad Rijeka
Vrsta Legenda
U puku driveničkom čuva se do danas uspomena na doba djetinjstva i prve mladosti Jurja Julija Klovića. Predaja govori o dječaku, koji je živio u obitelji s majkom, mlađim bratom, djedom i bakom u prastaroj kući u selu Klarići u Driveniku. Djeca su rasla bez oca, jer je on poginuo u boju s Turcima, u kojemu je sudjelovao kao podložnik jednog od Frankopana.
Mali Juraj djetinjstvo provodi kao i ostala djeca. Odrastavši, počinje raditi. Najprije napaša ovce na pašnjaku ili na ravnici, a poslije "va dolnjoj i gornjoj strani". Kasnije ostavlja igru, te mora prionuti ozbiljnom poslu. Pomaže majci, djedu i baki u težačkom radu na okućnici i zemlji Frankopanovoj, koju su obrađivali kao podložnici.
Iza njegove kuće u Klarić, prostire se, uz gromače, predjel s njivama, gdje su crikvenički Pavlini imali svoj vinograd s krošnjatim stablima smokava, trešanja i pokojom oskorušom. Dolazeći u vinograd, Pavlini su zapazili malog Jurja Klovića, kako na kamenu ili zidu, zrnu od trešanja, na dlanu, noktu, rise sliku driveničkog grada, šumice, cvijeta, osoba... Risarije su im se dopale, jer su vjerno odražavale predmete i osobe. Iako "maljasne i drobne" sličice su odražavale risačevu osobitu sposobnost, prirođeni dar za likovno izražavanje. Kasnije su redovnici susretali dječaka, viđavši ga kako marljivo riše, kad se s majkom i mlađim bratom preselio od Klarić na Rudenice. Uzeli su malog Jurja u samostan za svojeg učenika, gdje je stekao osnovno znanje, kao i znanje u sitnoslikarstvu. .... Legenda se u mjestu pamti sve do danas i prenosi od starijih na mlađe, od pokoljenja do pokoljenja, jer on nikad nije zatajio svoje hrvatsko podrijetlo. Urezali su u kamen njegova spomenika u Rimu da je Julije Klovic slikar bez premca, iz Hrvatske, muž drag vladarima, u kojem je živjela pomnja u najmanjim stvarima, istaknuta milina i neumrla slava. Tako kaže legenda.
Klović je radio do same smrti koja ga je zatekla u Rimu 5. siječnja 1578. godine. Pokopan je u crkvi San Pietro in Vincoli, a grob mu se nalazi blizu Michelangelove skulpture Mojsije. Na nadgrobnoj ploči oko njegova poprsja je uklesano, među ostalim, da tu leži Julije Klović iz Hrvatske.
Klović je bio posljednji veliki predstavnik minijature u europskoj umjetnosti. Prema predaji, papa Pavao IV. se od mnogih Klovićevih minijatura nije htio rastati dok je živio. Izradio je veliki broj izvornih kompozicija, crteža i grafika, a pripisuju mu se i neki autoportreti.
Mali Juraj djetinjstvo provodi kao i ostala djeca. Odrastavši, počinje raditi. Najprije napaša ovce na pašnjaku ili na ravnici, a poslije "va dolnjoj i gornjoj strani". Kasnije ostavlja igru, te mora prionuti ozbiljnom poslu. Pomaže majci, djedu i baki u težačkom radu na okućnici i zemlji Frankopanovoj, koju su obrađivali kao podložnici.
Iza njegove kuće u Klarić, prostire se, uz gromače, predjel s njivama, gdje su crikvenički Pavlini imali svoj vinograd s krošnjatim stablima smokava, trešanja i pokojom oskorušom. Dolazeći u vinograd, Pavlini su zapazili malog Jurja Klovića, kako na kamenu ili zidu, zrnu od trešanja, na dlanu, noktu, rise sliku driveničkog grada, šumice, cvijeta, osoba... Risarije su im se dopale, jer su vjerno odražavale predmete i osobe. Iako "maljasne i drobne" sličice su odražavale risačevu osobitu sposobnost, prirođeni dar za likovno izražavanje. Kasnije su redovnici susretali dječaka, viđavši ga kako marljivo riše, kad se s majkom i mlađim bratom preselio od Klarić na Rudenice. Uzeli su malog Jurja u samostan za svojeg učenika, gdje je stekao osnovno znanje, kao i znanje u sitnoslikarstvu. .... Legenda se u mjestu pamti sve do danas i prenosi od starijih na mlađe, od pokoljenja do pokoljenja, jer on nikad nije zatajio svoje hrvatsko podrijetlo. Urezali su u kamen njegova spomenika u Rimu da je Julije Klovic slikar bez premca, iz Hrvatske, muž drag vladarima, u kojem je živjela pomnja u najmanjim stvarima, istaknuta milina i neumrla slava. Tako kaže legenda.
Klović je radio do same smrti koja ga je zatekla u Rimu 5. siječnja 1578. godine. Pokopan je u crkvi San Pietro in Vincoli, a grob mu se nalazi blizu Michelangelove skulpture Mojsije. Na nadgrobnoj ploči oko njegova poprsja je uklesano, među ostalim, da tu leži Julije Klović iz Hrvatske.
Klović je bio posljednji veliki predstavnik minijature u europskoj umjetnosti. Prema predaji, papa Pavao IV. se od mnogih Klovićevih minijatura nije htio rastati dok je živio. Izradio je veliki broj izvornih kompozicija, crteža i grafika, a pripisuju mu se i neki autoportreti.
Izdvajamo
