Moslavačka gora je smještena usred nizine omeđena rijekama Česmom, Lonjom i Ilovom. Nije prostorno velika i visoka, ali ima mnogo gorskih kosa i grebena. Moslavačka gora se puža pravcem sjeverozapad-jugoistok i oblikovana je vrlo položito.
Visinske kote su joj Humka(488 m), Vis(437 m)  i Mjesec(354). Zahvaljujući svojim prirodnim blagodatima bila je od najranijih vremena  interesantna pa su je poznavali i spominjali u svojim djelima već i starogrčki i rimski pisci pod imenom „Mons Claudius“.
Bjelogorične šume predstavljaju najljepši ukras ovoga područja.   Šume Moslavačke gore pretežno se sastoje od srednjoeuropskog flornoga elemenata (hrast kitnjak, bukva, grab), južnoeuropskog (pitomi kesten) i ponešto euroazijskog (joha, breza, bor).Čitava gora je pokrivena rastresitim materijalom i obrasla šumom, travama i kultiviranom vegetacijom bez golih stijena i velikih strmina.

Sabirni je teren mnogobrojnih potoka. Maksimalni vodostaj imaju u vrijeme kišovitih perioda, a za vrijeme ljetnog perioda mnogi presuše.

Šume su vrlo bogate različitom, ne samo florom, nego i faunom.   To su prirodna staništa jelena, srna, zečeva, divljih svinja i mačaka, lisica, jazavaca, kuna zlatica, škanjaca, orlova, jastrebova, sova, mnogih ptica pjevica, brojnih gmazova, leptira i kukaca.

U gori ima ostataka davnih nastambi kao što su Jelengrad, Košuta grad, Garić grad, Bela Crkva, Gradina Marić i druge.

U sivoplavim bentonitnim glinama (Glinokop Gornja Jelenska) pronađeni su na dubini od 120 m fosilni ostaci praslona i nosoroga, najvećih sisavaca koji su ikada hodali zemljom prije nekih 17 000 000 godina.

Na temelju članka 21. stavka 5. Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 70/2005, 139/2008 i 57/2011), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 2. lipnja 2011. godine donijela UREDBU O PROGLAŠENJU REGIONALNOG PARKA »MOSLAVAČKA GORA«.

Izvor sadržaja: https://sites.google.com/site/moslavackagora
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr