Jezero Zmajevo Oko
Priča o Zmajevom Oku

Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero istovremeno! Zmajevo Oko ili kako ga neki još zovu Rogozničko jezero, stvarno je jezero morske vode koja je u stalnom kontaktu s okolnim morem kroz pukotine u vapnenačkim stijenama koje ga okružuju. Donji sloj mora u Zmajevom Oku gotovo je uvijek bez kisika, s otopljenim sumporovodikom.
Ljude rogozničkog kraja oduvijek čudilo neobično jezero u njihovoj blizini pa je tako nastala legenda o zmaju i braći koja su na mjestu jezera imala polje. Polje je bilo plodno te su urod pravedno dijelili. Međutim, jedan je od braće oslijepio i prilikom slijedeće diobe upozorio je brata da i dalje bude pravedan. Jer, rekao je on, ako prevariš, zemlja će se provaliti, polje potonuti u vodu, a iz nje će iskočiti zmaj koji će te progutati. No brat nije izdržao i prokletstvo se ostvarilo, zmaj se pojavio i progutao nepoštenog brata. Od tada se zmaj nastanio u jezeru i povremeno svojim dahom trovao živa bića u njemu.

Nevjerojatne priče o tome da je jezero vulkanskog porijekla ili da su u njega slijetale letjelice vanzemaljaca (što je čak pisalo u novinama) i kasnije su golicale ljudsku maštu. Jezero je zbog svoje neobičnosti pobudilo pažnju i znanstvenika te je naš poznati oceanolog Buljan izmjerio kemijske parametre vode jezera i u donjim slojevima pronašao otopljen otrovni plin sumporovodik - smrdljivi "zmajev dah". Kasnije je geograf Zvonarić detaljno geomorfološki opisao Zmajevo Oko i ustanovio da je duboko oko 15 m. Zanimljivo je spomenuti da su oba znanstvenika pogrešno smatrala da postoji podmorski tunel (veći prolaz) kojim je jezero spojeno s morem.

izvor: http://www.drypis.info/PricaoZmajevomOku/tabid/157/Default.aspx
Ovdje ćemo Vam predstaviti malo poznata, ali zato ništa manje vrijedna prirodna bogatstva...
Park prirode Medvednica
Mjesto: Zagreb
Ključne riječi park prirode, zaštićeno područje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Park prirode

Medvednica

Planina sjeverozapadne Hrvatske koja svojim izgledom podsjeća na otok

Medvednica ili Zagrebačka gora je planina sjeverno od Zagreba. Sljeme, njezin najviši vrh (1033 m), je popularno izletničko mjesto do kojeg se može doći cestom ili pješice, planinareći. Biljni svijet Medvednice vrlo je bogat, raznolik i zanimljiv. Flora, rimska boginja proljeća i cvijeća, dosad na Medvednici bilježi 1205 vrsta i podvrsta, što čini oko 23% ukupne vaskularne flore Hrvatske.

Ime planine čuva uspomenu na medvjede, veličanstvene životinje koje već stoljećima ne žive u medvedničkim šumama. Uslijed širenja naselja, uništavanja staništa i sve većeg iskorištavanja planinskih dobara, s Medvednice su nestale i brojne druge životinjske vrste poput risa, vuka, jelena, tetrijeba i vidre. Nalazimo ih još samo u imenima brojnih sela, potoka i predjela poput: Medveščina, Medveščak, Medvedski breg, Vučje jame, Vukov dol, Risovo polje, Risnjak, Orlove stijene, Jelenovac, Jelenja voda i dr. Raduje nas ipak što neki medvednički toponimi, poput Lisičina, Srnec, Mačkova pećina i Mačji kamen odaju životinje koje i danas žive na Medvenici.

Suživot Medvednice i ljudi možemo pratiti od prapovijesti pa sve do današnjih dana. Prvi tragovi čovjeka na Medvednici pojavljuju se prije oko 45000 godina, kada su neandertalski lovci obitavali u špilji Veternici, a ostaci materijalne baštine dokazuju kontinuiranu prisutnost čovjeka na planini i u njezinu podnožju sve do danas o čemu svjedoče i mnogi arheološki lokaliteti od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka, a bogatstvo materijalne kulturne baštine rezultiralo je i s više kulturnih dobara na području Parka.

USVOJI ŠIŠMIŠA!

Usvoji šišmiša je program koji je JUPP Medvednica razvila za ljubitelje šišmiša i one koji će to tek postati. Iako imaju vrlo malo prirodnih neprijatelja (love ih uglavnom sove i mačke) šišmiši su vrlo ugroženi. Najveći im je neprijatelj čovjek koji mijenja lovno stanište šišmiša raznim gospodarskim zahvatima (rušenje starih stabala, vodnogospodarski zahvati i sl.), prekomjernim korištenjem pesticida te uznemiravanjem ili uništavanjem njihovih ljetnih ili zimskih prebivališta.

http://www.pp-medvednica.hr/ukljuci-se/usvoji-sismisa/

Medvedgrad

Na Malome Plazuru, vrhu na južnom dijelu Medvednice, ugnijezdio se slikoviti srednjovjekovni burg koji već osam stoljeća bdije nad Zagrebom.

Špilja Veternica

S više od sedam kilometara razgranatih kanala, Veternica je po veličini šesta špilja u Hrvatskoj, a njezina dužina stalno „raste“ nakon istraživačkih pohoda revnih zagrebačkih speleologa. Međutim, i „obični“ turisti uz vodstvo stručnog vodiča mogu posjetiti prvih 380 metara špilje i otkriti neke od njezinih tajni.

Planinske crkvice:

  • Medvedgradska kapelica sv. Filipa i Jakova
  • Kapela sv. Jakoba
  • Kapelica Marije Snježne
  • Kapelica Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata ili Sljemenska kapelica

Mlinovi:

  • Mlin Gračanski ribnjak Mlin Ročić, Markuševačka trnava
  • Mlin Ferenčak, Bidrovec
  • Mlin Jakopović, Čučerje
  • Mlinovi na potoku Vukov dol
  • Zidani mlin Dubravica
  • Majsecov mlin, Donja Stubica

Više o svemu možete pročitati na http://www.pp-medvednica.hr/

Značajni krajobraz Kamenjak
Mjesto: Pula
Ključne riječi krajobraz, prirodna arhitektura, flora, fauna, arehologija, povijesna baština
Regija Istra
Najbliži grad Pula
Vrsta Značajni krajobraz

Na najjužnijem dijelu Istre smjestio se poluotok Kamenjak. Miris ljekovitog bilja i soli, zujanje pčela i žamor mora na Kamenjaku se spaja u istinski osjećaj prirode. Nekada su se na ovom području nalazile šume hrasta crnike koje je čovjek tijekom stoljeća, sječom i ispašom degradirao i s vremenom su nastali travnjaci s obiljem biljnih vrsta. Ova otvorena staništa predstavljaju riznicu biološke raznolikosti, a zaštićena su prema smjernicama Direktive o staništima EU. Iznimno osebujan i vrijedan pejzaž Kamenjaka čini kombinacija šume, travnjaka, bušika, makije i kamenjara.
Donji Kamenjak
Kamenjak je i jedno od rijetkih staništa ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta poput zimskog jednolista (Ophioglossum lusitanicum), pustenastog jarmena (Anthemis tomentosa) te jedino poznato nalazište izuzetno rijetke i ugrožene žute kičice (Cicendia filiformis) u Hrvatskoj.
Prije gotovo 100 milijuna godina Kamenjakom su hodali dinosauri, a dašak tih drevnih vremena ostao je zauvijek sačuvan u mnoštvu fosila koje možemo pronaći na obalama Kamenjaka. Na poluotoku Grakalovac možete pogledati fosilizirane otiske stopa dinosaura do kojih vas vodi uređena šetnica.
Značajni krajobraz Gornji Kamenjak
Područje Gornjeg Kamenjaka smjestilo se između mjesta Premantura i Volme. Predstavlja prostor iznimne krajobrazne vrijednosti prekriven različitim staništima. Preko pašnjaka ljekovite kadulje, gariga do makije hrasta crnike i šume alepskog bora ovo područje otkriva nezaboravne vidike.
Od 1996. godine Gornji Kamenjak je zaštićen u kategoriji značajnog krajobraza, a istraživanja su pokazala da je područje izuzetno floristički vrijedno. Naime, na Gornjem Kamenjaku zabilježeno je čak 487 različitih vrsta biljaka. Ovako velik broj biljnih svojti na relativno malom području ukazuje na velik stupanj biološke raznolikosti.
Gornji Kamenjak
Područje je idealno za šetnje, vožnju biciklom i aktivni boravak u prirodi. Putokazi i informativne tabele pružit će vam dodatne informacije o ovom zaštićenom području koje otkriva čudnovatu prirodu, paleontološke ostatke kao i povijesnu baštinu skrivenu u mnoštvu austrougarskih ostatka. U ostacima austrougarskih vojnih objekata sklonište je našla i najznačajnija porodiljna kolonija šišmiša u južnom dijelu Istre sa 7 različitih vrsta.
Kamenjak se nalazi na samom jugu Istre, u sklopu mjesta Premantura koje je udaljeno 10ak kilometara od Pule. Iz Premanture do Kamenjaka možete doći automobilom, biciklom ili brodom. Ulaz na područje zaštićenog krajolika naplaćuje se za vozila, dok je ulaz za bicikliste i pješake besplatan.
Značajni krajobraz Donji Kamenjak
Na najjužnijem dijelu Istre smjestio se poluotok Kamenjak. Miris ljekovitog bilja i soli, zujanje pčela i žamor mora na Kamenjaku se spaja u istinski osjećaj prirode. Nekada su se na ovom području nalazile šume hrasta crnike koje je čovjek tijekom stoljeća, sječom i ispašom degradirao i s vremenom su nastali travnjaci s obiljem biljnih vrsta. Ova otvorena staništa predstavljaju riznicu biološke raznolikosti, a zaštićena su prema smjernicama Direktive o staništima EU. Iznimno osebujan i vrijedan pejzaž Kamenjaka čini kombinacija šume, travnjaka, bušika, makije i kamenjara.
Donji Kamenjak je i jedno od rijetkih staništa ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta poput zimskog jednolista (Ophioglossum lusitanicum), pustenastog jarmena (Anthemis tomentosa) te jedino poznato nalazište izuzetno rijetke i ugrožene žute kičice (Cicendia filiformis) u Hrvatskoj. Prije gotovo 100 milijuna godina Kamenjakom su hodali dinosauri, a dašak tih drevnih vremena ostao je zauvijek sačuvan u mnoštvu fosila koje možemo pronaći na obalama Kamenjaka. Na poluotoku Grakalovac možete pogledati fosilizirane otiske stopa dinosaura do kojih vas vodi uređena šetnica.

Značajni krajobraz Gornji Kamenjak

Područje Gornjeg Kamenjaka smjestilo se između mjesta Premantura i Volme. Predstavlja prostor iznimne krajobrazne vrijednosti prekriven različitim staništima. Preko pašnjaka ljekovite kadulje, gariga do makije hrasta crnike i šume alepskog bora ovo područje otkriva nezaboravne vidike.
Od 1996. godine Gornji Kamenjak je zaštićen u kategoriji značajnog krajobraza, a istraživanja su pokazala da je područje izuzetno floristički vrijedno. Naime, na Gornjem Kamenjaku zabilježeno je čak 487 različitih vrsta biljaka. Ovako velik broj biljnih svojti na relativno malom području ukazuje na velik stupanj biološke raznolikosti.
Područje je idealno za šetnje, vožnju biciklom i aktivni boravak u prirodi. Putokazi i informativne tabele pružit će vam dodatne informacije o ovom zaštićenom području koje otkriva čudnovatu prirodu, paleontološke ostatke kao i povijesnu baštinu skrivenu u mnoštvu austrougarskih ostatka. U ostacima austrougarskih vojnih objekata sklonište je našla i najznačajnija porodiljna kolonija šišmiša u južnom dijelu Istre sa 7 različitih vrsta.
Kamenjak se nalazi na samom jugu Istre, u sklopu mjesta Premantura koje je udaljeno 10ak kilometara od Pule. Iz Premanture do Kamenjaka možete doći automobilom, biciklom ili brodom. Ulaz na područje zaštićenog krajolika naplaćuje se za vozila, dok je ulaz za bicikliste i pješake besplatan.
http://www.kamenjak.hr/
Bosut
Subregija Slavonija i Baranja
Vrsta Priroda

Bosut je rijeka u Slavoniji i Srijemu.

Bosut nastaje od dva potoka između Štitara i Županje (uz Savu). On nema pravog izvora, a ide prema Gradištu, gdje prima vodu iz Berave, te sporo teče ka Cerni.

Bosut je svojevrsna prirodna pojava, pa ga još zovu rijekom bez izvora. Dugačka je 186 km i najduža je lijeva pritoka Save. Teče koritom koje je nekad izdubio jedan od savskih rukavaca. Taj se rukavac odvajao ispod ušća rijeke Bosne, a vraćao natrag u Savu u blizini ušća Drine. Gornji ulaz se vremenom zasuo, vjerojatno od nanosa rijeke Bosne, pa je njegovo korito ostalo bez vode i turci ga nazvaše Bosut (baš = prazan i sut = voda). Prva pritoka s lijeve strane – Berava – puni korito vodom, a dalje se u Bosut ulijevaju mnogi pritoci, potočići i kanali. Staro se ušće zasulo, ali je voda probila novi put stotinjak metara niže starog. Tamo je izgrađena i ustava.
Kod Vinkovaca je 1936. godine izgrađena brana pa se vodostaj u gornjem toku povisio na više od 1 m, ali je nizvodno postao niži. Izgrađena je zatim nova brana kod Trbušanaca (gdje je danas izletište i dobar ribolovni teren) tako da se vodostaj ujednačio. Bosut je postao prirodnim kolektorom za odvodnjavanje suvišnih voda s većih područja, pa se korito zamuljava. Ljeti u vodi izraste i previše vodenog bilja, te uslijed pomanjkanja kisika dolazi do tzv. “zijeva” i uginuća riba. Spomenimo lopoč, orašak, drezgu i opasnu vodenu leću što prekriva i veće površinske vode. Uz obalu rastu trska, vrbe, a ponegdje i prastare bosutske šume.

Priča se da su stari Rimljani znali kazati kako u svom carstvu imaju rijeku koja do podne teče na jednu stranu, a popodne na drugu, a misli se na Bosut, koji ponekad tako mirno teče da se i malim vjetrom voda pokrene u jednom ili drugom smjeru.

slike: www.radio.hrt.hr;  http://radio.hrt.hr/radio-osijek/clanak/bosut-i-pobosuce-u-proslosti-sadasnjosti-i-buducnosti/72563/

www.otok.hr;  vinkovci.com.hr

Vrelo Une
Mjesto: Gračac
Ključne riječi vrelo, voda, priroda, zaštita
Regija Lika
Najbliži grad Zadar
Vrsta Spomenik prirode

Vrelo Une

Vrelo Une smjestilo se na 395,8 metara nadmorske visine u ličkom dijelu Zadarske županije, ispod padina planina Ličke Plješivice i Stražbenice u blizini mjesta Donja Suvaja u Općini Gračac.

Na svojem izvoru Una čini bajkovito plavozeleno jezero okruženo šumom i visokim strmim liticama. Ovo na površini umirujuće jezero jedno je od najdubljih i najsnažnijih vrela ovoga područja, a prvi unski slap javlja se već 10-ak metara od vrela.

Jezero su istraživali speleoronioci u sklopu međunarodne ekspedicije 2007. godine. Dosegnuvši dubinu od 205 m, talijanski speleoronilac Luigi Casati donio nam je fotografije ovog prirodnog fenomena na površinu.

Zbog svoje izuzetne ljepote, ali i iznimne hidromorfološke vrijednosti, jezero je, uz kanjon koji ga okružuje te 150 metara nizvodnog toka, 1968. godine proglašeno zaštićenim hidrološkim spomenikom prirode.

www.unaspringoflife.com
Jedinstveni krajobraz rijetkih biljnih i životinjskih vrsta Nina
Mjesto: Nin
Ključne riječi birdwatching, natura, endemične vrste, biljke, ptice, laguna
Regija Dalmacija
Vrsta Priroda

Cjelovito područje Nina i okolice jedinstveni je krajobraz rijetkih biljnih i životinjskih vrsta sa 8 NATURA 2000 staništa, 5 endemične, 4 krit. ugrožene, 1 ugrožena i 5 osjetljive biljke. Prostor je to iznimne vrijednosti koji pripada sadašnjim generacijama, kao i onima budućim za koje ih treba očuvati. U Ninskoj laguni formirala su se vrlo rijetka staništa: niske muljevite i pjeskovite obale s močvarnim dijelovima na kojima je osebujna i jedinstvena flora i fauna, zatim pješčane dine s rijetkim biljkama.

Ptice i ostali živi svijet: priča o prilagodbi i ustrajnosti

Močvarna staništa - a solane se ubrajaju u njihov umjetni oblik - važna su za opstanak ugroženih i rijetkih vrsta, osobito ptica. Ovdje ih obitava preko 250 vrsta.

Sinergijskim djelovanjem sedimenata, saliniteta, oblika bazena i laguna te specifičnog biljnog svijeta koji raste u laguni i solanama - što uvjete života čini ekstremnima - stvoreno je stanište zanimljivog i raznolikog životinjskog svijeta prilagođenog ovim uvjetima.

Od ptica močvarica najpoznatije su: autohtona vlastelica, morski kulik, mala bijela čaplja i vodomar.

Park solana Nin prirodno je stanište raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Primjerice, u jako slanoj vodi živi riba obrvan, duljine 6 - 7 centimetara koja može živjeti u slanoj i slatkoj vodi. Račić slaništar je izvanredno prilagođen životu u iznimno slanoj vodi, ali i preživljavanju suše. Zanimljivo, njihova jajašca imaju opnu koja ih čuva od isušenja, tako da čak i nakon deset godina na suhom, čim dođu u vodu, iz njih se izlegnu račići. U borbi za opstanak, život pobjeđuje...

Za ljubitelje ptica i birdwatchere, ali i sve koji vole prirodu, ovo jedinstveno močvarno stanište ulazak je u jedan posve novi, osebujni svijet koji će ih iznenaditi svojim specifičnostima i zadiviti svojom osebujnom ljepotom. Čovjek se za nju brine pa su zaštita prirode i njezina očuvanost prioritet ovoga područja. Edukacijski programi, vodiči po staništima, uređenje poučnih staza i istraživanje flore i faune vodič su u taj svijet i vaš prozor u još jednu zanimljivu, poučnu i osebujnu ninsku priču.

Struka prepoznaje ekološku vrijednost staništa u Ninu, tako da su biljne zajednice, vezane uz pjeskovite i muljevite obale, strogo zaštićene i uvrštene kao važna staništa u nacionalnu ekološku mrežu. Očuvanje prirode provodi se po kriterijima najveće svjetske koordinirane mreže područja očuvanja prirode NATURA 2000.

tekst i slike http://www.nin.hr/hr/bastina?bastine=kulturna
Istarski kratkodlaki gonič - najstarija hrvatska pasmina
Regija Istra
Vrsta Priroda

Istarski kratkodlaki gonič veoma je stara pseća pasmina iz Hrvatske. Lovački je pas iz skupine goniča. Smatra ih se najstarijom pasminom u Hrvatskoj i balkanskom susjedstvu. Smatra ih se najstarijom pasminom u Hrvatskoj i balkanskom susjedstvu [1], a još veći značaj ovom podatku daje teza F. B. Laske da je Balkanski poluotok domovina svih goniča.

Po nekim tezama se ovaj gonič nalazi na slici u Hrvojevom misalu iz 1404..

Ovog psa su oslikali Vincent iz Kastva na fresci Poklonstvo kraljeva u crkvici Svete Marije na Škriljinah u Beramu, Tizian na svojim slikama i biskup Petar Bakić u svojoj kronici iz 1719. godine "De vita populi et de cultura armentorum et pecorum Diacovae et eisus Districtus anno Domoni 1719", u kojoj je svjedočio o organiziranom uzgoju ove pasmine u Hrvatskoj još u 14. stoljeću.

1752. ga je opisao đakovacki kanonik i upravitelj biskupskih dobara Petar Lukić u "Relatio de statu culturae armentorum et pecorum Dominii diececis diacovensis et eius Districtus anno 1752".

Grof H. von Bylandt ih je opisao u knjizi „Die Hunderassen“ 1894. godine. Iste godine su prvi puta izloženi lovački psi, a među njima i 10 istarskih brakova, čiji je vlasnik bio grof Kristofor Volky.
Vukovi u Hrvatskoj
Ključne riječi sivi vuk, ugrožen, stanište
Vrsta Priroda

Sivi vuk

Vuk pripada skupini velikih zvijeri, a osim njega u Hrvatskoj još u tu skupinu spadaju medvjed i ris.
Vukovi su još prije stotinu godina nastanjivali cjelokupnu današnju površinu Republike Hrvatske pokazuje lovna statistika jer je 1894. u svakoj tadašnjoj županiji ubijen najmanje po jedan vuk.
Prema najnovijoj procjeni Državnog zavoda za zaštitu prirode iz rujna 2007. godine, u Hrvatskoj živi od 180 do 230 jedinki vuka, tj. u prosjeku 205 jedinki, raspoređenih u 50-ak čopora. Prema kriterijima Svjetske zaklade za zaštitu prirode (IUCN), vukovi su na Crvenoj listi sisavaca u Hrvatskoj, dakle na popisu ugroženih vrsta. Vukovi u Hrvatskoj stalno su prisutni na području Gorskoga kotara, Like, Banovini i Dalmacije, odnosno na području veličine 17 468 km2 ili na 32,4% ukupne površine kopnenoga dijela Hrvatske. Područje na kojemu se vukovi povremeno pojavljuju, su područja oko Dinarida. Na području Istre (osim Ćićarije i Učke), kontinentalne i nizinske Hrvatske vukova nema. Praćenjem smrtnosti vukova na području cijele Hrvatske u razdoblju od 1986. do 2006. zabilježeno je smrtno stradanje 144 vukova. Nažalost, glavni uzrok smrtnosti vukova je čovjek.
Građa tijela vuka pokazuje da je sposoban za duge i iscrpljujuće progone. Dnevno može prijeći i više od 100 kilometara. Ima dvostruki sloj dlake, gornja, pokrovna, dlaka je čvrsta, dugačka i masna, sposobna da odbija vlagu i vodu. Unutrašnji sloj dlake je mekan, gust i topal (tzv. podlaka ili malje) - izvrsno zadržava toplinu, čak i toliko da se na vuku zimi ne topi snijeg. Zanimljivost je da se koliko god puhali ili razmicali ova dva sloja dlake ne možemo doći do vučje kože.
Zaštićena područja Požeško - slavonske županije
Ključne riječi park, perivoj, gora, jezero
Subregija Slavonija
Najbliži grad Požega
Vrsta Priroda

Jeste li znali da Požeško-slavonska županija obiluje zaštićenim prirodnim ljepotama?

  • Park u Lipiku -  Park Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Lipiku nastao je krajem 19.stoljeća, a  spomenikom parkovne arhitekture proglašen je 1965. godine. Park se prostire na površini od 10,4 ha. Perivoj je do danas sačuvan na izvornoj površini i bez bitnih promjena perivojne kompozicije.
  • Park u Kutjevu - Sjeveroistočno od Požege u Kutjevu,  poznatom vinogradarskom kraju, diže se kasnobarokni dvorac obitelji Turković uklopljen u prostrani park (cca 1,7 ha). Park je, sudeći po starosti dekorativnih vrsta drveća, podignut početkom 19. stoljeća. Oblikovan je u slobodnom engleskom stilu, bogat parkovnim vrstama, od kojih je vrijedno spomenuti po obimu, starosti, ljepoti krošnje slijedeće vrste: lipu (Tilia cordata), platanu (Platanus acerifolia), čempres (Chamaeciparis Lawsaniana), crveni hrast (Quercus rubra) i kavkasku jelu (Abies nordmaniana).
  • Park u Trenkovu - U tom mirnom slavonskom selu, smještenom desetak kilometara sjeverno od Požege na krajnjim južnim obroncima Papuka, nalazi se nekadašnje vlastelinsko sjedište u narodu zvano Trenkov dvorac. Mnogo je nepoznanica o Trenkovom dvorcu jer on nikad nije bio detaljnije istraživan. U onoj malobrojnoj literaturi koja ga spominje navode se često suprotni podatci, katkada i neuvjerljivi. Park u sklopu kojeg se nalazi dvorac  upisan je u Registar zaštićenih  objekata prirode kao spomenik parkovne  arhitekture  1964. godine.Park zahvaća površinu od 5,20 ha, a obiluje brojnim domaćim vrstama i većim brojem egzota kao npr. grčki hrast ili razna kultivirana stabla jasena, johe i lipe hrastovi, lipe, grabovi,javori, smreke, borovi.
  • Požeška gora predstavlja područje iznimnih krajobraznih i estetskih vrijednosti, prirodnog okruženja oko urbane strukture grada. Kao element u prostoru ističu se  brojni vinogradi voćnjaci, livade šume i travnjaci  ispresijecani dubokim vodotocima, strmim stranama i grebenima, te blagim zavalama i zaravnima. Svrha zaštite ovog dijela Požeške gore je očuvanje prirodnih i krajobraznih vrijednosti, kulturno-povijesnog nasljeđa i tradicijske arhitekture.
  • Sovsko jezero - Sovsko jezero predstavlja jedinstveni primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske. Smješteno je na sjevernoj padini Dilja, neposredno ispod glavnog bila (Mlakino Brdo-430 m i Jurje Brdo-471m), na nadmorskoj visini od 430 m. Jezero je u maloj depresiji, a s istočne i sjeveroistočne strane okružuje ga šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, te šuma bukve u jarcima.

izvor tekst i slike: http://www.priroda-psz.hr


Dinara
Mjesto: Knin
Ključne riječi najviša točka, tlo, nebo, masiv
Regija Dalmatinska Zagora
Najbliži grad Knin
Vrsta Priroda

Ako ste vlakom ili automobilom prolazili kroz Knin, pogled vam je zacijelo s pruge ili ceste barem nakratko odlutao prema planini koja zatvara vidik na istočnoj strani kotline. Visina te moćne i dugačke barijere koja izdaleka nalikuje na golem kamenit zid izaziva poštovanje i budi radoznalost. U zimsko doba, a i dugo u proljeće vrhovi Dinare bijele se od snijega, a za sivih dana i ne vide se jer ih nebo oblacima sakrije u svoja njedra. Vrh te kamenito-travnate planine najviša je točka u Hrvatskoj, mjesto gdje hrvatsko tlo dodiruje nebo. Vrh Dinare sastoji se od dvije podjednako visoke glavice, udaljene pedesetak metara. Jedna od njih označena je bijelim geodetskim stupom, a na drugome stoji pet metara visok metalni križ. Na geodetskom stupu pričvršćena je kutija sa žigom za planinare koji imaju običaj za uspomenu na vrhu utisnuti žig u planinarske dnevnike.

Naziv Dinara obuhvaća više različitih pojmova. Dinarom u užem smislu smatra se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera. U davnini ta je planina nosila naziv Adrion oros i pod tim neobičnim nazivom može se pronaći u najstarijim sačuvanim zemljovidima. U širem smislu Dinara je 84 kilometra dug masiv koji, osim Dinare nad Kninom, obuhvaća i planine Troglav i Kamešnicu. Zanimljivo je da se i upola niža planina iznad ušća Cetine u more također naziva Dinara, no da ne bi bilo zabune, svuda se ona spominje kao Omiška Dinara.

slika  http://narodni.net
Gospodska pećina
Mjesto: Knin
Ključne riječi arheološki lokalitet, neolitik, fenomen
Regija Dalmatinska Zagora
Najbliži grad Knin
Vrsta Priroda

Gospodska pećina

To je izuzetan i atraktivan arheološki, speleološki te prirodni fenomen. Duboka je 2080m i na kraju završava podzemnim jezerom. Ona je i najstariji arheološki lokalitet kninskog područja u kojoj je život zabilježen prije 35 000 godina (u njezinim prednjim djelovima pronađeni su ostaci neolitskih i nekih mlađih kultura kao i ostaci kostura pleistocenskih životinja). Smještena je uz zapadni rub drage Ždrilo, oko 500m sjeverno od zaseoka Milaši, a do nje je moguće doći terenskim vozilom izravno od izvora rijeke Cetine.

http://www.tz-knin.hr/index.php/o-kninu/prirodne-znamenitosti
Jezera kninskog područja
Mjesto: Knin
Ključne riječi jezera, priroda
Regija Dalmatinska Zagora
Vrsta Priroda

Od jezera, na kninskome se području nalaze: 1. Burumska
jezera (smještena su istočno od Knina, nedaleko od ceste prema Splitu i rijeke Krke; prosječna im je dubina oko 5 metara; nastanjena su šaranom, amurom, klenom, linjakom i štukom, bjelicom); 2. Šarena jezera (također su smještena istočno od Knina, desno od ceste prema Splitu i skretanja za Biskupiju; prosječna im je dubina 11 metara; nastanjena su šaranom, amurom, klenom, linjakom i bjelicom); te 3. umjetno jezero hidroelektrane Golubić (u blizini Golubića; u njega se ulijeva rijeka Butižnica; ima pjeskovito i muljevito dno; nastanjeno je krupnijim primjercima potočne i kalifornijske pastrve).

slike: burumska - ribolov-knin.weebly.com
šarena - https://www.youtube.com/watch?v=Cvmuqk9klm0
golubić - http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Butiznica_Golubic_7.jpg

Crna Mlaka – posebni ornitološki rezervat
Mjesto: Jastrebarsko
Ključne riječi ornitologija, rezervat, močvara, park, dvorac Ribograd, njorka
Subregija Karlovac i okolica
Najbliži grad Jastrebarsko
Vrsta Priroda

Crna Mlaka – posebni ornitološki rezervat

Najvrednija prirodna baština Jastrebarskog i okolice svakako je ornitološki rezervat Crna Mlaka. Nalazi se u središnjem dijelu močvarrno-šumskog područja, 11 kilometara jugoistočno od centra Jastrebarskog. Na dijelu neprekidno plavljenog tla površine 625 hektara 1905. iskrčena je šuma i izgrađeni su šaranski ribnjaci. U središnjem dijelu rezervata uređen je vrlo lijep park s ukrasnim vrstama drveća i grmlja. Usred parka, prvi vlasnik Kornellius Zwilling podigao je dvorac Ribograd u stilu bečke secesije.

Ribnjaci su privukli ptice pa danas ornitolozi na Crnoj Mlaci bilježe čak 235 ptičjih vrsta, od kojih je 98 vrsta vezano za vodena staništa, a 74 za šumu. Orao štekavac, orao kliktaš, riječni galebovi, crne rode, gnjurci, čaplje, šljuke i razne vrste pataka samo su neke od mnoštva zaštićenih ptica koje se ovdje zadržavaju tokom većeg dijela godine. Crna Mlaka proglašena je 1980. godine specijanim ornitološkim rezervatom i nalazi se pod posebnom zaštitom. Rezervat je uvršten u popis Ramsarske konvencije i u projekt Ornitološki rezervati važnih područja u Europi IBA.

Svojevrsni zaštitni znak Crne Mlake je patka njorka. Tijekom ljeta i rane jeseni najveće okupljalište te vrste pataka u srednjoj Europi je upravo Crna Mlaka – okupi ih se i do pet tisuća.

slike: https://sites.google.com/site/jastrebarskohr/dvorci-u-jastrebarskom
www.tzzz.hr
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12766
Kruščica
Mjesto: Kosinj
Ključne riječi jezero, voda, potopljeno
Subregija Lika
Najbliži grad Gospić
Vrsta Priroda

Kruščica je umjetno jezero nastalo izgradnjom brane na rijeci Lici 1971. za potrebe Hidroelektrane Senj i kasnije za Hidroelektranu Sklope. Nalazi se na donjem dijelu toka rijeke Like kod sela Mlakva u Kosinju. Ime je dobilo po selu Kruščica koje je na tom mjestu potopljeno,a stanovništvo iseljeno u okolne krajeve. Za ljetnih mjeseci u vrijeme niskog vodostaja vide se temelji i ruševine crkve, kuća, imanja i cesta potopljenog sela. Na Kruščicu se može doći iz smjera Kosinja kroz selo Mlakvu, pješačkom (planinarsko)m stazom iz smjera sela Kaluđerovac, ili se spustiti čamcem velebnim kanjonom Like iz smjera Kaluđerovca.

Kruščica je oaza mira i tišine, prostor izvorne ljepote prirode i reljefa i kao takva pruža nezaboravan doživljaj za svakog ljubitelja prirode, slučajnog posjetitelja ili ribiča koji tamo dolazi u potragu za ribama,a oni najspretniji love somove preko 90 kilograma. Za vrijeme boravka na jezeru Kruščica i kanjonu rijeke Like nerijetko se mogu doživjeti bliski susret s vidrom, srnom, košutom, jelenom, medvjedom ili vukom.
slike: http://hr.worldmapz.com/admin3/35110008004_en.htm
Lukina Jama
Mjesto: NP Sjeverni Velebit
Ključne riječi najdublja jama, speleologija
Najbliži grad Rijeka
Vrsta Priroda

Lukinu jamu, koja je najdublja jama u Hrvatskoj, otkrili su slovački speleolozi 1991. godine. Istraživanja su nastavljena od 1993.-1995. u organizaciji Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza. Najnovija istraživanja započela su 2010. godine i još traju. Jama se nalazi na Sjevernom Velebitu, u strogom rezervatu prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Nazvana je po Ozrenu Lukiću - Luki, speleologu koji je poginuo kao hrvatski vojnik u domovinskom ratu na Velebitu. Lukina jama je 1.431 m duboka (rezultati zadnjih istraživanja 2013. godine), a u trenutku spuštanja na dno bila je 9. po dubini u svijetu. Danas je 14. najdublja jama na svijetu.

slika http://www.story.hr/ngm-foto-natjecaj-2013/
Veliki slapovi Žumberka
Mjesto: Žumberačka Gora
Ključne riječi slapovi, barijere, potoci, kanjon
Subregija Žumberak
Najbliži grad Samobor
Vrsta Priroda

Veliki slapovi Žumberka

Veliki slapovi Žumberka skupno je ime za pet najvećih slapova Žumberačke gore. Svi se slapovi nalaze na području Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Četiri se slapa nalaze u Žumberku, a jedan u Samoborskom gorju. Najveći i najpoznatiji je Sopotski slap pokraj sela Sopote u blizini Sošica. U dubokoj dolini (dragi) Slapnice nalaze se slap Brisalo i Vranjački slap. Na zapadu Žumberačke gore na rijeci Sušici, pokraj sela Kuljaji, nalazi se Zeleni vir. Najznačajniji slap Samoborskoga gorja je Cerinski vir na Javorečkom potoku.
  • Sopotski slap je najveći slap Žumberačke gore i jedan od najvećih u Hrvatskoj. Nalazi se na jednom od početnih krakova rijeke Kupčine. Visok je 40 metara, a sastavljen je od tri kaskade.
  • Slap Brisalo nalazi se u dubokoj dolini Slapnice, koju zbog svoje dubine često znaju nazivati kanjonom. Slapnica je posebno zaštićena kao značajni krajobraz. Međutim, sam slap se ne nalazi na rijeci Slapnici nego na njenoj pritoci, Dubokom potoku, koji se samo malo niže od slapa ulijeva u Slapnicu.
  • Vranjački slap, tj. vodopad, visok je petnaestak metara i nalazi se u Slapnici. Manje je poznat od obližnjeg slapa Brisalo.
  • Cerinski vir je slap visok 10 m, koji je osobito lijep u proljeće i kasnu jesen kad je potok bogat vodom. Tvore ga vode potoka Javorec.
  • Zeleni vir najatraktivniji je dio doline potoka Sušice, na krajnjem zapadnom dijelu Žumberka, nalazi se kod sela Kuljaji, u blizini mjesta Radatovići.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_slapovi_%C5%BDumberka

http://www.sutla-zumberak.hr/hr/klaster/objekti/cerinski-vir,2881.html

Kamačnik
Mjesto: Vrbovsko
Ključne riječi zaštićeni krajolik
Regija Gorski Kotar
Najbliži grad Karlovac
Vrsta Priroda

Kamačnik

Zaštićeni krajolik svojim prirodnim ljepotama pobuđuje pozornost već dugi niz godina. Kroz njegovu slikovitu sutjesku izgrađen je 1961. godine pješački put, drveni mostići i galerije. Naš istaknuti planinarski pisac prof. dr. Željko Poljak u svojoj knjizi Planine Hrvatske piše o Kamačniku kao o "sutjesci punoj divlje romantike". Kamačnik je svoju sutjesku usjekao u masiv Velike Kapele i ulijeva se u rijeku Dobru rušeći se manjim slapom budući je na ulazu u kanjon pregrađen jazom i ujezeren. Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala. Na samom ušću smješten je ugostiteljski objekt "Kamačnik" koji posjetiocima nudi odmor uz domaću prehranu i piće. Mjesto je brojnih zabavnih zbivanja tijekom cijele godine. Do samoga ušća može se doći automobilom ili autobusom, a blizina željezničke postaje na samo 50 m od kanjona također je idealna za dolazak. Kamačnik je idealno mjesto za aktivni odmor - šetnje, igre u prirodi te atraktivne piknike.
Park prirode Škarline
Mjesto: Brtonigla
Ključne riječi priroda
Regija Istra
Najbliži grad Pula
Vrsta Park prirode

Za domaće ljude, Škarline su neizbrisivi dio lokalnog identiteta i opće mjesto u kolektivnoj svijesti žitelja. S druge strane, gosti ponekad ne otkriju da se, svega dva kilometra od Brtonigle, smjestio taj odlično sačuvan prirodni park, nazvan po potočiću Škarline što izvire u blizini. Na svom toku prema rijeci Mirni, u koju se ulijeva nekoliko kilometara južnije, potočić je stvorio bujni zeleni kanjon, jedinstven u Istri.

Do Škarlina vodi oko dva kilometra duga makadamska staza iz sela Nova Vas kraj Brtonigle. Put vijuga uz vinograde te ga, za suha vremena, možete savladti i automobilom. U park možete stići i drugim putem, izravno iz Brtonigle, o čemu je najbolje raspitati se u turističkom uredu.

Na ulazu u park, kanjon nije odmah vidljiv, već će vas dočekati pitomi, prostrani krajolik s livadama, dva jezerca i mostićem. Tu je i nekoliko klupica te slavina s vodom pa je ovaj skladni predio sjajno mjesto za opuštanje, piknik i dječju igru.

Želite li propješačiti zeleni kanjon i slijediti potočić sve do ušća u Mirnu, valja prijeći mostić te se uz jezerce oprezno spustiti strmim stranama. Ako ste u nedoumici kuda krenuti, slijedite šum potočića. Ulaskom u kanjon kročit ćete u neki novi svijet, sa slapom i bistrim vodenim tokom što sljedećih nekoliko kilometara krivuda prema Mirni kroz bujnu, sjenovitu šumu. Iznenadit će vas svježina zraka - Brtonižani kažu da su Škarline idealno utočište pred ljetnim vrućinama.

Škarline snažno golicaju maštu pa avanturisti i oni bolje tjelesne kondicije neće odoljeti pohodu uz potočić, do mjesta gdje se stapa s najvećom istarskom rijekom. Na ovom putu kroz bogatu i neistraženu zelenu Istru nije naodmet ponijeti sa sobom ponešto hrane i pića.

http://www.coloursofistria.com/hr/priroda-kampovi/prirodne-ljepote/park-prirode-skarline
Jezero Zmajevo Oko
Mjesto: Rogoznica
Regija Dalmacija
Vrsta Priroda

Priča o Zmajevom Oku

Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero istovremeno! Zmajevo Oko ili kako ga neki još zovu Rogozničko jezero, stvarno je jezero morske vode koja je u stalnom kontaktu s okolnim morem kroz pukotine u vapnenačkim stijenama koje ga okružuju. Donji sloj mora u Zmajevom Oku gotovo je uvijek bez kisika, s otopljenim sumporovodikom.
Ljude rogozničkog kraja oduvijek čudilo neobično jezero u njihovoj blizini pa je tako nastala legenda o zmaju i braći koja su na mjestu jezera imala polje. Polje je bilo plodno te su urod pravedno dijelili. Međutim, jedan je od braće oslijepio i prilikom slijedeće diobe upozorio je brata da i dalje bude pravedan. Jer, rekao je on, ako prevariš, zemlja će se provaliti, polje potonuti u vodu, a iz nje će iskočiti zmaj koji će te progutati. No brat nije izdržao i prokletstvo se ostvarilo, zmaj se pojavio i progutao nepoštenog brata. Od tada se zmaj nastanio u jezeru i povremeno svojim dahom trovao živa bića u njemu.

Nevjerojatne priče o tome da je jezero vulkanskog porijekla ili da su u njega slijetale letjelice vanzemaljaca (što je čak pisalo u novinama) i kasnije su golicale ljudsku maštu. Jezero je zbog svoje neobičnosti pobudilo pažnju i znanstvenika te je naš poznati oceanolog Buljan izmjerio kemijske parametre vode jezera i u donjim slojevima pronašao otopljen otrovni plin sumporovodik - smrdljivi "zmajev dah". Kasnije je geograf Zvonarić detaljno geomorfološki opisao Zmajevo Oko i ustanovio da je duboko oko 15 m. Zanimljivo je spomenuti da su oba znanstvenika pogrešno smatrala da postoji podmorski tunel (veći prolaz) kojim je jezero spojeno s morem.

izvor: http://www.drypis.info/PricaoZmajevomOku/tabid/157/Default.aspx
Ombla - najkraća rijeka na svijetu
Mjesto: Dubrovnik
Ključne riječi najkraća rijeka
Regija Južna Dalmacija
Vrsta Priroda

Ombla je jedna od brojnih rijeka koja izvire kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire u Popovom polju u dubrovačkom zaleđu.

Tridesetak metara od izvora rijeke Omble nalazi se mali slap visine 70-ak cm nakon kojeg Ombla utječe u Jadransko more u 5 km dugačkom zaljevu Rijeke dubrovačke kod mjesta Komolac, pa se stoga smatra da je njen vodotok dugačak 30 metara i da je Ombla najkraća rijeka na svijetu.

Do nedavno se pogrešno smatralo da je Roe River u saveznoj državi Montana u SAD-u, a čija dužina iznosi od 30 do 60 metara ovisno o godišnjem dobu, najkraća svjetska rijeka, pa je kao takva čak uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda. Međutim, pošto je prosječna količina vode koja izvire na izvoru rijeke Omble 24 m³/sek, to zadovoljava sve kriterije da Ombla bude proglašena rijekom, pa se stoga smatra, iako još uvijek nije službeno potvrđeno, da je Ombla preuzela titulu najkraće svjetske rijeke.
Dva oka
Mjesto: Imotski
Ključne riječi jezero
Regija Dalmatinska Zagora
Vrsta Priroda

Dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta rijeke Vrljike. Jezera su promjera četrdesetak metara, dubine 6-10 metara i nikada ne presušuju.

slika www.modrojezero.org
Vrela Cetine
Regija Dalmatinska Zagora
Subregija Šibeniska
Najbliži grad Šibenik
Vrsta Spomenik prirode

Lokalitet Vrela Cetine s površinom od 29,81 ha zaštićen je 1972. godine. Niz krških vrela, od kojih su tri glavna: Veliko vrilo, Vukovića vrilo i Batića vrilo, formirao se uz rub Paškog polja, podno Dinare.

Sva vrela nastala su na kontaktu nepropusnih lapora u polju i vodonepropusnih vapnenaca okolne zaravni i uzlaznog su tipa. Pažnju privlače izrazitom bistrinom i modrozelenom bojom. Veliko vrilo ili izvor Glavaš potopljeni je speleološki objekt, koji su do sada ronioci istražili do 150 m dubine.

http://www.sibenikregion.com
Virovitički ribnjaci
Mjesto: Virovitica
Ključne riječi riba, jezero, ribolov
Vrsta Priroda

Virovitički ribnjaci

Na svega 7 km južno od Virovitice smješteni su Virovitički ribnjaci – niz od 9 ribnjaka koji predstavljaju najveće i najbogatije ribolovne vode na virovitičkom području. Ribnjaci obiluju mnogim vrstama slatkovodnih riba kao što su som, štuka, smuđ, amur, linjak, deverika, karas i druge, a česti su kapitalni primjerci ulova pojedinih vrsta. Najvećim dijelom vodnog potencijala gospodari ŠRU „Ođenica“ Virovitica, koja osigurava mogućnost rekreativno-sportskog ribolova tijekom cijele godine.
slika http://virovitica.info
Jezero Petnja
Ključne riječi jezero, staze, veslanje, ribolov
Subregija Slavonija
Najbliži grad Slavonski Brod
Vrsta Priroda


Umjetno jezero Petnja smješteno je na južnoj strani Dilj-gore, 3,5 km sjeveroistočno od Sibinja, odnosno 7 km sjeverozapadno od Slavonskog Broda. Jezero oduševljava svojim izgledom, šumskim okruženjem, stazama za šetnju, mogućnostima za ribolov, veslanje i druge sportove na vodi, te čistim zrakom. Posebnu čar jezeru daje stapanje plavetnila vode sa zelenilom i šarenilom šuma, što mu je donijelo epitet "diljsko oko". Sjeverno od ovog zaštićenog lokaliteta, a nedaleko izvora potoka Petnje (Vidovo brdo), nalazi se nekoliko manjih špilja, među kojima najzanimljiviji erozivni oblik čini kanjon Pljuskara koji, uz špilju, obuhvaća i tri slapa na potoku.
Fužinarska jezera
Mjesto: Fužine
Ključne riječi jezero, slatkovodni ribolov
Regija Gorski Kotar
Najbliži grad Rijeka
Vrsta Priroda

Fužinarski je kraj izuzetno bogat vodom. Fužine su naseljeno mjesto koje u Hrvatskoj primi najveću godišnju količinu oborine. Ovdje godišnej padne između 1500 do 2000 mm padalina po četvornom metru, a u ekstremnim godinama i do 4000 litara. Da bi se ta silna količina vode zadržala i iskoristila, u Fužinama su izgrađena tri akumulacijska jezera.

Najstarije jezero je Bajer izgrađen pedesetih godina prošloga stoljeća. Jezero je položeno u nekadašnjoj atraktivnoj dolini rijeke Ličanke, tik uz naselje Fužine. Jezero je prosječne dubine od 2 do 7 metara i raspolaže s oko milijun kubičnih metara vode. Pogodno je za vožnju čamcem, kanuom, kajakom i za surfanje zbog čestog strujanja vjetra.

Jezero Lepenica najveće je umjetno jezero u fužinarskom kraju. Izgrađeno je 1988. godine, površinom i količinom vode je znanto veće od Bajera, a maksimalna dubina mu je 18 metara. Izuzetno je ljeti pogodno i ugodno za kupanje (temperatura dosegne više od 23° Celzijusa. Na jezeru je 1989. održano Svjetsko prvenstvo u orijentacijskom ronjenju, a 2007. Svjetski kup.

Oba su jezera izuzetno bogata ribom i mamac su za ribiče.

Najmlađe i najmanje jezero je Potkoš. Smješteno je u podnožju obronaka Bitoraja, između Fužina i Liča. Atraktivno je kao izletište i piknik prostor.

Sva tri jezera izvrsno su uklopljena u planinski pejsaž i pravi su turistički dragulj Fužina. Posebno je popularno jezero Bajer, oko kojega vodi atraktivna šetnica i koje je najčešće odredište izletnika.

http://www.tz-fuzine.hr

Kupska dolina
Regija Gorski Kotar
Najbliži grad Rijeka
Vrsta Priroda

Gornji tok rijeke Kupe, koji dijelimo sa susjednim općinama Brod Moravice i Čabar, sjeverni je dio područja znan kao Kupska (ili Brodska) dolina. Najturističkiji je dio delničkog kraja, pa i Gorskog kotara u cjelosti. Najniže točke ovdašnjeg toka Kupe su na oko 220 m nad morem, a okolni susjedni reljefni okvir risnjačko-drgomaljske skupine seže do prosječnih visina od 800-1000 metara. Zanimljivo je ovdje istaći da se niska, duboko usječena dolina Kupe kao topli klin zabija u inače temperaturno hladni Gorski kotar, što posljedično ostavlja mogućnost uzgoja, dakako prostorno relativno ograničenu, poljoprivrednih kultura kao što su kukuruz pa čak i nešto vinove loze; no ono čime se ovdašnji ljudi  diče su stari voćnjaci -  naročito stare sorte jabuka čime će Vas domaćini s ponosom poslužiti.
Kupa i njeni pritoci, posebno Kupica, su eldorado za sportski ribolov (potočna pastrva, lipljan, klen), a za planinare i ljubitelje hodanja, veći dio doline ponuđen je kroz Goranski planinarski put (GPP).
Hidromorfološki gledano, Kupska dolina je kanjon s malim kotlinskim proširenjima u kojima su većinom nastali slikoviti zaseoci, između kojih dominira najveće naselje, granični prijelaz i prometno križište na spoju sa susjednom Slovenijom, a to je Brod na Kupi.

Park prirode Papuk - Jankovac
Mjesto: Park prirode Papuk
Ključne riječi park šuma, zaštita, gorska dolina, grof Janković
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Slavonija i Baranja
Najbliži grad Požega
Vrsta Park prirode

Jankovac, jedna od najljepših gorskih dolina smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom.

Ime izletišta Jankovac kao i Jankovačkih jezera veže se za ime grofa Josipa Jankovića, vlasnika tada brojnih posjeda od Voćina do Virovitice. Taj zaljubljenik u prirodu dolazi sredinom 19. stoljeća na svoj posjed odlučivši svoje zrele godine provesti uređujući jednu lijepu dolinu blizu vrha Papuka. Ovdje je prvo sagradio lovački dvorac, potom uređuje dva protočna jezera, kako za uzgoj pastrva, tako i za vodoopskrbu vodopada u najnepovoljnijim hidrološkim razdobljima. Da je grof potpuno uspio svjedoči tridesetmetarski vodopad koji se ruši u kanjon Kovačica. Nešto uistinu za to podneblje nezamislivo. Grof Josip Janković je sahranjen, po njegovoj želji, u spilji iznad jezera s kojeg se mjesta pruža divan pogled na njegovu dolinu i na stogodišnje šume bukve koje ga okružuju.

Prilazi Jankovcu lijepi su i ugodni , uz živahne potoke i u sjeni stabala. Do Jankovca vodi cesta Velika - Jankovac , a moguće je doći i pješke brojnim planinarskim stazama. Park-šuma Jankovac sadrži brojne izuzetne prirodne fenomene za koje je najzaslužnija karbonatna podloga. Vapnenci čine karbonatnu ploču debelu oko 100 metara na kojoj se jasno očitava krška morfologija. Najčešće se nalaze ponikve promjera 10-40 m, tipična krška vrela, a za Jankovac su karakteristične dvije manje spilje. Bikarbonatom zasićena voda formirala je sedrenu barijeru visine 30 m preko koje se preljeva simbol Jankovca - "jankovački slap". Zbog obilja vode i svoje visine, slap pruža veličanstveni prizor, jedinstven na području Slavonije, posebice za jake zime kada se zamrzava u atraktivan ledeni stup.

Jedno od bitnih obilježja Jankovca su njegove šume. Od posebne vrijednosti šumskog dijela su oaze sastojina prašumskog tipa, pojas stabala jasena i javora kod izvora, pojedina stara stabla bukve i javora promjera i preko 1 m.  U stijeni iznad jezera, u prirodnoj poluspilji, nalazio se mramorni sarkofag grofa pl. Josipa Jankovića, s natpisom na mađarskom i crkvenoslavenskom jeziku, a nešto više iznad groba smještena je uska i mračna, oko 20 m duga Maksimova spilja, nazvana po nekadašnjem hajduku Maksimu Bojaniću. O nekadašnjim stanovnicima Jankovca, njemačkim staklarima, svjedoče ostaci starih nadgrobnih spomenika.

Centralni dio park-šume, odnosno glavni prostor okupljanja svih posjetilaca i izletnika je planinarski dom osječkih planinara s velikom livadom ispred. Južno od doma nalaze se dva umjetna jezera, stepenasto jedno iznad drugog, koja ispunjuju gotovo čitavu dolinu. Okolna stoljetna stabla odražavaju se na površini jezera što gorskoj dolini daje poseban ugođaj.

Svojim položajem, a i svim značajkama koje imaju visoku obrazovnu i turističku vrijednost park-šuma Jankovac je svakako središnje mjesto Parka prirode Papuk koje ne biste smjeli propustiti vidjeti.

Izvor: http://www.pp-papuk.hr/galerija/galerija3.html#

Malo i veliko jezero, Dugi otok
Mjesto: Žman
Ključne riječi jezero, polja
Regija Otoci srednji Jadran
Subregija Dugi otok
Najbliži grad Zadar
Vrsta Priroda

Žman je naselje i lučica na jugoistočnom dijelu Dugog otoka, sjeverozapadno od Sali i Zaglava i jugoistočno od Luke.
Stariji dio naselja leži u unutrašnjosti iznad obale, a noviji uz obalu uvale Žmanšćice. Ispred obale su otočići Krknata i Vaka, a mjesto je okruženo brdima Gračina, Veliki i Mali Slotinjak. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, ribarstvo i turizam. Plodna polja u okolici Žmana zimi se pretvaraju u Malo i Veliko jezero.
Žman je naselje i lučica na jugoistočnom dijelu Dugog otoka, sjeverozapadno od Sali i Zaglava i jugoistočno od Luke.Stariji dio naselja leži u unutrašnjosti iznad obale, a noviji uz obalu uvale Žmanšćice. Ispred obale su otočići Krknata i Vaka, a mjesto je okruženo brdima Gračina, Veliki i Mali Slotinjak. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, ribarstvo i turizam. Plodna polja u okolici Žmana zimi se pretvaraju u Malo i Veliko jezero.
Đakovo - jezero Jošava
Mjesto: Đakovo
Ključne riječi jezero, ribolov
Regija Slavonija i Baranja
Subregija Đakovština
Najbliži grad Đakovo
Vrsta Priroda

Jezero “Jošava“ nalazi se oko 2 km sjevero-sjeveroistočno od grada Đakova. Proteže se od željezničkog nasipa Đakovo-Osijek do umjetno podignute zemljane brane koja se nalazi oko 2 km nizvodno. To je zapravo jedno umjetno jezero izgrađeno 1963/64. godine. Prvenstveno su ga namijenili za uzgoj riba, šport i rekreaciju.  
Oblik jezera je duguljast, proteže se od zapada prema istoku. Dugačko je oko 4,5 km, a širina iznosi 100 do 180 m. Obalu jezera sačinjavaju željeznički nasip Đakovo-Osijek na zapadu, zemljani nasip sa temeljnim ispustom na istoku i lesna uzvišenja sa južne i sjeverne strane. Dubina jezera kreće se od 70 cm do 3m. Na zapadu je nešto pliće, a na istoku nešto dublje. Ipak najveća je dubina u sredini gdje se proteže jedan kanal, bivše korito potoka Jošava, u smjeru zapad-istok. Od kanala bočno prema obali sve je pliće. Oko 80 % površine jezera je čisto, a oko 20 % je uglavnom na rubovima, obraslo trskom, rogozom i drugim vodenim biljem. U vodi se nalaze još u dovoljnoj količini podvodne biljke, vrste iz porodice mrijesak. 
Oko jezera nalaze se određene poljoprivredne površine i nešto sađenih šuma kod Kolokušice.Vrste riba koje su navedene za jezero Borovik nalaze se i u Jošavi.

Bedekovčanska jezera
Mjesto: Bedekovčina
Ključne riječi jezera
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Varaždin
Vrsta Priroda

Poznata jezera u nizinskom dijelu između Bedekovčine i rijeke Krapine nastala su kopanjem gline za opeku i crijep prije 100 godina. Prva jezera, koja su nastajala od 1886. do 1937. godine, više ne postoje jer su zatrpana i na tom području je proširena tvornica opeke. Sadašnja jezera nastala su u razdoblju 1937. - 1950. godine, kada se obavljao iskop ilovače, gline bagerom u dubinu do 8 metara. Pri kopanju na toj dubini nalazilo se na izvorišta vode što je onemogućavalo daljnje radove, iskope.
Zbog toga su rađeni nasipi gotovo svakih 10 m i visine 2 m radi sprečavanja prodora vode do mjesta iskopa. Prema tome, jezera su se punila podzemnim i površinskim, oborinskim i slijevnim vodama. Kakvoća jezerske vode prije 10-15 godina bila je za piće, pa je određena kao moguća rezerva u slučaju elementarnih nepogoda ili rata. Jezera redovito poribljava ribičko društvo s 3-5 t ribe godišnje. Od ribljih vrsta tu su šaran, amur, smuđ, štuka i tostolobik. Posebno je uređeno jezero za uzgoj mlađih šarana i smuđa s godišnjom proizvodnjom 2-3 tone.
Park prirode Biokovo
Ključne riječi park prirore, zaštićena flora, botanički vrt
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split
Vrsta Park prirode

Glavna obilježja Parka prirode Biokovo presudna za proglašenje Biokova Parkom prirode su njegove geomorfološke osobitosti, odnosno brojni krški fenomeni, te iznimna biološka raznolikost: veliko bogatstvo flore i faune uključujući brojne endeme i tercijarne relikte.
Biokovski botanički vrt Kotišina
Smješten je na primorskim obroncima planine Biokovo iznad sela Kotišina, na nadmorskoj visini od 350 do 500 metara i sastavni je dio Parka prirode Biokovo.
Vrt je utemeljio dr. fra Jure Radić (1920-1990), franjevac i znanstvenik, sa svrhom znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja, te popularizacije i upoznavanja biljnog svijeta planine Biokovo. Biokovski botanički vrt nije botanički vrt u klasičnom smislu, gdje se svaka biljka unosi prema određenim pravilima, već je zamišljen kao «ograđeni dio prirode», gdje će se zadržati prirodni oblici vegetacije sa samorodnom florom. Na relativno maloj površini od 16,5 ha nalaze se vrlo raznolika staništa kao što su kamenjare, točila, rletne stijene, obradive površine, te kanjon Proslap s istoimenim slapom, koji je veći dio godine suh, a oživi za vrijeme jakih kiša.
Na površini Biokovskog botaničkog vrta Kotišina utvrđeno je oko 300 samoniklih biljnih svojti, od tipično mediteranskih do planinskih, a na nekim područjima sađene su egzote, poljoprivredno i ljekovito bilje. Među trajnicama koje tu rastu posebno je impresivna Iris pseudopallida Trinajstić – jadranska perunika u proljeće kada je čitavi vrt replavljen njenim velikim, lijepim lila cvjetovima. Dalmatinski je endem iz porodice Iridaceae. Raste na kamenjarama, točilu i uz staze, a u vrtu je ima mnogo.
U jesen o svetom Mihovilu cvate bijelim ili svijetloružičastim cvjetovima Cyclamen hederifolium Aiton. – napuljska ciklama iz porodice Primulaceae, koja u ljetnim mjesecima potpuno gubi nadzemne dijelove, a ljetnu sušu i vrućinu preživi u obliku podzemne stabljike (gomolj). Njeni cvjetovi koji se pojavljuju prije listanja kao da se stidljivo skrivaju među rastresitim stijenskim materijalom na točilu.
U proljeće i rano ljeto vrt je najraskošniji i obiluje cvjetnim šarenilom, dok se u ostalo doba godine u njemu uvijek može pronaći pokoji skriveni cvijetak.
Kroz vrt vodi nekoliko pješačkih staza, a na glavnom ulazu u stijeni su uklesane riječi.
U neposrednoj blizini ulaza u vrt, uz samu liticu, nalaze se zidine velikog Kaštela - fortifikacijskog objekta iz 17. stoljeća, koji impresionira svojim izgledom.
Glavna obilježja Parka prirode Biokovo presudna za proglašenje Biokova Parkom prirode su njegove geomorfološke osobitosti, odnosno brojni krški fenomeni, te iznimna biološka raznolikost: veliko bogatstvo flore i faune uključujući brojne endeme i tercijarne relikte.

Biokovski botanički vrt Kotišina
Smješten je na primorskim obroncima planine Biokovo iznad sela Kotišina, na nadmorskoj visini od 350 do 500 metara i sastavni je dio Parka prirode Biokovo.
Vrt je utemeljio dr. fra Jure Radić (1920-1990), franjevac i znanstvenik, sa svrhom znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja, te popularizacije i upoznavanja biljnog svijeta planine Biokovo. Biokovski botanički vrt nije botanički vrt u klasičnom smislu, gdje se svaka biljka unosi prema određenim pravilima, već je zamišljen kao «ograđeni dio prirode», gdje će se zadržati prirodni oblici vegetacije sa samorodnom florom. Na relativno maloj površini od 16,5 ha nalaze se vrlo raznolika staništa kao što su kamenjare, točila, rletne stijene, obradive površine, te kanjon Proslap s istoimenim slapom, koji je veći dio godine suh, a oživi za vrijeme jakih kiša.
Na površini Biokovskog botaničkog vrta Kotišina utvrđeno je oko 300 samoniklih biljnih svojti, od tipično mediteranskih do planinskih, a na nekim područjima sađene su egzote, poljoprivredno i ljekovito bilje. Među trajnicama koje tu rastu posebno je impresivna Iris pseudopallida Trinajstić – jadranska perunika u proljeće kada je čitavi vrt replavljen njenim velikim, lijepim lila cvjetovima. Dalmatinski je endem iz porodice Iridaceae. Raste na kamenjarama, točilu i uz staze, a u vrtu je ima mnogo.
U jesen o svetom Mihovilu cvate bijelim ili svijetloružičastim cvjetovima Cyclamen hederifolium Aiton. – napuljska ciklama iz porodice Primulaceae, koja u ljetnim mjesecima potpuno gubi nadzemne dijelove, a ljetnu sušu i vrućinu preživi u obliku podzemne stabljike (gomolj). Njeni cvjetovi koji se pojavljuju prije listanja kao da se stidljivo skrivaju među rastresitim stijenskim materijalom na točilu.
U proljeće i rano ljeto vrt je najraskošniji i obiluje cvjetnim šarenilom, dok se u ostalo doba godine u njemu uvijek može pronaći pokoji skriveni cvijetak.
Kroz vrt vodi nekoliko pješačkih staza, a na glavnom ulazu u stijeni su uklesane riječi.
U neposrednoj blizini ulaza u vrt, uz samu liticu, nalaze se zidine velikog Kaštela - fortifikacijskog objekta iz 17. stoljeća, koji impresionira svojim izgledom.
Maslina stara 1500 godina
Mjesto: Kaštel Štafilić
Ključne riječi stara maslina
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split
Vrsta Spomenik prirode

U Kaštel Štafiliću raste iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina. Pretpostavlja se da potječe iz Južne Italije ili Grčke. Zovu je Stara maslina (Olea Europea) odnosno Mastrinka, kako je zovu mještani.
Godišnji urod ove masline prerađuje se u ulje koje se u replikama staklenih grčkih lakrimarija koristi kao autohtoni kaštelanski suvenir. Spomenikom prirode je proglašena 1990.g.
U Kaštel Štafiliću raste iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina. Pretpostavlja se da potječe iz Južne Italije ili Grčke. Zovu je Stara maslina (Olea Europea) odnosno Mastrinka, kako je zovu mještani.Godišnji urod ove masline prerađuje se u ulje koje se u replikama staklenih grčkih lakrimarija koristi kao autohtoni kaštelanski suvenir. Spomenikom prirode je proglašena 1990.g.
Pirovački zaljev

Pirovac je oduvijek, pa i danas, i gospodarstveno i turistički i ekološki okrenut svojoj najvećoj prirodnoj vrijednosti – Pirovačkom zaljevu, tom prirodnom fenomenu, 10 km usječenom u kamen, obgrljenom mediteranskim raslinjem zanosna mirisa koje se miješa s iskonskim morskim mirisima, s umilnom morskom strujom zahvaljujući kojoj je more u tom zaljevu toplije tijekom ljeta 3-4° iznad prosječne topline Jadranskog mora u to godišnje doba.
Pirovački zaljev obiluje prekrasnim uvalama i plažama.

Pirovac je oduvijek, pa i danas, i gospodarstveno i turistički i ekološki okrenut svojoj najvećoj prirodnoj vrijednosti – Pirovačkom zaljevu, tom prirodnom fenomenu, 10 km usječenom u kamen, obgrljenom mediteranskim raslinjem zanosna mirisa koje se miješa s iskonskim morskim mirisima, s umilnom morskom strujom zahvaljujući kojoj je more u tom zaljevu toplije tijekom ljeta 3-4° iznad prosječne topline Jadranskog mora u to godišnje doba.
Pirovački zaljev obiluje prekrasnim uvalama i plažama.
Cerovačke pećine
Mjesto: Gračac

Samo 4 km od Gračaca na području ličko-senjske županije nalaze se Cerovačke pećine.
Otkrivene su prilikom izgradnje Ličke pruge 1924. godine, a otkrio ih je graditelj pruge Nikola Turkalj. Ime su dobile po željezničkoj postaji Cerovac. Ove su pećine jedno od najvećih nalazišta pećinskog medvjeda u Hrvatskoj, a pronađene su fosilne čovječije kosti i brončana sjekira.
Ta čovječija kost pripadala je tzv. "lovcu na spiljske medvjede" iz gornjeg pleistocena koji je tu živio otprilike prije 20 tisuća godina. Dužina pećina iznosi 3.800 m, a čitavog sustava 4 kilometra. Gornja pećina duga je 1200 m, a Donja 2400 m. Između njih nalazi se znatno manja, Srednja pećina. Prosječna je temperatura u špiljama 11°C. Bogate su špiljskim ukrasima i kraškim pojavama (ponorima i dimnjacima), značajno su paleontološko nalazište špiljskog medvjeda te pretpovijesne keramike (ilirsko - keltska kultura). Kao geomorfološki spomenik prirode, zaštićene su 1961. godine
Samo 4 km od Gračaca na području ličko-senjske županije nalaze se Cerovačke pećine.
Otkrivene su prilikom izgradnje Ličke pruge 1924. godine, a otkrio ih je graditelj pruge Nikola Turkalj. Ime su dobile po željezničkoj postaji Cerovac. Ove su pećine jedno od najvećih nalazišta pećinskog medvjeda u Hrvatskoj, a pronađene su fosilne čovječije kosti i brončana sjekira.
Ta čovječija kost pripadala je tzv. "lovcu na spiljske medvjede" iz gornjeg pleistocena koji je tu živio otprilike prije 20 tisuća godina. Dužina pećina iznosi 3.800 m, a čitavog sustava 4 kilometra. Gornja pećina duga je 1200 m, a Donja 2400 m. Između njih nalazi se znatno manja, Srednja pećina. Prosječna je temperatura u špiljama 11°C. Bogate su špiljskim ukrasima i kraškim pojavama (ponorima i dimnjacima), značajno su paleontološko nalazište špiljskog medvjeda te pretpovijesne keramike (ilirsko - keltska kultura). Kao geomorfološki spomenik prirode, zaštićene su 1961. godine.
Špilje je moguće posjetiti u razdoblju od travnja do studenoga uz prethodnu najavu ukoliko se radi o grupnom posjetu, ali i u zimskom razdoblju ukoliko se radi o grupi većoj od 10 osoba. Radno vrijeme tijekom svibnja, lipnja, srpnja, kolovoza i rujna: radnim danom: 09,00 - 17,00 sati, a vikendom: 10,00 - 17,00 sati
Temperatura u Cerovačkim pećinama se kreće između 5 i 11 stupnjeva Celzijevih, stoga se preporučuje toplija odjeća, pokrivalo za glavu i udobne cipele.
Najave (za grupni posjet) i dodatne informacije mogu se dobiti u Parku prirode Velebit i to na telefonskim brojevima: 053/560-455, 098/9151-002.
Park prirode - Solana Nin
Mjesto: Nin
Ključne riječi ptice močvarice, birdwatching, morski kulik, cvjetna sol

Park solana pokriva površinu od 55 ha u Ninskoj laguni tik do starogradske jezgre Nina. Solana koja datira još iz rimskog doba proizvodi sol na tradicionalan i prirodan način. Sunčanom energijom i vjetrom isparava more u bazenima za isparavanje, potom se zasićena voda provodi na bazene gdje se kristalizira čista prirodna morska sol. Ninska sol ima povećanu koncentraciju  joda radi algi (petule) koje se nalaze u morskoj vodi, te je kao takva prepoznatljiva na tržištu. Sol se pakira u raznim granulacijama i pakovanjima, posebno je tražena za riblju industriju.
Posebno je vrijedna cvjetna sol koja je obogaćena magnezijem i kalcijem dobiveno prirodnim putem – sa vrha salamure ručno se skupljaju cvjetni listići (kristali soli). Ta vrsta soli koristi se za osvježenje ljudskog organizma i opuštanje napetosti, te ja kao takva prepoznata u Japanu.
Zbog svog položaja u sjevernom dijelu Dalmacije, solane su prvenstveno zanimljive pticama selicama, koje prelijeću ovaj dio Jadranskog mora na svojim dugotrajnim preletima do zimovališta. Solane sa plitkim bazenima u kojim isparava voda i sakuplja se morska sol, nastanjuju različite i zanimljive vrste ptica, od kojih mnoge vrste postaju ugrožene. Od ptica močvarica najpoznatije su: autohtona vlastelica, morski kulik,  mala bijela čaplja i vodomar. Ima ih cca 150 vrsta, a one pobuđuju pažnju promatrača ptica – birdwatchersa. Park solana Nin prirodno je stanište raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Biljka slanuša pokriva veći dio bazena za isparavanje kao i kanala solane. U slanoj vodi živi jedinstveni račić slanistar i riba obravan.
Park solana pokriva površinu od 55 ha u Ninskoj laguni tik do starogradske jezgre Nina. Solana koja datira još iz rimskog doba proizvodi sol na tradicionalan i prirodan način. Sunčanom energijom i vjetrom isparava more u bazenima za isparavanje, potom se zasićena voda provodi na bazene gdje se kristalizira čista prirodna morska sol. Ninska sol ima povećanu koncentraciju  joda radi algi (petule) koje se nalaze u morskoj vodi, te je kao takva prepoznatljiva na tržištu. Sol se pakira u raznim granulacijama i pakovanjima, posebno je tražena za riblju industriju. Posebno je vrijedna cvjetna sol koja je obogaćena magnezijem i kalcijem dobiveno prirodnim putem – sa vrha salamure ručno se skupljaju cvjetni listići (kristali soli). Ta vrsta soli koristi se za osvježenje ljudskog organizma i opuštanje napetosti, te ja kao takva prepoznata u Japanu.Zbog svog položaja u sjevernom dijelu Dalmacije, solane su prvenstveno zanimljive pticama selicama, koje prelijeću ovaj dio Jadranskog mora na svojim dugotrajnim preletima do zimovališta. Solane sa plitkim bazenima u kojim isparava voda i sakuplja se morska sol, nastanjuju različite i zanimljive vrste ptica, od kojih mnoge vrste postaju ugrožene. Od ptica močvarica najpoznatije su: autohtona vlastelica, morski kulik,  mala bijela čaplja i vodomar. Ima ih cca 150 vrsta, a one pobuđuju pažnju promatrača ptica – birdwatchersa. Park solana Nin prirodno je stanište raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Biljka slanuša pokriva veći dio bazena za isparavanje kao i kanala solane. U slanoj vodi živi jedinstveni račić slanistar i riba obravan.
Bare Cerovlje - Istra
Mjesto: Cerovlje

Bare Cerovlje nastale su 70-ih godina prošlog stoljeća, kopanjem zemlje za potrebe obližnje ciglane, prosječne su dubine oko 3-4 m, ovisno o vodostaju obližnjeg potoka Pazinčica, iz kojega se napajaju vodom. Od riba su zastupljene gotovo sve vrste kojima odgovara barsko stanište, pa tako voda obiluje šaranom, kojim se redovito poribljava, babuškorn, američkim somićem, žutookom, klenom, kederom, štukom, grgečom, ali i linjakom i rakom. Ribiči ŠRD Pazinčica iz Pazina, njih oko 90, gospodare ovom vodom, a vode i brigu o uređenosti obale i ribolovnih mjesta, pa tako unatoč strmim obalama, koje su posljedica iskopa, na gotovo svakom dijelu jezera može se udobno smjestiti na poziciju i prepustiti se užicima ribolova.
Prvo jezero desno od velikog ima oblik velikog trokuta, čiji jedan krak ide uz samu cestu. Ovo jezero je po cijeloj površini prepuno potopljenog granja te živog drveća, koje raste iz vode. To mu daje poseban izgled i loviti na njemu je izuzetan doživljaj. Osim ova dva jezera, ostala su manja i teže pristupačna, jer su im obale gusto zarasle vegetacijom, sa tek ponekim uređenim prilazom mjestu. Ova manja jezera su isto tako bogata ribom i osiguravaju mir svakome tko izabere neku od pozicija na kojima se može prići do vode. Bare u Ceroviju popularna su natjecateljska voda, na kojoj se od prošle godine održava 9. Zimski kup grada Pazina iTamaracom Colmic cup - Hrvatska, poznata natjecanja međunarodnog karaktera, na kojima često gostuju ribiči i iz susjednih zemalja. Na natjecanjima većinim pobjeđuju ulovi žutooke, koja je prosječne težine do 100 grama, a po natjecateiju se lovi i do 4 kilograma ove ribe.
Kako do tamo?
Prolazeći istarskim ipsilonom, od tunela Učka, prema Pazinu, ili nekoj obalnoj destinaciji, malo koji ribič može proći kraj njih, a da ih ne primijeti. Sedam ih je, manjih ili većih, ukupne površine oko 14 ha i čine Bare u Cerovlju. Da bi došli do njih, jednostavno trebate sići sa ipsilona na izlazu Cerovlje i krenuti prema Pazinu. Kad dođete u selo Pazinski Novaki (oko 5 minuta vožnje) pratite putokaze za ribolovno područje, i - to je to.
Bare Cerovlje nastale su 70-ih godina prošlog stoljeća, kopanjem zemlje za potrebe obližnje ciglane, prosječne su dubine oko 3-4 m, ovisno o vodostaju obližnjeg potoka Pazinčica, iz kojega se napajaju vodom. Od riba su zastupljene gotovo sve vrste kojima odgovara barsko stanište, pa tako voda obiluje šaranom, kojim se redovito poribljava, babuškorn, američkim somićem, žutookom, klenom, kederom, štukom, grgečom, ali i linjakom i rakom. Ribiči ŠRD Pazinčica iz Pazina, njih oko 90, gospodare ovom vodom, a vode i brigu o uređenosti obale i ribolovnih mjesta, pa tako unatoč strmim obalama, koje su posljedica iskopa, na gotovo svakom dijelu jezera može se udobno smjestiti na poziciju i prepustiti se užicima ribolova.
Prvo jezero desno od velikog ima oblik velikog trokuta, čiji jedan krak ide uz samu cestu. Ovo jezero je po cijeloj površini prepuno potopljenog granja te živog drveća, koje raste iz vode. To mu daje poseban izgled i loviti na njemu je izuzetan doživljaj. Osim ova dva jezera, ostala su manja i teže pristupačna, jer su im obale gusto zarasle vegetacijom, sa tek ponekim uređenim prilazom mjestu. Ova manja jezera su isto tako bogata ribom i osiguravaju mir svakome tko izabere neku od pozicija na kojima se može prići do vode. Bare u Ceroviju popularna su natjecateljska voda, na kojoj se od prošle godine održava 9. Zimski kup grada Pazina iTamaracom Colmic cup - Hrvatska, poznata natjecanja međunarodnog karaktera, na kojima često gostuju ribiči i iz susjednih zemalja. Na natjecanjima većinim pobjeđuju ulovi žutooke, koja je prosječne težine do 100 grama, a po natjecateiju se lovi i do 4 kilograma ove ribe.
Kako do tamo?
Prolazeći istarskim ipsilonom, od tunela Učka, prema Pazinu, ili nekoj obalnoj destinaciji, malo koji ribič može proći kraj njih, a da ih ne primijeti. Sedam ih je, manjih ili većih, ukupne površine oko 14 ha i čine Bare u Cerovlju. Da bi došli do njih, jednostavno trebate sići sa ipsilona na izlazu Cerovlje i krenuti prema Pazinu. Kad dođete u selo Pazinski Novaki (oko 5 minuta vožnje) pratite putokaze za ribolovno područje, i - to je to.
Pazinska jama

Pazinska jama je najslikovitiji primjer djelovanja prirodnih sila na krški teren Istre. Ispod zidina tisućljetnog Pazinskog kaštela, točno na granici «sive» i «crvene» Istre, najveća istarska ponornica Pazinčica našla je svoj put kroz podzemlje do doline rijeke Raše, a možda i do Limskog zaljeva kako u svom romanu «Matijaš Sandorf» opisuje legendarni Jules Verne. Ta nesvakidašnja igra prirode nadahnula je i mnoge druge pisce (Nazor, Dante, Yriarte…), pa će zasigurno inspirirati i Vas.

Pazinski ponor je zakonom zaštićen kao značajni krajobraz. Zaštićeno područje obuhvaća kanjon i ponor Pazinčice, dužine oko 500 metara i dubine oko 100 metara, te Pazinsku jamu.

Pazinski potok - Pazinčica
Mjesto: Pazin

Pazinski potok ili Pazinčica nastaje iz tri manja potoka: Lipe, Rakova potoka i Borutskog potoka, te sa sjeverne strane ulazi u Pazinsku kotlinu. Tu nailazi na kraški teren, pa u svom toku do Pazina formira brojne veće ili manje kaskade, prave male slapove i jezerca, od kojih su neka ljeti pogodna i za kupanje. Najzanimljiviji su Pazinski krov i Zarečki krov. Dolina Pazinskog potoka, zajedno s Pazinskom jamom u kojoj potok ponire atraktivno je prirodno područje koje privlači brojne ljubitelje prirode - bicikliste, penjače, šetače i ribolovce.
U prošlosti je  snaga vode korištena za pokretanje brojnih mlinova, čiji su ostaci i danas vidljivi duž potoka.
Kavranovo jezero
Mjesto: Kod Crikvenice

Kavranovo jezero je slatkovodno jezero smješteno na južnoj strani masiva Kavranova stena. (2200m sjeverno od Crikvenice). Dimenzija jezera može varirati zavisno od doba godine,tako da se za velikih kiša može povećati na 143 m2. Jezero je najpliće na sjevernom dijelu,dok je južna strana dublja,i doseže do 0.7 m

Biljni i životinjski život koji se krije u dubinama jezera tek treba istražiti. Na obalama jezera nema naseljenih mjesta i industrije što ga čini izuzetno turistički atraktivnim. Jezero je također i prirodni rezervoar pitke vode,s zapreminom od gotovo 38 000 l
Zanimljivosti
Za domaće ljude, Škarline su neizbrisivi dio lokalnog identiteta i opće mjesto u kolektivnoj svijesti žitelja. S druge strane, gosti ponekad ne otkriju da se, svega dva kilometra od Brtonigle, smj...
Nematerijalna dobra upisana na UNESCO Reprezentativnu listu baštine svijeta: Čipkarstvo u Hrvatskoj...
Jankovac, jedna od najljepših gorskih dolina smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske š...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
O Štrigama, štrigunima i krsnicima Jedno od najpoznatijih istarskih fantastičnih bića je zasigurno štriga/štrigun. Čak i danas vjerovanje u štrigune nije sasvim iščezlo iz istarskih gradova ...
Klek stoljećima privlači putnike i istraživače, a osebujan izgled njegovog vrha raspiruje maštu kao niti jedan drugi vrh u Hrvatskoj. Sa svake strane svijeta pokazuje drugi oblik, a ističe se vr...
Najmanja šibenska atrakcija - Turistički vodiči redovno ukazuju turistima na tu gradsku znamenitost, a sami Šibenčani su na nju neobično ponosni. Radi se o srednjevjekovnoj kamenoj posudi u koju su brižni Šibenčani čak i ...
Još su Rimljani na mjestu današnjeg Ludbrega, uočivši dobar geografski položaj mjesta, izgradili Castrum Ioviu, grad s cjelokupnom infrastrukturom, kanalizacijom, forumom, termama, koji je postao...
Kopački je rit poplavno područje rijeke Dunav, smješten na sjeveroistoku Hrvatske u kutu što ga čine Drava i Dunav. To je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi. Park prirode Ko...
Među najvrjednije sačuvane spomenike starohrvatskog crkvenog graditeljstva, jedinstvenog arhitektonskog stila je crkva sv. Križa. Datira iz ranog kršćanstva u Hrvata, iz 9. st. Crkva je jedini sa...
Čudnovata je Pazinska jama od davnina plijenila pozornost mnogih koji su imali prilike vidjeti to jedinstveno djelo prirodnih sila, pa je, kao i  Kaštel, nalazimo u radovima brojnih putopisaca (Val...
Vinodolski zakonik - Ceh silovatelju stotinu libara, a smrtna kazna vračariNajveći broj propisa odnosi se na krivično pravo. U tim je odredbama opsežno razrađen sustav globa i kazni za krađe, uv...
Zarečki krov je prostrana pećina koja podsjeća na krov iznad koje rječica Pazinčica u svom toku stvara desetak metara visok vodopad i jezero skoro deset metara dubine. Jedna je od najzanimljiviji...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr