Dobrodošli u Jezera – tisućljetno mjesto na otoku Murteru!

Ovuda su prošle bure i oluje, utihe i duge. Među ovim kamenom i morem pripovijetke su naših predaka. Dolazeći u dalekoj prošlosti (vjerojatno u proljeće) u ovu pitomu uvalu, koju od svih vjetrova čuvaju i skrivaju okolna brda, naši stari vidjeli su dva mala jezera. Voda je oduvijek značila život. Nastaniše se tu, sagradiše bunare, pa tako i bunar Donje vode (Dobre vode). Najstariji dio mjesta sagradili su na sjevernoj strani: pregršt uskih ulica, kamenih kuća i dvora. Selo je gledalo prema jezeru Lokva i jezeru Blato koje se razlijeva među poljima ispod brdašca Kromašnice. Ova dva jezera za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci presuše i pretvaraju se u velike zelene površine s endemskom vegetacijom.

• Škrta zemlja koju su obrađivali oslobađajući je od dalmatinskog kamenjara podižući suhozide i gomile, nije bila dovoljna za stanovnike Jezera. Od davnina su se okrenuli moru, pa su tijekom stoljeća ribari, pomorci i ronioci sagradili luku u svojoj uvali. Iako jedno od manjih mjesta na otoku, imaju najveći broj brodova, a jezerskom rivom u predvečerje šeću kapetani, časnici, kormilari, noštromi, brodski kuhari, konobari... Jezerskom Obalom sv. Ivana prošećite i vi. Obalu su u sadašnjem izgledu izgradili sami Jezerani dragovoljnim radom i novčanim prilozima 70. – ih godina 20. stoljeća, a zelenilom, cvijećem i malim fontanama obalu je oplemenila Turistička zajednica Jezera 2003. godine. Tako obala predstavlja svojevrstan simbol zajedičkog rada i odricanja žitelja Jezera.

• U luci je crkvica sv. Ivana Trogirskog iz 17. stoljeća koja je  povremeno i izložbeni prostor poznatih likovnih umjetnika. Za nju je vezana legenda o napadu morskih razbojnika, vjerojatno Maura koji su, kako kaže priča, u jednom pohodu poharali otok i zapalili sve crkve osim ove jer na njenom zvoniku (na preslici) nije bio isklesan križ, već plamen

• Trg Rudina, nekadašnji glavni trg na Moru, pretvorio se u prometnicu, a središte okupljanja preuzeo je Novi jezerski trg ispred Doma Jezerana.
• Mjesto Jezera je uvučeno kilometar u kopno otoka, a na križanju između gornjeg dijela mjesta (Sela i Košuluka) i donjeg (Mora) spomenik  je iz 2. svjetskog rata, izgrađen 1964. godine u sjećanje na poginule i stradale mještane Jezera. Uz življenje od mora i za more Jezerani su vadili, lomili i klesali kamen prevozeći ga diljem svoga kraja, a najviše u gradove Šibenik i Zadar kako bi ovjekovječili  kamene rive, zgrade, zidine i crkve.
• O jezerskom graditeljstvu u kamenu svjedoči stari dio mjesta (Selo), kameni trg Koledišće (glavno okupljalište mještana u prošlosti pored koga je bila nekadašnja vjećnica – viknica) i mjesne crkve.
• Najveća Župna crkva Gospe od Zdravlja  iz 1722. lijepi je primjer mediteranskog baroka s 32 metra visokim zvonikom i 7 prekrasnih oltara od kojih se ističu rezbareni drveni oltar Gospe žalosne i glavni mramorni oltar s pozlaćenim reljefom Marije s Isusom. Ova lijepa građevina dominira okolicom, a sa zvonika se pruža prekrasan pogled na mjesto, more i otoke. Do crkve Gospe od Zdravlja u blagom luku spušta se ulica kroz dio mjesta Košuluk. Put dalje vodi prema jezerskim poljima pored Lokve i stoljetnog bunara uz drevne kamene suhozide
• Na križanju puteljaka naići ćete na crkvu sv. Roka  iz 16.st. – zaštitnika od kuge koja je, nažalost, u dalekoj prošlosti poharala i ovaj otok, no, srećom, ne s velikim posljedicama.

• Popnete li se Križnim putem na brdo Kružak pred Vama je crkvica sv. Konstancija – zaštitnika od malarije zbog koje su stoljećima umirali često i mladi stanovnici ovog mjesta i okolice. Kamenje za gradnju crkve i ogradnog zida donosili su upravo oboljeli od ove bolesti, kad bi dobili visoku tjelesnu temperaturu (treći stadij malarije – terciana). Odjeveni ljeti u zimsku odjeću noseći što veći kamen penjali su se do sv. Kostancija znojeći se od napora. Oni snažni koji bi došli do vrha, ozdravili bi (na tjelesnoj temperaturi 39 – 40 °C ugiba uzročnik malarije). Crkvica sv. Kostancija građena je 1780., u drugom svjetskom ratu je teško oštećena, a obnovljena 1994. slogom mještana Jezera. S brda Kružak pruža se lijepi pogled na čitavo mjesto.
• Pored jezera Blato, od kojeg je ostalo vrlo malo  jer su duboke jame s vodom zatrpane 1912. zbog malarije, malo je imanje magaraca i konja koji služe i za rekreativno jahanje pa se možete jašući popeti do Pudarice – kamene gomile neobičnog oblika. Poput je piramide na koju se spiralno penje uskim nogostopom.
• Povjesničari smatraju da je služila kao stražarnica nad uvalom Murtar (sv. Nikola) i da ih je u povijesti bilo još na okolnim brežuljcima. Od ilirskog mor – tar – morska tvrđa dolazi ime čitavom otoku koji se prije zvao Srimac(a i mjestu Murteru koje se nekad nazivalo Veliko Selo). U uvali Murtar crkvica je sv. Nikole iz 15. stoljeća – zaštitnika putnika, pomoraca, ribara i djece. Ovdje je dugo djelovao i pogon solionica srdela. 1922. u ovoj je uvali osnovana Ribarska zadruga Jezera, jedna od najstarijih na Jadranu. Tu možete zastati načas i družiti se s ljubaznim domaćinima, jedinom obitelji koja ovdje desetljećima živi.
• Netaknuta priroda, glatke stijene usred makije okružuje ovo mjesto i put prema Murtariću   – poluotoku za vrijeme oseke i otoku za plime gdje su u 11. stoljeću prije Krista Iliri (Liburni) imali svoju naseobinu. S Muratrića su Jezerke i njihova djeca mahali i pozdravljali svoje muževe, očeve i sinove koji bi prolazili brodovima pored Muratrića uz zvukove brodske sirene. Skokom, s najviše stijene pored svjetionika u more,tragično su završavale i nesretne ljubavi. S vrha Murtarića pogledom na morsku pučinu ponekad je moguće vidjeti dupine u nestašnoj igri. Na hridi ispod svjetionika piše «krv, znoj i suze» - kratak opis mukotrpnog života na ovom kamenu za koji su Hrvati vječno ratovali u obrani od osvajača da bi opstali na ovom komadiću mora i kamena. O tom svjedoči i neobičan suhozid na obližnjem otočiću pored Murtarića, na Kukuljaru – Vodenom gdje su zakopani gusari – pirati koji su često zalijetali na našu obalu i otoke (najčešće iz južne Italije) pljačkajući, ubijajući i odvozeći stanovnike u roblje. Stanovnici otoka Murtera organizirali su se, te svojim brodicama dočekali lađe ovih morskih razbojnika. Razvio se boj na moru između otoka Murtera i Kornata. Razbojnici su potučeni, a lađe im zapaljene. Nekoliko mrtvih tjelesa ubijenih pirata doplovilo je do otočića Kukuljar – Vodeni gdje su ih jezerski ribari pokopali. I dan danas, kad se poteže mreža na tom mjestu, kaže se: Idemo potegniti na gusare! Otočić je zanimljiv i po tome što je uz samo more mala špilja s pitkom vodom i otuda mu naziv Vodeni.
• Osim na otočiće Kukuljare, pogled s Murtarića širi se na otoke Kornate, Totovišnjak, Žirje, Kaprije i ostale sike...
• Uskom stazom uz more i glatke stijene s Murtarića dolazimo u Kromašnu luku  - uvalu sa «škrapama» blještavih oblutaka koji se nastavljaju puteljkom uz kamene stijene i makiju do Malog i Velikog Podjasenovca. Na vrhu Malog Podjesenovca 1938. nađeni su na kamenoj gomili liburnski grobovi iz doba antike

Dobrodošli u Jezera – tisućljetno mjesto na otoku Murteru!

Ovuda su prošle bure i oluje, utihe i duge. Među ovim kamenom i morem pripovijetke su naših predaka. Dolazeći u dalekoj prošlosti (vjerojatno u proljeće) u ovu pitomu uvalu, koju od svih vjetrova čuvaju i skrivaju okolna brda, naši stari vidjeli su dva mala jezera. Voda je oduvijek značila život. Nastaniše se tu, sagradiše bunare, pa tako i bunar Donje vode (Dobre vode). Najstariji dio mjesta sagradili su na sjevernoj strani: pregršt uskih ulica, kamenih kuća i dvora. Selo je gledalo prema jezeru Lokva i jezeru Blato koje se razlijeva među poljima ispod brdašca Kromašnice. Ova dva jezera za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci presuše i pretvaraju se u velike zelene površine s endemskom vegetacijom.

• Škrta zemlja koju su obrađivali oslobađajući je od dalmatinskog kamenjara podižući suhozide i gomile, nije bila dovoljna za stanovnike Jezera. Od davnina su se okrenuli moru, pa su tijekom stoljeća ribari, pomorci i ronioci sagradili luku u svojoj uvali. Iako jedno od manjih mjesta na otoku, imaju najveći broj brodova, a jezerskom rivom u predvečerje šeću kapetani, časnici, kormilari, noštromi, brodski kuhari, konobari... Jezerskom Obalom sv. Ivana prošećite i vi. Obalu su u sadašnjem izgledu izgradili sami Jezerani dragovoljnim radom i novčanim prilozima 70. – ih godina 20. stoljeća, a zelenilom, cvijećem i malim fontanama obalu je oplemenila Turistička zajednica Jezera 2003. godine. Tako obala predstavlja svojevrstan simbol zajedičkog rada i odricanja žitelja Jezera.

• U luci je crkvica sv. Ivana Trogirskog iz 17. stoljeća koja je  povremeno i izložbeni prostor poznatih likovnih umjetnika. Za nju je vezana legenda o napadu morskih razbojnika, vjerojatno Maura koji su, kako kaže priča, u jednom pohodu poharali otok i zapalili sve crkve osim ove jer na njenom zvoniku (na preslici) nije bio isklesan križ, već plamen

• Trg Rudina, nekadašnji glavni trg na Moru, pretvorio se u prometnicu, a središte okupljanja preuzeo je Novi jezerski trg ispred Doma Jezerana.
• Mjesto Jezera je uvučeno kilometar u kopno otoka, a na križanju između gornjeg dijela mjesta (Sela i Košuluka) i donjeg (Mora) spomenik  je iz 2. svjetskog rata, izgrađen 1964. godine u sjećanje na poginule i stradale mještane Jezera. Uz življenje od mora i za more Jezerani su vadili, lomili i klesali kamen prevozeći ga diljem svoga kraja, a najviše u gradove Šibenik i Zadar kako bi ovjekovječili  kamene rive, zgrade, zidine i crkve.
• O jezerskom graditeljstvu u kamenu svjedoči stari dio mjesta (Selo), kameni trg Koledišće (glavno okupljalište mještana u prošlosti pored koga je bila nekadašnja vjećnica – viknica) i mjesne crkve.
• Najveća Župna crkva Gospe od Zdravlja  iz 1722. lijepi je primjer mediteranskog baroka s 32 metra visokim zvonikom i 7 prekrasnih oltara od kojih se ističu rezbareni drveni oltar Gospe žalosne i glavni mramorni oltar s pozlaćenim reljefom Marije s Isusom. Ova lijepa građevina dominira okolicom, a sa zvonika se pruža prekrasan pogled na mjesto, more i otoke. Do crkve Gospe od Zdravlja u blagom luku spušta se ulica kroz dio mjesta Košuluk. Put dalje vodi prema jezerskim poljima pored Lokve i stoljetnog bunara uz drevne kamene suhozide
• Na križanju puteljaka naići ćete na crkvu sv. Roka  iz 16.st. – zaštitnika od kuge koja je, nažalost, u dalekoj prošlosti poharala i ovaj otok, no, srećom, ne s velikim posljedicama.

• Popnete li se Križnim putem na brdo Kružak pred Vama je crkvica sv. Konstancija – zaštitnika od malarije zbog koje su stoljećima umirali često i mladi stanovnici ovog mjesta i okolice. Kamenje za gradnju crkve i ogradnog zida donosili su upravo oboljeli od ove bolesti, kad bi dobili visoku tjelesnu temperaturu (treći stadij malarije – terciana). Odjeveni ljeti u zimsku odjeću noseći što veći kamen penjali su se do sv. Kostancija znojeći se od napora. Oni snažni koji bi došli do vrha, ozdravili bi (na tjelesnoj temperaturi 39 – 40 °C ugiba uzročnik malarije). Crkvica sv. Kostancija građena je 1780., u drugom svjetskom ratu je teško oštećena, a obnovljena 1994. slogom mještana Jezera. S brda Kružak pruža se lijepi pogled na čitavo mjesto.
• Pored jezera Blato, od kojeg je ostalo vrlo malo  jer su duboke jame s vodom zatrpane 1912. zbog malarije, malo je imanje magaraca i konja koji služe i za rekreativno jahanje pa se možete jašući popeti do Pudarice – kamene gomile neobičnog oblika. Poput je piramide na koju se spiralno penje uskim nogostopom.
• Povjesničari smatraju da je služila kao stražarnica nad uvalom Murtar (sv. Nikola) i da ih je u povijesti bilo još na okolnim brežuljcima. Od ilirskog mor – tar – morska tvrđa dolazi ime čitavom otoku koji se prije zvao Srimac(a i mjestu Murteru koje se nekad nazivalo Veliko Selo). U uvali Murtar crkvica je sv. Nikole iz 15. stoljeća – zaštitnika putnika, pomoraca, ribara i djece. Ovdje je dugo djelovao i pogon solionica srdela. 1922. u ovoj je uvali osnovana Ribarska zadruga Jezera, jedna od najstarijih na Jadranu. Tu možete zastati načas i družiti se s ljubaznim domaćinima, jedinom obitelji koja ovdje desetljećima živi.
• Netaknuta priroda, glatke stijene usred makije okružuje ovo mjesto i put prema Murtariću   – poluotoku za vrijeme oseke i otoku za plime gdje su u 11. stoljeću prije Krista Iliri (Liburni) imali svoju naseobinu. S Muratrića su Jezerke i njihova djeca mahali i pozdravljali svoje muževe, očeve i sinove koji bi prolazili brodovima pored Muratrića uz zvukove brodske sirene. Skokom, s najviše stijene pored svjetionika u more,tragično su završavale i nesretne ljubavi. S vrha Murtarića pogledom na morsku pučinu ponekad je moguće vidjeti dupine u nestašnoj igri. Na hridi ispod svjetionika piše «krv, znoj i suze» - kratak opis mukotrpnog života na ovom kamenu za koji su Hrvati vječno ratovali u obrani od osvajača da bi opstali na ovom komadiću mora i kamena. O tom svjedoči i neobičan suhozid na obližnjem otočiću pored Murtarića, na Kukuljaru – Vodenom gdje su zakopani gusari – pirati koji su često zalijetali na našu obalu i otoke (najčešće iz južne Italije) pljačkajući, ubijajući i odvozeći stanovnike u roblje. Stanovnici otoka Murtera organizirali su se, te svojim brodicama dočekali lađe ovih morskih razbojnika. Razvio se boj na moru između otoka Murtera i Kornata. Razbojnici su potučeni, a lađe im zapaljene. Nekoliko mrtvih tjelesa ubijenih pirata doplovilo je do otočića Kukuljar – Vodeni gdje su ih jezerski ribari pokopali. I dan danas, kad se poteže mreža na tom mjestu, kaže se: Idemo potegniti na gusare! Otočić je zanimljiv i po tome što je uz samo more mala špilja s pitkom vodom i otuda mu naziv Vodeni.
• Osim na otočiće Kukuljare, pogled s Murtarića širi se na otoke Kornate, Totovišnjak, Žirje, Kaprije i ostale sike...
• Uskom stazom uz more i glatke stijene s Murtarića dolazimo u Kromašnu luku  - uvalu sa «škrapama» blještavih oblutaka koji se nastavljaju puteljkom uz kamene stijene i makiju do Malog i Velikog Podjasenovca. Na vrhu Malog Podjesenovca 1938. nađeni su na kamenoj gomili liburnski grobovi iz doba antike