Izdvojili smo neke lokalitete, a za više informacija o ostalim gradinama i sakralnim objektina pogledajte na: https://sites.google.com/site/moslavackagora/gradine-i-rusevine
To je stara drvena kapela, vrijedan primjer pučke sakralne arhitekture.
Sagrađena je od drvenih planjki.
Krov joj je pokriven šindrom.
Iznad glavnog pročelja uzdiže se zvonik. U crkvi se nalazi vrijedan inventar koji je upisan u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Taj inventar potječe iz razdoblja od 17. do 19. stoljeća i ima značajke ranog i zrelog baroka te bidermajera. Posebno je zanimljiv oltar iz 1718.g. po kojemu je određena starost kapele. Oltarna slika prikazuje muke sv. Sebastijana, a uz nju stoje kipovi sv. Petra i sv.Pavla. Od stare opreme zaštićena su dva kaleža, koja se čuvaju u malome drvenom svetohraništu, te dva manja anđela pričvršćena na zidovima. Nalazi se u samom centru sela Donja Gračenica. Do sela se dolazi iz Gornje Gračenice koja ne na pola put između Kutine i Popovače.
U povijesnim se izvorima spominje kao Szarvasko (prema madž. szarvas = jelen). Prema postojećim podacima izgrađen je u drugoj polovici 13. stoljeća, u vrijeme kad je čitav moslavački posjed bio u vlasništvu porodice Makarijevića. Kasnije su vlasnici bili Čupori Moslavački, zatim Bakaczi de Erdody. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju i nije više nikad obnavljan. Dužina mu je oko 65 m, a širina od 13 do 15 m.
Ulaz je bio s jugoistočne strane, vjerojatno preko pokretnog mosta. Vanjski zidovi su debeli do 2 m, a visine na mjestima do 8 m. Pregradnih zidova nema. Postoje ostaci kapelice, ulaza u podzemlje, stepenica za gornji kat, prozora i puškarnica. S njegovih zidina je lijep vidik na okolne šume. Ostaci starog grada Jelengrada nalaze se na uzvisini (oko 300 m n.v.) s desne strane potoka Jelenka u blizini sela Gornja Jelenska. Do Jelengrada se može doći planinarskim stazama od Moslavačke Slatine, Pleterca ili Podgarića. Najkraći prilaz je od makadamske ceste koja dolazi iz Gornje Jelenske (2 km od asfaltne ceste), preko koje prolazi planinarski put od Kaluđerovog groba prema Jelengradu.
Garić grad ili stari grad Garić jedan je od najstarijih hrvatskih burgova, a spominje se već 1256 kao Garig. Gradio se približno istodobno kad i Medvedgrad na Medvednici. Grad se sastojao od dva dijela: vanjskog i unutarnjeg, koji su bili opasani zidovima. Imao je i dvije kule za obranu. Zanimljivo je spomenuti da su zidovi veće kule, koja je visoka 18m debeli 2,5 metara! Ta je kula prilično uščuvana i danas. Tokom povijesti izmjenjivali su se mnogi vlasnici: ugarsko-hrvatski kraljevi, zagrebački biskupi, slavonski banovi, a od 1412.-15. pripadao je Barbari Celjskoj (poznatija kao Crna kraljica). Godine 1545. Osmanlije u prolazu osvajaju i pale Garić te ga prepuštaju zaboravu i propadanju. Garić ostaje izvan novih trgovačkih putova te postaje sklonište hajducima ( u 19.stoljeću najpoznatiji Moslavački hajduk Joco Udmanić krio se u utvrdi i njezinim tunelima), a kasnije i omiljeno izletište. Tijekom zaštitnih radova i arheoloških iskapanja na Gariću (1964.-1972.) pronađena je bogata i raznovrsna arheološka građa ( pećnjaci, ulomci keramike, metala i kamena) koji se čuvaju u Muzeju Moslavine u Kutini.Zanimljiv je ulaz u grad preko drvenog mosta i kroz gradska vrata, te vidik koji se pruža na okolicu s vrha djelomice obnovljene gradske kule. Omiljeno je mjesto odmora za planinare koji pohode Moslavačku goru. Odmah nakon što se uđe u grad, s lijeve strane se nalazi ugrađeni metalni žig. Do Garićgrada je moguće doći automobilom iz Podgarića. Obilježene planinarske staze vode sa prijevoja, Podgarića i Humke.
Pavlinski samostan je osnovan u drugoj polovici 13. stoljeća, prvi put se spominje u pisanoj ispravi 1295. g.
Prema nekim izvorima tada je izgrađena samostanska kuća i crkva. Tokom slijedeća dva stoljeća pavlini stječu brojne posjede, te grade novu crkvu i samostanske objekte zaštićene zidom i kulama.
Središnje mjesto je zauzimala crkva posvećena blaženoj Djevici Mariji. Arhiv Hrvatske ima u svom posjedu građu pavlinskih samostana iz Hrvatske koja se sastoji od 1397 srednjovjekovna dokumenta, a od toga najviše, 544 je iz ovog samostana. Ti dokumenti otkrivaju dragocjene podatke o povijesti Moslavine. Pavlini su imali širok dijapazon djelatnosti, obogaćujući krajeve u kojima su boravili gospodarskim inovacijama.
Na vrhuncu svoje moći samostan doživljava svoj kraj. Zbog stalnih upada Turaka u ove krajeve pavlini su napustili samostan i otišli u Lepoglavu . Sa sobom su odnijeli svoju arhivu i dragocjenosti. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju i nije više nikad obnavljan.Nalazi se na povišenom platou sa sve četiri strane okružen potokom i opkopom. Nizvodno uz potok na planinarskom putu prema jezeru Mikleuška nalaze se ostaci ribnjaka. Ostaci pavlinskog samostana blažene Djevice Marije – Bela Crkva nalaze se uz potok Crkveni jarak. Tijekom vremena porušeni su svi samostanski objekti. Trenutno se vrše iskapanja i konzerviranja na lokalitetu. Do Bele Crkve se može doći planinarskim stazama od Humke, Visa i od jezera Mikleuška.
Iako se prvi puta spominje 1334.g. (Cosucsak) oblik zemljanih utvrda, format opeke te način izvedbe lica zida na romanički način, a i činjenica da je već početkom 14. st. pod burgom postojalo već razvijeno podgrađe sa župnom crkvom, govore o njegovom vjerojatnom nastanku još u 13. st. U to vrijeme je čitav moslavački posjed bio u vlasništvu porodice Makarijevića. Kasnije su vlasnici bili Čupori Moslavački, zatim Bakaczi de Erdody. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju i nije više nikad obnavljan. Sačuvan je samo jedan veći komad zida, no prema tragovima na terenu može se približno rekonstruirati njegov tlocrt ovalnog oblika (promjera oko 23 m), okružen dubokom grabom i nasipom. Počela su arheološka iskapanja na lokalitetu pa se sada mogu vidjeti ostaci kamenih zidova. Na jednom je kraju postojalo podgrađe, također okruženo grabama, preko kojeg se pokretnim mostom prilazilo burgu. Sačuvani zidni fragment zidan je kamenom no po lokalitetu je rasuto i dosta opeka. U blizini se nalaze ostaci Franjevačkog samostana u Podgradskom jarku.
Ostaci starog grada Košutagrada nalaze se na uzvisini (oko 270 m n.v.) nedaleko od izvora potoka Podgradska. Do Košutagrada se može doći planinarskim stazama od Moslavačke Slatine, Pleterca ili Franjevačkog samostana. Najkraći prilaz je od makadamske ceste koja dolazi od početka sela Mustafina Klada. Markacije za Košutagrad poćinju kod Franjevačkog samostana ( oko 3 km od asfaltne ceste) i vode do ostataka Košuta grada.