Samostan i crkva
Velebno zdanje Franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije dali su podići 1630. godine Sigismund i Nikola Erdody.
Klanječka crkva jedan je od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, a ujedno je i mauzolej obitelji Erdody.
Darovnica Sigismunda i Nikole II Erdody-a 1630. godine
Mi grofovi, Sigismund Erdödy od Monyorokereka, Moslavine i nasljedni grof županije varaždinske, ban kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, svetoga carskog i kraljevskog Veličanstva savjetnik, komornik i vrhovni kapetan Kupske krajine i rečenog kraljevstva Slavonije i Nikola Erdödy od istoga Monyorokereka, doživotni knez spomenute Moslavine, komornik navedenog carskog i kraljevskog Veličanstva i kapetan izvjesnog banskog konjaništva i vojske. Izjavljujemo i priznajemo ovim pismom, obećajemo da ćemo svojom vlastitom brigom i radom na čast serafskoga sv. Franje izvesti i izgraditi samostan u našem gradu Klanjcu ispod grada Cesargrada istoga Reda Manje braće observanata i predat ćemo ga kao što smo obećali i dajemo ga snagom ovog pisma. Dano u tvrđavi našoj Cesargradu na blagdan sv. Blaža biskupa, godine Gospodnje 1630. ( darovnica od 3. veljače 1630.)
I obećanje održaše. Sagradiše samostan i crkvu bosanskim franjevcima iz Radakova, koje je kršćanska ljubav dovela u ove krajeve, kako bi bili na duhovnu pomoć svom protjeranom i izbjeglom narodu.
Gradnja samostana i crkve, na mjestu nekadašnjeg groblja s kapelicom svetog Leonarda, odredit će na različite načine povijest ovog mjesta.
Gradnja najstarijeg samostanskog krila, podno kapelice sv. Leonarda i tadašnjeg groblja, započela je 1632. godine. i dovršena je 1661. Na to će se krilo nadovezati ono bočno, čija će gradnja trajati do 1667. godine. Istovremeno s gradnjom samostana započela je i gradnja današnje crkve.
Samostanska crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu posvećena je 19. rujna 1655., a posvetio ju je i izvorni dokument izdao zagrebački biskup Petar Petratić.
Monumentlno zdanje franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Marijina bilo je podignuto sredstvima obitelji Erdody, koji su izdašno pomagali ne samo gradnju nego su i omogućili franjevcima nezavisnost, obdarivši samostan posjedima. Samostan se sa svojim sadržajima i organizacijom unutrašnjeg prostora uspio razviti u snažno franjevačko središte Zagorja, gospodarsko i kulturno, s velikim brojem redovnika i gvardijanom na čelu zajednice. Nakon dovršetka gradnje, 1686. godine, franjevci se odriču svojih posjeda, osim najnužnije okućnice, kako bi ispunili zavjet siromaštva sv. Franje. U 17. stoljeću u samostanu djeluje velik broj redovnika, mladomisnika i braće laika, uglavnom majstora stolara i kovača, potrebnih za uređenje prostora.
Iz 17. stoljeća su i dragocjeni sarkofazi bana Sigismunda Erdodyja (1639.), koji je bio položen u kripti svetišta i varaždinskog župana Emerika Erdodyja (1690.) Sarkofazi su rad bečkih majstora koji su radili za kuću Habsburgovaca i izvedeni su u stilu ranobaroknog vremena.
Sarkofag Sigismunda Erdodyja lijevan je od kositra, bogato ukrašen graviranim tekstom i ornamentima. Stoji na četiri noge koje su ukrašene pozlaćenim palmama i bobicama, a bočne strane krase oslikane anđeoske glave s pozlaćenim krilima.
Emerik Erdody pokopan je 1690. godine ispod kapele sv. Antuna Padovanskog. Prednju stranu njegova sarkofaga ukrašava njegov grb, a bočne strane ukrašene su lavljim glavama s karikama u žvalama. Sarkofag počiva na četiri jelena razgranatih rogovlja sa po sedam parožaka, dok sredinu podupiru dva orla. Takav neobičan način ukrašvanja najvjerojatnije proizlazi iz grba obitelji Erdody na kojem se nalzi jlen koji se propinje iz polukotača.
Sarkofazi dokazuju društveni status obitelji Erdody u Habsburškoj Monarhiji, a nakon restauracije u Beču, koju je omogućilo Ministarstvo kulture RH, izloženi su rekonstrukciji kripte u podrumu samostana.
Teško je zamisliti što su osjećali franjevci i njihov puk u Klanjcu, kad su 1716. godine, bespomoćno stajali na zgarištu svoje crkve.
«Počnimo iznova…» rekao je sveti Franjo svojoj braći, misleći prvenstveno na dušu, a upravo su na dušu svog naroda mislili i klanječki redovnici kad su nakon fatalnog požara odlučili ostati i iz zgarišta podignuti ovo sveto mjesto.
Rukopis sastavljen oko 1767. tvrdi: Obnovljen je zakratko doprinosima obitelji Erdödy i po drugim dobročiniteljima.
Svotom od 783 forinti plaćeni su tek zidovi, najpotrebniji materijal i ono najvažnije da se samostanske zgrade osposobe za stanovanje, a crkva za službu Božju. Tako već 1770. braća franjevci pripremaju materijal za gradnju novog samostana i uz pomoć Ivana Nepomuka Erdödyja izgradiše 1773. samostan koji još i danas stoji.
U obnovi samostana sačuvan je izvorni oblik i organizacija unutrašnjeg prostora iz 17. st., odnosno ranobaroknoga razdoblja. U crkvi nastaju bitne promjene inventara jer su stari oltari stradali u požaru ili bili dotrajali. U samostanu se ponovno okupljaju franjevački umjetnici. Osim kranjskih umjetnika iz ljubljanskog kruga, dolaze i majstori prekoalpskog kruga, franjevci iz Tirola.
U području Hrvatskog zagorja, znanog i kao «ostatak ostataka Hrvatskog kraljevstva» od svojih početaka u 17. stoljeću, barok će ostaviti svoje tragove. Crkva u Klanjcu tako slovi kao jedan od najsačuvanijih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj.
Godine 1859. postavljen je, a 26. kolovoza 1860. blagoslovljen današnji veliki oltar, kojeg su izradili braća Tomo i Franjo Fantoni, Talijani iz Genove. Oltarnu sliku Navještenja naslikao je Karlo Dietrich, slikar iz Graza.
Još prije 1789. godine, od kada samostan postaje i župom, klanječki se franjevci bave i dušebrižničkim radom. Služe narode propovijedanjem, poučavanjem u vjeri i ispovijedanjem.
U to zlatno doba u samostanu živi više od 20 redovnika. Za njihove potrebe održava se studij filozofije i teologije. Nastaju brojna umjetnička djela, a po glazbenoj ostavštini koju čuva samostanski arhiv vidi se da je s naročitom pažnjom njegovana glazba. Uz latinske pjesme, klanječki redovnici njeguju i hrvatsku popijevku.
Iako je vjerojatno da su sve knjige koje je samostan posjedovao izgorjele u požaru 1716. godine, danas samostanska knjižnica ima jedan od najbogatijih knjižnih fondova.
Upravo su se iz ovog prostora među puk širile najnaprednije ideje onog doba. Peter Fortunat Horvat prvog je rujna 1841. izabran za prvog učitelja pučke škole otvorene u samostanu. Od redovnika laika mještani su učili mnoge praktične vještine, od sadnje plemenite vinove loze do bavljenja pčelarstvom.
Duhovno okružje koje su od svog dolaska u Klanjec stvarali franjevci, bio je početak koji je Klanjec pretvarao u grad kulture.
Od 1988. pa sve do danas traje posljednja obnova samostana u Klanjcu. S mnogo odricanja, ovo velebno zdanje, koje cijeli ovaj grad čini posebnim i prepoznatljivim, polako dobiva izgled kakav zaslužuje.
Ovaj kratak povratak u povijest bio je samo podsjetnik da vraćati se u prošlost često znači otkriti da su sve prave ljudske vrijednosti djelo smješka dobrote i plemenitosti dara. Potvrda humanosti i ljubavi. Takva djela iz prošlosti nikada ne prolaze i ne mogu nestati. Ova crkva i ovaj samostan takvo su djelo.
Velebno zdanje Franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije dali su podići 1630. godine Sigismund i Nikola Erdody.Klanječka crkva jedan je od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, a ujedno je i mauzolej obitelji Erdody.


Darovnica Sigismunda i Nikole II Erdody-a 1630. godine:
Mi grofovi, Sigismund Erdödy od Monyorokereka, Moslavine i nasljedni grof županije varaždinske, ban kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, svetoga carskog i kraljevskog Veličanstva savjetnik, komornik i vrhovni kapetan Kupske krajine i rečenog kraljevstva Slavonije i Nikola Erdödy od istoga Monyorokereka, doživotni knez spomenute Moslavine, komornik navedenog carskog i kraljevskog Veličanstva i kapetan izvjesnog banskog konjaništva i vojske. Izjavljujemo i priznajemo ovim pismom, obećajemo da ćemo svojom vlastitom brigom i radom na čast serafskoga sv. Franje izvesti i izgraditi samostan u našem gradu Klanjcu ispod grada Cesargrada istoga Reda Manje braće observanata i predat ćemo ga kao što smo obećali i dajemo ga snagom ovog pisma. Dano u tvrđavi našoj Cesargradu na blagdan sv. Blaža biskupa, godine Gospodnje 1630. ( darovnica od 3. veljače 1630.)
Darovnica Sigismunda i Nikole II Erdody-a 1630. godine




I obećanje održaše. Sagradiše samostan i crkvu bosanskim franjevcima iz Radakova, koje je kršćanska ljubav dovela u ove krajeve, kako bi bili na duhovnu pomoć svom protjeranom i izbjeglom narodu.
Gradnja samostana i crkve, na mjestu nekadašnjeg groblja s kapelicom svetog Leonarda, odredit će na različite načine povijest ovog mjesta.
Gradnja najstarijeg samostanskog krila, podno kapelice sv. Leonarda i tadašnjeg groblja, započela je 1632. godine i dovršena je 1661. Na to će se krilo nadovezati ono bočno, čija će gradnja trajati do 1667. godine. Istovremeno s gradnjom samostana započela je i gradnja današnje crkve.
Samostanska crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu posvećena je 19. rujna 1655., a posvetio ju je i izvorni dokument izdao zagrebački biskup Petar Petratić.
Monumentlno zdanje franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Marijina bilo je podignuto sredstvima obitelji Erdody, koji su izdašno pomagali ne samo gradnju nego su i omogućili franjevcima nezavisnost, obdarivši samostan posjedima. Samostan se sa svojim sadržajima i organizacijom unutrašnjeg prostora uspio razviti u snažno franjevačko središte Zagorja, gospodarsko i kulturno, s velikim brojem redovnika i gvardijanom na čelu zajednice. Nakon dovršetka gradnje, 1686. godine, franjevci se odriču svojih posjeda, osim najnužnije okućnice, kako bi ispunili zavjet siromaštva sv. Franje. U 17. stoljeću u samostanu djeluje velik broj redovnika, mladomisnika i braće laika, uglavnom majstora stolara i kovača, potrebnih za uređenje prostora.


Iz 17. stoljeća su i dragocjeni sarkofazi bana Sigismunda Erdodyja (1639.), koji je bio položen u kripti svetišta i varaždinskog župana Emerika Erdodyja (1690.) Sarkofazi su rad bečkih majstora koji su radili za kuću Habsburgovaca i izvedeni su u stilu ranobaroknog vremena.
Sarkofag Sigismunda Erdodyja lijevan je od kositra, bogato ukrašen graviranim tekstom i ornamentima. Stoji na četiri noge koje su ukrašene pozlaćenim palmama i bobicama, a bočne strane krase oslikane anđeoske glave s pozlaćenim krilima.
Emerik Erdody pokopan je 1690. godine ispod kapele sv. Antuna Padovanskog. Prednju stranu njegova sarkofaga ukrašava njegov grb, a bočne strane ukrašene su lavljim glavama s karikama u žvalama. Sarkofag počiva na četiri jelena razgranatih rogovlja sa po sedam parožaka, dok sredinu podupiru dva orla. Takav neobičan način ukrašvanja najvjerojatnije proizlazi iz grba obitelji Erdody na kojem se nalzi jlen koji se propinje iz polukotača.
Sarkofazi dokazuju društveni status obitelji Erdody u Habsburškoj Monarhiji, a nakon restauracije u Beču, koju je omogućilo Ministarstvo kulture RH, izloženi su rekonstrukciji kripte u podrumu samostana.
Klanjec- grad višestoljetne povijesti i kulture
Ovaj je gradić tek pedeset km udaljen od Zagreba i u neposrednoj je blizini poznatog kupališnog centra Termi Tuhelj i po svojoj ljepoti izuzetnog « Zelenjaka» sa spomenikom Hrvatskoj himni. Klanjec je rodno mjesto kipara svjetskog glasa Antuna Augustinčića koji je svom gradu poklonio i svoju umjetničku ostavštinu koju možete razgledati u istoimenoj galeriji.
mješten na brežuljku uz dolinu rijeke Sutle kojom je nekada prolazila rimska cesta, smatra se da je Klanjec nastao kao podgrađe utvrde Cesargrad. Sam Cesargrad izvori prvi puta bilježe 1399. godine, premda je zasigurno znatno stariji, vjerojatno građen kao jedna u nizu obrambenih utvrda 12. ili 13. stoljeća. Klanjec se u povijesnim dokumentima prvi puta javlja 1463.godine, a naziv naselja uvjetovao je položaj njegova smještaja – na ulazu u klanac Zelenjak. Nakon promjene nekolicine vlasnika, godine 1521. Cesargrad dolazi u ruke Tome Bakača Erdody. Ta će obitelj ostati gospodarem kraja gotovo puna četiri stoljeća. Za seljačke bune 1573. utvrda je prvi puta stradala kada ju je zapovjednik ustaničke vojske Ilija Gregorić zapalio, ali i turski napadi ostavili su traga na njoj.
Krajem 16. stoljeća neudobna utvrda ne zadovoljava potrebe za udobnim i raskošnijim stanovanjem, a i nestalo je turske opasnosti, stoga Erdody, u dolini Sutle, grade novi, prostraniji i udobniji dvorac koji dobiva ime Novi Dvori Cesargradski. Cesargrad će uglavnom ostati napušten, premda će se još neke županijske skupštine u 19. stoljeću održavati u njemu.
Klanjec- grad višestoljetne povijesti i kulture
Ovaj je gradić tek pedeset km udaljen od Zagreba i u neposrednoj je blizini poznatog kupališnog centra Termi Tuhelj i po svojoj ljepoti izuzetnog « Zelenjaka» sa spomenikom Hrvatskoj himni. Klanjec je rodno mjesto kipara svjetskog glasa Antuna Augustinčića koji je svom gradu poklonio i svoju umjetničku ostavštinu koju možete razgledati u istoimenoj galeriji.
Smješten na brežuljku uz dolinu rijeke Sutle kojom je nekada prolazila rimska cesta, smatra se da je Klanjec nastao kao podgrađe utvrde Cesargrad. Sam Cesargrad izvori prvi puta bilježe 1399. godine, premda je zasigurno znatno stariji, vjerojatno građen kao jedna u nizu obrambenih utvrda 12. ili 13. stoljeća. Klanjec se u povijesnim dokumentima prvi puta javlja 1463.godine, a naziv naselja uvjetovao je položaj njegova smještaja – na ulazu u klanac Zelenjak. Nakon promjene nekolicine vlasnika, godine 1521. Cesargrad dolazi u ruke Tome Bakača Erdody. Ta će obitelj ostati gospodarem kraja gotovo puna četiri stoljeća. Za seljačke bune 1573. utvrda je prvi puta stradala kada ju je zapovjednik ustaničke vojske Ilija Gregorić zapalio, ali i turski napadi ostavili su traga na njoj.
Krajem 16. stoljeća neudobna utvrda ne zadovoljava potrebe za udobnim i raskošnijim stanovanjem, a i nestalo je turske opasnosti, stoga Erdody, u dolini Sutle, grade novi, prostraniji i udobniji dvorac koji dobiva ime Novi Dvori Cesargradski. Cesargrad će uglavnom ostati napušten, premda će se još neke županijske skupštine u 19. stoljeću održavati u njemu.
Galerija Antuna Augustinčića
Ključne riječi Antun Augustinčić, umjetnički, muzej skulpture

Antun Augustinčić rođen je 4. svibnja 1900. godine u Klanjcu. Od 1918. godine studira kiparstvo na Visokoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša, a kada je ona 1922. godine pretvorena u Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt, nastavlja studij kod Ivana Meštrovića. Nakon što je 1924. godine diplomirao, kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz gdje studira na Ecole des Arts decoratifs i na Academie des Beaux-Arts u klasi J. A. Injalberta. Donatello, Michelangelo i Bourdell bit će mu, po vlastitom priznanju, dugogodišnji “duhovni očevi”. Godine 1925. izlaže u Salonu francuskih umjetnika i 1926. u Salonu nezavisnih.
Po povratku u Zagreb sudjeluje na izložbama grafike: 1926. u Zagrebu te 1927. u Lawowu i Zagrebu. Iste godine samostalno izlaže skulpture i u Salonu Galić u Splitu. Godine 1929. nalazi se među osnivačima likovne grupe Zemlja i biva izabran za njezina potpredsjednika. Sa Zemljom izlaže 1929., 1931. i 1932. u Zagrebu te 1931. u Parizu, a od nje se rastaje 1933. godine. Usporedno se njegovi radovi izlažu u Barceloni 1929., Londonu i Beogradu 1930. godine.
Od tridesetih godina intenzivira svoje bavljenje javnim spomenicima, započeto još 1928. godine. Sudjelujući i često pobjeđujući na brojnim javnim natječajima za spomenike širom svijeta, stječe ugled koji će ga uključiti u kolektivnu svijest kao majstora spomenika, poglavito konjaničkih, te mu u konačnici donijeti status prvog državnog kipara. Tako će 1940. godine postati dopisnim članom JAZU, 1946. godine profesorom (i kasnije rektorom) ALU, a 1947. bit će imenovan majstorom kiparom. Redovnim članom JAZU postaje 1949. godine i vodi Majstorsku radionicu za kiparstvo.
Godine 1970. sva je svoja djela darovao rodnom Klanjcu, u kojemu je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.
Umro je 10. svibnja 1979. godine u Zagrebu.


Antun Augustinčić rođen je 4. svibnja 1900. godine u Klanjcu. Od 1918. godine studira kiparstvo na Visokoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša, a kada je ona 1922. godine pretvorena u Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt, nastavlja studij kod Ivana Meštrovića. Nakon što je 1924. godine diplomirao, kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz gdje studira na Ecole des Arts decoratifs i na Academie des Beaux-Arts u klasi J. A. Injalberta. Donatello, Michelangelo i Bourdell bit će mu, po vlastitom priznanju, dugogodišnji “duhovni očevi”. Godine 1925. izlaže u Salonu francuskih umjetnika i 1926. u Salonu nezavisnih.
Po povratku u Zagreb sudjeluje na izložbama grafike: 1926. u Zagrebu te 1927. u Lawowu i Zagrebu. Iste godine samostalno izlaže skulpture i u Salonu Galić u Splitu. Godine 1929. nalazi se među osnivačima likovne grupe Zemlja i biva izabran za njezina potpredsjednika. Sa Zemljom izlaže 1929., 1931. i 1932. u Zagrebu te 1931. u Parizu, a od nje se rastaje 1933. godine. Usporedno se njegovi radovi izlažu u Barceloni 1929., Londonu i Beogradu 1930. godine.
Od tridesetih godina intenzivira svoje bavljenje javnim spomenicima, započeto još 1928. godine. Sudjelujući i često pobjeđujući na brojnim javnim natječajima za spomenike širom svijeta, stječe ugled koji će ga uključiti u kolektivnu svijest kao majstora spomenika, poglavito konjaničkih, te mu u konačnici donijeti status prvog državnog kipara. Tako će 1940. godine postati dopisnim članom JAZU, 1946. godine profesorom (i kasnije rektorom) ALU, a 1947. bit će imenovan majstorom kiparom. Redovnim članom JAZU postaje 1949. godine i vodi Majstorsku radionicu za kiparstvo.
Godine 1970. sva je svoja djela darovao rodnom Klanjcu, u kojemu je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.
Umro je 10. svibnja 1979. godine u Zagrebu.
Radno vrijeme za posjetitelje:
  • od 1.travnja do 30. rujna- svaki dan od 9 do 17 sati
  • od 1. listopada do 31. ožujka- svaki dan osim ponedjeljka: 9 - 15 sati.
  • Zatvoreno: 1.siječanj, Uskrs, 1.studeni, 25. i 26. prosinac
  • Cijena ulaznica: 20 kn; đaci, studenti i umirovljenici 10 kn
  • Parking: u blizini Galerije nalazi se javno parkiralište
  • Fotografiranje: dopušteno za privatne potrebe, bez prava na objavljivanje
Grupni posjeti: organizirana stručna vodstva
Vodstvo grupe do 40 ljudi na hrv. jeziku - 50 kn i 20% popusta za grupe veće od 30 osoba; na engleskom jeziku - 100 kn
Omogućen je pristup za posjetitelje s posebnim potrebama
Samostan i crkva
Mjesto: Klanjec
Ključne riječi franjevci, Erdödy, sarkofazi
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Sakralni spomenik

Velebno zdanje Franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije dali su podići 1630. godine Sigismund i Nikola Erdody.
Klanječka crkva jedan je od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, a ujedno je i mauzolej obitelji Erdody.
Darovnica Sigismunda i Nikole II Erdody-a 1630. godine
Mi grofovi, Sigismund Erdödy od Monyorokereka, Moslavine i nasljedni grof županije varaždinske, ban kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, svetoga carskog i kraljevskog Veličanstva savjetnik, komornik i vrhovni kapetan Kupske krajine i rečenog kraljevstva Slavonije i Nikola Erdödy od istoga Monyorokereka, doživotni knez spomenute Moslavine, komornik navedenog carskog i kraljevskog Veličanstva i kapetan izvjesnog banskog konjaništva i vojske. Izjavljujemo i priznajemo ovim pismom, obećajemo da ćemo svojom vlastitom brigom i radom na čast serafskoga sv. Franje izvesti i izgraditi samostan u našem gradu Klanjcu ispod grada Cesargrada istoga Reda Manje braće observanata i predat ćemo ga kao što smo obećali i dajemo ga snagom ovog pisma. Dano u tvrđavi našoj Cesargradu na blagdan sv. Blaža biskupa, godine Gospodnje 1630. ( darovnica od 3. veljače 1630.)
I obećanje održaše. Sagradiše samostan i crkvu bosanskim franjevcima iz Radakova, koje je kršćanska ljubav dovela u ove krajeve, kako bi bili na duhovnu pomoć svom protjeranom i izbjeglom narodu.
Gradnja samostana i crkve, na mjestu nekadašnjeg groblja s kapelicom svetog Leonarda, odredit će na različite načine povijest ovog mjesta.
Gradnja najstarijeg samostanskog krila, podno kapelice sv. Leonarda i tadašnjeg groblja, započela je 1632. godine. i dovršena je 1661. Na to će se krilo nadovezati ono bočno, čija će gradnja trajati do 1667. godine. Istovremeno s gradnjom samostana započela je i gradnja današnje crkve.
Samostanska crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu posvećena je 19. rujna 1655., a posvetio ju je i izvorni dokument izdao zagrebački biskup Petar Petratić.
Monumentlno zdanje franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Marijina bilo je podignuto sredstvima obitelji Erdody, koji su izdašno pomagali ne samo gradnju nego su i omogućili franjevcima nezavisnost, obdarivši samostan posjedima. Samostan se sa svojim sadržajima i organizacijom unutrašnjeg prostora uspio razviti u snažno franjevačko središte Zagorja, gospodarsko i kulturno, s velikim brojem redovnika i gvardijanom na čelu zajednice. Nakon dovršetka gradnje, 1686. godine, franjevci se odriču svojih posjeda, osim najnužnije okućnice, kako bi ispunili zavjet siromaštva sv. Franje. U 17. stoljeću u samostanu djeluje velik broj redovnika, mladomisnika i braće laika, uglavnom majstora stolara i kovača, potrebnih za uređenje prostora.
Iz 17. stoljeća su i dragocjeni sarkofazi bana Sigismunda Erdodyja (1639.), koji je bio položen u kripti svetišta i varaždinskog župana Emerika Erdodyja (1690.) Sarkofazi su rad bečkih majstora koji su radili za kuću Habsburgovaca i izvedeni su u stilu ranobaroknog vremena.
Sarkofag Sigismunda Erdodyja lijevan je od kositra, bogato ukrašen graviranim tekstom i ornamentima. Stoji na četiri noge koje su ukrašene pozlaćenim palmama i bobicama, a bočne strane krase oslikane anđeoske glave s pozlaćenim krilima.
Emerik Erdody pokopan je 1690. godine ispod kapele sv. Antuna Padovanskog. Prednju stranu njegova sarkofaga ukrašava njegov grb, a bočne strane ukrašene su lavljim glavama s karikama u žvalama. Sarkofag počiva na četiri jelena razgranatih rogovlja sa po sedam parožaka, dok sredinu podupiru dva orla. Takav neobičan način ukrašvanja najvjerojatnije proizlazi iz grba obitelji Erdody na kojem se nalzi jlen koji se propinje iz polukotača.
Sarkofazi dokazuju društveni status obitelji Erdody u Habsburškoj Monarhiji, a nakon restauracije u Beču, koju je omogućilo Ministarstvo kulture RH, izloženi su rekonstrukciji kripte u podrumu samostana.
Teško je zamisliti što su osjećali franjevci i njihov puk u Klanjcu, kad su 1716. godine, bespomoćno stajali na zgarištu svoje crkve.
«Počnimo iznova…» rekao je sveti Franjo svojoj braći, misleći prvenstveno na dušu, a upravo su na dušu svog naroda mislili i klanječki redovnici kad su nakon fatalnog požara odlučili ostati i iz zgarišta podignuti ovo sveto mjesto.
Rukopis sastavljen oko 1767. tvrdi: Obnovljen je zakratko doprinosima obitelji Erdödy i po drugim dobročiniteljima.
Svotom od 783 forinti plaćeni su tek zidovi, najpotrebniji materijal i ono najvažnije da se samostanske zgrade osposobe za stanovanje, a crkva za službu Božju. Tako već 1770. braća franjevci pripremaju materijal za gradnju novog samostana i uz pomoć Ivana Nepomuka Erdödyja izgradiše 1773. samostan koji još i danas stoji.
U obnovi samostana sačuvan je izvorni oblik i organizacija unutrašnjeg prostora iz 17. st., odnosno ranobaroknoga razdoblja. U crkvi nastaju bitne promjene inventara jer su stari oltari stradali u požaru ili bili dotrajali. U samostanu se ponovno okupljaju franjevački umjetnici. Osim kranjskih umjetnika iz ljubljanskog kruga, dolaze i majstori prekoalpskog kruga, franjevci iz Tirola.
U području Hrvatskog zagorja, znanog i kao «ostatak ostataka Hrvatskog kraljevstva» od svojih početaka u 17. stoljeću, barok će ostaviti svoje tragove. Crkva u Klanjcu tako slovi kao jedan od najsačuvanijih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj.
Godine 1859. postavljen je, a 26. kolovoza 1860. blagoslovljen današnji veliki oltar, kojeg su izradili braća Tomo i Franjo Fantoni, Talijani iz Genove. Oltarnu sliku Navještenja naslikao je Karlo Dietrich, slikar iz Graza.
Još prije 1789. godine, od kada samostan postaje i župom, klanječki se franjevci bave i dušebrižničkim radom. Služe narode propovijedanjem, poučavanjem u vjeri i ispovijedanjem.
U to zlatno doba u samostanu živi više od 20 redovnika. Za njihove potrebe održava se studij filozofije i teologije. Nastaju brojna umjetnička djela, a po glazbenoj ostavštini koju čuva samostanski arhiv vidi se da je s naročitom pažnjom njegovana glazba. Uz latinske pjesme, klanječki redovnici njeguju i hrvatsku popijevku.
Iako je vjerojatno da su sve knjige koje je samostan posjedovao izgorjele u požaru 1716. godine, danas samostanska knjižnica ima jedan od najbogatijih knjižnih fondova.
Upravo su se iz ovog prostora među puk širile najnaprednije ideje onog doba. Peter Fortunat Horvat prvog je rujna 1841. izabran za prvog učitelja pučke škole otvorene u samostanu. Od redovnika laika mještani su učili mnoge praktične vještine, od sadnje plemenite vinove loze do bavljenja pčelarstvom.
Duhovno okružje koje su od svog dolaska u Klanjec stvarali franjevci, bio je početak koji je Klanjec pretvarao u grad kulture.
Od 1988. pa sve do danas traje posljednja obnova samostana u Klanjcu. S mnogo odricanja, ovo velebno zdanje, koje cijeli ovaj grad čini posebnim i prepoznatljivim, polako dobiva izgled kakav zaslužuje.
Ovaj kratak povratak u povijest bio je samo podsjetnik da vraćati se u prošlost često znači otkriti da su sve prave ljudske vrijednosti djelo smješka dobrote i plemenitosti dara. Potvrda humanosti i ljubavi. Takva djela iz prošlosti nikada ne prolaze i ne mogu nestati. Ova crkva i ovaj samostan takvo su djelo.
Velebno zdanje Franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije dali su podići 1630. godine Sigismund i Nikola Erdody.Klanječka crkva jedan je od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, a ujedno je i mauzolej obitelji Erdody.


Darovnica Sigismunda i Nikole II Erdody-a 1630. godine:
Mi grofovi, Sigismund Erdödy od Monyorokereka, Moslavine i nasljedni grof županije varaždinske, ban kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, svetoga carskog i kraljevskog Veličanstva savjetnik, komornik i vrhovni kapetan Kupske krajine i rečenog kraljevstva Slavonije i Nikola Erdödy od istoga Monyorokereka, doživotni knez spomenute Moslavine, komornik navedenog carskog i kraljevskog Veličanstva i kapetan izvjesnog banskog konjaništva i vojske. Izjavljujemo i priznajemo ovim pismom, obećajemo da ćemo svojom vlastitom brigom i radom na čast serafskoga sv. Franje izvesti i izgraditi samostan u našem gradu Klanjcu ispod grada Cesargrada istoga Reda Manje braće observanata i predat ćemo ga kao što smo obećali i dajemo ga snagom ovog pisma. Dano u tvrđavi našoj Cesargradu na blagdan sv. Blaža biskupa, godine Gospodnje 1630. ( darovnica od 3. veljače 1630.)
Darovnica Sigismunda i Nikole II Erdody-a 1630. godine




I obećanje održaše. Sagradiše samostan i crkvu bosanskim franjevcima iz Radakova, koje je kršćanska ljubav dovela u ove krajeve, kako bi bili na duhovnu pomoć svom protjeranom i izbjeglom narodu.
Gradnja samostana i crkve, na mjestu nekadašnjeg groblja s kapelicom svetog Leonarda, odredit će na različite načine povijest ovog mjesta.
Gradnja najstarijeg samostanskog krila, podno kapelice sv. Leonarda i tadašnjeg groblja, započela je 1632. godine i dovršena je 1661. Na to će se krilo nadovezati ono bočno, čija će gradnja trajati do 1667. godine. Istovremeno s gradnjom samostana započela je i gradnja današnje crkve.
Samostanska crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu posvećena je 19. rujna 1655., a posvetio ju je i izvorni dokument izdao zagrebački biskup Petar Petratić.
Monumentlno zdanje franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Marijina bilo je podignuto sredstvima obitelji Erdody, koji su izdašno pomagali ne samo gradnju nego su i omogućili franjevcima nezavisnost, obdarivši samostan posjedima. Samostan se sa svojim sadržajima i organizacijom unutrašnjeg prostora uspio razviti u snažno franjevačko središte Zagorja, gospodarsko i kulturno, s velikim brojem redovnika i gvardijanom na čelu zajednice. Nakon dovršetka gradnje, 1686. godine, franjevci se odriču svojih posjeda, osim najnužnije okućnice, kako bi ispunili zavjet siromaštva sv. Franje. U 17. stoljeću u samostanu djeluje velik broj redovnika, mladomisnika i braće laika, uglavnom majstora stolara i kovača, potrebnih za uređenje prostora.


Iz 17. stoljeća su i dragocjeni sarkofazi bana Sigismunda Erdodyja (1639.), koji je bio položen u kripti svetišta i varaždinskog župana Emerika Erdodyja (1690.) Sarkofazi su rad bečkih majstora koji su radili za kuću Habsburgovaca i izvedeni su u stilu ranobaroknog vremena.
Sarkofag Sigismunda Erdodyja lijevan je od kositra, bogato ukrašen graviranim tekstom i ornamentima. Stoji na četiri noge koje su ukrašene pozlaćenim palmama i bobicama, a bočne strane krase oslikane anđeoske glave s pozlaćenim krilima.
Emerik Erdody pokopan je 1690. godine ispod kapele sv. Antuna Padovanskog. Prednju stranu njegova sarkofaga ukrašava njegov grb, a bočne strane ukrašene su lavljim glavama s karikama u žvalama. Sarkofag počiva na četiri jelena razgranatih rogovlja sa po sedam parožaka, dok sredinu podupiru dva orla. Takav neobičan način ukrašvanja najvjerojatnije proizlazi iz grba obitelji Erdody na kojem se nalzi jlen koji se propinje iz polukotača.
Sarkofazi dokazuju društveni status obitelji Erdody u Habsburškoj Monarhiji, a nakon restauracije u Beču, koju je omogućilo Ministarstvo kulture RH, izloženi su rekonstrukciji kripte u podrumu samostana.
Kapela Sv. Florijana s kalvarijom
Mjesto: Klanjec
Ključne riječi bolta, sv Florijan
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Sakralni spomenik

Kapela sv. Florijana iznad Klanjca prvi se put spominje u kanonskoj vizitaciji 1690. godine. Prema opisu arhiđakon koji ju pohodi 1691. kapela je zidana i ima boltu. Radi svoje majušnosti sa svake strane ima po jedan veliki prozor, kroz koje ljudi slušaju misu jer u kapelu stane tek nekoliko ljudi. Oltar kapele bio je zidan, s drvenim retablom, a na sredini je kip sv. Florijana koji drži škaf vode. Misa se u kapeli služila na blagdan sv. Florijana i u osmini Tijelova, a za kapelu je brinuo Mihael Vogić.
Sadašnja kapela izgrađena je iz temelja 1742. godine. Jednobrodna kapela s trostranim svetištem ima zvonik ugrađen u glavno pročelje. Zvonik je otvoren arkadama u prizemlju, a gornji katovi zvonika manjim prozorima. S južne strane je dograđena sakristija, a nad ulazom u kapelu je manje drveno pjevalište. Na pjevalištu, koru, postojale su i manje orgulje a svirala orgulja bila su ugrađena u ogradu kora. Unutrašnjost kapele prvotno je oličena bijelom bojom a 1803. izveden je klasicističkim zidnim oslikom koji sadrži mramorizaciju, prikaze svetaca u medaljonima te šablonsku dekoraciju, što je otkriveno nedavnim restauratorskim istraživanjem.
Kapela sv. Florijana iznad Klanjca prvi se put spominje u kanonskoj vizitaciji 1690. godine. Prema opisu arhiđakon koji ju pohodi 1691. kapela je zidana i ima boltu. Radi svoje majušnosti sa svake strane ima po jedan veliki prozor, kroz koje ljudi slušaju misu jer u kapelu stane tek nekoliko ljudi. Oltar kapele bio je zidan, s drvenim retablom, a na sredini je kip sv. Florijana koji drži škaf vode. Misa se u kapeli služila na blagdan sv. Florijana i u osmini Tijelova, a za kapelu je brinuo Mihael Vogić.Sadašnja kapela izgrađena je iz temelja 1742. godine.
Jednobrodna kapela s trostranim svetištem ima zvonik ugrađen u glavno pročelje. Zvonik je otvoren arkadama u prizemlju, a gornji katovi zvonika manjim prozorima. S južne strane je dograđena sakristija, a nad ulazom u kapelu je manje drveno pjevalište. Na pjevalištu, koru, postojale su i manje orgulje a svirala orgulja bila su ugrađena u ogradu kora. Unutrašnjost kapele prvotno je oličena bijelom bojom a 1803. izveden je klasicističkim zidnim oslikom koji sadrži mramorizaciju, prikaze svetaca u medaljonima te šablonsku dekoraciju, što je otkriveno nedavnim restauratorskim istraživanjem.
Štruklijada u Klanjcu - galerija

Štrukli ili Zagorski štrukli su tradicionalno hrvatsko jelo koje je dio kuhinje u većini kućanstava diljem Hrvatskog zagorja i Zagreba.
Štrukli se mogu pripremati na dva osnovna načina, kuhanjem i pečenjem.
Štrukli ili Zagorski štrukli su tradicionalno hrvatsko jelo koje je dio kuhinje u većini kućanstava diljem Hrvatskog zagorja i Zagreba.Štrukli se mogu pripremati na dva osnovna načina, kuhanjem i pečenjem.
Erdödy ponovno u Klanjcu - galerija
Mjesto: Klanjec
Ključne riječi Erdödy
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Događaj

Cesargrad
Mjesto: Klanjec
Ključne riječi templari, Erdödy, Matijaš Korvin
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Utvrda

Srednjovjekovna utvrda građena sredinom 14. stoljeća na istaknutom hrptu Cesarske gore iznad doline Sutle i današnjeg Klanjca.
Prema predaji, utvrdu Cesargrad sagradili su templari, viteški red koji je 1119. osnovan kako bi štitio hodočasnike na putu prema Isusovom grobu u Svetoj Zemlji. Na suprotnoj strani, s druge strane Sutle, na gotovo istoj visini Bizeljske gore, nalazi se ostatak utvrde Konigsberg ili kako ga Klanjčani nazivaju, Kunšperg, koji se pripisuje istim graditeljima . Red templara ukinut je 1312., a njihova dobra dodijeljena su drugim redovima ili postala vlasništvo Krune.
Cesargrad (Kayersperg), na istaknutom hrptu Cesarske gore, spominje se prvi puta 1399. i to u darovnici kralja Sigismunda, kojom pak poklanja Cesargrad grofu Hermanu Celjskom. Kako posljednji iz roda Celjskih pogiba u Beogradu 1456. Cesargrad dolazi pod upravu kraljevske krune.
Srednjovjekovnu strukturu grada čine polukružna kamena građevina koja je imala stambenu funkciju, opasana sistemom zidina, i branič kula. Utvrda je proširivana i nadograđivana u nekoliko faza.
Kralj Matijaš Korvin 1463. poklanja Risvicu, Tuhelj, Kraljevec na Sutli, Klanjec i Cesargrad Andriji Baumkircheru. Njegov sin Juraj nije imao nasljednika  pa sve imanje oporučno ostavlja  sestri ( udanoj za grofa Andriju Stubenberga) i prijatelju, nadbiskupu ostrogonskom i kasnije kardinalu Tomi Bakaču. U nastaloj parnici nadbiskup Toma Bakač uspio je obraniti vlasništvo nad Cesargradom.
Ovaj pak sva svoja imanja u Mađarskoj i Hrvatskoj ostavlja svom nećaku Petru I Erdödyju.
Ta je vlastelinska obitelj bila i posljednji vlasnik utvrde Cesargrad, koju napušta sredinom 17. stoljeća, te se seli u novoizgrađene Nove Dvore Cesargradske.
1573. godine Cesargrad stradava u Seljačkoj buni kada je opljačkan i zapaljen. Erdodyi  ga dijelom obnavljaju, no izgradnjom Novih Dvora Klanječkih (gradi ih ban Toma Bakač Erdody 1603.) obitelj Erdody se polako preseljava u novi dvorac, a utvrda Cesargrad se prepušta polakom  propadanju.
Srednjovjekovna utvrda građena sredinom 14. stoljeća na istaknutom hrptu Cesarske gore iznad doline Sutle i današnjeg Klanjca.


Prema predaji, utvrdu Cesargrad sagradili su templari, viteški red koji je 1119. osnovan kako bi štitio hodočasnike na putu prema Isusovom grobu u Svetoj Zemlji. Na suprotnoj strani, s druge strane Sutle, na gotovo istoj visini Bizeljske gore, nalazi se ostatak utvrde Konigsberg ili kako ga Klanjčani nazivaju, Kunšperg, koji se pripisuje istim graditeljima . Red templara ukinut je 1312., a njihova dobra dodijeljena su drugim redovima ili postala vlasništvo Krune.

Wischerova grafika 1862.

Cesargrad (Kayersperg), na istaknutom hrptu Cesarske gore, spominje se prvi puta 1399. i to u darovnici kralja Sigismunda, kojom pak poklanja Cesargrad grofu Hermanu Celjskom. Kako posljednji iz roda Celjskih pogiba u Beogradu 1456. Cesargrad dolazi pod upravu kraljevske krune.
Srednjovjekovnu strukturu grada čine polukružna kamena građevina koja je imala stambenu funkciju, opasana sistemom zidina, i branič kula. Utvrda je proširivana i nadograđivana u nekoliko faza.

Kralj Matijaš Korvin 1463. poklanja Risvicu, Tuhelj, Kraljevec na Sutli, Klanjec i Cesargrad Andriji Baumkircheru. Njegov sin Juraj nije imao nasljednika  pa sve imanje oporučno ostavlja  sestri ( udanoj za grofa Andriju Stubenberga) i prijatelju, nadbiskupu ostrogonskom i kasnije kardinalu Tomi Bakaču. U nastaloj parnici nadbiskup Toma Bakač uspio je obraniti vlasništvo nad Cesargradom.
Ovaj pak sva svoja imanja u Mađarskoj i Hrvatskoj ostavlja svom nećaku Petru I Erdödyju.Ta je vlastelinska obitelj bila i posljednji vlasnik utvrde Cesargrad, koju napušta sredinom 17. stoljeća, te se seli u novoizgrađene Nove Dvore Cesargradske. 1573. godine Cesargrad stradava u Seljačkoj buni kada je opljačkan i zapaljen. Erdodyi  ga dijelom obnavljaju, no izgradnjom Novih Dvora Klanječkih (gradi ih ban Toma Bakač Erdody 1603.) obitelj Erdody se polako preseljava u novi dvorac, a utvrda Cesargrad se prepušta polakom  propadanju.
Novi dvori Cesargradski
Mjesto: Klanjec
Ključne riječi barok, renesansa, Erdödy
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Povijesna zgrada

Novi Dvori su jedan od naznačajnijih dvoraca u cijelom Hrvatskom zagorju i to ne samo zbog njegove arhitektonske vrijednosti, nego i s povijesnog stajališta. Nad glavnim portalom nalazi se grb vlasnika i zabilježena 1603. g. koja označava vrijeme gradnje.
Njegova arhitektonska vrijednost očituje se, među ostalim, upravo u toj godini gradnje. Naime, okomita raščlanjenost fasade (nagovještaj baroka) u Bečkom kulturnom krugu se javlja tek oko 1610. g., pa je ovo u nekom smislu i napredna građevina. Sam dvor je zasnovan na renesansni način s četverougaonom osnovom, unutrašnjim dvorištem i cilindričnim kulama na uglovima. Unutrašnje dvorište s ritmom arkada zatvaraju tri krila, a s četvrte strane je samo zid. Cjelinu kompleksa čine gospodarski objekti i stan provizora. Od sredine 19. stoljeća Erdody su počeli prodaju dijela dvorca i posjeda obitelji Bruckner, ali će ipak ostati dijelom u vlasništvu sve do 1914.godine.
Novi Dvori su jedan od naznačajnijih dvoraca u cijelom Hrvatskom zagorju i to ne samo zbog njegove arhitektonske vrijednosti, nego i s povijesnog stajališta. Nad glavnim portalom nalazi se grb vlasnika i zabilježena 1603. g. koja označava vrijeme gradnje.Njegova arhitektonska vrijednost očituje se, među ostalim, upravo u toj godini gradnje. Naime, okomita raščlanjenost fasade (nagovještaj baroka) u Bečkom kulturnom krugu se javlja tek oko 1610. g., pa je ovo u nekom smislu i napredna građevina. Sam dvor je zasnovan na renesansni način s četverougaonom osnovom, unutrašnjim dvorištem i cilindričnim kulama na uglovima. Unutrašnje dvorište s ritmom arkada zatvaraju tri krila, a s četvrte strane je samo zid. Cjelinu kompleksa čine gospodarski objekti i stan provizora. Od sredine 19. stoljeća Erdody su počeli prodaju dijela dvorca i posjeda obitelji Bruckner, ali će ipak ostati dijelom u vlasništvu sve do 1914.godine.
Izdvajamo
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama...
Pećinski park Grabovača nalazi se u Ličko-senjskoj županiji u Općini Perušić. Od mjesta Perušića udaljen je 2,5 km. Jedini je pećinski park u Hrvatskoj. Na Grabovači, uzvišenju-brdu 770 me...
Dvjestotinjak otoka, otočića i hridi koliko ih je u murterskom arhipelagu teško bi moglo proći bez signalizacije. A među svjetionicima daleko najljepši je svjetionik na otočiću Prišnjaku. ...
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Nezaboravno mjesto zaboravljivih događaja “Jeste li se ikada probudili toliko mamurni, da su vam prijatelji morali osvježiti pamćenje glede prethodne večeri? Jeste li ikada željeli da ponovno m...
Mreža Nikola Tesla “Nikola Tesla Network” internacionalna je kulturno-turistička ruta koja prati život i stvaralaštvo Nikole Tesle, jednog od najvećih hrvatskih, europskih i svjetskih znanstv...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr