Putem arheoloških nalazišta
Mjesto: Vodice
Ključne riječi arheološka nalazišta, liburnsko naselje, rimska cesta
Subregija Sjeverna Dalmacija

Savjetujemo vam da napunite svoje naprtanjače hranom i osvježavajućim sokovima, sjednete na bicikl i krenete polako prema vodičkim poljima.
Dobra i vidljiva turistička signalizacija ubrzo će vas odvesti u prošlost. Kako su upravo ovi prostori nastanjeni od davnina, svako malo šepure se očuvani ostaci, svjedoci povijesti.
Kroz miran krajolik, na zraku kojega gotovo možete okusiti plućima, jedan za drugim, nižu se arheološki lokaliteti. Idealan provod za rekreaciju duha i tijela i za odmor duše. Čak i ako ne volite fizički napor, sve možete razgledati automobilom, uz malo pješačenja.
ŠABIN BRDO
Najstariji dokazi koji nam svjedoče o životu na ovim prostorima su pronađeno oruđe i ljudske i životinjske kosti još iz željeznog doba. Nažalost, ništa od ovih nalaza nije sačuvano.
U Arheološkom muzeju u Splitu čuva se stari rimski novac iz 50. godine prije Krista pronađen na ovom lokalitetu.
VELIKA MRDAKOVICA - ARAUZONA
Prema nalazima i položaju neki će poistovjetitit Veliku Mrdakovicu s liburnskim naseljem Arauzonom koju opisuje Plinije u svojim putopisima. I doista, temeljitim arheološkim iskapanjima, prema bogatim nalazima metalnih kopči i nakita, staroga novca i ulomaka stakla i keramike, sa dosta sigurnosti možemo tvrditi da je tako.
Važno mjesto na jednoj od rimskih cesta koje su povezivale Iaderu (Zadar), sa Salonom. To je liburnsko-rimsko naselje s nekropolom čiji su najstariji slojevi datirani u 4. stoljeće prije Krista. Mlađi slojevi obilježeni su helenističkim utjecajima,a najmlađi nalazi sežu do doba 3. stoljeća, u vrijeme rimske vladavine. To nam svjedoči o kontinuiranoj naseljenosti ovoga lokaliteta.
Pronađen je sklop stambenih zgrada izrađenih od fino tesanog kamena, spajanog glinom, a kasnije žbukom. Naselje je bilo omeđeno bedemima izgrađenim od lomljenog kamena i podijeljeno ulicama. Neke zgrade imale su u kamenu isklesane cisterne za sakupljanje kišnice. Ipak, najveća vrijednost mnogobrojni su i raznoliki nalazi staklenog obojenog posuđa.
Drži se da se radi o najvrijednijem takvom nalazu na području čitavog rimskog carstva, a danas se sve nađeno čuva u Gradskom muzeju u Šibeniku.
GRADINA DRAGIŠIĆ
Nad selom Gaćeleze u neposrednoj blizini Vodica, pronađeni su ostaci suhozidnog bedema koji je pripadao pretpovijesnom utvrđenom naselju, unutar kojih su otkriveni ostaci stambene arhitekture.
Na jugoistočnoj padini brda ostaci su nekropole. U istraženim grobovima pronađeno je obilje ostataka materijalne kulture, naročito keramičkog materijala, većinom helenističke izrade, kao i nešto ulomaka keramike domaće proizvodnje. Uz ove nalaze, pronađeno je i mnoštvo komada metalnog nakita. Nekropola zajedno sa naseljem može se datirati u nekoliko zadnjih stoljeća 1. tisućljećja prije Krista.
Na južnoj padini, koju tek treba istražiti naslućuju se ostaci rimskog naselja.
RAKITNICA
Rakitnica je naselje koje se prvi puta spominje oko 1311. godine. U neposrednoj blizini kuća, čiji se ostaci i danas naziru, 1455. godine, sagrađena je crkva sv. Ivana Krstitelja. Kako se ovdje više ne živi crkva je u funkciji samo dva puta godišnje, na blagdane istoimenog sveca.
Na uzvisini iznad sela u vrijeme turske opasnosti mještani, po naredbi vlasti iz Šibenika, počinju gradnju Gradine, 1509. godine. Kad je Rakitnica pala, 1571. godine, na Gradinu se doseljavaju Turci, sa svojim glavešinama i silnom vojskom.Ona postaje najsnažnije tursko uporište odakle Turci ugrožavaju sva obalna mjesta. Tek definitivnim slomom turskog carstva, krajem 17. stoljeća, Turci se povlače iz Rakitnice.
Mada Gradina nije održavana, ipak je jedinstveni planinarski doživljaj uzverati se gore, sjesti na zidine i promatrati beskonačni krajobraz. Zaista, svijet je na dlanu.
RIMSKA OGRAĐENICA
U podnožju brda na kojemu se smjestilo naselje Arauzona, postojala je prirodna kaptaža za sakupljanje kišnice. Stanovnici Arauzone prekrili su je svodovima ostavivši nekoliko otvora za pritjecanje oborinskih voda.
Ograđenica, ili turska cisterna, kako je Vodičani zabunom danas zovu, još uvijek koristi stanovništvu za napajanje stoke i zalijevanje obližnjih maslinika.
Savjetujemo vam da napunite svoje naprtanjače hranom i osvježavajućim sokovima, sjednete na bicikl i krenete polako prema vodičkim poljima.
Dobra i vidljiva turistička signalizacija ubrzo će vas odvesti u prošlost. Kako su upravo ovi prostori nastanjeni od davnina, svako malo šepure se očuvani ostaci, svjedoci povijesti.
Kroz miran krajolik, na zraku kojega gotovo možete okusiti plućima, jedan za drugim, nižu se arheološki lokaliteti. Idealan provod za rekreaciju duha i tijela i za odmor duše. Čak i ako ne volite fizički napor, sve možete razgledati automobilom, uz malo pješačenja.

  • ŠABIN BRDO
Najstariji dokazi koji nam svjedoče o životu na ovim prostorima su pronađeno oruđe i ljudske i životinjske kosti još iz željeznog doba. Nažalost, ništa od ovih nalaza nije sačuvano.
U Arheološkom muzeju u Splitu čuva se stari rimski novac iz 50. godine prije Krista pronađen na ovom lokalitetu.

  • VELIKA MRDAKOVICA - ARAUZONA
Prema nalazima i položaju neki će poistovjetitit Veliku Mrdakovicu s liburnskim naseljem Arauzonom koju opisuje Plinije u svojim putopisima. I doista, temeljitim arheološkim iskapanjima, prema bogatim nalazima metalnih kopči i nakita, staroga novca i ulomaka stakla i keramike, sa dosta sigurnosti možemo tvrditi da je tako.
Važno mjesto na jednoj od rimskih cesta koje su povezivale Iaderu (Zadar), sa Salonom. To je liburnsko-rimsko naselje s nekropolom čiji su najstariji slojevi datirani u 4. stoljeće prije Krista. Mlađi slojevi obilježeni su helenističkim utjecajima,a najmlađi nalazi sežu do doba 3. stoljeća, u vrijeme rimske vladavine. To nam svjedoči o kontinuiranoj naseljenosti ovoga lokaliteta.
Pronađen je sklop stambenih zgrada izrađenih od fino tesanog kamena, spajanog glinom, a kasnije žbukom. Naselje je bilo omeđeno bedemima izgrađenim od lomljenog kamena i podijeljeno ulicama. Neke zgrade imale su u kamenu isklesane cisterne za sakupljanje kišnice. Ipak, najveća vrijednost mnogobrojni su i raznoliki nalazi staklenog obojenog posuđa.
Drži se da se radi o najvrijednijem takvom nalazu na području čitavog rimskog carstva, a danas se sve nađeno čuva u Gradskom muzeju u Šibeniku.

  • GRADINA DRAGIŠIĆ
Nad selom Gaćeleze u neposrednoj blizini Vodica, pronađeni su ostaci suhozidnog bedema koji je pripadao pretpovijesnom utvrđenom naselju, unutar kojih su otkriveni ostaci stambene arhitekture.
Na jugoistočnoj padini brda ostaci su nekropole. U istraženim grobovima pronađeno je obilje ostataka materijalne kulture, naročito keramičkog materijala, većinom helenističke izrade, kao i nešto ulomaka keramike domaće proizvodnje. Uz ove nalaze, pronađeno je i mnoštvo komada metalnog nakita. Nekropola zajedno sa naseljem može se datirati u nekoliko zadnjih stoljeća 1. tisućljećja prije Krista.
Na južnoj padini, koju tek treba istražiti naslućuju se ostaci rimskog naselja.

  • RAKITNICA
Rakitnica je naselje koje se prvi puta spominje oko 1311. godine. U neposrednoj blizini kuća, čiji se ostaci i danas naziru, 1455. godine, sagrađena je crkva sv. Ivana Krstitelja. Kako se ovdje više ne živi crkva je u funkciji samo dva puta godišnje, na blagdane istoimenog sveca.
Na uzvisini iznad sela u vrijeme turske opasnosti mještani, po naredbi vlasti iz Šibenika, počinju gradnju Gradine, 1509. godine. Kad je Rakitnica pala, 1571. godine, na Gradinu se doseljavaju Turci, sa svojim glavešinama i silnom vojskom.Ona postaje najsnažnije tursko uporište odakle Turci ugrožavaju sva obalna mjesta. Tek definitivnim slomom turskog carstva, krajem 17. stoljeća, Turci se povlače iz Rakitnice.
Mada Gradina nije održavana, ipak je jedinstveni planinarski doživljaj uzverati se gore, sjesti na zidine i promatrati beskonačni krajobraz.
  • RIMSKA OGRAĐENICA
U podnožju brda na kojemu se smjestilo naselje Arauzona, postojala je prirodna kaptaža za sakupljanje kišnice. Stanovnici Arauzone prekrili su je svodovima ostavivši nekoliko otvora za pritjecanje oborinskih voda.
Ograđenica, ili turska cisterna, kako je Vodičani zabunom danas zovu, još uvijek koristi stanovništvu za napajanje stoke i zalijevanje obližnjih maslinika.
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr