PORTAL ZA KULTURNI TURIZAM

Narodni muzej Zadar

Mjesto:
Ključne riječi
Regija
Vrsta

ODJELI:

MUZEJ GRADA ZADAR

Ponedjeljak-petak: 9-12 i 18-21

Subota i blagdani: 9-13

Nedjeljom zatvoreno

Izložba:"Gnalić - Blago potopljenog broda", do 01.09.2011

Stalne izložbe: Urbanistički razvoj Zadra od antike do Prvoga svjetskog rata, Renesansa u Zadru - izložba likovnih umjetnosti i arhitektura u XV. i XVI. stoljeću, Uspomene jednog Zadra-izložba stilskog namještaja iz Zadra od XVII. do XIX. stoljeća i izložba Zadarski portreti XVIII. i XIX. stoljeća.

ETNOLOŠKI ODJEL, GRADSKA STRAŽA

Ponedjeljak-subota: 9-22, uključujući i blagdane

Nedjeljom: 9-13

Stalne izložbe: Etnološka zbirka

GRADSKA LOŽA

Ponedjeljak-nedjelja: 9-22, uključujući i blagdane

Izložba: «Pomorska zbirka», vlasništvo HAZU-Zavod za povijesne znanosti HAZU Zadar od 14.07.2011- 04.08.2011

KNEŽEVA PALAČA

Ponedjeljak-nedjelja: 10-22, uključujući i blagdane

Izložba: Izložba: «Pomorska zbirka», vlasništvo HAZU-Zavod za povijesne znanosti HAZU Zadar od 14.07.2011- 04.08.2011

«Hrvatska novinska fotografija", Zbor fotoreportera Hrvatske od 15.07. - 06.08. 2011

PRIRODOSLOVNI MUZEJ

Ponedjeljak-petak: 9-12 i 18-21

Subota i blagdani: 9-13

Nedjeljom zatvoreno

Stalna izložba:«Flora i fauna Jadrana»

PODRUČNA ETNOGRAFSKA ZBIRKA

Veli Iž

PODRUČNA KULTURNO-POVIJESNA ZBIRKA

Mali Iž

Ponedjeljak-nedjelja: 10-12 i 19-21

RADIONICE:

Svaki petak naTrgu ispred Gradske lože od 9-12 h je izložen štand sa suvenirima, knjigama,... kojim se predstavlja Narodni muzej Zadar. U sklopu štanda se održava i radionica veza «Četverokuka», gdje gospođa Danica sa svojim unukom izrađuje i objašnjava izradu veza.

Crkva Sv. Donata

Mjesto:
Ključne riječi ,
Regija
Vrsta

Crkva Sv. Donata simbol je grada Zadra i najpoznatija monumentalna građevina u Hrvatskoj iz ranog Srednjeg vijeka (9. stoljeće). To je okrugla predromanička crkva koja se do 15. stoljeća nazivala crkva Sv. Trojstva, a od tada nosi ime Sv. Donat, po biskupu koji ju je dao sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom 10. stoljeća u spisima bizantskog cara Konstatina Porfirogeneta.

Zbog osebujnog cilindričnog oblika i pomalo robusne monumentalnosti ova građevina pripada najpoznatijim i najznačajnijim europskim predromaničkim crkvama. Po tipu gradnje slijedi oblike dvorskih crkava kružnog tlocrta od ranobizantskog do karolinškog razdoblja. Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina 27 metara), neobičnom cilindričnom obliku i dvostrukim unutrašnjim prostorom ističe se originalnošću, bez nekih izravnih uzora.

Veći dio arhitektonskog ukrasa, kao i monolitni stupovi u crkvi, antičkog su podrijetla i potječu uglavnom s porušenog rimskog foruma. Kada su zbog istraživanja ogoljeni temelji zgrade, ukazao se cijeli niz tambura rimskih stupova na kojima počiva zgrada crkve izgrađena izravno na ostacima foruma.

Danas se njezin prostor zbog izvanrednih akustičnih karakteristika kor isti za različite glazbene programe ("Glazbene večeri u Sv. Donatu").

Crkva Sv. Donata simbol je grada Zadra i najpoznatija monumentalna građevina u Hrvatskoj iz ranog Srednjeg vijeka (9. stoljeće). To je okrugla predromanička crkva koja se do 15. stoljeća nazivala crkva Sv. Trojstva, a od tada nosi ime Sv. Donat, po biskupu koji ju je dao sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom 10. stoljeća u spisima bizantskog cara Konstatina Porfirogeneta.

Zbog osebujnog cilindričnog oblika i pomalo robusne monumentalnosti ova građevina pripada najpoznatijim i najznačajnijim europskim predromaničkim crkvama. Po tipu gradnje slijedi oblike dvorskih crkava kružnog tlocrta od ranobizantskog do karolinškog razdoblja. Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina 27 metara), neobičnom cilindričnom obliku i dvostrukim unutrašnjim prostorom ističe se originalnošću, bez nekih izravnih uzora.

Veći dio arhitektonskog ukrasa, kao i monolitni stupovi u crkvi, antičkog su podrijetla i potječu uglavnom s porušenog rimskog foruma. Kada su zbog istraživanja ogoljeni temelji zgrade, ukazao se cijeli niz tambura rimskih stupova na kojima počiva zgrada crkve izgrađena izravno na ostacima foruma.
Danas se njezin prostor zbog izvanrednih akustičnih karakteristika kor isti za različite glazbene programe ("Glazbene večeri u Sv. Donatu").

Katedrala Sv. Stošije (Anastazije)

Mjesto:
Ključne riječi , ,
Regija
Vrsta

Zadarska katedrala sv. Stošije (Anastazije) je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji. Sagrađena je u dva navrata, u 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Počeci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, još u 4. ili 5. st.

Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostaci sv. Stošije, dao je izraditi zadarski biskup Donat i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi, odnosno u njezinoj lijevoj lađi. U studenome 1202. grad Zadar su nakon opsade osvojili i razorili Mlečani uz pomoć vitezova IV. križarske vojne kada je teško stradala i sama katedrala. Obnova katedrale trajala je kroz čitavo 13. st., a kad je njezina obnova dovršena, ponovno ju je posvetio, dana 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324. godine. Pročelje katedrale pokazuje savršenu harmoniju horizontalnih i vertikalnih linija. Glavni portal ima u luneti reljef gotičkog stila i posvetni natpis nadbiskupa Ivana iz 1324. godine.

Zadarskoj zaštitnici Sv. Stošiji poklonili su se i dvojica pape. Papa Aleksandar III. za svog je posjeta Zadru 1177. godine pohodio katedralu Sv. Stošije i njezin grob, dok se Papa Ivan Pavao II. za pastirskog pohoda Zadru dana 9. lipnja 2003. godine, poklonio ispred ulaznih vrata katedrale.

Sakristija se nazivala i kapelom sv. Barbare. Njezini zidovi i apsida pripadaju najstarijim dijelovima katedrale, kao i podni mozaik s prikazom dva jelena, koji datira iz prve polovice 5. stoljeća.

Zvonik je građen u 15. i 19. stoljeću i to uglavnom u stilu neoromanike. Dovršio ga je 1894. godine engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Thomas Graham Jackson. S vrha zvonika pruža se nezaboravan pogled na Zadar i okolicu.

Zadarska katedrala sv. Stošije (Anastazije - vidi http://www.kulturni-turizam.com/hrv/sadrzaj/znameniteosobe/) je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji. Sagrađena je u dva navrata, u 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Počeci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, još u 4. ili 5. st.
Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostaci sv. Stošije, dao je izraditi zadarski biskup Donat i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi, odnosno u njezinoj lijevoj lađi. U studenome 1202. grad Zadar su nakon opsade osvojili i razorili Mlečani uz pomoć vitezova IV. križarske vojne kada je teško stradala i sama katedrala. Obnova katedrale trajala je kroz čitavo 13. st., a kad je njezina obnova dovršena, ponovno ju je posvetio, dana 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324. godine. Pročelje katedrale pokazuje savršenu harmoniju horizontalnih i vertikalnih linija. Glavni portal ima u luneti reljef gotičkog stila i posvetni natpis nadbiskupa Ivana iz 1324. godine.

Zadarskoj zaštitnici Sv. Stošiji poklonili su se i dvojica pape. Papa Aleksandar III. za svog je posjeta Zadru 1177. godine pohodio katedralu Sv. Stošije i njezin grob, dok se Papa Ivan Pavao II. za pastirskog pohoda Zadru dana 9. lipnja 2003. godine, poklonio ispred ulaznih vrata katedrale.
Sakristija se nazivala i kapelom sv. Barbare. Njezini zidovi i apsida pripadaju najstarijim dijelovima katedrale, kao i podni mozaik s prikazom dva jelena, koji datira iz prve polovice 5. stoljeća.
Zvonik je građen u 15. i 19. stoljeću i to uglavnom u stilu neoromanike. Dovršio ga je 1894. godine engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Thomas Graham Jackson. S vrha zvonika pruža se nezaboravan pogled na Zadar i okolicu.

Crkva Sv. Šime

Mjesto:
Ključne riječi , ,
Regija
Vrsta

Ranokršćanska crkva Sv. Stjepana Prvomučenika promijenila je titular 1632. godine, otkad se u njoj čuvaju moći najpopularnijeg zadarskog sveca - Sv. Šime. Izvorno je sagrađena već u V. stoljeću kao trobrodna bazilika s polukružnim istaknutim svetištem na istočnoj strani. Crkva je već od srednjeg vijeka više puta pregrađivana.

Na glavnom oltaru je pozlaćena srebrena škrinja Sv. Šime iz 1380. godine. Škrinja je zlatarsko djelo velike vrijednosti i vrhunsko djelo zadarskog srednjovjekovnog zlatarstva, u kojoj je pohranjena svečeva relikvija. Izradu škrinje milanskom je zlataru Franji, prema sačuvanom ugovoru iz 1377. godine, povjerila hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, kćerka bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena kralja Ludovika Velikog Anžuvinca. U škrinji se čuvaju vrlo vrijedni zavjetni darovi iz različitih povijesnih razdoblja, a najvrijednija je kraljičina kruna, izuzetan gotički zlatarski i draguljarski rad.

Južno od crkve nalazi se rimski stup postavljen 1729. godine, a sastavljen je od dvaju stupova gradskog hrama koji su se do tada sačuvali na kapitoliju na Forumu.

Ranokršćanska crkva Sv. Stjepana Prvomučenika promijenila je titular 1632. godine, otkad se u njoj čuvaju moći najpopularnijeg zadarskog sveca - Sv. Šime. Izvorno je sagrađena već u V. stoljeću kao trobrodna bazilika s polukružnim istaknutim svetištem na istočnoj strani. Crkva je već od srednjeg vijeka više puta pregrađivana.

Na glavnom oltaru je pozlaćena srebrena škrinja Sv. Šime iz 1380. godine. Škrinja je zlatarsko djelo velike vrijednosti i vrhunsko djelo zadarskog srednjovjekovnog zlatarstva, u kojoj je pohranjena svečeva relikvija. Izradu škrinje milanskom je zlataru Franji, prema sačuvanom ugovoru iz 1377. godine, povjerila hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, kćerka bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena kralja Ludovika Velikog Anžuvinca. U škrinji se čuvaju vrlo vrijedni zavjetni darovi iz različitih povijesnih razdoblja, a najvrijednija je kraljičina kruna, izuzetan gotički zlatarski i draguljarski rad.
Južno od crkve nalazi se rimski stup postavljen 1729. godine, a sastavljen je od dvaju stupova gradskog hrama koji su se do tada sačuvali na kapitoliju na Forumu.

Crkva i samostan Sv. Marije

Mjesto:
Ključne riječi , , ,
Regija
Vrsta

Ženski benediktinski samostan Sv. Marije u Zadru nalazi se uz istoimenu crkvu na istočnoj strani nekadašnjeg rimskog foruma. Samostan je uz već postojeću crkvu 1066. godine osnovala Čika, pripadnica zadarske patricijske obitelji Madijevaca i po majci sestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Čika je samostanu osigurala visoke kraljevske počasti. Ulazeći kao redovnica u samostan je s ostalim dragocjenostima donijela i dva himnarija i jedan časoslov. Oba su nažalost izgubljena, no sačuvan je Čikin časoslov i čuva se u Bodleyanskoj knjižnici u Oxfordu. Taj rukopis nije samo najstarija sačuvana knjiga te vrste u svijetu, već sadržava zanimljive književne sastave, prekrasne sitnoslikarije i niz notnih zapisa popijevaka iz Čikinih vremena.

Čikina kći Vekenega je kao poglavarica i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici pridobila kralja Kolomana da novčano podupre dovršenje trobrodne bazilike 1091. godine i podigne nove samostanske objekte. Uz kraljevu pomoć uspjela je podići i samostansku vijećnicu - vjerojatno najljepši presvođeni romanički prostor u Hrvatskoj - i veleban romanički zvonik tzv. lombardskog tipa, koji nosi Kolomanovo ime i godinu 1105. Na zvoniku je na četiri kapitela uklesano Kolomanovo ime u spomen ulaska u Zadar 1102. godine. U kapeli u katu zvonika ima i ostataka zidnih slika iz 12. stoljeća. Latinski stihovi koji ukrašavaju Vekeneginu grobnicu u samostanskoj vijećnici (kapitulu) pravi su biseri domaće latinske poezije.

Godine 1507. Korčulanin Nikola Španić podiže pročelje i južni bočni zid crkve kao i glavni portal u renesansnom stilu. U unutrašnjosti je bogata barokna štukatura iz 1744. godine.

Stalna izložba crkvene umjetnosti, poznatija kao Zlato i srebro Zadra, s predmetima koji datiraju od 8. do 18. stoljeća, jedna je od najvrijednijih u Hrvatskoj.

Ženski benediktinski samostan Sv. Marije u Zadru nalazi se uz istoimenu crkvu na istočnoj strani nekadašnjeg rimskog foruma. Samostan je uz već postojeću crkvu 1066. godine osnovala Čika, pripadnica zadarske patricijske obitelji Madijevaca i po majci sestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Čika je samostanu osigurala visoke kraljevske počasti.

Ulazeći kao redovnica u samostan je s ostalim dragocjenostima donijela i dva himnarija i jedan časoslov. Oba su nažalost izgubljena, no sačuvan je Čikin časoslov i čuva se u Bodleyanskoj knjižnici u Oxfordu. Taj rukopis nije samo najstarija sačuvana knjiga te vrste u svijetu, već sadržava zanimljive književne sastave, prekrasne sitnoslikarije i niz notnih zapisa popijevaka iz Čikinih vremena.

Čikina kći Vekenega je kao poglavarica i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici pridobila kralja Kolomana da novčano podupre dovršenje trobrodne bazilike 1091. godine i podigne nove samostanske objekte. Uz kraljevu pomoć uspjela je podići i samostansku vijećnicu - vjerojatno najljepši presvođeni romanički prostor u Hrvatskoj - i veleban romanički zvonik tzv. lombardskog tipa, koji nosi Kolomanovo ime i godinu 1105. Na zvoniku je na četiri kapitela uklesano Kolomanovo ime u spomen ulaska u Zadar 1102. godine. U kapeli u katu zvonika ima i ostataka zidnih slika iz 12. stoljeća. Latinski stihovi koji ukrašavaju Vekeneginu grobnicu u samostanskoj vijećnici (kapitulu) pravi su biseri domaće latinske poezije.

Godine 1507. Korčulanin Nikola Španić podiže pročelje i južni bočni zid crkve kao i glavni portal u renesansnom stilu. U unutrašnjosti je bogata barokna štukatura iz 1744. godine.
Stalna izložba crkvene umjetnosti, poznatija kao Zlato i srebro Zadra, s predmetima koji datiraju od 8. do 18. stoljeća, jedna je od najvrijednijih u Hrvatskoj.

Crkva i samostan Sv. Frane

Mjesto:
Ključne riječi , , , , , ,
Regija
Vrsta

Crkva Sv. Frane najstarija je dalmatinska crkva sagrađena u gotičkom stilu (posvećena je 13. studenoga 1280.). Samostan je osnovan još za života Sv. Franje Asiškog, po predaji i u izravnoj vezi s njime. Izrastao je iz hospicija Sv. Antuna Opata na zapadnom dijelu grada, u kojem se po predaji sklonio Sv. Franjo Asiški za boravka u Zadru, najvjerojatnije 1212. godine. Izgradnja današnjeg samostana započeta je za nadbiskupa Lovre Periandra 1249. i u prvotnom obliku završena je do kraja stoljeća. Samostan je već od početka sjedište franjevačke provincije Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (službeni naslov od 1393. godine). Renesansni klaustar s bogatom bibliotekom sagrađen je južno od crkve 1556. godine. Rad je domaćih klesara Ivana Trifunića i Ivana Stijića u renesansno-manirističkoj formi. Samostan je kroz svoju bogatu višestoljetnu prošlost bio žarište duhovnog života u Zadru, a u njemu je djelovalo i Visoko franjevačko učilište.

Crkva predstavlja tip tzv. gotičke redovničke crkve koju karakterizira jednobrodni prostor s malo podignutim svetištem. U doba renesanse crkva doživljava značajne promjene vezane uz radove majstora Jurja M. Dalmatinca koji je sa suradnicima 1444. godine započeo s uređenjem triju kapela u dnu svetišta, naknadno preinačenih u kor redovnika. Majstor Nikola Firentinac potom je 1480. godine uredio bočnu renesansnu kapelu. U 18. stoljeću crkvi je ponovno izmijenjen izgled ugradnjom novih baroknih prozora umjesto izvornih gotičkih koji su ponovno obnovljeni 1973. godine. Od crkvenih je oltara posebno vrijedan oltar Sv. Franje s oltarnom palom koju je izradio Jacobus Palma (Palma Mlađi). Iza glavnog oltara crkve posvećenog Gospi od Karmela iz 1672. godine nalazi se nekadašnje svetište i u njemu drvena korska sjedala bogato ukrašena rezbarijama u stilu cvjetne gotike iz 1394. godine, rad Giacoma da Borga Sansepolcra. Nasuprot korskih sjedala na velikoj zidnoj plohi nalazi se freska zadarskog slikara Franje Salghetti Driolija iz 1853. godine.

Sakristija, koja se nastavlja na kor, važna je za hrvatsku povijest jer je u njoj 18. veljače 1358. sklopljen Zadarski mir između Mletačke Republike i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim su se Mlečani odrekli svojih pretenzija na Dalmaciju.

Na zidu sakristije smještena je slika na drvu Lazara Bastianija visoke umjetničke vrijednosti. U crkvenoj riznici do sakristije, nalazi se umjetnička zbirka crkve s velikim brojem eksponata od kojih je najvrijednije veliko slikano romaničko raspelo iz 12. stoljeća, slika Umrlog Krista, djelo Jakopa da Ponte Bassano, veliko renesansno raspelo iz 15. st., staro liturgijsko posuđe, dragocjeni iluminirani koralni kodeksi, isprave, inkunabule i dr. Slikani Ugljanski poliptih iz 15. stoljeća najviše je umjetničke vrijednosti i pripisuje se domaćem slikaru Dujmu Vuškoviću.

Zvonik je novijeg datuma iz 19. stoljeća, a sagrađen je na mjestu ranijeg.

Crkva Sv. Frane najstarija je dalmatinska crkva sagrađena u gotičkom stilu (posvećena je 13. studenoga 1280.). Samostan je osnovan još za života Sv. Franje Asiškog, po predaji i u izravnoj vezi s njime. Izrastao je iz hospicija Sv. Antuna Opata na zapadnom dijelu grada, u kojem se po predaji sklonio Sv. Franjo Asiški za boravka u Zadru, najvjerojatnije 1212. godine. Izgradnja današnjeg samostana započeta je za nadbiskupa Lovre Periandra 1249. i u prvotnom obliku završena je do kraja stoljeća. Samostan je već od početka sjedište franjevačke provincije Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (službeni naslov od 1393. godine). Renesansni klaustar s bogatom bibliotekom sagrađen je južno od crkve 1556. godine. Rad je domaćih klesara Ivana Trifunića i Ivana Stijića u renesansno-manirističkoj formi. Samostan je kroz svoju bogatu višestoljetnu prošlost bio žarište duhovnog života u Zadru, a u njemu je djelovalo i Visoko franjevačko učilište.

Crkva predstavlja tip tzv. gotičke redovničke crkve koju karakterizira jednobrodni prostor s malo podignutim svetištem. U doba renesanse crkva doživljava značajne promjene vezane uz radove majstora Jurja M. Dalmatinca koji je sa suradnicima 1444. godine započeo s uređenjem triju kapela u dnu svetišta, naknadno preinačenih u kor redovnika. Majstor Nikola Firentinac potom je 1480. godine uredio bočnu renesansnu kapelu. U 18. stoljeću crkvi je ponovno izmijenjen izgled ugradnjom novih baroknih prozora umjesto izvornih gotičkih koji su ponovno obnovljeni 1973. godine. Od crkvenih je oltara posebno vrijedan oltar Sv. Franje s oltarnom palom koju je izradio Jacobus Palma (Palma Mlađi). Iza glavnog oltara crkve posvećenog Gospi od Karmela iz 1672. godine nalazi se nekadašnje svetište i u njemu drvena korska sjedala bogato ukrašena rezbarijama u stilu cvjetne gotike iz 1394. godine, rad Giacoma da Borga Sansepolcra. Nasuprot korskih sjedala na velikoj zidnoj plohi nalazi se freska zadarskog slikara Franje Salghetti Driolija iz 1853. godine.
Sakristija, koja se nastavlja na kor, važna je za hrvatsku povijest jer je u njoj 18. veljače 1358. sklopljen Zadarski mir između Mletačke Republike i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim su se Mlečani odrekli svojih pretenzija na Dalmaciju.

Na zidu sakristije smještena je slika na drvu Lazara Bastianija visoke umjetničke vrijednosti. U crkvenoj riznici do sakristije, nalazi se umjetnička zbirka crkve s velikim brojem eksponata od kojih je najvrijednije veliko slikano romaničko raspelo iz 12. stoljeća, slika Umrlog Krista, djelo Jakopa da Ponte Bassano, veliko renesansno raspelo iz 15. st., staro liturgijsko posuđe, dragocjeni iluminirani koralni kodeksi, isprave, inkunabule i dr. Slikani Ugljanski poliptih iz 15. stoljeća najviše je umjetničke vrijednosti i pripisuje se domaćem slikaru Dujmu Vuškoviću.

Zvonik je novijeg datuma iz 19. stoljeća, a sagrađen je na mjestu ranijeg.

Crkva Sv. Krševana

Mjesto:
Ključne riječi , , ,
Regija
Vrsta

Trobrodna bazilika s tri bogato ukrašene polukružne apside, romaničkog stila, ime je dobila po Sv. Krševanu mučeniku, zaštitniku grada Zadra koji krasi i grb grada.

Crkva Sv. Krševana i zvonik do nje jedini su sačuvani dio nekad prostrane benediktinske opatije, začete još u ranome srednjem vijeku. Podignuta je na mjestu rimskog emporija, a prema tradiciji, na tom se mjestu u 6. st. nalazila crkvica sa samostanom eremita Sv. Antuna, umjesto koje je u 10. st. podignuta benediktinska crkva Sv. Krševana. Sama bazilika romanička je građevina podignuta u istom vremenu i u istim umjetničkim oblicima kao i katedrala Sv. Stošije. Godine 1175. posvetio ju je prvi zadarski nadbiskup Lampridije, koji je bio domaćin papi Aleksandru III. Dvije skladne kolonade dijele crkvu u tri broda. Nad bočnima su niske galerije s jednostavnim otvorima. U dnu bazilike tri su polukružne apside. Pred njima je podignuti prezbiterij posred kojeg je vrijedan barokni oltar iz 1701. s bijelim mramornim kipovima zadarskih zaštitnika Sv. Šimuna, Sv. Krševana, Sv. Stošije i Sv. Zoila, a djelo su mletačkog kipara Alvise Tagliapietra. Oltar je izgrađen kao ispunjenje zavjeta građana Zadra protiv kuge, danog godine 1632.

U zabatu crkve, iznad glavne apside te u oblini lijeve bočne apside i na zidu do nje, ostaci su romaničkih fresaka. Nasred pročelja nalazi se glavni portal s polukružnom lunetom i trokutastim zabatom nad njom. Plohu bočnog zida raščlanjuje dugi niz slijepih lukova oslonjenih na zavijene pilastre. Posebno vrijedan element arhitekture tvori vanjska galerija na glavnoj apsidi.

Zvonik se počeo graditi 1485., a do današnje visine izgrađen je 1546. godine. Nikada nije dovršen.

U cjelini, bazilika zajedno sa zadarskom katedralom predstavlja krunski primjer romaničke umjetnosti u graditeljskom nasljeđu Dalmacije te visoku duhovnu razinu Zadra u 12. stoljeću. Za našu nacionalnu povijest i općekulturno naslijeđe Hrvatske posebno valja spomenuti vrijednu instituciju iz ove opatije skriptorij u kojem su napisane mnoge važne isprave i pisane umjetnine među kojima i one s muzičkim zapisima: gradual iz 1. stoljeća, antifonar iz 14., obrednik iz 15. stoljeća, misal opata Veniera, te zasigurno veliki dio srodnog štiva iz ostalih zadarskih crkava i samostana, posebno katedrale i Samostana Sv. Marije.

Trobrodna bazilika s tri bogato ukrašene polukružne apside, romaničkog stila, ime je dobila po Sv. Krševanu mučeniku, zaštitniku grada Zadra koji krasi i grb grada.
Crkva Sv. Krševana i zvonik do nje jedini su sačuvani dio nekad prostrane benediktinske opatije, začete još u ranome srednjem vijeku. Podignuta je na mjestu rimskog emporija, a prema tradiciji, na tom se mjestu u 6. st. nalazila crkvica sa samostanom eremita Sv. Antuna, umjesto koje je u 10. st. podignuta benediktinska crkva Sv. Krševana. Sama bazilika romanička je građevina podignuta u istom vremenu i u istim umjetničkim oblicima kao i katedrala Sv. Stošije. Godine 1175. posvetio ju je prvi zadarski nadbiskup Lampridije, koji je bio domaćin papi Aleksandru III. Dvije skladne kolonade dijele crkvu u tri broda. Nad bočnima su niske galerije s jednostavnim otvorima. U dnu bazilike tri su polukružne apside. Pred njima je podignuti prezbiterij posred kojeg je vrijedan barokni oltar iz 1701. s bijelim mramornim kipovima zadarskih zaštitnika Sv. Šimuna, Sv. Krševana, Sv. Stošije i Sv. Zoila, a djelo su mletačkog kipara Alvise Tagliapietra. Oltar je izgrađen kao ispunjenje zavjeta građana Zadra protiv kuge, danog godine 1632.
U zabatu crkve, iznad glavne apside te u oblini lijeve bočne apside i na zidu do nje, ostaci su romaničkih fresaka. Nasred pročelja nalazi se glavni portal s polukružnom lunetom i trokutastim zabatom nad njom. Plohu bočnog zida raščlanjuje dugi niz slijepih lukova oslonjenih na zavijene pilastre. Posebno vrijedan element arhitekture tvori vanjska galerija na glavnoj apsidi.Zvonik se počeo graditi 1485., a do današnje visine izgrađen je 1546. godine. Nikada nije dovršen.
U cjelini, bazilika zajedno sa zadarskom katedralom predstavlja krunski primjer romaničke umjetnosti u graditeljskom nasljeđu Dalmacije te visoku duhovnu razinu Zadra u 12. stoljeću. Za našu nacionalnu povijest i općekulturno naslijeđe Hrvatske posebno valja spomenuti vrijednu instituciju iz ove opatije skriptorij u kojem su napisane mnoge važne isprave i pisane umjetnine među kojima i one s muzičkim zapisima: gradual iz 1. stoljeća, antifonar iz 14., obrednik iz 15. stoljeća, misal opata Veniera, te zasigurno veliki dio srodnog štiva iz ostalih zadarskih crkava i samostana, posebno katedrale i Samostana Sv. Marije.

Palača Grisogono-Vovo

Mjesto:
Ključne riječi ,
Regija
Vrsta

Obitelj Grisogono jedna je od starijih iz prošlosti Zadra. Bila je podijeljena u više loza, a iz jedne od njih potječe i Federico Grisogono, renesansni znanstvenik koji se bavio i studijama muzike. Posebno lijepo unutarnje je dvorište palače s cisternom i zdencem, trijemovima i galerijama, te stubištem koje vodi na piano nobile gdje se nalazi salon. Na pročelju su prozori i balkoni u dekorativnome stilu mletačke cvjetne gotike. Kuća u cjelini odaje renesansnu kulturu stanovanja u kojem su ukućani posebno njegovali glazbu, o čemu svjedoče arhivski podaci o glazbalima u privatnom vlasništvu zadarskih srednjovjekovnih obitelji.

Nalazi se neposredno uz crkvu Sv. Šime. Izvorno je bila sastavljena od dviju romaničkih kuća spojenih jednokatnim krilom, dok je u drugoj polovici 15. st. dograđen drugi kat s gotičko renesansnim prizorima. Dvorište s trijemom završeno je u 16. st., ali s ugrađenim gotičkim elementima.

Obitelj Grisogono jedna je od starijih iz prošlosti Zadra. Bila je podijeljena u više loza, a iz jedne od njih potječe i Federico Grisogono, renesansni znanstvenik koji se bavio i studijama muzike. Posebno lijepo unutarnje je dvorište palače s cisternom i zdencem, trijemovima i galerijama, te stubištem koje vodi na piano nobile gdje se nalazi salon. Na pročelju su prozori i balkoni u dekorativnome stilu mletačke cvjetne gotike. Kuća u cjelini odaje renesansnu kulturu stanovanja u kojem su ukućani posebno njegovali glazbu, o čemu svjedoče arhivski podaci o glazbalima u privatnom vlasništvu zadarskih srednjovjekovnih obitelji.

Nalazi se neposredno uz crkvu Sv. Šime. Izvorno je bila sastavljena od dviju romaničkih kuća spojenih jednokatnim krilom, dok je u drugoj polovici 15. st. dograđen drugi kat s gotičko renesansnim prizorima. Dvorište s trijemom završeno je u 16. st., ali s ugrađenim gotičkim elementima.