Početak povijesti mnogih naroda gubi se u mraku. Malo naroda zna za svoj početak i značenje narodnog imena. Ni mi Hrvati ne znamo što znači i kako je postalo ime Hrvat. Ono se prvi put javlja već u 2. i 3. st. u Azovu, na ušću Dona, u dva grčka natpisa kao osobno ime Horoathos i Horouathosa, za koje se misli da je iranskog podrijetla. Osim toga, hrvatsko su ime nosila do 11.st. još dva slavenska plemena, Hrvati u Poljskoj, u Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj te u sjeveroistočnoj Češkoj. Znanstvenici su različito pokušavali protumačiti kako je nastalo i što znači ime Hrvat, ali im to nije pošlo za rukom. Slažu se jedino u tome da ono nije slavenskog podrijetla. Jednako im nije pošlo za rukom protumačiti podrijetlo Hrvata. Poznato im je samo to da su Hrvati u doba svoje seobe na jug u 7. st. već bili poslavenjeni, tj. da su govorili slavenskim jezikom i živjeli po lsavenskim običajima.
Pradomovina Hrvata bla je Bijela Hrvatska. Ona se održala do kraja 9.st. Tada je pripadala velikomoravskoj, a zatim kijevskoj, češkoj i poljskoj državi. Tada nestaje i ime Hrvat kao naziv za tamošnje stanovništvo. Iz svoje pradomovine u 6. st. Hrvati su se pred naletima Avara, sklonili među susjedna slavenska plemena s kojima suse dalje selili. Iz te pradomovine dio Hrvata se odselio na jug, u današnju Hrvatsku i tom seobom počinje povijest hrvatskog naroda.