Belišće je jedan od sedam gradova Osječko-baranjske županije koji obuhvaća površinu od 68,75 km˛. Sa svojih devet naselja (Belišće, Bistrinci, Bocanjevci, Gat, Gorica Valpovačka, Kitišanci, Tiborjanci, Veliškovci i Vinogradci) sjeverozapadni je rubni dio Pridravske nizine Osijeka, kao jedne od regija Istočne Hrvatske. Na zapadu graniči s regijom Slavonske podravine, na sjeveru pretežno riječnim tokom Drave odijeljen je od južne Baranje, a na liniji jugozapad-sjeveroistok ima granicu s područjem grada Valpovo.
Tragovi najranijega ljudskoga života i djelovanja na prostoru grada Belišća potječu iz prapovijesti i antike. Među najstarijim poznatim stanovnicima ovih krajeva bila su ratoborna panonsko-ilirska i keltska plemena u željeznom dobu (1000 g. pr. Krista – početak I. stoljeća). Poslije toga ovdje su duže ili tek u prolazu Rimljani, Goti, Gepidi, Langobardi, Avari, Franci i Bugari, da bi na kraju čitav prostor Slavonije prepustili našim davnim precima – Slavenima, Hrvatima.
Povijest područja grada počinje osnivanjem industrijskoga poduzeća 1884.godine u ovom dijelu istočne Hrvatske koji je bio bogat hrastovim šumama.Mađarski veletrgovac i tvorničar Salamon Heinrich Gutmann te je godine od valpovačkoga vlastelinstva kupio na desetogodišnje korištenje harkanovačko-koškanski kompleks šuma površine 3 796,7 katastarskih jutara. Kao najpogodnije mjesto za gradnju pilane odabrana je neplodna rudina uz desnu obalu Drave Belistje (u katastarskoj općini Bistrinci), kasnije Belište, po čemu je naselje nastalo na tom mjestu i dobilo ime Belišće. Uz pilanu, jednu od najmodernijih toga doba i vjerojatno najveću u Europi za prorez hrastovine, nikle su i prve stambene kuće nekadašnje Gutmannove kolonije. Istodobno se osniva vatrogasno društvo, potom otvara školska učionica i poštansk ured (1886.), podiže se zgrada pučke škole – danas Centar mladih (1890.) i kapelica na groblju (1891.) te gradi električna mreža i vodovod s kanalizacijom.
Belišće je u svojoj 120-godišnjoj povijesti podarilo značajan broj istaknutih pojedinaca.Naselje Belišće i drvoprerađivačko poduzeće, utemeljio je 1884. godine, veletrgovac i tvorničar iz Velike Kaniže (Mađarska), Salamon Heinrich Gutmann (1806.-1902.). Budući da je pri utemeljenju i u prvim godinama razvoja tvornice i naselja S.H. Gutmann bio već u poodmakloj dobi, upravljanje tvrtkom povjerio je svojim sinovima: Edmundu, Vilimu, Lazaru i Aladaru.
Na službovanje u Belišće 1888. godine dolazi obitelj Rosenberg koja je organizirala i oblikovala glazbeno-kulturni život ondašnjeg Belišća. Njihov je sin Sigmund Rosenberg (1887.-1954.) svjetsku slavu postigao u Americi pod umjetničkim imenom Romberg. Skladao je više od sedamdeset opereta, revija i mjuzikla kao i filmsku glazbu. Najpopularnija su mu djela ekranizirana. Posebno je poznata melodija Sweetheart iz filma Bijeli jorgovan i opereta Princ student. Skladbu Belišćanski marš posvetio je svom Belišću.
Matija Ljubek (1953.-2000.) rođen je u Belišću, jedan je od najuspješnijih hrvatskih i svjetskih sportaša, već za života sportska legenda, olimpijac i jedan od najboljih svjetskih kanuista svih vremena. U njegovoj bogatoj riznici nalazi se 14 olimpijskih i svjetskih medalja i 300 odličja s raznih natjecanja. U znak zahvalnosti, Belišćani su ga imenovali svojim počasnim građaninom. Nakon završetka aktivne karijere, svoje stručno i bogato sportsko iskustvo stavlja na raspolaganje Hrvatskom olimpijskom odboru, čiji je bio dopredsjednik, a potom i izvršni direktor do tragičnog kraja života.