Za Hum, srednjovjekovni gradić poznat i kao najmanji grad na svijetu, legenda kaže da je nastao sasvim slučajno – divovi koji su gradili okolne gradove u dolini rijeke Mirne, odlučili su iskoristiti malobrojno preostalo kamenje i izgraditi minijaturni grad. Vrijeme nije puno promijenilo ovaj gradić, a malene kamene ulice kao da i danas pričaju starim jezikom viteških priča.

Današnji svoj izgled u osnovnim je konturama Hum dobio već u srednjem vijeku, u XI. stoljeću. Tada je na ostacima stare utvrde sagrađen Humski kaštel i zatim uz njega prvi niz kuća budućeg gradića. U to je vrijeme Istra pripadala franačkom carstvu i u tom je sklopu 1040. godine postala zasebnom markom. Mark grof Ulrich I. na pograničnim predjelima svoje države obnavija i podiže niz kaštela među kojima i ovaj u Humu. Godine 1102. Ulrich II. daje Hum, uz niz drugih kaštela, kao feud akvilejskom patrijarhu. U darovnici se navodi "castrum Cholm" (prema starom hrvatskom obliku Hlm) i to je prvo spominjanje Huma u njegovoj dugoj opstojnosti.Tim činom zapravo počinje povijest Huma kao grada-utvrde. I u kasnjim povijesnim izvorima sve do XVII.st. Hum se spominje kao "castrum", dakle tvrđava, čime je naglašavana njegova fortiflkacijska uloga.

Hum je danas spomen-grad, jedan od rijetkih sačuvanih primjera urbanog razvoja isključivo unutar ranosrednjevjekovnih zidina. U tijeku gotovo čitavog tisučljeća, od XI.st. do danas, u Humu se izvan gradskih zidina gotovo ništa nije gradilo, naselje je ostalo unutar granica određenih već u ranom srednjem vjeku. Humski se kaštel nalazio na platou u zapadnom djelu gradića unutar obrambenih zidova, na mjestu gdje se danas dijelom nalazi župna crkva, župni dvor i najzapadniji dio sjevernog niza kuća. Tlocrt kaštela imao je oblik pravokutnika veličine 35x30 m. Ulaz u kaštel bio je iznutra, iz grada. Osnovna namjena kaštela bila je obrambena, ali je, naročito u ranijem razdoblju, u njemu bilo i sjedište feudalaca -vazala akvilejskih patrijarha kojima je pripadao. Uz kaštel se postupno gradilo naselje. Njegova obrambena uloga diktirala je zatvoren sustav zidina koje su ga opasivale sa svih strana te takav plan grada koji je omogućavao najbržu vezu svake njegove važrnje točke s kaštelom, u koji su se žiteiji sklanjali u slučaju opasnosti. A položaj kaštela na zapadnom rubu hrpta brijega na kojem se Hum smjestio odredio je zapadnu grarnicu naselja te se ono moglo razvijati samo prema istoku. Nastao je tako gradić položen po hrptu izduženog brijega, unutar gradskih zidina koje zatvaraju površinu približno pravokutnog oblika dužine stotinjak i širine oko 35 metara.

Za Hum, srednjovjekovni gradić poznat i kao najmanji grad na svijetu, legenda kaže da je nastao sasvim slučajno – divovi koji su gradili okolne gradove u dolini rijeke Mirne, odlučili su iskoristiti malobrojno preostalo kamenje i izgraditi minijaturni grad. Vrijeme nije puno promijenilo ovaj gradić, a malene kamene ulice kao da i danas pričaju starim jezikom viteških priča.