Naselje Marija Bistrica spominje se prvi put 1209. godine u povelji kralja Andrije, a ime Marija Bistrica pojavljuje se u 18. st. vezujući se uz otkriće čudesnog kipa Majke Božje. Župska crkva koja je do tada bila posvećena Sv. Petru i Pavlu nakon otkrića u istom stoljeću posvećuje se Blaženoj Djevici Mariji. Feudalni posjed Bistrica imao je više vlasnika od kojih su najpoznatiji: ban Slavonije Dionizije, Nikola Ludbreški, ban Ivan Čus, braća Bradač, Ivan Horvat, Mihael Konjski, porodica Kerečenji, Juraj pl. Malenić, grof Petar Keglević, grof Baltazar Patačić, grofovi Drašković, grof Petar Sermage i na kraju barun Lazar Hellenbach. Ukinućem kmetstva 1848. godine Marija Bistrica postaje kotar u okviru Zelinske podžupanije.
Bistrička crkva i župni dvor oduvijek su bili okupljalište hrvatskih rodoljuba pa je upravo u župnom dvoru donesena odluka o osnivanju Matice ilirske koja je prerasla u Maticu hrvatsku. U Mariji Bistrici je Vatroslav Lisinski skladao prvu hrvatsku operu 'Ljubav i zloba', a tu nastaje i budnica 'Prosto zrakom ptica leti'.
Župa Marija Bistrica se prvi puta spominje 1334. godine. Marija Bistrica je poznata kao Marijansko proštenište i to od 18. st. kada je otkriven kip Majke Božje uz koji se vezuju veliki broj čudesnih događanja koja su priznata tek poslije pomnih ispitivanja.
Hrvatski sabor 1715. godine podiže zavjetni oltar, a 1731. godine biskup Branjug posvećuje novu crkvu i mijenja ime naselja u Marija Bistrica. Današnji izgled crkveni kompleks dobiva 1883. godine nakon velike obnove po, projektu arhitekta Bauera Bollea, a na uređenju rade najpoznatiji hrvatski umjetnici. " Papa Pio Xl.dodijelio je1923. godine svetištu naslov Male bazilike (basilica minor). Zlatne krune daruju 1935. godine nadbiskup Bauer i Stepinac u ime hrvatskog naroda. Biskupska konferencija ustanovljuje 1971. god. Mariju Bistricu kao nacionalno svetište i određuje 13. srpnja blagdanom majke Božje Bistričke. Na proslavu tristogodišnjice svetišta i 1300-tu godišnjicu pokrštenja Hrvata 9. rujna 1984. godine okupilo se na Nacionalnom euharistijskom kongresu 400.000 vjernika. Najsvečaniji dan je 3. listopad 1998. kada papa Ivan Pavao II. posjećuje Mariju Bistricu povodom proglašenja pokojnog kardinala Alojzije Stepinca blaženim.
Naselje Marija Bistrica spominje se prvi put 1209. godine u povelji kralja Andrije, a ime Marija Bistrica pojavljuje se u 18. st. vezujući se uz otkriće čudesnog kipa Majke Božje. Župska crkva koja je do tada bila posvećena Sv. Petru i Pavlu nakon otkrića u istom stoljeću posvećuje se Blaženoj Djevici Mariji. Feudalni posjed Bistrica imao je više vlasnika od kojih su najpoznatiji: ban Slavonije Dionizije, Nikola Ludbreški, ban Ivan Čus, braća Bradač, Ivan Horvat, Mihael Konjski, porodica Kerečenji, Juraj pl. Malenić, grof Petar Keglević, grof Baltazar Patačić, grofovi Drašković, grof Petar Sermage i na kraju barun Lazar Hellenbach. Ukinućem kmetstva 1848. godine Marija Bistrica postaje kotar u okviru Zelinske podžupanije.
Bistrička crkva i župni dvor oduvijek su bili okupljalište hrvatskih rodoljuba pa je upravo u župnom dvoru donesena odluka o osnivanju Matice ilirske koja je prerasla u Maticu hrvatsku. U Mariji Bistrici je Vatroslav Lisinski skladao prvu hrvatsku operu 'Ljubav i zloba', a tu nastaje i budnica 'Prosto zrakom ptica leti'.
Župa Marija Bistrica se prvi puta spominje 1334. godine. Marija Bistrica je poznata kao Marijansko proštenište i to od 18. st. kada je otkriven kip Majke Božje uz koji se vezuju veliki broj čudesnih događanja koja su priznata tek poslije pomnih ispitivanja.
Hrvatski sabor 1715. godine podiže zavjetni oltar, a 1731. godine biskup Branjug posvećuje novu crkvu i mijenja ime naselja u Marija Bistrica. Današnji izgled crkveni kompleks dobiva 1883. godine nakon velike obnove po, projektu arhitekta Bauera Bollea, a na uređenju rade najpoznatiji hrvatski umjetnici. " Papa Pio Xl.dodijelio je1923. godine svetištu naslov Male bazilike (basilica minor). Zlatne krune daruju 1935. godine nadbiskup Bauer i Stepinac u ime hrvatskog naroda. Biskupska konferencija ustanovljuje 1971. god. Mariju Bistricu kao nacionalno svetište i određuje 13. srpnja blagdanom majke Božje Bistričke. Na proslavu tristogodišnjice svetišta i 1300-tu godišnjicu pokrštenja Hrvata 9. rujna 1984. godine okupilo se na Nacionalnom euharistijskom kongresu 400.000 vjernika. Najsvečaniji dan je 3. listopad 1998. kada papa Ivan Pavao II. posjećuje Mariju Bistricu povodom proglašenja pokojnog kardinala Alojzije Stepinca blaženim.
Svetište Majke Božje Bistričke

Marija Bistrica ima bogatu i raznoliku povijest, ali je najveći dio njezine povijesti povezan s crnim kipom Majke Božje Bistričke koji stoljećima privlači na tisuće posjetitelja u Mariju Bistricu.
Kip Majke Božje se po predaji prvotno nalazio u Marijinoj kapeli na Vinskom Vrhu oko 1545. godine. Kad su Turci provalili sve do Konjščine, tadašnji je bistrički župnik prenio Marijin kip u bistričku župnu crkvu sv. Petra i Pavla i zakopao ga pod korom da ga spasi od oskvrnuća. Uz protjerivanje Turaka nastale su u narodu mnoge legende vezane uz čudotvorni kip. Na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića pronađen je kip Majke Božje Bistričke 15. srpnja 1684. i postavljen na glavni oltar bistričke crkve među kipove sv. Petra i Pavla. Otad počinju hodočašća koja nisu prestajala ni u najtežim povijesnim trenucima naše zemlje.
U Mariju Bistricu hodočasti se od 1684. godine.
Svake godine okupi se oko 1.000.000 vjernika na
pedesetak stalnih hodočašća koja traju od Bijele
nedjelje, početkom travnja, do Zahvalnice krajem
listopada.
Najvažnija imaju svoje tradicionalne nazive:
Duhovsko, zavjetno grada Varaždina, zavjetno
grada Zagreba, Margaretsko, Aninsko,
Preobraženja Gospodinova, Velikogospojinsko,
Bartolovsko, Male Gospe i Zahvalnica.
U Bistricu vodi pet hodočasničkih smjerova, a
gostoljubivi stanovnici Marije Bistrice brinu se o
udobnosti i sigurnosti svih hodočasnika. Vjerske
svetkovine – proštenja – odraz su tradicionalnih
običaja Hrvatskog zagorja.
Mnoštvo ljudi, šareni štandovi s rukotvorinama i suvenirima, ukusna domaća jela i pića i prekrasan krajolik jamstvo su lijepe uspomene na pohod Mariji Bistrici.
U Mariju Bistricu hodočasti se od 1684. godine. Svake godine okupi se oko 1.000.000 vjernika na
pedesetak stalnih hodočašća koja traju od Bijele nedjelje, početkom travnja, do Zahvalnice krajem
listopada.

Najvažnija imaju svoje tradicionalne nazive: Duhovsko, zavjetno grada Varaždina, zavjetno grada Zagreba, Margaretsko, Aninsko, Preobraženja Gospodinova, Velikogospojinsko, Bartolovsko, Male Gospe i Zahvalnica.

U Bistricu vodi pet hodočasničkih smjerova, agostoljubivi stanovnici Marije Bistrice brinu se o
udobnosti i sigurnosti svih hodočasnika. Vjerskesvetkovine – proštenja – odraz su tradicionalnih
običaja Hrvatskog zagorja.

Mnoštvo ljudi, šareni štandovi s rukotvorinama i suvenirima, ukusna domaća jela i pića i prekrasan krajolik jamstvo su lijepe uspomene na pohod Mariji Bistrici.
Zavjetni kip Majke Božje Bistričke
Mjesto: Marija Bistrica
Ključne riječi zavjet, čudo, kip
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Kulturno-povijesna sakralna materijalna baština

Zavjetni kip Majke Božje Bistričke datira se na kraj 15. stoljeća,
a pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji
otkriveno da njezina tamna boja nije izvorna.
Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice
rad je pučkog majstora. Izražajna moć kipa nije toliko u
umjetničkome oblikovanju, koliko u samome
vjerskom i nacionalnom značenju.
Kip je najprije bio smješten u prasvetištu na Vinskom vrhu,
a onda 1545. godine zakopan u župnoj crkvi u Mariji Bistrici i
otkriven 1588. godine; ponovo zaboravljen i zazidan,
pronaden je drugi puta 1684. godine.
U jubilejskom slavlju 250. obljetnice svetišta Majke Božje Bistričke i u svečanosti krunjenja
kipa Majke Božje Bistričke, koje se odvijalo
prigodom zagrebačkog hodočašća
7. srpnja 1935. godine, sudjelovalo je oko 30.000
hodočasnika. Osobito ganutljiv prizor za vjernike
bio je kada se nadbiskup Antun Bauer približio
kipu Majke Božje Bistričke, kruneći ga zlatnom
krunom i govoreči:
„Pod Tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice!
Naših patnja ne prezri u potrebama našim,
nego od sviju pogibli oslobodi nas vazda,
Djevice slavna i blagoslovljena.“
Selidba kipa, njegovo skrivanje i dva našašca budila su vjeru u njegovu čudotvornu moć?. Bistrička Gospa bila je tješiteljica kršćana za vrijeme turskih opasnosti, pomočnica u Prvom i Drugom svjetskom ratu i u domovinskom ratu.
Zavjetni kip Majke Božje Bistričke datira se na kraj 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njezina tamna boja nije izvorna.
Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice rad je pučkog majstora. Izražajna moć kipa nije toliko u
umjetničkome oblikovanju, koliko u samome vjerskom i nacionalnom značenju. Kip je najprije bio smješten u prasvetištu na Vinskom vrhu, a onda 1545. godine zakopan u župnoj crkvi u Mariji Bistrici i
otkriven 1588. godine; ponovo zaboravljen i zazidan, pronaden je drugi puta 1684. godine.
U jubilejskom slavlju 250. obljetnice svetišta Majke Božje Bistričke i u svečanosti krunjenja
kipa Majke Božje Bistričke, koje se odvijalo prigodom zagrebačkog hodočašća 7. srpnja 1935. godine, sudjelovalo je oko 30.000 hodočasnika. Osobito ganutljiv prizor za vjernike bio je kada se nadbiskup Antun Bauer približio kipu Majke Božje Bistričke, kruneći ga zlatnom
krunom i govoreći:


„Pod Tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice! Naših patnja ne prezri u potrebama našim,nego od sviju pogibli oslobodi nas vazda, Djevice slavna i blagoslovljena.“

Selidba kipa, njegovo skrivanje i dva našašća budila su vjeru u njegovu čudotvornu moć. Bistrička Gospa bila je tješiteljica kršćana za vrijeme turskih opasnosti, pomoćnica u Prvom i Drugom svjetskom ratu i u domovinskom ratu.
Križni put

Uređenje križnoga puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzija Stepinca. Zamisao se rodila gledajući križni put na Jasnoj Gori za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine u Čenstohovi. 1943. godine postavljene su prve četiri postaje od kararskoga mramora u naravnoj veličini, a isklesane su u Italiji.
Godine 1972. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić ustanovio je nadbiskupski odbor
za uređenje proštenišnoga prostora.
U godinama koje su slijedile podignute su nove postaje križnog puta, djelo naših poznatih akademskih kipara: Krune Bošnjaka (V. postaja), Ante Orlića u suradnji s Marijom Ujević ( XIII.), Stanka Jančića (VII, IX, XI, XV.), Ante Orlića (X., XII., XIV.), Josipa Poljana (VI.) i Ante Starčevića (VIII. postaja).
Uređenje križnoga puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzija Stepinca. Zamisao se rodila gledajući križni put na Jasnoj Gori za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine u Čenstohovi. 1943. godine postavljene su prve četiri postaje od kararskoga mramora u naravnoj veličini, a isklesane su u Italiji.


Godine 1972. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić ustanovio je nadbiskupski odborza uređenje proštenišnoga prostora.


U godinama koje su slijedile podignute su nove postaje križnog puta, djelo naših poznatih akademskih kipara: Krune Bošnjaka (V. postaja), Ante Orlića u suradnji s Marijom Ujević ( XIII.), Stanka Jančića (VII, IX, XI, XV.), Ante Orlića (X., XII., XIV.), Josipa Poljana (VI.) i Ante Starčevića (VIII. postaja).


Izdvajamo
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama...
Pećinski park Grabovača nalazi se u Ličko-senjskoj županiji u Općini Perušić. Od mjesta Perušića udaljen je 2,5 km. Jedini je pećinski park u Hrvatskoj. Na Grabovači, uzvišenju-brdu 770 me...
Dvjestotinjak otoka, otočića i hridi koliko ih je u murterskom arhipelagu teško bi moglo proći bez signalizacije. A među svjetionicima daleko najljepši je svjetionik na otočiću Prišnjaku. ...
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Nezaboravno mjesto zaboravljivih događaja “Jeste li se ikada probudili toliko mamurni, da su vam prijatelji morali osvježiti pamćenje glede prethodne večeri? Jeste li ikada željeli da ponovno m...
Mreža Nikola Tesla “Nikola Tesla Network” internacionalna je kulturno-turistička ruta koja prati život i stvaralaštvo Nikole Tesle, jednog od najvećih hrvatskih, europskih i svjetskih znanstv...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr