Grad Novi Vinodolski
Povijesno potvrđen kao političko i kulturno središte Vinodolske knezije("Vinodol" - "Vallis vinearia" i Vinodolskog zakona iz 1288. godine), Novi Vinodolski, kolijevka plejade književnika iz porodice Mažuranić. Novi Vinodolski i okolica obiluju vrijednim kulturnim spomenicima drevne prošlosti. Na žalost, na vjetrometini osvajačkih pohoda mletačkih duždeva sa zapada i turskih osvajača s istoka, branjen neustrašivim uskočkim junacima, Novi Vinodolski do danas je sačuvao tek djelić spomeničkog blaga iz tih davnih slavnih godina.
Iznad starog dijela grada izdiže se trobrodna stolna crkva sv. Filipa i Jakova. U crkvi su sahranjeni posmrtni ostaci biskupa Kristofora koji je za vrijeme Krbavske bitke 1493. godine prenio sjedište Modruške biskupije u Novi Vinodolski, pa tada crkva sv. Filipa i Jakova postaje stolna crkva. Dobro je sačuvana gotička crkvica sv. Marina na istoimenom otočiću.
Razvaline rimske utvrde Lopsica (Lopar), ostaci gradine Ledenice, relikvije samostana fratara pavlina u Novom Vinodolskom, crkve Majke Božje na Ospi, rijetki su, ali na žalost, osakaćeni svjedoci burne prošlosti ovog kraja.
Poseban dragulj u kulturnoj baštini Novog Vinodolskog svakako je Vinodolski zakon iz 1288. g., pisan glagoljicom na čakavštini, jedan od najvažnijih dokumenata hrvatskog srednjovjekovnog običajnog prava.
Živopisna ženska i muška narodna nošnja, junačke pjesme i narodno kolo, kao i svojevrstan drveni narodni instrument "sopila" sačuvani su u Novom od pamtivijeka, a utkani su u svakodnevicu novljanskoga življenja, posebno u vrijeme "Mesopusta" – zimskog karnevala.
Rodna kuća braće Mažuranić podsjeća na plejadu značajnih dostojanstvenika hrvatske i novljanske kulturne prošlosti – na "bana pučanina" i hrvatskog književnika Ivana; brata mu Antuna, znamenitog jezikoslovca; Matiju putopisca; Vladimira-Frana, vječitog svjetskog putnika i esejista.Povijesno potvrđen kao političko i kulturno središte Vinodolske knezije("Vinodol" - "Vallis vinearia" i Vinodolskog zakona iz 1288. godine), Novi Vinodolski, kolijevka plejade književnika iz porodice Mažuranić. Novi Vinodolski i okolica obiluju vrijednim kulturnim spomenicima drevne prošlosti. Na žalost, na vjetrometini osvajačkih pohoda mletačkih duždeva sa zapada i turskih osvajača s istoka, branjen neustrašivim uskočkim junacima, Novi Vinodolski do danas je sačuvao tek djelić spomeničkog blaga iz tih davnih slavnih godina.
Iznad starog dijela grada izdiže se trobrodna stolna crkva sv. Filipa i Jakova. U crkvi su sahranjeni posmrtni ostaci biskupa Kristofora koji je za vrijeme Krbavske bitke 1493. godine prenio sjedište Modruške biskupije u Novi Vinodolski, pa tada crkva sv. Filipa i Jakova postaje stolna crkva. Dobro je sačuvana gotička crkvica sv. Marina na istoimenom otočiću.
Razvaline rimske utvrde Lopsica (Lopar), ostaci gradine Ledenice, relikvije samostana fratara pavlina u Novom Vinodolskom, crkve Majke Božje na Ospi, rijetki su, ali na žalost, osakaćeni svjedoci burne prošlosti ovog kraja.
Poseban dragulj u kulturnoj baštini Novog Vinodolskog svakako je Vinodolski zakon iz 1288. g., pisan glagoljicom na čakavštini, jedan od najvažnijih dokumenata hrvatskog srednjovjekovnog običajnog prava.
Živopisna ženska i muška narodna nošnja, junačke pjesme i narodno kolo, kao i svojevrstan drveni narodni instrument "sopila" sačuvani su u Novom od pamtivijeka, a utkani su u svakodnevicu novljanskoga življenja, posebno u vrijeme "Mesopusta" – zimskog karnevala.
Čitaonica i knjižnica, osnovana za vrijeme Ilirskog i hrvatskog preporoda, svojim kontinuiranim radom svjedoči da je kulturna prošlost ovog grada ostavila upečatljiv trag sve do današnjih dana.
Frankopanski kaštel s četvrtastom kulom kameni je spomenik našim junačkim povijesnim vitezovima. U obnovljenom Kaštelu danas su smješteni: Gradska uprava, Gradski muzej i galerija, Gradska čitaonica i knjižnica te galerija "Turnac" u istoimenoj kuli.
Pod Grad Novi Vinodolski u području priobalja spadaju mjesta Novi Vinodolski, Povile, Klenovica, Smokvica, Sibinj, a u zaobalju mjesta Donji Zagon, Ledenice, Breze, Krmpote.
Vinodolski zakonik
Godine 1288. u Vinodolu je povjerenstvo od predstavnika devet vinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, Ledenice) sastavilo popis običajnoga prava (zakona) koje se primjenjivalo u tom kraju u drugoj polovini XIII. stoljeća. Danas taj srednjovjekovni pravni spomenik nazivamo Vinodolskim zakonom. Njegovi sastavljači su "stare prokušane zakone" zapisali u 75 članaka, "od kih bi se mogli spomenuti ili slišati od svojih otac i ded".
Vinodolski zakon ubrajamo među najstarije europske pravne dokumente koji su pisani narodnim jezikom. U slavenskim okvirima od njega je starija samo Ruska pravda iz istoga stoljeća, a na južnoslavenskom i hrvatskom prostoru to je najstariji zakonski tekst. Iz mnogih se njegovih odredaba zrcali čovječnost i demokratičnost (npr. ograničen je utjecaj vlasti, svi su stanovnici ravnopravni pred zakonom). Premda je moć feudalne vlasti i kneza ograničena, u nekim je člancima Zakona razvidan utjecaj vlasti i osiguranje toga utjecaja (npr. Zakonom su predviđene situacije u kojima mora biti nazočan knežev čovjek). Demokratskim zasadama Zakona proturječe njegove završne odredbe (knez ima punu ovlast nad imovinom i životom ljudi).
Izvornik Vinodolskoga zakona iz XIII. stoljeća ne poznajemo, a tekst je sačuvan samo u mlađim prijepisima. Najvažniji je i najstariji prijepis koji potječe iz XVI. stoljeća: od 14 listova (ili 28 stranica) pergamentnoga sveska (243 x 165 mm) kurzivnom glagoljicom ispisano je 17 stranica (nekoliko uvodnih redaka knjižnom glagoljicom), a ostale su stranice prazne. Rukopis sadrži nekoliko inicijala, crteža i kasnijih pripisa. Čuva se danas u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (signatura R 4080).
Prvi ga je izdao Antun Mažuranić 1843. u časopisu "Kolo".
Vinodolski zakon ubrajamo među najstarije europske pravne dokumente koji su pisani narodnim jezikom. U slavenskim okvirima od njega je starija samo Ruska pravda iz istoga stoljeća, a na južnoslavenskom i hrvatskom prostoru to je najstariji zakonski tekst. Iz mnogih se njegovih odredaba zrcali čovječnost i demokratičnost (npr. ograničen je utjecaj vlasti, svi su stanovnici ravnopravni pred zakonom). Premda je moć feudalne vlasti i kneza ograničena, u nekim je člancima Zakona razvidan utjecaj vlasti i osiguranje toga utjecaja (npr. Zakonom su predviđene situacije u kojima mora biti nazočan knežev čovjek). Demokratskim zasadama Zakona proturječe njegove završne odredbe (knez ima punu ovlast nad imovinom i životom ljudi).
Izvornik Vinodolskoga zakona iz XIII. stoljeća ne poznajemo, a tekst je sačuvan samo u mlađim prijepisima. Najvažniji je i najstariji prijepis koji potječe iz XVI. stoljeća: od 14 listova (ili 28 stranica) pergamentnoga sveska (243 x 165 mm) kurzivnom glagoljicom ispisano je 17 stranica (nekoliko uvodnih redaka knjižnom glagoljicom), a ostale su stranice prazne. Rukopis sadrži nekoliko inicijala, crteža i kasnijih pripisa. Čuva se danas u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (signatura R 4080).
Prvi ga je izdao Antun Mažuranić 1843. u časopisu "Kolo".
Povile
Malo pomorsko mjesto s tek 200 stanovnika udaljeno je od Novog Vinodolskog dva kilometra. Smješteno je uz Jadransku magistralu i prostire se u dvije uvale, gdje su izgrađena turistička naselja i tri autokampa. More je vrlo bistro i osobito pogodno za sportski ribolov i podvodne aktivnosti. Mjesto je vrlo pogodno za odmor gostiju koji žele tih mediteranski ugođaj. Ugostiteljske usluge pružaju se u turističkom naselju ili u privatnim restoranima, koji nude bogat izbor ribljih i nacionalnih specijaliteta.
Klenovica - Krmpote
Klenovica se spominje u 17. stoljeću kao naselje Krmpoćana. Smještena je na krajnjem jugoistočnom dijelu Grada Novi Vinodolski. Tu živi oko 400 stanovnika, od kojih su mnogi čuveni ribari. Predio Klenovice - Krmpota kontrast je oporog, sivog planinskog masiva i blage mediteranske klime. Uz morsku obalu protežu se prirodne plaže i šumarci, a samo nekoliko kilometara sjevernije obronci su Kapele i Velebita s bogatom šumom. Zbog toga je kraj pogodan za ljetovanje. Klenovica ima oko 500 postelja u obiteljskim kućama, te 50 postelja u apartmanima "Vila Lostura" i oko 2000 u autokampovima. Tu je nekoliko dobrih ribljih restorana s bogatim izborom ribljih specijaliteta. Mjesto ima dobru lučicu, poštu, benzinsku stanicu i prodavaonice. Zapadno od Klenovice nalazi se uvala Žrnovnica s bogatim izvorom dobre pitke vode, iz kojeg se općina opskrbljuje vodom.
Ledenice
One su bile stoljećima kula-stražara na ulazu za Vinodolsku dolinu. Smještene su 8 km sjeveroistočno od Novog Vinodolskog i leže na zaravni. Danas tu živi oko 430 stanovnika.
Predstavnici Ledenica su potpisnici "Vinodolskog zakona" (1288). U 16. stoljeću ledenička je utvrda važan bedem Primorju za obranu od Turaka. Iako branjenu stalnom carskom posadom i Uskocima, Turci osvajaju gradinu (1572-1577).
Breze - Početkom 18. stoljeća stari ledenički grad gubi prvotno značenje i biva napušten, a ispod gradine niče današnje naselje.
Danas su Ledenice s okolnim mjestima D. Zagonom, Baterom i Brezama zanimljivo izletište koje pruža dobre uvjete za lovni turizam, biciklizam i šetnju.
Izdvajamo
Oči Vinodola
Drivenik
Julije Klović
