Podno samoborske gore u županiji zagrebačkoj kraj potoka Gradne smjestio se grad Samobor, po svome položaju jedno od najljepših mjesta naše domovine.

Samobor, maleni gradić, povijesni, nadomak velegrada, dvadeset kilometara od hrvatske prijestolnice grada Zagreba.
U povijesti Hrvata značajno mjesto zauzima Samobor. U zelenilu iznad mjesta naziru se ruševine nekad čvrstog i jakog Samobor- grada. Samobor je prastaro naselje s ostacima iz kamenog i kovinskog doba, a još se i danas čuva povelja kralja Bele IV kojom je ovaj gradić uvršten među srednjovjekovne, ugledne i “slobodne kraljevske gradove”. Od tada sve do danas umnožavala se povijesno kulturna baština u ovom gradu i kraju. Od 1260. kada je počela gradnja Staroga grada - povijest je počela bilježiti mnoge sukobe i borbe za slobodu s domaćim i stranim nasilnicima, o čemu svjedoče mnogobrojni dokumenti i predmeti. U 16. st. započinje snažniji razvoj rudarstva u rudnicima bakra i željeza u Rudama. 1535. godine prvi put se spominje škola

U Hrvatskoj vjerojatno ne postoji tako malo mjesto kao Samobor, koji je toliko velikih datuma utkao u svoju kulturnu i nacionalnu baštinu
Grad je to u koji su se zaljubljivali pjesnici i slikari, kipari i skladatelji. Pisali su o Samoboru, stvarali su u Samoboru. Dolazili su, odlazili i ponovo se vraćali jer ga nitko do sada nije uspio u cijelosti otkriti. Samobor nije kao mnogi privlačan u određeno godišnje doba. Ne, Samobor je jednako privlačan i ljeti i zimi, s proljeća ili jeseni. Zimska bjelina u samoborskom gorju upravo doziva planinare, sanjkaše i skijaše. Ljeti pak dozivaju gorski potoci ribiče, bazeni plivače, mirisne sjenokoše izletnike, šetače. U proljeće rascvjeta se samoborska okolica cvijećem i voćnjacima, a bohori ruža napune samoborske vrtove. U jesen pak, ovaj kraj zarude rodni vinogradi, zaori pjesma berača, okuplja se društvo oko stola domaćina uz birana domaća jela i mirisno pitko samoborsko vino.