Od davnina su se mediteranski pomorci na ovom području opskrbljivali pitkom vodom s obližnjih izvora na obali, po kojima su oba mjesta dobila ime. U rimsko je doba s izvora u Funtani izgrađen akvadukt do okolice Poreča. Osim izvora ne propustite i Kaštel iz 17. stoljeća kojeg je dao izgraditi Bernardo Borisi.
Na vrhu vrsarskog brežuljka ostaci su prapovijesnog naselja koje je bilo opasano obrambenim zidinama, a tako je bilo i u rimsko doba, kad je Vrsar postao značajno starokršćansko središte. Podignut na mjestu manje i skromnije romaničke palače, kaštel kakvog ćete danas vidjeti bio je utvrda zaštićena obrambenim zidom s kulama, a danas je tu i galerija jednog od najpoznatijih hrvatskih slikara, Eda Murtića.
Odavdje možete krenuti u posjet pećini sv. Romualda, benediktinskog redovnika i isposnika koji je u Istru donio nauk sveca iz Norcie, i benediktinskim crkvama i samostanima na sjevernoj obali Limskog kanala. Da, u Istri možete doista vidjeti izvorišta zapadne civilizacije!
Od davnina su se mediteranski pomorci na ovom području opskrbljivali pitkom vodom s obližnjih izvora na obali, po kojima su oba mjesta dobila ime. U rimsko je doba s izvora u Funtani izgrađen akvadukt do okolice Poreča. Osim izvora ne propustite i Kaštel iz 17. stoljeća kojeg je dao izgraditi Bernardo Borisi.
Na vrhu vrsarskog brežuljka ostaci su prapovijesnog naselja koje je bilo opasano obrambenim zidinama, a tako je bilo i u rimsko doba, kad je Vrsar postao značajno starokršćansko središte. Podignut na mjestu manje i skromnije romaničke palače, kaštel kakvog ćete danas vidjeti bio je utvrda zaštićena obrambenim zidom s kulama, a danas je tu i galerija jednog od najpoznatijih hrvatskih slikara, Eda Murtića.
Odavdje možete krenuti u posjet pećini sv. Romualda, benediktinskog redovnika i isposnika koji je u Istru donio nauk sveca iz Norcie, i benediktinskim crkvama i samostanima na sjevernoj obali Limskog kanala. Da, u Istri možete doista vidjeti izvorišta zapadne civilizacije!

Napušteni kamenolomi
Mjesto: Vrsar
Ključne riječi kamen, kiparska škola
Regija Istra
Najbliži grad Pula
Vrsta Zanimljivost

U blizini romaničke bazilike Sv. Marije, na otočićima ispred vrsarske obale, vidljivi su tragovi napuštenih kamenoloma, primjerice onaj na otočiću Sv. Jurja. Prema mišljenju povjesničara umjetnosti, monumentalna i monolitna kupola, široka 10,76 metar i teška 230 tona, mauzoleja istočno–gotskog kralja Teodorika Velikog (493. – 526.) u Raveni sazidana je upravo od kamena koji je odlomljen s vrha ovog otočića. I na Gavanovom vrhu, istočno, te na brežuljku sjeveroistočno od Vrsara nalaze se napušteni kamenolomi, gdje se lomio kvalitetan sivi kamen ili surac. Kamenolomi oko Vrsara i Rovinja bili su posebice eksploatirani za vrijeme mletačke vlasti, a tijekom renesanse i baroka u talijanskim je gradovima upravo bio je prepoznatljiv kvalitetan kamen iz Vrsara - pietra di Orsera. Budući da prvi podaci o izvozu vrsarskog kamena u Veneciju potječu iz 14. stoljeća, među prvima su u Vrsar i Rovinj stizali talijanski kipari i graditelji. Primjerice, mletački kipar Leonardo Tagliapietra te renesansni kipar Antonio Rizzo (1467. – 1498. g.) iz Verone, čija najvažnija dijela možemo vidjeti u Veneciji - radovi na Duždevoj palači, nadgrobni spomenik duždu Tronu...
Danas se u revitaliziranom kamenolomu Montraker tijekom ljetnih mjeseci održava internacionalna kiparska škola, čija autorska ostvarenja po završetku pripadaju gradu Vrsaru. Nadomak ceste prema Funtani nalazi se groblje koje je 1900. godine izgradio vrsarski građevinski poduzetnik Celeste Gerometta te atelje-ljetnikovac kipara Dušana Džamonje s prostranim parkom-dvorištem u kojemu su izloženi minijaturni primjerci umjetnikovih spomenika.
U blizini romaničke bazilike Sv. Marije, na otočićima ispred vrsarske obale, vidljivi su tragovi napuštenih kamenoloma, primjerice onaj na otočiću Sv. Jurja. Prema mišljenju povjesničara umjetnosti, monumentalna i monolitna kupola, široka 10,76 metar i teška 230 tona, mauzoleja istočno–gotskog kralja Teodorika Velikog (493. – 526.) u Raveni sazidana je upravo od kamena koji je odlomljen s vrha ovog otočića. I na Gavanovom vrhu, istočno, te na brežuljku sjeveroistočno od Vrsara nalaze se napušteni kamenolomi, gdje se lomio kvalitetan sivi kamen ili surac. Kamenolomi oko Vrsara i Rovinja bili su posebice eksploatirani za vrijeme mletačke vlasti, a tijekom renesanse i baroka u talijanskim je gradovima upravo bio je prepoznatljiv kvalitetan kamen iz Vrsara - pietra di Orsera. Budući da prvi podaci o izvozu vrsarskog kamena u Veneciju potječu iz 14. stoljeća, među prvima su u Vrsar i Rovinj stizali talijanski kipari i graditelji. Primjerice, mletački kipar Leonardo Tagliapietra te renesansni kipar Antonio Rizzo (1467. – 1498. g.) iz Verone, čija najvažnija dijela možemo vidjeti u Veneciji - radovi na Duždevoj palači, nadgrobni spomenik duždu Tronu...
Danas se u revitaliziranom kamenolomu Montraker tijekom ljetnih mjeseci održava internacionalna kiparska škola, čija autorska ostvarenja po završetku pripadaju gradu Vrsaru. Nadomak ceste prema Funtani nalazi se groblje koje je 1900. godine izgradio vrsarski građevinski poduzetnik Celeste Gerometta te atelje-ljetnikovac kipara Dušana Džamonje s prostranim parkom-dvorištem u kojemu su izloženi minijaturni primjerci umjetnikovih spomenika.
Kaštel - Funtana
Mjesto: Funtana
Ključne riječi kaštel, spomenik kulture, renesansa
Regija Istra
Najbliži grad Pula
Vrsta Povijesna zgrada, spomenik kulture

Funtanski kaštel zaštičeni je spomenik kulture. Podigao ga je, na uzvisini "četiri milje od Poreča, dvije od Vrsara", 1610. godine Bernardo Borisi, kao što svjedoči latinski tekst na nadvratniku kaštela: 'U tebe sam se Gospodine uzdao. 1610. sagradio plemić Bernardo Borisi iz znamenite dukljanske i barske obitelji Borisi'. To je kaštel-utvrda renesansnih osobina, pregrađen za vrijeme baroka s novim prozorskim otvorima. Kaštel je prva građevina u Funtani oko koje se počelo razvijati mjesto. Povjesničari, međutim, napominju da je moguće postojanje kasno-srednjovjekovne arhitekture na prostoru gdje je podignut kaštel. Unutrašnjost kaštela nije moguće razgledati.
Crkvica Gospe Karmelske - Funtana
Mjesto: Funtana
Vrsta Sakralni spomenik

Crkvica koja se nalazi na groblju kod Pirla, a koje je napušteno 1907. godine, sagrađena je davne 1631. godine, odnosno posljednji je put obnovljena 1907. godine.
Župna crkva Sv. Martina - Vrsar
Mjesto: Vrsar
Ključne riječi latinski tekstovi
Regija Istra
Najbliži grad Pula
Vrsta Sakralni spomenik

Preko prostora crkve nekad su prolazile gradske zidine s romaničkim vratima. Povijest izgradnje crkve veoma je duga. Temelji su položeni početkom 19. stoljeća (1804.). U doba francuske okupacije Istre (1805. - 1813.) gradnja je nastavljena a zatim je nastupila duga stanka. U vremenu između 1927. i 1935. godine, gradnja crkve je nastavljena i završena (u doba župnika Josipa Martinolija). Uz religiozne svečanosti crkvu je 19.III.1935. godine posvetio porečki biskup Trifun Pederzolli. Pred crkvom je skalinada. Pročelje završava trokutastim zabatom. Na portalu je latinski tekst: VERE LOCUS ISTE SANCTUS EST (Ovo je mjesto doista sveto).
Drugi latinski tekst na pročelju govori o povijesti izgradnje crkve i spominje papu Pia XI., Vittoria Emanuela (talijanskog kralja) i biskupa Trifuna Pederzollia. Planirana izgradnja zvonika realizirana je 1991. godine.
Unutrašnjost crkve je trobrodna. Po četiri obla kamena stupa sa svake strane dijele crkveni prostor u tri broda. Na stupovima su imena donatora. Kapiteli imaju floralne ornamente (palmete s volutama).
U prezbiterijalnom dijelu crkve su dva luka s religioznim slikama. Po uputama svećenika Francesca da Piran, slike je 1946. godine naslikao slikar Antonio Macchi iz Rovinja. Na prvom su luku prizori iz života Sv. Martina i Sv. Foške. U lijevom uglu Sv. Martin siječe mačem vojnički plašt i dio poklanja promrzlom prosjaku. U desnom uglu prikazano je mučenje Sv. Foške, kršćanske mučenice. Na sredini luka je Krist s raširenim rukama. Dekor upotpunjuju latinski tekst: SANCTI NOSTRI MARTINE E FUSCA INTERCEDITE PRO NOBIS (Sveti naši Martine i Foška, posredujte za nas). Na plohama drugog luka su floralni motivi (cvijeće i stabla), anđeli i ovce. Na sredini luka je simbol Krista - Agnus Dei (Janje Božje). Na luku ispisan je tekst: ACCE AGNUS DEI: ECCE QUI TOLLIT PECCATA MUNDI (Evo jaganjca božjeg, onoga koji oduzima grijehe svijeta).
Umjetnički inventar crkve dosta je siromašan. Mramorna krstionica u lijevom brodu donesena je iz stare crkve Sv. Martina (nalazila se na trgu usred Vrsara).
Velika je šteta što je iz crkve ukraden gotički kip Madone iz 14. stoljeća, koje se ranije nalazio u romaničkoj bazilici Sv. Marije u luci Vrsara. Uz crkvu se nalazi župna kuća iz 1935. godine.
Preko prostora crkve nekad su prolazile gradske zidine s romaničkim vratima. Povijest izgradnje crkve veoma je duga. Temelji su položeni početkom 19. stoljeća (1804.). U doba francuske okupacije Istre (1805. - 1813.) gradnja je nastavljena a zatim je nastupila duga stanka. U vremenu između 1927. i 1935. godine, gradnja crkve je nastavljena i završena (u doba župnika Josipa Martinolija). Uz religiozne svečanosti crkvu je 19.III.1935. godine posvetio porečki biskup Trifun Pederzolli. Pred crkvom je skalinada. Pročelje završava trokutastim zabatom. Na portalu je latinski tekst: VERE LOCUS ISTE SANCTUS EST (Ovo je mjesto doista sveto).Drugi latinski tekst na pročelju govori o povijesti izgradnje crkve i spominje papu Pia XI., Vittoria Emanuela (talijanskog kralja) i biskupa Trifuna Pederzollia. Planirana izgradnja zvonika realizirana je 1991. godine. Unutrašnjost crkve je trobrodna. Po četiri obla kamena stupa sa svake strane dijele crkveni prostor u tri broda. Na stupovima su imena donatora. Kapiteli imaju floralne ornamente (palmete s volutama).U prezbiterijalnom dijelu crkve su dva luka s religioznim slikama. Po uputama svećenika Francesca da Piran, slike je 1946. godine naslikao slikar Antonio Macchi iz Rovinja. Na prvom su luku prizori iz života Sv. Martina i Sv. Foške. U lijevom uglu Sv. Martin siječe mačem vojnički plašt i dio poklanja promrzlom prosjaku. U desnom uglu prikazano je mučenje Sv. Foške, kršćanske mučenice. Na sredini luka je Krist s raširenim rukama. Dekor upotpunjuju latinski tekst: SANCTI NOSTRI MARTINE E FUSCA INTERCEDITE PRO NOBIS (Sveti naši Martine i Foška, posredujte za nas). Na plohama drugog luka su floralni motivi (cvijeće i stabla), anđeli i ovce. Na sredini luka je simbol Krista - Agnus Dei (Janje Božje). Na luku ispisan je tekst: ACCE AGNUS DEI: ECCE QUI TOLLIT PECCATA MUNDI (Evo jaganjca božjeg, onoga koji oduzima grijehe svijeta).Umjetnički inventar crkve dosta je siromašan. Mramorna krstionica u lijevom brodu donesena je iz stare crkve Sv. Martina (nalazila se na trgu usred Vrsara).Velika je šteta što je iz crkve ukraden gotički kip Madone iz 14. stoljeća, koje se ranije nalazio u romaničkoj bazilici Sv. Marije u luci Vrsara. Uz crkvu se nalazi župna kuća iz 1935. godine.
Starokršćanska bazilika - Vrsar
Mjesto: Vrsar
Ključne riječi starohrvatska crkva, mozaici
Regija Istra
Najbliži grad Pula
Vrsta Sakralni spomenik

U neposrednoj blizini romaničke bazilike Sv. Marije, u kamenom i zidom ograđenom dvorištu nalaze se ostaci starokršćanske bazilike iz 4. stoljeća. Iako je to bila jedna od najstarijih starokršćanskih građevina u Istri, danas su ostaci bazilike pokriveni zemljom te nisu pristupačni javnosti.
Prema mišljenu povjesničara, kršćani su tijekom 2. i 3. stoljeća na ovim prostorima prvotno obavljali vjerske obrede u privatnim kućama, da bi potom u 4. stoljeću, nakon što je imperator Konstantin Veliki (306. – 337.) Milanskim ediktom (313. g.) dozvolio kršćanima slobodno ispovijedanje vjere, sagradili starokršćansku baziliku. U kolovozu i rujnu mjesecu 1935. godine fragmente bazilike otkopao je talijanski arheolog Mario Mirabella Roberti. Bazilika je bila pravokutnog tlocrt te je bila istovjetna bazilikama izgrađenim tijekom prve faze starokršćanske arhitekture. U sastavu bazilike nalazila se i krstionica ili baptisterium, dok je predvorje ili narteks bilo smješteno uz zapadnu fasadu. Tijekom 6. stoljeća izgrađena je i apsida, odnosno posljednji polukružni dio crkve, dok je pod bio prekriven polikromnim mozaicima. Iako su mozaici sačuvani samo fragmentarno, prepoznatljiva je njihova umjetnička cjelina, jer su dekorirani vrlo interesantnom starokršćanskom ikonografijom s motivima preuzetim iz prirode - lišće, vijenci, košarice s grožđem, i životinjskog svijeta - ribe, paunovi ili golubovi.
Motivi kao što su ribe iz istarskog mora te prikaz godišnjih doba dokazuju da su mozaici rađeni u domaćim radionicama. Središte mozaika čine 73 kruga međusobno spojena pletenicama. Iako je bazilika svojevremeno bila srušena te pretvorena u uljaru, prema umjetničkim karakteristikama, prikazi na mozaicima slični su onima iz Teodorove bazilike u Aquileji iz 7. stoljeća. U ruševnom materijalu bazilike nađeni su i ostaci rimskih crjepova ili tegula, novca te svjetiljki ili lucerni.
U neposrednoj blizini romaničke bazilike Sv. Marije, u kamenom i zidom ograđenom dvorištu nalaze se ostaci starokršćanske bazilike iz 4. stoljeća. Iako je to bila jedna od najstarijih starokršćanskih građevina u Istri, danas su ostaci bazilike pokriveni zemljom te nisu pristupačni javnosti.
Prema mišljenu povjesničara, kršćani su tijekom 2. i 3. stoljeća na ovim prostorima prvotno obavljali vjerske obrede u privatnim kućama, da bi potom u 4. stoljeću, nakon što je imperator Konstantin Veliki (306. – 337.) Milanskim ediktom (313. g.) dozvolio kršćanima slobodno ispovijedanje vjere, sagradili starokršćansku baziliku. U kolovozu i rujnu mjesecu 1935. godine fragmente bazilike otkopao je talijanski arheolog Mario Mirabella Roberti. Bazilika je bila pravokutnog tlocrt te je bila istovjetna bazilikama izgrađenim tijekom prve faze starokršćanske arhitekture. U sastavu bazilike nalazila se i krstionica ili baptisterium, dok je predvorje ili narteks bilo smješteno uz zapadnu fasadu. Tijekom 6. stoljeća izgrađena je i apsida, odnosno posljednji polukružni dio crkve, dok je pod bio prekriven polikromnim mozaicima. Iako su mozaici sačuvani samo fragmentarno, prepoznatljiva je njihova umjetnička cjelina, jer su dekorirani vrlo interesantnom starokršćanskom ikonografijom s motivima preuzetim iz prirode - lišće, vijenci, košarice s grožđem, i životinjskog svijeta - ribe, paunovi ili golubovi.
Motivi kao što su ribe iz istarskog mora te prikaz godišnjih doba dokazuju da su mozaici rađeni u domaćim radionicama. Središte mozaika čine 73 kruga međusobno spojena pletenicama. Iako je bazilika svojevremeno bila srušena te pretvorena u uljaru, prema umjetničkim karakteristikama, prikazi na mozaicima slični su onima iz Teodorove bazilike u Aquileji iz 7. stoljeća. U ruševnom materijalu bazilike nađeni su i ostaci rimskih crjepova ili tegula, novca te svjetiljki ili lucerni.
Crkvica Sv. Antuna - Vrsar
Mjesto: Vrsar
Ključne riječi renesansa, barok, trijem
Regija Istra
Najbliži grad Pula
Vrsta Sakralni spomenik

U neposrednoj blizini starih vrata nalazi se crkvica Sv. Antuna Padovanskog iz druge polovice 17. stoljeća s karakteristikama renesansno-baroknog stila. Na jednostavnom pročelju crkvice, točnije na nadvratniku portala, uklesan je tekst - I.O.B.C.F.F.C.E.L.E. – te 1656., godina izgradnje crkve. Uz četvrtasti portal, nalaze se dva prozora istog oblika s rešetkama, dok je onaj iznad portala okrugli. Na južnom zidu crkvice vidljiv je polumjesečasti prozor, dok se iznad fasade izdiže jednostavan zvonik s otvorom za zvono u obliku arkade. U zvoniku se, do rekvizicije zvona za ratne potrebe, nalazilo malo zvono iz 1657. godine bogato ukrašeno prikazima Sv. Antuna, Majke Božje i mnogih svetaca, dok vrhom zvonika dominiraju kamena kugla i željezni križ.
Ispred crkvice nalazi se trijem ili lopica (njem. Laube - nadsvođen otvoreni prostor), dok je deset oblih kamenih stupova ukrašeno arkadama i drvenom konstrukcijom krova. Upravo su trijemovi, karakteristični za razdoblje od 14. do 19 stoljeća, vrlo interesantni arheološko-umjetnički motivi koji, ujedno, čine produžetak istarskih crkvica. U tom su prostoru tijekom mise obitavali oni koji nisu mogli ući u skućeni prostor crkvice, kao i osobe koje su nosile oružje. Pod krov lopice sklanjalo se i od sunca i od kiše, a tu su ponekada prespavali i oni koji su nakon puta naišli na zatvorena gradska vrata. U lopicama su održavani i sudski procesi, ali i popisivani razni poslovi. Danas je unutrašnjost crkvice Sv. Antuna renovirana te tijekom ljetnih mjeseci povremeno prerasta u izložbeni prostor. Na drvenom baroknom oltaru crkvice nalazila se relikvija Sv. Antuna i svetaca.
U neposrednoj blizini starih vrata nalazi se crkvica Sv. Antuna Padovanskog iz druge polovice 17. stoljeća s karakteristikama renesansno-baroknog stila. Na jednostavnom pročelju crkvice, točnije na nadvratniku portala, uklesan je tekst - I.O.B.C.F.F.C.E.L.E. – te 1656., godina izgradnje crkve. Uz četvrtasti portal, nalaze se dva prozora istog oblika s rešetkama, dok je onaj iznad portala okrugli. Na južnom zidu crkvice vidljiv je polumjesečasti prozor, dok se iznad fasade izdiže jednostavan zvonik s otvorom za zvono u obliku arkade. U zvoniku se, do rekvizicije zvona za ratne potrebe, nalazilo malo zvono iz 1657. godine bogato ukrašeno prikazima Sv. Antuna, Majke Božje i mnogih svetaca, dok vrhom zvonika dominiraju kamena kugla i željezni križ.
Ispred crkvice nalazi se trijem ili lopica (njem. Laube - nadsvođen otvoreni prostor), dok je deset oblih kamenih stupova ukrašeno arkadama i drvenom konstrukcijom krova. Upravo su trijemovi, karakteristični za razdoblje od 14. do 19 stoljeća, vrlo interesantni arheološko-umjetnički motivi koji, ujedno, čine produžetak istarskih crkvica. U tom su prostoru tijekom mise obitavali oni koji nisu mogli ući u skućeni prostor crkvice, kao i osobe koje su nosile oružje. Pod krov lopice sklanjalo se i od sunca i od kiše, a tu su ponekada prespavali i oni koji su nakon puta naišli na zatvorena gradska vrata. U lopicama su održavani i sudski procesi, ali i popisivani razni poslovi. Danas je unutrašnjost crkvice Sv. Antuna renovirana te tijekom ljetnih mjeseci povremeno prerasta u izložbeni prostor. Na drvenom baroknom oltaru crkvice nalazila se relikvija Sv. Antuna i svetaca.
Zaljev Vrsara
Mjesto: Vrsar
Ključne riječi zaljev, iskopine
Regija Istra
Vrsta Priroda

Iako datira iz antičkih vremena, zaljev u Vrsaru u potpunosti je zaživio tijekom 19. stoljeća, kada je sagrađeno ponajviše kuća između stare jezgre grada i obale Jadranskog mora. Prema navodima iz srednjovjekovnih dokumenata, prostor oko luke Vrsara nazivan je Fabian, a u razdoblju od 12. do 17. stoljeća zaljevom su dominirale solane Porečke biskupije.
Uz obalu između grada Funtane i Limskog kanala proteže se antičko-rimska arheološka zona, gdje su na nekoliko mjesta pronađeni tragovi rimskih seoskih vila, tzv. villa rustica, kao i iskopine rimskih kasnoantičkih privatnih i javnih zgrada. Na ostatke rimske arhitekture u luci Vrsar u prvoj polovici 16. stoljeća upozorio je talijanski geograf Coppo u svom djelu ''Del sitto dell Istria'' (O položaju Istre, Venecija 1540.). O razvalinama u luci Pietro Coppo kaže: ''Na većem dijelu obale... su tragovi antičkih zgrada, što dokazuje da je ovdje nekad bio velik broj kuća''. Početkom 21. stoljeća o luci je pisao i češki arheolog Anton Gnirs (1875. – 1933.), navodeći da su mnoge rimske starine nakon spuštanja obale poplavljene.
Iako datira iz antičkih vremena, zaljev u Vrsaru u potpunosti je zaživio tijekom 19. stoljeća, kada je sagrađeno ponajviše kuća između stare jezgre grada i obale Jadranskog mora. Prema navodima iz srednjovjekovnih dokumenata, prostor oko luke Vrsara nazivan je Fabian, a u razdoblju od 12. do 17. stoljeća zaljevom su dominirale solane Porečke biskupije.
Uz obalu između grada Funtane i Limskog kanala proteže se antičko-rimska arheološka zona, gdje su na nekoliko mjesta pronađeni tragovi rimskih seoskih vila, tzv. villa rustica, kao i iskopine rimskih kasnoantičkih privatnih i javnih zgrada. Na ostatke rimske arhitekture u luci Vrsar u prvoj polovici 16. stoljeća upozorio je talijanski geograf Coppo u svom djelu ''Del sitto dell Istria'' (O položaju Istre, Venecija 1540.). O razvalinama u luci Pietro Coppo kaže: ''Na većem dijelu obale... su tragovi antičkih zgrada, što dokazuje da je ovdje nekad bio velik broj kuća''. Početkom 21. stoljeća o luci je pisao i češki arheolog Anton Gnirs (1875. – 1933.), navodeći da su mnoge rimske starine nakon spuštanja obale poplavljene.
Crkva Sv. Foške - Vrsar
Mjesto: Vrsar
Ključne riječi renesansa, barok, portal
Regija Istra
Najbliži grad Pula
Vrsta Sakralni spomenik

Crkva Sv. Foške iz prve polovice 17. stoljeća arhitektonski pripada razdoblju renesanse s elementima baroka. Fasada crkve, na čijem se pročelju nalazi renesansni portal i dva prozora sa željeznim rešetkama, odiše jednostavnošću.
Na zvoniku crkve, do rekvizicije zvona za ratne potrebe u Prvom i Drugom svjetskom ratu, nalazila su se dva zvona iz 17., odnosno 18. stoljeća izlivena u venecijanskim zvonolivnicama. Tijekom Prvog svjetskog rata sa zvonika je skinuto zvono iz 18. stoljeća s ugraviranom signaturom: lat. OPVS CASTELLIS, (djelo Castellia), izrađeno u mletačkoj zvonolivnici obitelji Castellis. Potom je zamijenjeno zvonom izlivenim u zvonolivnici Lapagna u Trstu 1922. godine, odnosno starim zvonom iz 17. stoljeća s likovnom dekoracijom (Sv. Foška, Madona, Raspeće) i tekstom, lat. SANCTA FVSCA VRSARIAE MDCLXXX (Sv. Foška Vrsara 1680.). Iako potonja zvona nisu upotrebljavana u ratne svrhe, sa zvonika su ih skinuli Talijani tijekom Drugog svjetskog rata, a danas se nalaze u zvoniku Župne crkve Sv. Martina.
Crkva Sv. Foške iz prve polovice 17. stoljeća arhitektonski pripada razdoblju renesanse s elementima baroka. Fasada crkve, na čijem se pročelju nalazi renesansni portal i dva prozora sa željeznim rešetkama, odiše jednostavnošću. 
Na zvoniku crkve, do rekvizicije zvona za ratne potrebe u Prvom i Drugom svjetskom ratu, nalazila su se dva zvona iz 17., odnosno 18. stoljeća izlivena u venecijanskim zvonolivnicama. Tijekom Prvog svjetskog rata sa zvonika je skinuto zvono iz 18. stoljeća s ugraviranom signaturom: lat. OPVS CASTELLIS, (djelo Castellia), izrađeno u mletačkoj zvonolivnici obitelji Castellis. Potom je zamijenjeno zvonom izlivenim u zvonolivnici Lapagna u Trstu 1922. godine, odnosno starim zvonom iz 17. stoljeća s likovnom dekoracijom (Sv. Foška, Madona, Raspeće) i tekstom, lat. SANCTA FVSCA VRSARIAE MDCLXXX (Sv. Foška Vrsara 1680.). Iako potonja zvona nisu upotrebljavana u ratne svrhe, sa zvonika su ih skinuli Talijani tijekom Drugog svjetskog rata, a danas se nalaze u zvoniku Župne crkve Sv. Martina.
Izdvajamo
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
Priča o Zmajevom Oku  Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero is...
Baron Gautsch, potonuli putnički parobrod Austrijskoga Lloyda. Izgrađen je 1908. u brodogradilištu Gourlay Brothers...
Dva oka - Dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta rijeke Vrljike...slika www.modrojezero.org
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Romi Lovari i Romska kućaZnate li otkuda dolazi kolokvijalan izraz lova? Koristimo ga vjerojatno svakodnevno, ali se mnogi odnas nisu vjerojatno nikada zapitali otkuda taj izraz. Riječ lova, zapravo...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Kotle - nalaze se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica. Mjesto je skroz napušteno...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr