Zlosela se prvi put spominju 1298. godine u dokumentima pri nastanku šibenske biskupije, a pripadaju župi Srima istočno od Vodica. Mjesto mijenja ime 1930. godine u Pirovac.
Petar Draganić, soprakomit mletačke flote u Šibeniku, potomak stare i ugledne plemičke porodice, kupio je zemljište na kojem se danas nalazi Pirovac. Zbog opasnosti od Turaka koje su se pojačavale padom Bosne 1463. godine i učestalih napada, Draganić nasipava siku (mali otočić uz obalu) na mjestu sadašnje stare jezgre i izgrađuje tvrđavu s bedemima, crkvu i župni dvor, te kuće za stanovnike koji postaju njegovi koloni.
U povijesti su Turci dva puta osvajali Zlosela, a stanovništvo je bježalo na susjedni otok Murter, da bi ih potom mletačka vlast naredbom vraćala. Utvrda je kao cjelina funakcionirala sve do turskog napuštanja Dalmacije, a branili su je osim mještana i mletački vojnici plaćenici, porijeklom Grci.
Unutar zidina, sve do kraja I. svjetskog rata, živjeli su ljudi i stoka da bi se sredinom prošlog stoljeća stoka izmjestila izvan zidina, a ujedno počela i gradnja stambenih objekata. Tada počinje novija povijest Pirovca.
Kao pobožan čovjek, Draganić je 1510. godine na zapadnoj strani otočića Sustipanca, kojega su Zloseljani nazivali i Mojstar, izgradio samostan za fratre Trećoredce, koji je djelovao do francuske okupacije Dalmacije početkom XIX. stoljeća. Na istom otočiću je, prije samostana Trećoredaca, u ranom srednjem vijeku postojao Benediktinski samostan. O tome, kao i i Zloselima, piše Alberto Fortis u svojoj knjizi “Viaggio in Dalmazia” – “Put po Dalmaciji”.
Zlosela se prvi put spominju 1298. godine u dokumentima pri nastanku šibenske biskupije, a pripadaju župi Srima istočno od Vodica. Mjesto mijenja ime 1930. godine u Pirovac.
Petar Draganić, soprakomit mletačke flote u Šibeniku, potomak stare i ugledne plemičke porodice, kupio je zemljište na kojem se danas nalazi Pirovac. Zbog opasnosti od Turaka koje su se pojačavale padom Bosne 1463. godine i učestalih napada, Draganić nasipava siku (mali otočić uz obalu) na mjestu sadašnje stare jezgre i izgrađuje tvrđavu s bedemima, crkvu i župni dvor, te kuće za stanovnike koji postaju njegovi koloni.
U povijesti su Turci dva puta osvajali Zlosela, a stanovništvo je bježalo na susjedni otok Murter, da bi ih potom mletačka vlast naredbom vraćala. Utvrda je kao cjelina funakcionirala sve do turskog napuštanja Dalmacije, a branili su je osim mještana i mletački vojnici plaćenici, porijeklom Grci.
Unutar zidina, sve do kraja I. svjetskog rata, živjeli su ljudi i stoka da bi se sredinom prošlog stoljeća stoka izmjestila izvan zidina, a ujedno počela i gradnja stambenih objekata. Tada počinje novija povijest Pirovca.
Kao pobožan čovjek, Draganić je 1510. godine na zapadnoj strani otočića Sustipanca, kojega su Zloseljani nazivali i Mojstar, izgradio samostan za fratre Trećoredce, koji je djelovao do francuske okupacije Dalmacije početkom XIX. stoljeća. Na istom otočiću je, prije samostana Trećoredaca, u ranom srednjem vijeku postojao Benediktinski samostan. O tome, kao i i Zloselima, piše Alberto Fortis u svojoj knjizi “Viaggio in Dalmazia” – “Put po Dalmaciji”.
Kulturna baština Pirovca
Ključne riječi kulturna baština >>
Regija Sjeverna Dalmacija >>
Najbliži grad Šibenik >>
Do danas su sačuvana obilježja burne i bogate prošlosti, prvorazredne kulturno-spomeničke vrijednosti, nastale na stoljetnom putu, žilavom otporu tuđinskim osvajačima i vrijednoj ruci njegovih žitelja.
Kao najvrijedniji se spominju: obrambeni bedemi kojima je Pirovac bio opasan sa sve četiri strane, zidani u početku 16. stoljeća (1505. godine) od kojih su ostaci na sjevernoj strani i danas vidljivi; gradska vrata koja se i danas odlikuju svojom snagom i ljepotom, s pomičnim mostom koji se dizao noću, a koji je zbog dotrajalosti, kao i bedemi, porušen na kraju deventaestog stoljeća (1884. godine).
Također, tu je i župna crkva Gospe Karmelske, građena još 1506. g., obnavljana i pregrađivana 1832. g.; kapela na starom pirovačkom groblju, iz 15. stoljeća, koju dadoše sagraditi, kao i bedeme i crkvu Sv. Jurja najmoćnija pirovačka obitelj Draganić-Vrančić, i u kapeli sarkofag s reljefom (1447. g.), rad Šibenčanina Andrije Budičića i Lorenza Pincina iz Venecije, majstora iz plejade graditelja velebne šibenske katedrale.
Legenda o imenu Zlosela
Subregija Sjeverna Dalmacija >>
Najbliži grad Šibenik >>
Vrsta Legenda >>
Pirovčani su bili hrabri i lukavi, te odlučni braniti svoje domove, ali malobrojni u odnosu na turskog osvajača. Zato su u maloj skupini, na čelu s Urem Kapetanom, kriomice izišli iz utvrde, te iz zasjede ubili turskog časnika. Misleći da ih je mnogo Turci pobjegoše vičući: “Zlo selo, zli ljudi!” Po toj legendi postoji i pjesma u desetercu, čiji su početni stihovi:
“Viče vila s vrva Makirine
Ustani se Urem Kapetane,
Eto na te Turska vojska iđe.”
Izdvajamo
Oči Vinodola
Drivenik
Julije Klović
