Poreč, nekadašnja rimska kolonija, izvanredan je primjer grada razvijenog u romaničkoj arhitekturi s prelijepim venecijanskim gotičkim palačama pokraj kojih se šetnja pretvara u istinski doživljaj, a njegov ortogonalni urbanistički sustav ulica potpuno je sačuvan sve do danas! Za vladavine bizantskog cara Justijana, Poreč je dostigao svoj najveći sjaj, u što će vas uvjeriti Eufrazijeva bazilika, spomenik kulture koji još nikoga nije ostavio ravnodušnim. Nastala polovicom VI. stoljeća, u vrijeme biskupa Eufrazija, bazilika je sagrađena u bizantskom stilu, a mozaici kojima su oslikani pročelje i unutraπnjost spadaju među najljepša sačuvana djela bizantske umjetnosti u svijetu.
Eufrazijeva bazilika
Mjesto: Poreč

Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana) u Poreču jedan je od najljepših sačuvanih spomenika ranobizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgrađena je u 6. stoljeću, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a nalazi se u biskupskom kompleksu. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.
Sustav Eufrazijeve bazilike čine znamenite građevine: Eufrazijeva bazilika, Župna crkva, Sakristija i cela trikora, Krstionica i zvonik, Maurov oratorij, kao i obližnji biskupski dvor, za koji je najnovijim istraživanjima utvrđeno da pripada istom bizantskom razdoblju kao i bazilika. U njemu je odnedavna smještena sakralna zbirka Porečko-pulske biskupije. Uz prezentaciju arheoloških ostataka, u prvom redu mozaika datiranih već u 3. st., u kompleksu možemo razgledati vrijedne sakralne spomenike i umjetničke predmete starokršćanskoga, ranobizantskog i srednjovjekovnog razdoblja.
Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja Marijina, počela se graditi 553. na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu. Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. st. ostali su sačuvani i reprezentativan su primjerak ranokršćanskog slikarstva. Prikaz Krista, te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju izradom filigranske finoće. Najstariji pak fragmenti mozika datiraju u 3. st.
Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno "medaljoni" s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju koja predstavlja umjetničku rijetkost jer je Blažena Djevica Marija prikazana trudna u susretu s Elizabetom. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima.
Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana) u Poreču jedan je od najljepših sačuvanih spomenika ranobizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgrađena je u 6. stoljeću, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a nalazi se u biskupskom kompleksu. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.Sustav Eufrazijeve bazilike čine znamenite građevine: Eufrazijeva bazilika, Župna crkva, Sakristija i cela trikora, Krstionica i zvonik, Maurov oratorij, kao i obližnji biskupski dvor, za koji je najnovijim istraživanjima utvrđeno da pripada istom bizantskom razdoblju kao i bazilika. U njemu je odnedavna smještena sakralna zbirka Porečko-pulske biskupije. Uz prezentaciju arheoloških ostataka, u prvom redu mozaika datiranih već u 3. st., u kompleksu možemo razgledati vrijedne sakralne spomenike i umjetničke predmete starokršćanskoga, ranobizantskog i srednjovjekovnog razdoblja.Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja Marijina, počela se graditi 553. na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu. Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. st. ostali su sačuvani i reprezentativan su primjerak ranokršćanskog slikarstva. Prikaz Krista, te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju izradom filigranske finoće. Najstariji pak fragmenti mozika datiraju u 3. st.Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno "medaljoni" s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju koja predstavlja umjetničku rijetkost jer je Blažena Djevica Marija prikazana trudna u susretu s Elizabetom. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima.
Okrugla kula

Podignuta u drugoj polovici 15. stoljeća, Okrugla kula nalazi se u neposrednoj blizini Narodnog trga. Budući da je dobro očuvana, posjetiteljima je dozvoljeno i uspinjanje na vrh, odnosno na terasu Okrugle kule.
Palača Zuccato

Na Trgu Matije Gupca, nekadašnjoj Piazzi dei signori, odnosno Gospodskom trgu, sačuvan je samo jedan niz nekadašnjih kuća među kojima se nalazi i skladna gotička i barokna palača Zuccato.
Romanička kuća

Na samom kraju Decumanske ulice, vrlo blizu trga Marafor, nalazi se Romanička kuća. Datira iz 13. st. U prizemlju se nalazila staja,a kamene stepenice vode na prvi kat gdje je jedna velika prostorija s ognjištem namijenjena cijeloj obitelji. Unutrašnjim stubištem s prvog kata dolazi se na drugi kat gdje se nalaze dvije sobe. Duž zapadne i sjeverne fasade uz drugi kat nalazi se drvena veranda.

Izvorno predstavlja gotičku franjevačku crkvu iz 13. stoljeća, a nalazi se između parka Jurja Dobrile i Laginjine obale. Unutrašnjost zgrade uređena je u baroknom stilu polovicom 18. stoljeća, dok se na stropu nalazi barokna štukatura s iluzionističkim freskama smještenim u medaljonima.
U Sabornici je tijekom proteklog stoljeća zasjedao Sabor, a i danas se u njezinim prostorima održavaju svečane sjednice županijske skupštine te glazbena manifestacija 'Naš kanat je lip' i likovna izložba 'Annale'. U dvorištu Sabornice proljetos je otkriven ranokršćanski podni mozaik koji je najvjerojatnije krasio crkvu Sv. Tome Apostola.
Izvorno predstavlja gotičku franjevačku crkvu iz 13. stoljeća, a nalazi se između parka Jurja Dobrile i Laginjine obale. Unutrašnjost zgrade uređena je u baroknom stilu polovicom 18. stoljeća, dok se na stropu nalazi barokna štukatura s iluzionističkim freskama smještenim u medaljonima.
U Sabornici je tijekom proteklog stoljeća zasjedao Sabor, a i danas se u njezinim prostorima održavaju svečane sjednice županijske skupštine te glazbena manifestacija 'Naš kanat je lip' i likovna izložba 'Annale'. U dvorištu Sabornice proljetos je otkriven ranokršćanski podni mozaik koji je najvjerojatnije krasio crkvu Sv. Tome Apostola.

U središnjoj gradskoj ulici, Decumanus, nalazi se gotička palača sa svojim raskošnim dvostrukim triforama. Izgrađena je 1473. godine u stilu cvjetne gotike. U tom razdoblju svoje povijesti Poreč je bio dom bogatim obiteljima koje nisu žalile novca za gradnju svojih kuća u onodobnom modernom stilu, pa je u gradu ostao niz lijepih kuća.
Zavičajni muzej Poreštine

Zavičajni muzej Poreštine najstarija je muzejska institucija u Istri osnovana 1884. godine.
Primarna zadaća Muzeja je sakupljanje, čuvanje, istraživanje civilizacijskih i kulturnih dobara Poreštine, njihova stručna i znanstvena obrada te prezentacija javnosti temeljem stručnih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava. U lapidariju dvorišta Zavičajnog muzeja Poreštine izloženi su heraldički predmeti u širem smislu riječi (artefakti, dijelovi sakralnih ili svjetovnih arhitektonskih objekata i kameni spomenici) na kojima je apliciran heraldički simbol kao strukturni ili samo dekorativni element. Predmeti čine jedinstvenu cjelinu povijesnog odjela a imaju temeljnu ulogu u promicanju i predstavljanju gradskog plemstva koje je na neki način određivalo i upravljalo političkim tijekovima, a izravno i samim gradskim socijalno-gospodarskim razvitkom Poreča.  U prizemlju Zavičajnog muzeja Poreštine smješten je Lapidarij u koji su uklopljeni dragocjeni kameni spomenici (sarkofazi, kapiteli, nadgrobni spomenici, kamene žare, bazamenti kipova, are, zavjetni spomenici i dr.) koji nam govore o bogatom rimskom kulturnom naslijeđu ovoga kraja. Osobitu pozornost zaslužuje kamena ara Tita Volusija Hermesa na kojoj su reljefno isklesane dvije scene iz poljodjelskog života porečkog agera, prizori berbe maslina i grožđa. Jednako važan epigrafski spomenik je ara koju je Tit Abudije Ver, viceadmiral ravenske flote, posvetio Neptunu i Augustovom božanstvu. Iz teksta saznajemo da je Tit Abudije Ver vlastitim sredstvima obnovio Veliki hram, sagradio gat u luci te skulpturama ukrasio kuću. U prizemnom su prostoru također izloženi reprezentativni primjerci Prapovijesne zbirke koji potječu iz razdoblja od VI. do II. stoljeća pr. Krista. Zastupljeni materijali u izložbi su keramika, kamen i metal. Velika većina izložaka proizlazi iz prapovijesnih nekropola iz okolice Poreča: Picugi, Sv. Andeo, Mali Sv. Andeo i Mordele.
Salon prvog kata Palače Sinčić tipična je reprezentativna sala istarskog nobiliteta u gradovima. Ovaj «piano nobile» otvara se u četiri «stance» dvokrilnim oslikanim vratima, a mala su vrata veza s krilom zgrade u kojem se nalazila posluga. Na poprečnim stranama salona otvaraju se balkoni dvorišta i Dekumanusove ulice. U salonu su izloženi namještaj i slike sto su pripadale nekima od najznačajnijih porečkih i istarskih obitelji. Veliki stol sa stolicama posred salona potječu iz Palače de Vergottini smještene pored ulaza u katedralu, a namještaj uz balkon na glavnoj ulici iz salona obitelji Polesini. Izvorno je u salonu izložena Posljednja večera, nastala kao kopija Palminog djela iz Eufrazijane. Preostali portreti i namještaj potječu uglavnom od porečkih obitelji, a samo jedna (Šepić - Sepic) ima sigurno ime vlasnika. Svi portreti pripadaju ostavštini Carli, od Tarsie Bradamante - Carli iz početka 17. st. do portreta Gian Rinalda Carli iz samog kraja seicenta, Grb porečke plemenitaške obitelji Corsini nad Dekumanusovom ulicom pandan je amblemu Sinčićevih, s kojima su bili u najužem srodstvu, te uz Posljednju večeru i nama neznani namještaj, davahu prijemnom salonu «piana mobile» potrebnu reprezentativnost. Obitelj Sinčić potječe iz dalmatinskog zaleđa prema Hercegovini, gdje su za Veneciju ratovali protiv Turaka i stekli nobilitet. Kao plemenitaška hvarska obitelj preselila se nakon Uskočkog rata u Istru početkom seicenta.
U bočnim je prostorijama prvog kata smještena Antička zbirka. Predmeti izloženi u vitrinama su pronađeni na Poreštini. Pretežno su od kamena, keramike, stakla i metala. Po jedinstvenosti plastične izvedbe ističu se dvije glave, muškarac i žena, te mramorni torzo božice Dijane koji je pronađen u porečkoj luci. Na zidovima su izloženi podni mozaici geometrijskih oblika, izrađeni od crno-bijelih kamenih tessera, pronađeni u ladanjskoj vili na poluotoku Busolo. Salon drugog kata također citira prostor četiriju «stanci» i «središnje saloće», kako bi to rekli u Dubrovniku, ili «quattro stanze e un salon xe la casa d'un schiavon» - u Veneciji. Specifičnost je porečke Palače Sinčić što se nalazi nad antičkom građevinom slična tlocrta, te zauzima pola četvrti (insula) iz rimskog razdoblja.
S balkona prema ulici Decumanus maximus prati se urbana linija te, i danas glavne starogradske ulice, a s dvorišnog balkona dva krila arhitekture: lijevo - gospodarsko, desno - za poslugu, te središnji bunar čije grlo nosi grb iz 1709. godine, što predstavlja termin ante queum za podizanje Palače Sinčić. Izložene poltrone i preostali zidni stol (ostali su preneseni u stari episkopij) nastali su u doba porečkog biskupa Petra Grassija, čiji je brat podigao jednu od posljednjih palača venecijanskog nobiliteta na Canalu Grande, u kojoj je danas smješten čuveni muzej, a preostale dvije štukature Palače Grassi u Veneciji rad su istog štukatera naših eksponata i oslikanih štukodekoracija episkopija.
Na polukatu uz porečku vedutu izložena je grafika Gian Rinalda Carlija, djelo Pietra Monaca, Carlijeva omiljenog crtača starina. Ostavštini Carlijevih pripadaju portreti uz genealogiju, a de Fachinettijevima iz Vižinade oni na suprotnom zidu. Uz roditelje izložen je portret svećenika Antonija de Fachinettija, župnika u Svetvinčentu. Njegov je brat bio Michele de Fachinetti, zastupnik u Istarskom saboru, pjesnik i izdavač. U bočnoj prostoriji drugog kata smještena je Kasnoantička zbirka. Sastoji se uglavnom od ulomaka starokršćanskih sarkofaga od IV. do VI. st. Spomenička knjižnica, smještena u autentičnim knjižničarskim ormarima iz početka XX. stoljeća, broji oko 6500 izdanja. Fond je prvotno činio jezgru porečke Gradske knjižnice. Sastoji se od donacija triju znamenitih osoba koparskog plemića Gian Rinalda Carlija, novigradskog kanonika Pietra Radoicovicha te porečkog plemića Nicoloa de Vergottinija. Knjige potječu iz razdoblja od XVI. do XIX. stoljeća a zastupljene tematike su:
teologija
povijest
književnost
medicina
zemljopis
Knjige su pretežito pisane talijanskim jezikom, no zastupljeni su i latinski, francuski, njemački, grčki te holandski jezik. U fondu se posebice ističu 50 svezaka nastalih u XVI. stoljeću te prva izdanja enciklopedija iz XVIII. stoljeća.
Zavičajni muzej Poreštine najstarija je muzejska institucija u Istri osnovana 1884. godine.Primarna zadaća Muzeja je sakupljanje, čuvanje, istraživanje civilizacijskih i kulturnih dobara Poreštine, njihova stručna i znanstvena obrada te prezentacija javnosti temeljem stručnih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava. U lapidariju dvorišta Zavičajnog muzeja Poreštine izloženi su heraldički predmeti u širem smislu riječi (artefakti, dijelovi sakralnih ili svjetovnih arhitektonskih objekata i kameni spomenici) na kojima je apliciran heraldički simbol kao strukturni ili samo dekorativni element. Predmeti čine jedinstvenu cjelinu povijesnog odjela a imaju temeljnu ulogu u promicanju i predstavljanju gradskog plemstva koje je na neki način određivalo i upravljalo političkim tijekovima, a izravno i samim gradskim socijalno-gospodarskim razvitkom Poreča.  U prizemlju Zavičajnog muzeja Poreštine smješten je Lapidarij u koji su uklopljeni dragocjeni kameni spomenici (sarkofazi, kapiteli, nadgrobni spomenici, kamene žare, bazamenti kipova, are, zavjetni spomenici i dr.) koji nam govore o bogatom rimskom kulturnom naslijeđu ovoga kraja. Osobitu pozornost zaslužuje kamena ara Tita Volusija Hermesa na kojoj su reljefno isklesane dvije scene iz poljodjelskog života porečkog agera, prizori berbe maslina i grožđa. Jednako važan epigrafski spomenik je ara koju je Tit Abudije Ver, viceadmiral ravenske flote, posvetio Neptunu i Augustovom božanstvu. Iz teksta saznajemo da je Tit Abudije Ver vlastitim sredstvima obnovio Veliki hram, sagradio gat u luci te skulpturama ukrasio kuću. U prizemnom su prostoru također izloženi reprezentativni primjerci Prapovijesne zbirke koji potječu iz razdoblja od VI. do II. stoljeća pr. Krista. Zastupljeni materijali u izložbi su keramika, kamen i metal. Velika većina izložaka proizlazi iz prapovijesnih nekropola iz okolice Poreča: Picugi, Sv. Andeo, Mali Sv. Andeo i Mordele. Salon prvog kata Palače Sinčić tipična je reprezentativna sala istarskog nobiliteta u gradovima. Ovaj «piano nobile» otvara se u četiri «stance» dvokrilnim oslikanim vratima, a mala su vrata veza s krilom zgrade u kojem se nalazila posluga. Na poprečnim stranama salona otvaraju se balkoni dvorišta i Dekumanusove ulice. U salonu su izloženi namještaj i slike sto su pripadale nekima od najznačajnijih porečkih i istarskih obitelji. Veliki stol sa stolicama posred salona potječu iz Palače de Vergottini smještene pored ulaza u katedralu, a namještaj uz balkon na glavnoj ulici iz salona obitelji Polesini. Izvorno je u salonu izložena Posljednja večera, nastala kao kopija Palminog djela iz Eufrazijane. Preostali portreti i namještaj potječu uglavnom od porečkih obitelji, a samo jedna (Šepić - Sepic) ima sigurno ime vlasnika. Svi portreti pripadaju ostavštini Carli, od Tarsie Bradamante - Carli iz početka 17. st. do portreta Gian Rinalda Carli iz samog kraja seicenta, Grb porečke plemenitaške obitelji Corsini nad Dekumanusovom ulicom pandan je amblemu Sinčićevih, s kojima su bili u najužem srodstvu, te uz Posljednju večeru i nama neznani namještaj, davahu prijemnom salonu «piana mobile» potrebnu reprezentativnost. Obitelj Sinčić potječe iz dalmatinskog zaleđa prema Hercegovini, gdje su za Veneciju ratovali protiv Turaka i stekli nobilitet. Kao plemenitaška hvarska obitelj preselila se nakon Uskočkog rata u Istru početkom seicenta.
U bočnim je prostorijama prvog kata smještena Antička zbirka. Predmeti izloženi u vitrinama su pronađeni na Poreštini. Pretežno su od kamena, keramike, stakla i metala. Po jedinstvenosti plastične izvedbe ističu se dvije glave, muškarac i žena, te mramorni torzo božice Dijane koji je pronađen u porečkoj luci. Na zidovima su izloženi podni mozaici geometrijskih oblika, izrađeni od crno-bijelih kamenih tessera, pronađeni u ladanjskoj vili na poluotoku Busolo. Salon drugog kata također citira prostor četiriju «stanci» i «središnje saloće», kako bi to rekli u Dubrovniku, ili «quattro stanze e un salon xe la casa d'un schiavon» - u Veneciji. Specifičnost je porečke Palače Sinčić što se nalazi nad antičkom građevinom slična tlocrta, te zauzima pola četvrti (insula) iz rimskog razdoblja.
S balkona prema ulici Decumanus maximus prati se urbana linija te, i danas glavne starogradske ulice, a s dvorišnog balkona dva krila arhitekture: lijevo - gospodarsko, desno - za poslugu, te središnji bunar čije grlo nosi grb iz 1709. godine, što predstavlja termin ante queum za podizanje Palače Sinčić. Izložene poltrone i preostali zidni stol (ostali su preneseni u stari episkopij) nastali su u doba porečkog biskupa Petra Grassija, čiji je brat podigao jednu od posljednjih palača venecijanskog nobiliteta na Canalu Grande, u kojoj je danas smješten čuveni muzej, a preostale dvije štukature Palače Grassi u Veneciji rad su istog štukatera naših eksponata i oslikanih štukodekoracija episkopija.
Na polukatu uz porečku vedutu izložena je grafika Gian Rinalda Carlija, djelo Pietra Monaca, Carlijeva omiljenog crtača starina. Ostavštini Carlijevih pripadaju portreti uz genealogiju, a de Fachinettijevima iz Vižinade oni na suprotnom zidu. Uz roditelje izložen je portret svećenika Antonija de Fachinettija, župnika u Svetvinčentu. Njegov je brat bio Michele de Fachinetti, zastupnik u Istarskom saboru, pjesnik i izdavač. U bočnoj prostoriji drugog kata smještena je Kasnoantička zbirka. Sastoji se uglavnom od ulomaka starokršćanskih sarkofaga od IV. do VI. st. Spomenička knjižnica, smještena u autentičnim knjižničarskim ormarima iz početka XX. stoljeća, broji oko 6500 izdanja. Fond je prvotno činio jezgru porečke Gradske knjižnice. Sastoji se od donacija triju znamenitih osoba koparskog plemića Gian Rinalda Carlija, novigradskog kanonika Pietra Radoicovicha te porečkog plemića Nicoloa de Vergottinija. Knjige potječu iz razdoblja od XVI. do XIX. stoljeća a zastupljene tematike su:
teologijapovijestknjiževnostmedicinazemljopis
Knjige su pretežito pisane talijanskim jezikom, no zastupljeni su i latinski, francuski, njemački, grčki te holandski jezik. U fondu se posebice ističu 50 svezaka nastalih u XVI. stoljeću te prva izdanja enciklopedija iz XVIII. stoljeća.
Izdvajamo
TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama...
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
Priča o Zmajevom Oku  Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero is...
Baron Gautsch, potonuli putnički parobrod Austrijskoga Lloyda. Izgrađen je 1908. u brodogradilištu Gourlay Brothers...
Dva oka - Dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta rijeke Vrljike...slika www.modrojezero.org
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Romi Lovari i Romska kućaZnate li otkuda dolazi kolokvijalan izraz lova? Koristimo ga vjerojatno svakodnevno, ali se mnogi odnas nisu vjerojatno nikada zapitali otkuda taj izraz. Riječ lova, zapravo...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Kotle - nalaze se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica. Mjesto je skroz napušteno...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr