Otok je geološki različit od ostalih hrvatskih otoka, oblikovan od slojeva prapora (pijeska) položenog na vapnenačkoj stijeni. Otok je zemljopisni fenomen, i zaštićena je spomenička baština, tako da je zabranjena bilo kakva gradnja.


Na otoku postoji samo jedno mjesto, Susak. Velik broj sušćanskih iseljenika živi u Sjedinjenim Američkim Državama, najviše u Hobokenu, New Jersey. Susak je karakterističan po specifičnom govoru i narodnoj nošnji.Brodskom linijom je povezan sa Malim Lošinjem i Rijekom.

Poznati kao zatvorena zajednica, govorilo se da su suradnici iseljenih Suicana na dokovima u New Yorku, mahom Portorikanci i Afro-Americanci, prije naučili govorit po suicansku nego su Suicani engleski. Otok vinograda i trstike takodjer se od svih otoka razlikuje po specificnom govoru, jezika koji razumiju samo suscani (sebe zovu "sansegoti"). Na Susku se danas govori čakavicom kakvom se nekad govorilo i u Bihaću do dolaska turske vlasti.
Groblje i kapela Gospe Žalosne - Gornje Selo
Mjesto: Susak
Regija Otoci sjeverni Jadran
Subregija Otok Susak

Prvo sušćansko groblje nalazilo se kraj župne crkve sv. Nikole (Cimatorij), no zbog naglog razvoja naselja oko 1818. godine uređuje se novo, današnje groblje na Merinama. Grobljanska kapela Gospe Žalosne sagrađena je početkom 20. stoljeća. Obzirom da nema uobičajenih stabala i da s njega puca pogled na novouređene vinograde i pučinu, groblje djeluje neobično svijetlo i vedro
"Veli Buoh“ - romaničko raspelo, 12. stoljeće
Mjesto: Susak
Ključne riječi raspelo, legenda, romanika
Regija Otoci sjeverni Jadran
Subregija Otok Susak
Vrsta Kulturno-povijesna sakralna baština

Veliko oslikano romaničko raspelo (visina: 433 cm, širina: 220 cm) među lokalnim stanovništvom poznato pod nazivom „Veli Buoh“ ili „Veli Kriz“, prema legendi je na Susak doplutalo iz Italije i to na dan 3. svibnja, koji se već stoljećima posebno slavi i obilježava procesijom od župne crkve sv. Nikole do mjesta Kel Kriza iznad uvale Pot Tarnak gdje je raspelo pronađeno. Moguće je da brod koji je prevozio raspelo doživio brodolom u blizini Suska i da ga je more izbacilo na obalu. Druga legenda, po kojoj su Sušćani smanjili ulaz u crkvu da spriječe odnošenje raspela po želji nekog biskupa u Osor nema uporište u stvarnosti.
Raspelo je nastalo u 12. stoljeću i na tipično romanički način prikazuje raspetog Krista - „živog“, širom otvorenih očiju i bez znakova patnje, Krista koji vlada s križa i pobjeđuje smrt. Tijekom restauracije 1964. godine utvrđeno je da su svi dijelovi raspela osim ruku i nogu do koljena originalni.

http://www.tz-malilosinj.hr
Benediktinska opatija Sv. Mihovila (Sv. Nikole), 1071.-1280.
Mjesto: Susak
Ključne riječi crkva, opatija, benediktinci, kralj Krešimir
Regija Otoci sjeverni Jadran
Subregija Otok Susak
Vrsta Sakralni spomenik

U ranom srednjem vijeku najvažniji događaj za otok bio je osnivanje i gradnja benediktinskog samostana Sv. Mihovila (kasnije Sv. Nikole), kojeg je u drugoj pol. 11. st. ( 1070.g.) sagradio i opatiji Monte Cassino darovao hrvatski kralj Krešimir. Samostan je najvjerojatnije zaposjeo lokaciju na kojoj su se nalazili ostaci rimskog ladanjskog kompleksa. Od nekadašnje srednjovjekovne opatije sačuvan je samo sjeveroistočni dio ugaonog zida «kaštela», tj. obrambene samostanske kule. Pretpostavlja se da je sadašnji gradski trg predstavljao klaustar samostana, a dvije krune cisterne govore nam o tome da je samostan bio podijeljen na muški i ženski dio. Samostanske su se zgrade prostirale na području sklopa zgrada koje danas okružuju trg. Današnja župna crkva je, uz preinake, po svemu sudeći u funkciji još od romaničkog vremena. Sušćanska benediktinska opatija djelovala je do 1280., kada ju je posljednji sušćanski opat darovao osorskoj biskupiji. Tijekom stoljeća zidovi nekadašnjeg samostanskog kompleksa zbog nedostatka građevinskog kamena razneseni su za potrebe gradnje drugih građevina.
Iz razdoblja srednjeg vijeka sačuvana je i luneta sa znakom križa, danas ugrađena u pročelje župne crkve Sv. Nikole. Riječ je o nadvratniku nekog sakralnog objekta.

http://www.tz-malilosinj.hr
Nošnja
Mjesto: Susak
Regija Otoci sjeverni Jadran
Subregija Otok Susak
Vrsta Tradicijska nematerijalna baština

Običaji ženskog tradicijskog odijevanja na otoku Susku su jako dobro sačuvani, pa razlikujemo nekoliko varijanti koje se vezuju uz određenu životnu dob te za određene prilike. Stariju varijantu susačke nošnje tzv. po susacku karakterizira bijela platnena kosula zatvorena oko vrata, prsluk bez rukava- bust kojim se steže i naglašava struk, zatim bravaruol (podbradnjak) koji se niz prsa spušta do pasa. Od pojasa na niže tijelo prekriva kamizot crni ili lasćavi (blistavi) bogato nabran sastavljen od čak 7 pola pamučnog apretiranog materijala. Donji kamizot istog je kroja kao i gornji, samo je bijele boje. Najdonja suknja zove se sukna skarlata i ona je puno užeg kroja, crvene je boje te bogato ukrašena čipkom i šarenim vrpcama. Pri plesu gornja dva kamizota se dižu te sukna skarlata dolazi u prvi plan. Najdonja odjeća su mudande ukrašene čipkom. Na nogama su pletene vunene kalcete ( nekad crvene boje) te raznoboje suknene carape, papuce ili pute. Način češljanja je također osobit.Kosa se češlja na razdjeljak te se dva prednja uvijena pramena- rici, puste da vise uz lice. Ostatak kosse splete se u pletenicu koja se na glavu plosno smota u obliku kolača, tzv. kokum, a preko se polaže rubac, facuol s kockastim uzorkom, crveni ili tamnijih boja. Ponešto modificiranu i ogoljelu varijantu nošnje po susacku možemo vidjeti još i danas na svega nekoliko starijih gospođa na otoku.

Druga, novija varijanta zove se po losinsku, te kako joj samo ime govori, nastala je pod utjecajem lošinjske mode s kraja 18. stoljeća. Po losinsku su se oblačile mlade djevojke u svečanim prilikama a u najraskošnijem obliku sačuvana je u svadbenoj opremi mladenke. Sastoji se od svilene bluze, zabajke , ružičaste boje koja je na prsima, gornjem dijelu leđa te na rukavima bogato ukrašena raznobojnim vrpcama, čipkom, metalnim nitima, staklenim kuglicama. Kamizot na faldice također je ružičaste boje a preko njega dolazi pregača, tarvijerslica, od ružičaste svile sa širokim obrubima ukrašenim na jednak način kao i poprsje/rukavi zabajke. Ispod se nose tri podsuknje, jako uškrobljene (inkolane) te pojačane sa širokim volanom u donjem dijelu. Sukna rakamana i tu je prisutna, također je užeg kroja te ukrašena još bogatije nego po susacku. Kao najdonji sloj ruha javljaju se opet mudande s čipkicom. Na nogama ružičaste kalcete i kožnate postoli. Mladenke na glavi nose svadbenu krunu- jirlanda i vijel. 1980-tih godina zabilježeno je na Susku posljednje vjenčanje u tradicionalnoj zabajki! Iako je Suščanska nošnja poznata po iznimno kratkim suknjama- minicama, činjenica je da do skraćenja nošnje dolazi tek 20-tih god. 20. stoljeća pod utjecajem građanske mode, sve do tada ženski kamizoti bili su dugi do sredine lista.

http://www.tz-malilosinj.hr
Izdvajamo
TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama...
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
Priča o Zmajevom Oku  Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero is...
Baron Gautsch, potonuli putnički parobrod Austrijskoga Lloyda. Izgrađen je 1908. u brodogradilištu Gourlay Brothers...
Dva oka - Dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta rijeke Vrljike...slika www.modrojezero.org
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Romi Lovari i Romska kućaZnate li otkuda dolazi kolokvijalan izraz lova? Koristimo ga vjerojatno svakodnevno, ali se mnogi odnas nisu vjerojatno nikada zapitali otkuda taj izraz. Riječ lova, zapravo...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Kotle - nalaze se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica. Mjesto je skroz napušteno...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr