Stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu.  No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli su prikupili djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem  i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni.
Stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu.  No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli su prikupili djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem  i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni.

www.brijuni.hr
Izložbe
Mjesto: Brijuni

ARHEOLOŠKA ZBIRKA
Dio bogatih nalaza s brijunskih arheoloških lokaliteta izložen je od 1955. godine u mletačkom ljetnikovcu iz XVI st.. Predmetima materijalne kulture prikupljanim tijekom cijelog XX stoljeća, prikazan je život stanovnika na otočju od prapovijesti do srednjega vijeka.
Prapovijesno razdoblje zastupljeno je nalazima od terakote, kosti i kremena iz poluzemuničkog naselja u uvali Javorika (mlađe kameno i bakreno doba) te brončanodobnog naselja na brdu Gradina.
Sjaj antike predstavljen je keramičkim, staklenim, metalnim i kamenim nalazima iz raskošne ranocarske rezidencijalne vile u uvali Verige koja se protezala kilometar duž obale. Kasna antika zastupljena je nalazima s kastruma (II/I st.pr.Kr.- XV/XVI st.), najslojevitijeg brijunskog naselja, koje je u tom razdoblju opasano impozantnim bedemima površine nešto veće od jednog hektara.
Srednjovjekovno razdoblje prikazano je dijelovima kamenog namještaja iz crkve sv. Marije i crkve sv. Petra.
IZLOŽBA KOPIJA FRESAKA I GLAGOLJIČKIH NATPISA ISTRE I KVARNERA
Gotička crkva sv. Germana sagrađena je 1481. godine. Posvećena je hrabrom Puljaninu koji se krajem III stoljeća usudio prigovoriti gradskom upravitelju zbog netolerancije spram kršćana te je zbog toga osuđen na smrt . Svetkovina ovog mučenika slavi se 30. svibnja.
Crkva je bila oslikana freskama gotičke epohe no cjelokupan inventar stradao je u požaru krajem XIX stoljeća. Obnovljena je 1911. godine kada je u pod ugrađen i crno - bijeli mozaik iz rimske vile u zaljevu Verige. Slijedeće je godine dograđena sakristija u obliku tipične istarske crkvice s predvorjem – lopicom  u čije su zidove ugrađeni kameni ulomci brijunske povijesti.
Od 1958. godine u crkvi se nalazi izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera koji najizrazitije predstavljaju srednjovjekovnu kulturnu baštinu ovog područja. Tako je na jednome mjestu moguće pogledati kopije fresaka iz Berma, Huma, Rakotula i Lovrana kao i najznačajnijih kamenih natpisa pisanih glagoljicom.
IZ SJEĆANJA STAROG AUSTRIJANCA
Povodom stogodišnjice dolaska na otok Paula Kupelwiesera, nekadašnjeg vlasnika i idejnog tvorca Brijuna, 1993. godine postavljena je izložba Iz sjećanja starog Austrijanca.
Riječima Paula Kupelwiesera, prema dijelovima teksta preuzetim iz njegove istoimene knjige kao i fotografijama, starim razglednicama i tiskanim materijalom (knjige, časopisi) prikazano je divljenja vrijedno djelo preobrazbe malaričnog otoka u mondeno ljetovalište i lječilište  koje je postalo stjecištem europske i svjetske elite, i to ne samo aristokratske,  već kulturne, znanstvene, industrijske i ekonomske.
Izložba je pored mikroskopa dr. Roberta Kocha upotpunjena mineralima iz zbirke Paula Kupelwiesera, čije se magične ljepote ovaj inžinjer rudarstava, nije želio odreći ni odlaskom na "austrijski jug" na kojem je ostvario divljenja vrijedan trag, djelo čijim se ljepotama i danas divimo.
JOSIP BROZ TITO NA BRIONIMA
Izložbom fotografija Josip Broz Tito na Brionima, otvorenom 1984. godine, oslikana je djelatnost predsjednika Jugoslavije na otoku od njegova prvog dolaska 20. lipnja 1947. godine do posljednjeg dana boravka 29. kolovoza 1979. godine  kada je s brijunskog mola krenuo na šesti summit nesvrstanih u Havanu.
Tijekom tridesetogodišnjeg razdoblja zabilježeni su mnogobrojni susreti s raznim delegacijama, uglednicima, suradnicima i prijateljima kao i ličnostima iz kulturnog, umjetničkog i znanstvenog svijeta. Brijune su posjetili brojni ministri i predstavnici vlada, šefovi diplomatskih misija i veleposlanici, te mnogobrojne državne i partijske delegacije.
Dugim nizom zastava označeno je 60 zemalja svijeta čiji su predsjednici, njih 90, posjetili ovo otočje. Između prve državničke posjete na najvišem nivou (etiopski car Haile Selassie, 24. srpnja 1954.) i posljednje (Luis Kabral, predsjednik Gvineje Bisao, 13. kolovoza 1979.), otok su posjetile mnogobrojne okrunjene glave Europe i Azije te predsjednici s četiri kontinenta.
PRIRODOSLOVNA ZBIRKA
Tijekom svoje dugogodišnje političke aktivnosti Josip Broz je na poklon dobivao mnogobrojne darove. Između uobičajenih protokolarnih poklona bile su i životinje, preparirane ili žive. Dio životinja koje su nekoć stigle u brijunski ZOO vrt odnosno safari park, ili pak prinove tih životinja rođene na Brijunima, po uginuću su preparirane. Tako je nastala poveća zbirka koja je od 1986. godine uređena i izložena.
Dermoplastični preparati smješteni su u diorame u kojima je oslikanom pozadinom i biljem dočarano njihovo prirodno obitavalište. Gotovo 200 preparata razmješteno je u 19 diorama, od kojih 7 predstavlja afričku, 4 azijsku, po 1 australijsku i južnoameričku faunu, dok je u preostalima europska, s posebnim naglaskom na brijunsku faunu koju je tijekom upoznavanja otoka u sklopu izletničkog programa moguće tek djelimice upoznati.
Danas, u ova užurbana vremena kada smo svjesni činjenice da na planetu dnevno izumire više desetaka biljnih i životinjskih vrsta, valja bar na trenutak zastati pred ljepotom prirode. Stoga neka i ova izložba bude poticaj našem boljem poznavanju prirode te očuvanju ljepote, bogatstva i raznolikosti života na Zemlji.
  • ARHEOLOŠKA ZBIRKA
Dio bogatih nalaza s brijunskih arheoloških lokaliteta izložen je od 1955. godine u mletačkom ljetnikovcu iz XVI st.. Predmetima materijalne kulture prikupljanim tijekom cijelog XX stoljeća, prikazan je život stanovnika na otočju od prapovijesti do srednjega vijeka.
Prapovijesno razdoblje zastupljeno je nalazima od terakote, kosti i kremena iz poluzemuničkog naselja u uvali Javorika (mlađe kameno i bakreno doba) te brončanodobnog naselja na brdu Gradina.
Sjaj antike predstavljen je keramičkim, staklenim, metalnim i kamenim nalazima iz raskošne ranocarske rezidencijalne vile u uvali Verige koja se protezala kilometar duž obale. Kasna antika zastupljena je nalazima s kastruma (II/I st.pr.Kr.- XV/XVI st.), najslojevitijeg brijunskog naselja, koje je u tom razdoblju opasano impozantnim bedemima površine nešto veće od jednog hektara.
Srednjovjekovno razdoblje prikazano je dijelovima kamenog namještaja iz crkve sv. Marije i crkve sv. Petra.
IZLOŽBA KOPIJA FRESAKA I GLAGOLJIČKIH NATPISA ISTRE I KVARNERA
Gotička crkva sv. Germana sagrađena je 1481. godine. Posvećena je hrabrom Puljaninu koji se krajem III stoljeća usudio prigovoriti gradskom upravitelju zbog netolerancije spram kršćana te je zbog toga osuđen na smrt . Svetkovina ovog mučenika slavi se 30. svibnja.
Crkva je bila oslikana freskama gotičke epohe no cjelokupan inventar stradao je u požaru krajem XIX stoljeća. Obnovljena je 1911. godine kada je u pod ugrađen i crno - bijeli mozaik iz rimske vile u zaljevu Verige. Slijedeće je godine dograđena sakristija u obliku tipične istarske crkvice s predvorjem – lopicom  u čije su zidove ugrađeni kameni ulomci brijunske povijesti.
Od 1958. godine u crkvi se nalazi izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera koji najizrazitije predstavljaju srednjovjekovnu kulturnu baštinu ovog područja. Tako je na jednome mjestu moguće pogledati kopije fresaka iz Berma, Huma, Rakotula i Lovrana kao i najznačajnijih kamenih natpisa pisanih glagoljicom.
  • IZ SJEĆANJA STAROG AUSTRIJANCA
Povodom stogodišnjice dolaska na otok Paula Kupelwiesera, nekadašnjeg vlasnika i idejnog tvorca Brijuna, 1993. godine postavljena je izložba Iz sjećanja starog Austrijanca.
Riječima Paula Kupelwiesera, prema dijelovima teksta preuzetim iz njegove istoimene knjige kao i fotografijama, starim razglednicama i tiskanim materijalom (knjige, časopisi) prikazano je divljenja vrijedno djelo preobrazbe malaričnog otoka u mondeno ljetovalište i lječilište  koje je postalo stjecištem europske i svjetske elite, i to ne samo aristokratske,  već kulturne, znanstvene, industrijske i ekonomske.
Izložba je pored mikroskopa dr. Roberta Kocha upotpunjena mineralima iz zbirke Paula Kupelwiesera, čije se magične ljepote ovaj inžinjer rudarstava, nije želio odreći ni odlaskom na "austrijski jug" na kojem je ostvario divljenja vrijedan trag, djelo čijim se ljepotama i danas divimo.
  • JOSIP BROZ TITO NA BRIONIMA
Izložbom fotografija Josip Broz Tito na Brionima, otvorenom 1984. godine, oslikana je djelatnost predsjednika Jugoslavije na otoku od njegova prvog dolaska 20. lipnja 1947. godine do posljednjeg dana boravka 29. kolovoza 1979. godine  kada je s brijunskog mola krenuo na šesti summit nesvrstanih u Havanu.
Tijekom tridesetogodišnjeg razdoblja zabilježeni su mnogobrojni susreti s raznim delegacijama, uglednicima, suradnicima i prijateljima kao i ličnostima iz kulturnog, umjetničkog i znanstvenog svijeta. Brijune su posjetili brojni ministri i predstavnici vlada, šefovi diplomatskih misija i veleposlanici, te mnogobrojne državne i partijske delegacije.
Dugim nizom zastava označeno je 60 zemalja svijeta čiji su predsjednici, njih 90, posjetili ovo otočje. Između prve državničke posjete na najvišem nivou (etiopski car Haile Selassie, 24. srpnja 1954.) i posljednje (Luis Kabral, predsjednik Gvineje Bisao, 13. kolovoza 1979.), otok su posjetile mnogobrojne okrunjene glave Europe i Azije te predsjednici s četiri kontinenta.
  • PRIRODOSLOVNA ZBIRKA
Tijekom svoje dugogodišnje političke aktivnosti Josip Broz je na poklon dobivao mnogobrojne darove. Između uobičajenih protokolarnih poklona bile su i životinje, preparirane ili žive. Dio životinja koje su nekoć stigle u brijunski ZOO vrt odnosno safari park, ili pak prinove tih životinja rođene na Brijunima, po uginuću su preparirane. Tako je nastala poveća zbirka koja je od 1986. godine uređena i izložena.
Dermoplastični preparati smješteni su u diorame u kojima je oslikanom pozadinom i biljem dočarano njihovo prirodno obitavalište. Gotovo 200 preparata razmješteno je u 19 diorama, od kojih 7 predstavlja afričku, 4 azijsku, po 1 australijsku i južnoameričku faunu, dok je u preostalima europska, s posebnim naglaskom na brijunsku faunu koju je tijekom upoznavanja otoka u sklopu izletničkog programa moguće tek djelimice upoznati.
Danas, u ova užurbana vremena kada smo svjesni činjenice da na planetu dnevno izumire više desetaka biljnih i životinjskih vrsta, valja bar na trenutak zastati pred ljepotom prirode. Stoga neka i ova izložba bude poticaj našem boljem poznavanju prirode te očuvanju ljepote, bogatstva i raznolikosti života na Zemlji.
Obavezno posjetiti
Mjesto: Brijuni

Vidikovac
Najočuvaniji od tri vidikovca Kupelwieserovih Brijuna koji su zbog svoje konstrukcije bili izlagani i na izložbama. Izrađeni su oko 1895. godine u željezari u Vitkovicama, u kojoj je do dolaska na Brijune radio Paul Kupelwieser.
Nekoć dominantnu turističku atrakciju nadrasla je šuma. Drugi očuvani vidikovac nalazi se na brdu Saluga, iznad glavnog brijunskog kupališta.
Jedinstven primjer inžinjerske arhitekture.
Kupelwieserov mir, 1917.
Mauzolej obitelji Kupelwieser. Iako zamišljen kao posljednje počivalište vlasnika otoka i njegove supruge, tu su svoje posljednje mjesto našli majka i sin.
Marija Kupelwieser (1850.-1915.) koja je vjerno pratila svog supruga u ostvarenju njegova brijunskog sna, sahranjena je tu uz mlađeg sina Karla koji je po očevoj smrti (1919.) preuzeo upravljanje otokom. Nakon niza neuspjelih poslovnih poteza, uslijed ekonomske, a naposljetku i emocionalne krize lovačkom si je puškom okončao život.
Paul Kupelwieser je uslijed okolnosti umro u Beču. Na nadgrobnoj ploči ispod njegova imena samo je ime voljenog otoka.
Kamenolomi
Čišćenjem starih kamenoloma od otpadnog kamenja nakupljenog dugotrajnim radom brijunskih kamenorezaca (još od antičkog razdoblja), Alojz Čufar, šumar i projektant svih brijunskih šetnica, oblikovao je brežuljke. Tako su nastala šetališta ugodna u svako doba godine: zaštićena od ljetne žege i hladnih zimskih vjetrova,  postala su omiljena odredišta lječilišnih gostiju.
Kochov kamenolom
Dr. Robertu Kochu, velikom istraživaču koji je otok oslobodio od malarije,1905. godine postavljena je spomen ploča s natpisom: DEM GROSSEN FORSCHER - DEM BEFREIER DER INSEL - VON DER MALARIA - DR ROBERT KOCH  annis 1900-1901. Mramorni reljef rad je austrijskog kipara J. Engelharta.
Čufarov kamenolom
Alojzu Čufaru, vrijednom suradniku  i dugogodišnjem direktoru Brijuna, zahvalna obitelj Kupelwieser je u znak sjećanja na njegov doprinos za razvoj otoka, 1909. godine postavila brončanu spomen ploču, rad secesijskog umjetnika J. Engelharta: DANKBARER ERINNERUNG  AN GUTSDIREKTOR ALOIS ZUFFAR DEN TREVESTEN MITARBEITER AN DER ENTWICKLUNG BRIONIS AD 1894-1907 DIE FAMILIE KUPELWIESER.
  • Vidikovac
Najočuvaniji od tri vidikovca Kupelwieserovih Brijuna koji su zbog svoje konstrukcije bili izlagani i na izložbama. Izrađeni su oko 1895. godine u željezari u Vitkovicama, u kojoj je do dolaska na Brijune radio Paul Kupelwieser. Nekoć dominantnu turističku atrakciju nadrasla je šuma. Drugi očuvani vidikovac nalazi se na brdu Saluga, iznad glavnog brijunskog kupališta.Jedinstven primjer inžinjerske arhitekture.
  • Kupelwieserov mir, 1917.
Mauzolej obitelji Kupelwieser. Iako zamišljen kao posljednje počivalište vlasnika otoka i njegove supruge, tu su svoje posljednje mjesto našli majka i sin. Marija Kupelwieser (1850.-1915.) koja je vjerno pratila svog supruga u ostvarenju njegova brijunskog sna, sahranjena je tu uz mlađeg sina Karla koji je po očevoj smrti (1919.) preuzeo upravljanje otokom. Nakon niza neuspjelih poslovnih poteza, uslijed ekonomske, a naposljetku i emocionalne krize lovačkom si je puškom okončao život. Paul Kupelwieser je uslijed okolnosti umro u Beču. Na nadgrobnoj ploči ispod njegova imena samo je ime voljenog otoka.
  • Kamenolomi
Čišćenjem starih kamenoloma od otpadnog kamenja nakupljenog dugotrajnim radom brijunskih kamenorezaca (još od antičkog razdoblja), Alojz Čufar, šumar i projektant svih brijunskih šetnica, oblikovao je brežuljke. Tako su nastala šetališta ugodna u svako doba godine: zaštićena od ljetne žege i hladnih zimskih vjetrova,  postala su omiljena odredišta lječilišnih gostiju. Kochov kamenolom Dr. Robertu Kochu, velikom istraživaču koji je otok oslobodio od malarije,1905. godine postavljena je spomen ploča s natpisom: DEM GROSSEN FORSCHER - DEM BEFREIER DER INSEL - VON DER MALARIA - DR ROBERT KOCH  annis 1900-1901. Mramorni reljef rad je austrijskog kipara J. Engelharta.
  • Čufarov kamenolom
Alojzu Čufaru, vrijednom suradniku  i dugogodišnjem direktoru Brijuna, zahvalna obitelj Kupelwieser je u znak sjećanja na njegov doprinos za razvoj otoka, 1909. godine postavila brončanu spomen ploču, rad secesijskog umjetnika J. Engelharta: DANKBARER ERINNERUNG  AN GUTSDIREKTOR ALOIS ZUFFAR DEN TREVESTEN MITARBEITER AN DER ENTWICKLUNG BRIONIS AD 1894-1907 DIE FAMILIE KUPELWIESER.
Kastrum
Mjesto: Brijuni

Najslojevitiji brijunski lokalitet prostire se na površini nešto većoj od 1 ha. Nalazi iz razdoblja rimske republike i carstva, kasne antike, Istočnih Gota, Bizanta, karolinškog razdoblja i Venecije svjedoče o dugogodišnjoj naseljenosti.
Prva vila u zaljevu Dobrika sagrađena je u 2./1.st.pr.K., a razorena je već u građanskom ratu, polovinom 1.st.pr.Kr.
U razdoblju Augustove vladavine, djelimice na području prve vile, podignuta je nova rustička vila (dimenzija 51 x 59 metara) sa središnjim dvorištem i uređajima za proizvodnju maslinova ulja i vina te podrumima, kao i skromnije uređenim stambenim prostorima.
Život unutar vile odvijao se do kraja 4. st. kada je uslijed nastalih društvenih promjena vila prerasla u naselje zbijenog tipa sa kućama, postrojenjima za preradu maslina i grožđa, spremištima, radionicama, kovačnicama, krušnim pećima, ukratko svim sadržajima potrebnim za samostalno funkcioniranje jedne zajednice. Naselje se postepeno širilo, a za njegovu zaštitu podignuti su snažni bedemi. Uz glavni ulaz, sjeveroistočni, postojala su još četiri vrata koja su komunikacijama bila povezana unutar naselja, a nastali su i manji trgovi. Za kultne potrebe brojnog stanovništva kastruma u neposrednoj je blizini podignuta bazilika sv. Marije.
Dolaskom franačke vlasti krajem 8. st. nastaje novo, feudalno dobro. Zidovi karolinške vile raščlanjeni su lezenama, a proizvodnja ulja u tom razdoblju odvijala se u prostorijama  smještenim uz more. Tu je dokumentiran cijeli proces proizvodnje ulja, od mljevanja maslina u mlinu do tiještenja u jednom od tri tijeska.
Posljednji tragovi života u kastrumu datiraju iz mletačkog razdoblja.
Najslojevitiji brijunski lokalitet prostire se na površini nešto većoj od 1 ha. Nalazi iz razdoblja rimske republike i carstva, kasne antike, Istočnih Gota, Bizanta, karolinškog razdoblja i Venecije svjedoče o dugogodišnjoj naseljenosti.
Prva vila u zaljevu Dobrika sagrađena je u 2./1.st.pr.K., a razorena je već u građanskom ratu, polovinom 1.st.pr.Kr. U razdoblju Augustove vladavine, djelimice na području prve vile, podignuta je nova rustička vila (dimenzija 51 x 59 metara) sa središnjim dvorištem i uređajima za proizvodnju maslinova ulja i vina te podrumima, kao i skromnije uređenim stambenim prostorima.
Život unutar vile odvijao se do kraja 4. st. kada je uslijed nastalih društvenih promjena vila prerasla u naselje zbijenog tipa sa kućama, postrojenjima za preradu maslina i grožđa, spremištima, radionicama, kovačnicama, krušnim pećima, ukratko svim sadržajima potrebnim za samostalno funkcioniranje jedne zajednice. Naselje se postepeno širilo, a za njegovu zaštitu podignuti su snažni bedemi. Uz glavni ulaz, sjeveroistočni, postojala su još četiri vrata koja su komunikacijama bila povezana unutar naselja, a nastali su i manji trgovi. Za kultne potrebe brojnog stanovništva kastruma u neposrednoj je blizini podignuta bazilika sv. Marije.
Dolaskom franačke vlasti krajem 8. st. nastaje novo, feudalno dobro. Zidovi karolinške vile raščlanjeni su lezenama, a proizvodnja ulja u tom razdoblju odvijala se u prostorijama  smještenim uz more. Tu je dokumentiran cijeli proces proizvodnje ulja, od mljevanja maslina u mlinu do tiještenja u jednom od tri tijeska.
Posljednji tragovi života u kastrumu datiraju iz mletačkog razdoblja.
Rimska vila
Mjesto: Brijuni

Na zapadnoj obali Brijuna, duž zaljeva Verige, smještena je raskošna rimska ladanjska vila. Gradnja vile započela je u 1. stoljeću prije Krista, a najveći sjaj dosegla je u 1. stoljeću poslije Krista. Pojedini dijelovi vile koristili su se do 6. stoljeća.
Sastojala se od više građevina za različite namjene smještenih na pomno odabranim lokacijama u raznim dijelovima zaljeva.
Na južnoj strani uvale bio je smješten luksuzni ljetnikovac rezidencijalno - gospodarskog karaktera s dva peristila. Sastavni dio kompleksa bili su i u dnu uvale smješteni hramovi boga mora Neptuna, kapitolijske trijade te božice ljubavi i ljepote Venere. Dieta, palestra, terme, ribnjak te gospodarski dio nalazili su se na sjevernoj strani uvale. Sve su građevine zanimljivim sustavom otvorenih i zatvorenih šetnica, koje su se pružale kilometar duž mora, bile povezane u jedinstvenu cjelinu, idealno usklađenu s krajolikom.
S morske strane ovu je cjelinu pratila obala građena od velikih kamenih blokova koja je danas oko 1 metar ispod razine mora. Pristup luci regulirao je lanac - verige, koji je povezivao suprotne obale, a prema kojem je i uvala dobila ime.
Pored ove mozaicima, freskama, štukaturama i skupocjenim mramorima luksuzno opremljene vile, na Brijunima je postojao još cijeli niz rimskih vila u kojima je prevladavao gospodarski karakter, a među njima se ističe vila na brežuljku Kolci.
Na zapadnoj obali Brijuna, duž zaljeva Verige, smještena je raskošna rimska ladanjska vila. Gradnja vile započela je u 1. stoljeću prije Krista, a najveći sjaj dosegla je u 1. stoljeću poslije Krista. Pojedini dijelovi vile koristili su se do 6. stoljeća.
Sastojala se od više građevina za različite namjene smještenih na pomno odabranim lokacijama u raznim dijelovima zaljeva.
Na južnoj strani uvale bio je smješten luksuzni ljetnikovac rezidencijalno - gospodarskog karaktera s dva peristila. Sastavni dio kompleksa bili su i u dnu uvale smješteni hramovi boga mora Neptuna, kapitolijske trijade te božice ljubavi i ljepote Venere. Dieta, palestra, terme, ribnjak te gospodarski dio nalazili su se na sjevernoj strani uvale. Sve su građevine zanimljivim sustavom otvorenih i zatvorenih šetnica, koje su se pružale kilometar duž mora, bile povezane u jedinstvenu cjelinu, idealno usklađenu s krajolikom.
S morske strane ovu je cjelinu pratila obala građena od velikih kamenih blokova koja je danas oko 1 metar ispod razine mora. Pristup luci regulirao je lanac - verige, koji je povezivao suprotne obale, a prema kojem je i uvala dobila ime.
Pored ove mozaicima, freskama, štukaturama i skupocjenim mramorima luksuzno opremljene vile, na Brijunima je postojao još cijeli niz rimskih vila u kojima je prevladavao gospodarski karakter, a među njima se ističe vila na brežuljku Kolci.
Gradina
Mjesto: Brijuni

Utvrđeno brončanodobno naselje na uzvisini s očuvanim bedemima, ulazom i nekropolom, smješteno je na istoimenom brežuljku, sjeverno od uvale Verige.

Strateški dobro branjen visinski položaj bio je utvrđen s tri pojasa koncentričnih bedema prilagođenih konfiguraciji brežuljka. Središnji plato obuhvaćao je površinu veličine 80 x 90 m, dok je promjer najvećeg bedema iznosio oko 300 m. Bedemi su bili građeni u suhozidu od velikih blokova kamena, dok je prostor između unutrašnjeg i vanjskog lica bio zapunjen sitnim kamenjem.

Veliku važnost imali su ulazi koji su više puta dograđivani te su tako dobili oblik labirinta. Zapadni, tzv. Gnirsov ulaz u početku širok preko tri metra u posljednjoj je fazi sužen na metar širine kako bi se usporio i otežao mogući prodor neprijatelja. Na zidinama bedema pronađeni su brojni obluci, koji su isto tako služili za obranu, bilo za bacanje ili kao streljivo za praćke.

Od malobrojnih nalaza bronce, katrakterističnih za ovo razdoblje valja spomenuti vršak koplja odlomljen u nekom okršaju u blizini Gnirsova ulaza te bodež pronađen kao grobni prilog.

Stanovnici gradine svoje su pokojnike sahranjivali ispod kamene gomile u sanduku od kamenih ploča. Takve grobnice sa skeletnim ukopom u zgrčenom položaju nalazile su se na okolnim brežuljcima CiprovcuAntunovcuRankunu. U razdoblju srednjeg brončanog doba (14.st.pr.K.) kojem pripada i nekropola na Gradini, groblja se smješteju uz bedeme naselja, a pored pojedinačnih ukopa u kamenim škrinjama javljaju se i ograđene obiteljske grobnice.

Brijunski kredni park
Mjesto: Brijuni

Na četiri lokaliteta Velog Brijuna pronađeno je više od 200 otisaka stopala dinosaura, strašnih gmazova koji su Zemljom vladali u razdoblju mezozoika. U okviru ovog širokog razdoblja, brijunske dinosaure možemo smjestiti u razdoblje krede (prije 145 do 65 milijuna godina) te tako možemo reći da na otoku imamo "kredni park". Za sada poznati su nam otisci  na rtu Pogledalo, Ploče, Kamik/Plješivac te Trstike/Debela Glava.

Iako su prvi dinosauri na Brijunima otkriveni već 1925. godine, pomnije su istraženi tek u novije vrijeme. Devedesetih godina minulog stoljeća provedena su paleoihnološka istraživanja kojima je proučen način kretanja fosilnih životinja. Tako je iz otiska stopala, a naročito niza otisaka stopala - staza, iščitan cijeli niz podataka: veličina životinja, da li su bile dvonožne ili četveronožne, da li su trčale ili se polagano šetale, same ili u krdu.

Već pri silasku s broda, na molu brijunske luke dočekuju nas dinosauri! U vapnenačkom kamenom bloku donesenom iz nekog od brijunskih kamenoloma, lijepo se vidi troprsti otisak stopala dinosaura. Kako se čini pripadao je krupnom mesojedu iz skupine Theropoda.

Zelenikovac
Mjesto: Brijuni

Poluotok Zelenikovac nudi pravu riznicu geološko - paleonotloških zanimljivosti iz razdoblja donje krede koje čine zanimljivu poučnu stazu. Osim otisaka stopala dinosaura tu su još slojevi fosiliziranih kućica puža nerinea, više valnih brazda raznih veličina, koštana breča.
Fosilizirane kućice puža nerinea
Visoko tornjaste kućice puževa, visine najčešće od 3 do 4 cm i promjera 10 - 13 mm dijelom su potpuno sačuvane, a dijelom ih vidimo u presjecima. Pripadaju geološkom razdoblju donje krede - albu. Nastale su prije otprilike 100 milijuna godina.
Valne brazde ("ripple marks")
Sedimentološka struktura nastala uslijed djelovanja morskih valova i struja tijekom geološkog razdoblja donje krede  prije otprilike 100 milijuna godina. Takve litificirane pojave sedimenata morskog dna ukazuju na nekadašnje plićake.
Koštana breča
Nastala je uslijed tektonike unutar donjokrednih (albskih) vapnenaca za vrijeme geološkog razdoblja kvartara. To je bilo prije otprilike nekoliko desetaka tisuća godina (gornji pleistocen). Unutar fragmenata breče vidljivi su dijelovi kostiju sisavaca, pa takvu breču nazivamo koštanom brečom.
Poluotok Zelenikovac nudi pravu riznicu geološko - paleonotloških zanimljivosti iz razdoblja donje krede koje čine zanimljivu poučnu stazu. Osim otisaka stopala dinosaura tu su još slojevi fosiliziranih kućica puža nerinea, više valnih brazda raznih veličina, koštana breča.
Fosilizirane kućice puža nerineaVisoko tornjaste kućice puževa, visine najčešće od 3 do 4 cm i promjera 10 - 13 mm dijelom su potpuno sačuvane, a dijelom ih vidimo u presjecima. Pripadaju geološkom razdoblju donje krede - albu. Nastale su prije otprilike 100 milijuna godina.
Valne brazde ("ripple marks")Sedimentološka struktura nastala uslijed djelovanja morskih valova i struja tijekom geološkog razdoblja donje krede  prije otprilike 100 milijuna godina. Takve litificirane pojave sedimenata morskog dna ukazuju na nekadašnje plićake.
Koštana brečaNastala je uslijed tektonike unutar donjokrednih (albskih) vapnenaca za vrijeme geološkog razdoblja kvartara. To je bilo prije otprilike nekoliko desetaka tisuća godina (gornji pleistocen). Unutar fragmenata breče vidljivi su dijelovi kostiju sisavaca, pa takvu breču nazivamo koštanom brečom.
Rt Ploče
Mjesto: Brijuni

Na rtu Ploče na poluotoku Zelenikovac pronađeno je šezdesetak otisaka malih dvonožnih mesojeda koji su bili dugi 3-4 metra. Čini se da su otiske ostavili vrlo agresivni i brzi mesojedi iz skupine Coelurosaria.
Rt Pogledalo
Mjesto: Brijuni

Na rtu Pogledalo na poluotoku Vrbanj/Barban pronađeno je šezdesetak otisaka stopala velikih dvonožnih mesojeda.
Veličina otisaka ukazuje da su pripadali Theropodima, krupnim grabežljivim mesojedima koji su, šetajući duž plićaka nekadašnjeg oceana Tethys, ostavili svoje tragove. Bili su dugi oko 7 metara i najsličniji alosauridima. Ovi otisci nastali su prije 115 milijuna godina.
Na rtu Pogledalo na poluotoku Vrbanj/Barban pronađeno je šezdesetak otisaka stopala velikih dvonožnih mesojeda.
Veličina otisaka ukazuje da su pripadali Theropodima, krupnim grabežljivim mesojedima koji su, šetajući duž plićaka nekadašnjeg oceana Tethys, ostavili svoje tragove. Bili su dugi oko 7 metara i najsličniji alosauridima. Ovi otisci nastali su prije 115 milijuna godina.
Legenda o brionskim ljubavnicima
Mjesto: Brioni

Malo je poznata legenda o brionskim ljubavnicima za koju neki izvori kažu kako su pronađeni dokazi, dok ih drugi negiraju. Ali to je i čar legendi, što ostaju lebdjeti u zraku uvijek korak do stvarnosti.
Nad uvalom Verige nekada je bila sagrađena raskošna vila rimskog patricija Aulus Faesoniusa. Danas su ostale samo ruševine, ali i ruševine kriju zanimljiva otkrića.
Prema legendi, stari patricij Aulus Faesonius se oženio ropkinjom Lidijom. Njegov susjed je ujedno bio i najbolji prijatelj Terentije Bassusa koji je imao sina Gaj Lucanija. Gaj Lucanije je bio nepobjediv u natjecanjima kvadriga (četveropreg s dva kotača) i često se natjecao u Areni u toj smrtonosnoj igri. Poslije jedne od svojih pobjeda Gaj i Lidija su se vraćali brodom na Brione i na putu su otkrili osjećaj jedno prema drugome. To je sve primjetio nadglednik robova Ruf koji je to odmah dojavio svojem gospodaru Aulusu. Stari patricij je odmah postao ljubomoran na mladića i brzo smislio svoju osvetu. U čast Gajeve pobjede organizirao je gozbu i usred slavlja poveo Gaja u podzemne hodnike kako bi mu pokazao svoje blago. Ali nakon što ga je doveo u željenu prostoriju, za njim zatvori vrata, a robovima naradi da zazidaju vrata. Mladiću se zameo trag i više nitko nije čuo za njega. Pričalo se kako su ga odveli razbojnici dok je prelazio na kopno, ali njegovo tijelo nikada nije pronađeno.
Barem je tako bilo sve do 1912. godine kada je Paul Kupelwieser pozvao arheologe da istražuju starine otoka. Vitomir Ujčić piše kako su arheolozi otkopavali podzemne hodnike oko parnog kupališta vile u uvali Verige i naišli na zazidana vrata. Iza zazidanih vrata našli su kostur u čučećem položaju. Kostur je oko podlaktice imao zlatni lančić s pločicom Gaius Lucanius Basus!
Ovo je opovrgnuo viši kustos Arheološkog muzeja Istre (danas u mirovini) prof. Štefan Mlakar, koji je dobar dio radnog vijeka obrađivao brionske arheološke lokalitete:
"Sve je to turističko-propagandna tvorevina dr.Otta Lenza, koji je  1936. napisao "Vodič po Brionima" i ništa više. Poznati arheolog Anton Gnirs, koji je istraživao Brione početkom stoljeća, ne spominje zlatnu pločicu, a nije bilo ni lubanje na zidinama kule!"
Izvor: "Brioni - kulturno-povijesni vodič", Izdavač: SOUR "Vjesnik", 1985.
Slike su preuzete sa stranice: http://swirl.bloger.hr/
Malo je poznata legenda o brionskim ljubavnicima za koju neki izvori kažu kako su pronađeni dokazi, dok ih drugi negiraju. Ali to je i čar legendi, što ostaju lebdjeti u zraku uvijek korak do stvarnosti.
Nad uvalom Verige nekada je bila sagrađena raskošna vila rimskog patricija Aulus Faesoniusa. Danas su ostale samo ruševine, ali i ruševine kriju zanimljiva otkrića.
Prema legendi, stari patricij Aulus Faesonius se oženio ropkinjom Lidijom. Njegov susjed je ujedno bio i najbolji prijatelj Terentije Bassusa koji je imao sina Gaj Lucanija. Gaj Lucanije je bio nepobjediv u natjecanjima kvadriga (četveropreg s dva kotača) i često se natjecao u Areni u toj smrtonosnoj igri. Poslije jedne od svojih pobjeda Gaj i Lidija su se vraćali brodom na Brione i na putu su otkrili osjećaj jedno prema drugome. To je sve primjetio nadglednik robova Ruf koji je to odmah dojavio svojem gospodaru Aulusu. Stari patricij je odmah postao ljubomoran na mladića i brzo smislio svoju osvetu. U čast Gajeve pobjede organizirao je gozbu i usred slavlja poveo Gaja u podzemne hodnike kako bi mu pokazao svoje blago. Ali nakon što ga je doveo u željenu prostoriju, za njim zatvori vrata, a robovima naradi da zazidaju vrata. Mladiću se zameo trag i više nitko nije čuo za njega. Pričalo se kako su ga odveli razbojnici dok je prelazio na kopno, ali njegovo tijelo nikada nije pronađeno.
Barem je tako bilo sve do 1912. godine kada je Paul Kupelwieser pozvao arheologe da istražuju starine otoka. Vitomir Ujčić piše kako su arheolozi otkopavali podzemne hodnike oko parnog kupališta vile u uvali Verige i naišli na zazidana vrata. Iza zazidanih vrata našli su kostur u čučećem položaju. Kostur je oko podlaktice imao zlatni lančić s pločicom Gaius Lucanius Basus!
Ovo je opovrgnuo viši kustos Arheološkog muzeja Istre (danas u mirovini) prof. Štefan Mlakar, koji je dobar dio radnog vijeka obrađivao brionske arheološke lokalitete: "Sve je to turističko-propagandna tvorevina dr.Otta Lenza, koji je  1936. napisao "Vodič po Brionima" i ništa više. Poznati arheolog Anton Gnirs, koji je istraživao Brione početkom stoljeća, ne spominje zlatnu pločicu, a nije bilo ni lubanje na zidinama kule!"
www.fantasy.hr
Izvor: "Brioni - kulturno-povijesni vodič", Izdavač: SOUR "Vjesnik", 1985.
Slike su preuzete sa stranice: http://swirl.bloger.hr/
Izdvajamo
TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama...
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
Priča o Zmajevom Oku  Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero is...
Baron Gautsch, potonuli putnički parobrod Austrijskoga Lloyda. Izgrađen je 1908. u brodogradilištu Gourlay Brothers...
Dva oka - Dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta rijeke Vrljike...slika www.modrojezero.org
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Romi Lovari i Romska kućaZnate li otkuda dolazi kolokvijalan izraz lova? Koristimo ga vjerojatno svakodnevno, ali se mnogi odnas nisu vjerojatno nikada zapitali otkuda taj izraz. Riječ lova, zapravo...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Kotle - nalaze se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica. Mjesto je skroz napušteno...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr