Podno brda Kozjak između Solina i Trogira smjestila sa Kaštelanska rivijera koju čini ukupno sedam Kaštela (utvrda): Kaštel Sućurac, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Lukšić, Kaštel Stari, Kaštel Novi i Kaštel Štafilić. Glavna prometnica koja ih sve povezuje je stara kaštelanska cesta, danas Cesta dr. Franje Tuđmana, velikim dijelom izgrađena još u doba generala Marmonta. Povijest Kaštela seže daleko u prošlost pa tako možemo naći i ostatke pračovjeka, neke ostatke iz dijelova ilirskog razdoblja, ali i ruševine vila iz antičkog razdoblja. Tijekom 15. i 16. stoljeća trogirski i splitski vlastelini zajedno s Crkvom su gradili kaštele kako bi zaštitili posjede i stanovništvo od napada Turaka. Zidine utvrda okrenute prema moru građene su renesansnim stilom.
Muzej grada Kaštela
Mjesto: Kaštela
Ključne riječi zbirke, konzervacija, radionice
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split
Vrsta Muzej

SMJEŠTAJ MUZEJA - KAŠTEL VITTURI
ODJELI
Arheološki odjel
/ prapovijesna zbirka, antička zbirka, srednjovjekovna zbirka
Kulturno povijesni odjel
/ etnografska zbirka, zbirka dokumentarne građe, zbirka tekstila, zbirka oružja i opreme, zbirka umjetnina i obrta, zbirka devocionalija, zbirka kopija predmeta, zbirka varia /
Odjel moderne i suvremene umjetnosti
zbirka Marin Studin, zbirka moderne umjetnosti, zbirka skulpture, zbirka slikarstva, zbirka instalacija i novih medija, pohrana – zbirka “maestral /
Pedagoški odjel
/ zbirka didaktičkih predmeta
Restauratorsko - konzervatorski odjel
RADNO VRIJEME
Ljeti: (15.6. do 15.9.) od ponedjeljka do petka 9-13 i 18-21 ; subota 18-21;
nedjeljom i  praznicima zatvoreno
Zimi: od ponedjeljka do petka 9-13, utorak i petak 17-20, praznicima zatvoreno
Cijene ulaznica: za učenike i studente 5,00 kn
Redovna ulaznica: 10,00 kn
Obiteljska ulaznica: 20,00 kn
Ulaznice ne plaćaju: predškolska djeca do 7 godine života; hrvatski branitelji; invalidi i
umirovljenici
- prigodne radionice po dogovoru
- muzejske radionice možemo kreirati zajedno s vama uz prethodnu najavu muzejskom    pedagogu (najave posjeta, radionica i vodstva radnim danom od 10 do 14 sati)
Grupni posjeti: cijena stručnog vodstva 100,00 kn, stručno vodstvo Mujina pećina - 200,00 kn  (najava na telefon 021/260-246)
Ulaz besplatan: Međunarodni dan muzeja (18. svibnja)
Noć muzeja (krajem siječnja)
Dan Grada Kaštela (4. ožujka)
SMJEŠTAJ MUZEJA - KAŠTEL VITTURI

ODJELI
  • Arheološki odjel/ prapovijesna zbirka, antička zbirka, srednjovjekovna zbirka
  • Kulturno povijesni odjel/ etnografska zbirka, zbirka dokumentarne građe, zbirka tekstila, zbirka oružja i opreme, zbirka umjetnina i obrta, zbirka devocionalija, zbirka kopija predmeta, zbirka varia
  • Odjel moderne i suvremene umjetnostizbirka Marin Studin, zbirka moderne umjetnosti, zbirka skulpture, zbirka slikarstva, zbirka instalacija i novih medija, pohrana – zbirka “maestral
  • Pedagoški odjel - zbirka didaktičkih predmeta
  • Restauratorsko - konzervatorski odjel

RADNO VRIJEME
  • Ljeti: (15.6. do 15.9.) od ponedjeljka do petka 9-13 i 18-21 ; subota 18-21; nedjeljom i  praznicima zatvoreno
  • Zimi: od ponedjeljka do petka 9-13, utorak i petak 17-20, praznicima zatvoreno
  • Cijene ulaznica: za učenike i studente 5,00 kn Redovna ulaznica: 10,00 kn Obiteljska ulaznica: 20,00 kn Ulaznice ne plaćaju: predškolska djeca do 7 godine života; hrvatski branitelji; invalidi i      umirovljenici
- prigodne radionice po dogovoru
- muzejske radionice možemo kreirati zajedno s vama uz prethodnu najavu muzejskom    pedagogu (najave posjeta, radionica i vodstva radnim danom od 10 do 14 sati)
  • Grupni posjeti: cijena stručnog vodstva 100,00 kn, stručno vodstvo Mujina pećina - 200,00 kn  (najava na telefon 021/260-246)
  • Ulaz besplatan: Međunarodni dan muzeja (18. svibnja), Noć muzeja (krajem siječnja), Dan Grada Kaštela (4. ožujka)
Legenda o Miljenku i Dobrili
Mjesto: Kaštel Lukšić
Ključne riječi ljubavnici
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split
Vrsta Legenda

Utvrdu (kaštel) s dvorištem, danas poznatu kao kaštel Rotondo, dao je 1508.g. izgraditi trogirski vlastelin Stjepan Štafileo, na morskoj hridi.
Stambeni dio kaštela nalazio se na južnoj strani gdje se nalaze i vrata za napuštanje kaštela brodovima. Zanimljivo je da je prezime i obiteljski grb uzeo grozd - grčki staphile. Oko naselja stvoreno je naselje pravokutnog tlocrta, okruženo jarkom. Iz sela su preko pokretnog mosta vodila Sela vrata. Prostor je nazvan Brce. Tako se samo u Kaštel Štafiliću i Kaštel Novom Brca nalaze na periferiji sela, dok se kod ostalih nalaze uz sam kaštel. Uz obrambene zidine sagrađen je kaštel obitelji Ferra, danas u vlasništvu obitelji Pera.
Na zapadnom dijelu Kaštel Štafilića nalazi se kula Nehaj koju su 1548.g. počeli graditi Ljudevit i Ivan Lodi. Kula je sagrađena do gornjih pragova prozora prvog kata. Radovi su prestali nakon smrti braće Lodi, a kako nisu imali muških potomaka, kćeri i zetovi su odustali od gradnje. Kula Nehaj, iako nedovršena, plijeni poglede likovnjaka, pjesnika i turista. Ponekad za vrijeme plime izgleda kao da plovi morem.
Prva crkva u Štafiliću sagrađena je 1566.g. na kojoj su do današnjeg, baroknog izgleda izvršene brojne preinake. U njoj se nalazi čudotvorna ikona iz 16.st., tradicionalni kaštelanski zlatni nakit, te kipovi sv. Blaža i sv. Lucije, radovi Marina Studina.
Crkva sv. Juraja od Žestinja je starohrvatska crkva iz 12. st. na kojoj se posebno ističe lijepi nadvratnik ukrašen stiliziranim lišćem i križem.
Oko nje se nalazi staro groblje s očuvanim stećcima od kojih jedan ima ugraviran polumjesec. Na ovom području se nekada nalazilo srednjovjekovno selo Žestinj – Miran koje se prostiralo duž obronka planine Trečanice.
Na vrhu Velikog Bijaća (208 m) sagrađena je crkvica sv. Nofra. Na pročelju se nalazi natpis o obnovi crkve koji potječe iz 1475.g. što dokazuje da potječe iz ranog doba. Crkvu karakterizira lijepi gotički svod.
Ispod brda se nalaze Bijaći, značajno povijesno naselje iz perioda od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Na antičkim ostacima sagrađena je ranokršćanska bazilika a u 9. st. crkva sv. Marte. Od ranog srednjeg vijeka, 9.st. pa sve do kraja XI. stoljeća Bijaći su bili jedno od glavnih središta Hrvatske države. Tu je otkrivena i jedna od najstarijih starohrvatskih crkvi – crkva sv. Marte. To je predromanička trobrodna građevina s uglatom apsidom i temeljima zvonika na pročelju. Oko nje se nalaze i ostaci drugih građevina te kasnoantičko i starohrvatsko groblje.
Na toj su lokaciji provođena arheološka istraživanja tijekom kojih je pronađen kameni namještaj starohrvatskog graditeljstva, ukrašen pleternom plastikom. Pronalasci su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (veliki ciborij) te u Muzeju Grada Kaštela.
Današnju crkvicu dao je 1908.g. sagraditi don. Frane Bulić, pored ruševina crkvice sv. Marte.
Bogati nalazi dokazuju da su tu stolovali hrvatski narodni vladari a u prijepisu Trpimirove darovnice koja je napisana i pročitana 4. 3. 852.g. stoji: "Ja knez Hrvata " i " Učinjeno u mjestu koje se zove Bijaći" čime se potkrepljuje gore navedena tvrdnja.
Makadamskim putom između Trećanice i Opora u smjeru Prosike stiže se do lovačkog doma Tikvenjak, smještenog u lovištu o kojem se brine Lovačko društvo Donja Kaštela.
Na zapadnoj granici kaštelanskog prostora nalazi se Mujina špilja u kojoj se već dugi niz godina provode arheološka istraživanja. Pronađeno je mnogo kamenog oruđa, obrađenih životinjskih kosti i ognjišta. Dokazano je da su nalazi stari oko 45 000 godina što kazuje da je na tim prostorima obitavao i lovio pračovjek - neandertalac i to u vremenima kada je kopno sezalo sve do otoka Visa.
U drugoj polovici 17. stoljeća, u Kaštel Lukšiću živjele su dvije plemićke obitelji - obitelj Vitturi sa kćerkom Dobrilom i plemić Adalberto Rušinić sa sinom Miljenkom. Lijepi mladić i nježna djevojka žarko su se zaljubili, a obiteljska svađa njihovih očeva zbog feudalnih prava nad seoskim težacima prisilila ih je da se sastaju i vole potajno. U tome im je pomagala sluškinja Antica. Međutim, roditelji su nekako saznali za njihovu vezu te su, kako bi ih razdvojili, Dobrilu stavili pod strogi nadzor majke, kontese Marije dok je Miljenko, prema savjetu odvjetnika Dorotea, poslan u Veneciju, u duždevu službu.
Malo je nedostajalo da Dobrilin otac, konte Radoslav, iz inata ugovori vjenčanje svoje kćeri sa znatno starijim trogirskim plemićem Družimirom. U prirodnost i ispravnost takve bračne veze ozbiljno je posumnjala Dobrilina tetka, kontesa Demetrija. Miljenku, koji je u to vrijeme bio u Veneciji, poruku o mogućem vjenčanju je dostavio jedan lukšićki vojnik. Uspio je stići u Kaštel Lukšić na sam dan vjenčanja i spriječiti ga u najsvečanijem trenutku bračne prisege, pred zaprepaštenim župnikom don Mavrom i mnoštvom zaprepaštenih svatova koji su se u tom trenutku nalazili u mjesnoj crkvi. Osvetoljubivi Dobrilin otac, konte Radoslav, odlučio je za kaznu svoju kćerku zatvoriti u koludrički samostan Sv. Nikole u Trogiru, međutim Miljenko je to pokušao spriječiti dočekavši lađu na trogirskoj obali gdje je mačem izazvao nered.
Sudske su ga vlasti zbog toga, uz pristanak njegova oca, kneza Adalberta, prognale u franjevački samostan na otočiću Visovcu, smještenom na rijeci Krki blizu Šibenika. Miljenko je tu upoznao seljanku Božicu koja je nekada bila Dobrilina dojilja. Po njoj je poslao poruku svojoj dragani da pobjegne iz trogirskog samostana u kojem se tada nalazila. Nakon što je uspješno prevarila starješinicu samostana, opaticu Gertrudu, pobjegla je, ali je Miljenko nije dočekao na dogovorenom mjestu, blizu Trogira.
Dobrila je potpuno sama lutala u olujnoj noći sve dok je ujutro nisu uhvatili hajduci. U ogromnom strahu, nezaštićena djeva je, nakon obećanja da će je odvesti Miljenku u Visovački samostan, prihvatila ponudu opasnih drumskih skitnica da pođe s njima. U međuvremenu se Miljenko prerušio u fratra kako bi spriječio da ga hajduci ubiju. Naime, Dobrilin je otac, knez Radoslav, naručio od hajduka njegovo ubojstvo i to uz nagradu. Razočarana Dobrila je pomislila kako se on zaista zaredio te je izgubila svaku nadu da se eventualno tajno vjenčaju na Visovcu.
Kada je saznao za bijeg svoje kćeri, knez Radoslav se, ohol i tiranski nastrojen, odlučio poslužiti lukavstvom kako bi spriječio obiteljsku sramotu. Saznavši za kćerkin bijeg i povrijeđen u svojoj oholosti oca tiranina, konte Radoslav se poslužio lukastvom da spriječi sramotu obitelji. Pružio je ruku pomirenja uvijek dobroćudnom Miljenkovom ocu, knezu Adalbertu nakon čega su zajedno poslali na Visovac tri izaslanika čiji je zadatak bio da nepokorene ljubavnike, Miljenka i Dobrilu, nagovore na povratak i svečano vjenčanje u Kaštel Lukšiću.
Kaštelanski ljubavnici su prihvatili roditeljsku ponudu. Međutim, Dobrilin otac, knez Radoslav se nikako nije mogao pomiriti sa činjenicom da je Miljenko ipak pobijedio i da će odvesti njegovu Dobrilu, kao svoju suprugu, u njihov novi dom, dvorac plemićke obitelji Rušinić. Obuzet nesavladivom mržnjom i osvetom, večer nakon vjenčanja dvoje mladih u ljeto 1690. godine, knez Radoslav je na mostu ispred svog dvorca u Kaštel Lukšiću ubio svog zeta iz kubure.
Nekoliko mjeseci nakon nemilog događaja, Dobrila je od silne tuge izgubila razum, razboljela se i umrla. Njezina posljednja želja je bila da je pokopaju kraj Miljenka u crkvici Sv. Ivana na Rušincu koja potječe iz 16. st.. U toj se crkvici danas nalazi nadgrobna ploča na kojoj piše. "Pokoj ljubovnikom". U Kaštel Lukšiću se osim njihova groba nalazi i izvorni Dobrilin dvorac Vitturi iz XV. – XVI. st., Miljenkov kaštel Rušinić iz XV.st te stara crkva iz 1530.god. u kojoj su vjenčani. Prema ovoj legendi napisani su roman, drama i opera.

U drugoj polovici 17. stoljeća, u Kaštel Lukšiću živjele su dvije plemićke obitelji - obitelj Vitturi sa kćerkom Dobrilom i plemić Adalberto Rušinić sa sinom Miljenkom. Lijepi mladić i nježna djevojka žarko su se zaljubili, a obiteljska svađa njihovih očeva zbog feudalnih prava nad seoskim težacima prisilila ih je da se sastaju i vole potajno. U tome im je pomagala sluškinja Antica. Međutim, roditelji su nekako saznali za njihovu vezu te su, kako bi ih razdvojili, Dobrilu stavili pod strogi nadzor majke, kontese Marije dok je Miljenko, prema savjetu odvjetnika Dorotea, poslan u Veneciju, u duždevu službu.

Malo je nedostajalo da Dobrilin otac, konte Radoslav, iz inata ugovori vjenčanje svoje kćeri sa znatno starijim trogirskim plemićem Družimirom. U prirodnost i ispravnost takve bračne veze ozbiljno je posumnjala Dobrilina tetka, kontesa Demetrija. Miljenku, koji je u to vrijeme bio u Veneciji, poruku o mogućem vjenčanju je dostavio jedan lukšićki vojnik. Uspio je stići u Kaštel Lukšić na sam dan vjenčanja i spriječiti ga u najsvečanijem trenutku bračne prisege, pred zaprepaštenim župnikom don Mavrom i mnoštvom zaprepaštenih svatova koji su se u tom trenutku nalazili u mjesnoj crkvi. Osvetoljubivi Dobrilin otac, konte Radoslav, odlučio je za kaznu svoju kćerku zatvoriti u koludrički samostan Sv. Nikole u Trogiru, međutim Miljenko je to pokušao spriječiti dočekavši lađu na trogirskoj obali gdje je mačem izazvao nered.
Sudske su ga vlasti zbog toga, uz pristanak njegova oca, kneza Adalberta, prognale u franjevački samostan na otočiću Visovcu, smještenom na rijeci Krki blizu Šibenika. Miljenko je tu upoznao seljanku Božicu koja je nekada bila Dobrilina dojilja. Po njoj je poslao poruku svojoj dragani da pobjegne iz trogirskog samostana u kojem se tada nalazila. Nakon što je uspješno prevarila starješinicu samostana, opaticu Gertrudu, pobjegla je, ali je Miljenko nije dočekao na dogovorenom mjestu, blizu Trogira.
Dobrila je potpuno sama lutala u olujnoj noći sve dok je ujutro nisu uhvatili hajduci. U ogromnom strahu, nezaštićena djeva je, nakon obećanja da će je odvesti Miljenku u Visovački samostan, prihvatila ponudu opasnih drumskih skitnica da pođe s njima. U međuvremenu se Miljenko prerušio u fratra kako bi spriječio da ga hajduci ubiju. Naime, Dobrilin je otac, knez Radoslav, naručio od hajduka njegovo ubojstvo i to uz nagradu. Razočarana Dobrila je pomislila kako se on zaista zaredio te je izgubila svaku nadu da se eventualno tajno vjenčaju na Visovcu.

Kada je saznao za bijeg svoje kćeri, knez Radoslav se, ohol i tiranski nastrojen, odlučio poslužiti lukavstvom kako bi spriječio obiteljsku sramotu. Saznavši za kćerkin bijeg i povrijeđen u svojoj oholosti oca tiranina, konte Radoslav se poslužio lukastvom da spriječi sramotu obitelji. Pružio je ruku pomirenja uvijek dobroćudnom Miljenkovom ocu, knezu Adalbertu nakon čega su zajedno poslali na Visovac tri izaslanika čiji je zadatak bio da nepokorene ljubavnike, Miljenka i Dobrilu, nagovore na povratak i svečano vjenčanje u Kaštel Lukšiću.

Kaštelanski ljubavnici su prihvatili roditeljsku ponudu. Međutim, Dobrilin otac, knez Radoslav se nikako nije mogao pomiriti sa činjenicom da je Miljenko ipak pobijedio i da će odvesti njegovu Dobrilu, kao svoju suprugu, u njihov novi dom, dvorac plemićke obitelji Rušinić. Obuzet nesavladivom mržnjom i osvetom, večer nakon vjenčanja dvoje mladih u ljeto 1690. godine, knez Radoslav je na mostu ispred svog dvorca u Kaštel Lukšiću ubio svog zeta iz kubure.
Nekoliko mjeseci nakon nemilog događaja, Dobrila je od silne tuge izgubila razum, razboljela se i umrla. Njezina posljednja želja je bila da je pokopaju kraj Miljenka u crkvici Sv. Ivana na Rušincu koja potječe iz 16. st.. U toj se crkvici danas nalazi nadgrobna ploča na kojoj piše. "Pokoj ljubovnikom". U Kaštel Lukšiću se osim njihova groba nalazi i izvorni Dobrilin dvorac Vitturi iz XV. – XVI. st., Miljenkov kaštel Rušinić iz XV.st te stara crkva iz 1530.god. u kojoj su vjenčani. Prema ovoj legendi napisani su roman, drama i opera.
Kaštel Štafilić
Mjesto: Kaštel Štafilić
Ključne riječi kaštelanski zlatni nakit, stećci, starohrvatsko groblje, hrvatski narodni vladari

Utvrdu (kaštel) s dvorištem, danas poznatu kao kaštel Rotondo, dao je 1508.g. izgraditi trogirski vlastelin Stjepan Štafileo, na morskoj hridi.
Stambeni dio kaštela nalazio se na južnoj strani gdje se nalaze i vrata za napuštanje kaštela brodovima. Zanimljivo je da je prezime i obiteljski grb uzeo grozd - grčki staphile. Oko naselja stvoreno je naselje pravokutnog tlocrta, okruženo jarkom. Iz sela su preko pokretnog mosta vodila Sela vrata. Prostor je nazvan Brce. Tako se samo u Kaštel Štafiliću i Kaštel Novom Brca nalaze na periferiji sela, dok se kod ostalih nalaze uz sam kaštel. Uz obrambene zidine sagrađen je kaštel obitelji Ferra, danas u vlasništvu obitelji Pera.
Na zapadnom dijelu Kaštel Štafilića nalazi se kula Nehaj koju su 1548.g. počeli graditi Ljudevit i Ivan Lodi. Kula je sagrađena do gornjih pragova prozora prvog kata. Radovi su prestali nakon smrti braće Lodi, a kako nisu imali muških potomaka, kćeri i zetovi su odustali od gradnje. Kula Nehaj, iako nedovršena, plijeni poglede likovnjaka, pjesnika i turista. Ponekad za vrijeme plime izgleda kao da plovi morem.
Prva crkva u Štafiliću sagrađena je 1566.g. na kojoj su do današnjeg, baroknog izgleda izvršene brojne preinake. U njoj se nalazi čudotvorna ikona iz 16.st., tradicionalni kaštelanski zlatni nakit, te kipovi sv. Blaža i sv. Lucije, radovi Marina Studina.
Crkva sv. Juraja od Žestinja je starohrvatska crkva iz 12. st. na kojoj se posebno ističe lijepi nadvratnik ukrašen stiliziranim lišćem i križem.
Oko nje se nalazi staro groblje s očuvanim stećcima od kojih jedan ima ugraviran polumjesec. Na ovom području se nekada nalazilo srednjovjekovno selo Žestinj – Miran koje se prostiralo duž obronka planine Trečanice.
Na vrhu Velikog Bijaća (208 m) sagrađena je crkvica sv. Nofra. Na pročelju se nalazi natpis o obnovi crkve koji potječe iz 1475.g. što dokazuje da potječe iz ranog doba. Crkvu karakterizira lijepi gotički svod.
Ispod brda se nalaze Bijaći, značajno povijesno naselje iz perioda od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Na antičkim ostacima sagrađena je ranokršćanska bazilika a u 9. st. crkva sv. Marte. Od ranog srednjeg vijeka, 9.st. pa sve do kraja XI. stoljeća Bijaći su bili jedno od glavnih središta Hrvatske države. Tu je otkrivena i jedna od najstarijih starohrvatskih crkvi – crkva sv. Marte. To je predromanička trobrodna građevina s uglatom apsidom i temeljima zvonika na pročelju. Oko nje se nalaze i ostaci drugih građevina te kasnoantičko i starohrvatsko groblje.
Na toj su lokaciji provođena arheološka istraživanja tijekom kojih je pronađen kameni namještaj starohrvatskog graditeljstva, ukrašen pleternom plastikom. Pronalasci su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (veliki ciborij) te u Muzeju Grada Kaštela.
Današnju crkvicu dao je 1908.g. sagraditi don. Frane Bulić, pored ruševina crkvice sv. Marte.
Bogati nalazi dokazuju da su tu stolovali hrvatski narodni vladari a u prijepisu Trpimirove darovnice koja je napisana i pročitana 4. 3. 852.g. stoji: "Ja knez Hrvata " i " Učinjeno u mjestu koje se zove Bijaći" čime se potkrepljuje gore navedena tvrdnja.
Makadamskim putom između Trećanice i Opora u smjeru Prosike stiže se do lovačkog doma Tikvenjak, smještenog u lovištu o kojem se brine Lovačko društvo Donja Kaštela.
Na zapadnoj granici kaštelanskog prostora nalazi se Mujina špilja u kojoj se već dugi niz godina provode arheološka istraživanja. Pronađeno je mnogo kamenog oruđa, obrađenih životinjskih kosti i ognjišta. Dokazano je da su nalazi stari oko 45 000 godina što kazuje da je na tim prostorima obitavao i lovio pračovjek - neandertalac i to u vremenima kada je kopno sezalo sve do otoka Visa.
U Kaštel Štafiliću raste iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina. Pretpostavlja se da potječe iz Južne Italije ili Grčke. Zovu je Stara maslina (Olea Europea) odnosno Mastrinka, kako je zovu mještani.
Godišnji urod ove masline prerađuje se u ulje koje se u replikama staklenih grčkih lakrimarija koristi kao autohtoni kaštelanski suvenir. Spomenikom prirode je proglašena 1990.g.
Utvrdu (kaštel) s dvorištem, danas poznatu kao kaštel Rotondo, dao je 1508.g. izgraditi trogirski vlastelin Stjepan Štafileo, na morskoj hridi.
Stambeni dio kaštela nalazio se na južnoj strani gdje se nalaze i vrata za napuštanje kaštela brodovima. Zanimljivo je da je prezime i obiteljski grb uzeo grozd - grčki staphile. Oko naselja stvoreno je naselje pravokutnog tlocrta, okruženo jarkom. Iz sela su preko pokretnog mosta vodila Sela vrata. Prostor je nazvan Brce. Tako se samo u Kaštel Štafiliću i Kaštel Novom Brca nalaze na periferiji sela, dok se kod ostalih nalaze uz sam kaštel. Uz obrambene zidine sagrađen je kaštel obitelji Ferra, danas u vlasništvu obitelji Pera.
Na zapadnom dijelu Kaštel Štafilića nalazi se kula Nehaj koju su 1548.g. počeli graditi Ljudevit i Ivan Lodi. Kula je sagrađena do gornjih pragova prozora prvog kata. Radovi su prestali nakon smrti braće Lodi, a kako nisu imali muških potomaka, kćeri i zetovi su odustali od gradnje. Kula Nehaj, iako nedovršena, plijeni poglede likovnjaka, pjesnika i turista. Ponekad za vrijeme plime izgleda kao da plovi morem.
Prva crkva u Štafiliću sagrađena je 1566.g. na kojoj su do današnjeg, baroknog izgleda izvršene brojne preinake. U njoj se nalazi čudotvorna ikona iz 16.st., tradicionalni kaštelanski zlatni nakit, te kipovi sv. Blaža i sv. Lucije, radovi Marina Studina.

Crkva sv. Juraja od Žestinja je starohrvatska crkva iz 12. st. na kojoj se posebno ističe lijepi nadvratnik ukrašen stiliziranim lišćem i križem.Oko nje se nalazi staro groblje s očuvanim stećcima od kojih jedan ima ugraviran polumjesec. Na ovom području se nekada nalazilo srednjovjekovno selo Žestinj – Miran koje se prostiralo duž obronka planine Trečanice.
Na vrhu Velikog Bijaća (208 m) sagrađena je crkvica sv. Nofra. Na pročelju se nalazi natpis o obnovi crkve koji potječe iz 1475.g. što dokazuje da potječe iz ranog doba. Crkvu karakterizira lijepi gotički svod.
Ispod brda se nalaze Bijaći, značajno povijesno naselje iz perioda od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Na antičkim ostacima sagrađena je ranokršćanska bazilika a u 9. st. crkva sv. Marte. Od ranog srednjeg vijeka, 9.st. pa sve do kraja XI. stoljeća Bijaći su bili jedno od glavnih središta Hrvatske države. Tu je otkrivena i jedna od najstarijih starohrvatskih crkvi – crkva sv. Marte. To je predromanička trobrodna građevina s uglatom apsidom i temeljima zvonika na pročelju. Oko nje se nalaze i ostaci drugih građevina te kasnoantičko i starohrvatsko groblje. Na toj su lokaciji provođena arheološka istraživanja tijekom kojih je pronađen kameni namještaj starohrvatskog graditeljstva, ukrašen pleternom plastikom. Pronalasci su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (veliki ciborij) te u Muzeju Grada Kaštela.
Današnju crkvicu dao je 1908.g. sagraditi don. Frane Bulić, pored ruševina crkvice sv. Marte.
Bogati nalazi dokazuju da su tu stolovali hrvatski narodni vladari a u prijepisu Trpimirove darovnice koja je napisana i pročitana 4. 3. 852.g. stoji: "Ja knez Hrvata " i " Učinjeno u mjestu koje se zove Bijaći" čime se potkrepljuje gore navedena tvrdnja.

Makadamskim putom između Trećanice i Opora u smjeru Prosike stiže se do lovačkog doma Tikvenjak, smještenog u lovištu o kojem se brine Lovačko društvo Donja Kaštela.
Na zapadnoj granici kaštelanskog prostora nalazi se Mujina špilja u kojoj se već dugi niz godina provode arheološka istraživanja. Pronađeno je mnogo kamenog oruđa, obrađenih životinjskih kosti i ognjišta. Dokazano je da su nalazi stari oko 45 000 godina što kazuje da je na tim prostorima obitavao i lovio pračovjek - neandertalac i to u vremenima kada je kopno sezalo sve do otoka Visa.
U Kaštel Štafiliću raste iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina. Pretpostavlja se da potječe iz Južne Italije ili Grčke. Zovu je Stara maslina (Olea Europea) odnosno Mastrinka, kako je zovu mještani.Godišnji urod ove masline prerađuje se u ulje koje se u replikama staklenih grčkih lakrimarija koristi kao autohtoni kaštelanski suvenir. Spomenikom prirode je proglašena 1990.g.
Kaštel Novi
Mjesto: Kaštel Novi
Ključne riječi riznica srebra i crkvenog ruha, Marin Studin, kaštelanski crljenak, Biblijski vrt
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split

Trogirski vlastelin Pavao Antun Ćipiko dao je 1512. g. sagraditi svoj kaštel u obliku četverokutne kule oko kojeg se kasnije razvilo naselje, obrambenim zidom okruženo sa istočne, sjeverne i zapadne strane, a s južne strane morem. Sa sjeverne strane, na ulazu u selo, na mjestu gdje se nalazio pokretni most, nastalo je Brce na kojem je 1775.g. sagrađena bratska kuća sa satom.
Župna crkva sv. Petra od Klobučca sagrađena je na temeljima crkve iz 13. stoljeća. U njoj se nalazi vrlo bogata riznica srebra i crkvenog ruha.
U Kaštel Novom je rođen i akademski kipar Marin Studin (1895 - 1960). Bio je učenik Ivana Meštrovića, a kip sv. Roka kojeg je izradio krasi crkvicu sv. Roka iz 16. stoljeća. Autor je i spomenika "Vjesnik slobode" (konjanik) koji dijeli Kaštel Stari od Kaštel Novog dok su ostala njegova djela pohranjena u galeriji Studin i trenutno su nedostupna za javnost.
U polju iznad Kaštel Novog od pamtivjeka se uzgaja vinova loza a početkom 19.st. vinograde je napala i pokosila filoksera. Nakon toga su obnovljeni, a posađene su i nove vrste vinove loze. Starih sorti kao što je npr. kaštelanski crljenak, u svijetu, a posebno u Kaliforniji poznatiji kao Zinfandel, ostalo je vrlo malo. Domovina te američke loze je Kaštel Novi gdje nekoliko trsova još uvijek raste u vinogradu gospodina Radunića. Posađeno je i nekoliko novih vinograda te loze, a loza kaštelanskog Crljenka pronašla je svoje mjesto i u Biblijskom vrtu.
Didići iz sela Špiljana su 1189.g sagradili i osnovali kao beneficij crkvu Gospe od Špiljana ili Stomorije u Kaštelanskom polju i na taj način stekli pravo izbora župnika koji se izdržavao od prihoda beneficija. U zid crkvene apside ugrađen je fragment starokršćanskog reljefa koji prikazuje dva dupina i križ.
Crkva je okružena stoljetnim stablima, u njezinom dvorištu se nalazi izvor vode što je pružilo idealne uvjete za pokretanje Biblijskog vrta koji je utemeljen u čast prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku. U njemu već rastu neke, a tijekom vremena će biti posađene sve biljke koje se spominju u Bibliji. Biblijski vrt je uređen na temelju idejnog rješenja Dobrile Kraljić i arhitekta Ede Šegvića.
Trogirski vlastelin Pavao Antun Ćipiko dao je 1512. g. sagraditi svoj kaštel u obliku četverokutne kule oko kojeg se kasnije razvilo naselje, obrambenim zidom okruženo sa istočne, sjeverne i zapadne strane, a s južne strane morem. Sa sjeverne strane, na ulazu u selo, na mjestu gdje se nalazio pokretni most, nastalo je Brce na kojem je 1775.g. sagrađena bratska kuća sa satom.

Župna crkva sv. Petra od Klobučca sagrađena je na temeljima crkve iz 13. stoljeća. U njoj se nalazi vrlo bogata riznica srebra i crkvenog ruha.

U Kaštel Novom je rođen i akademski kipar Marin Studin (1895 - 1960). Bio je učenik Ivana Meštrovića, a kip sv. Roka kojeg je izradio krasi crkvicu sv. Roka iz 16. stoljeća. Autor je i spomenika "Vjesnik slobode" (konjanik) koji dijeli Kaštel Stari od Kaštel Novog dok su ostala njegova djela pohranjena u galeriji Studin i trenutno su nedostupna za javnost.
U polju iznad Kaštel Novog od pamtivjeka se uzgaja vinova loza a početkom 19.st. vinograde je napala i pokosila filoksera. Nakon toga su obnovljeni, a posađene su i nove vrste vinove loze. Starih sorti kao što je npr. kaštelanski crljenak, u svijetu, a posebno u Kaliforniji poznatiji kao Zinfandel, ostalo je vrlo malo. Domovina te američke loze je Kaštel Novi gdje nekoliko trsova još uvijek raste u vinogradu gospodina Radunića. Posađeno je i nekoliko novih vinograda te loze, a loza kaštelanskog Crljenka pronašla je svoje mjesto i u Biblijskom vrtu.
Didići iz sela Špiljana su 1189.g sagradili i osnovali kao beneficij crkvu Gospe od Špiljana ili Stomorije u Kaštelanskom polju i na taj način stekli pravo izbora župnika koji se izdržavao od prihoda beneficija. U zid crkvene apside ugrađen je fragment starokršćanskog reljefa koji prikazuje dva dupina i križ.Crkva je okružena stoljetnim stablima, u njezinom dvorištu se nalazi izvor vode što je pružilo idealne uvjete za pokretanje Biblijskog vrta koji je utemeljen u čast prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku. U njemu već rastu neke, a tijekom vremena će biti posađene sve biljke koje se spominju u Bibliji. Biblijski vrt je uređen na temelju idejnog rješenja Dobrile Kraljić i arhitekta Ede Šegvića.
Kaštel Stari
Mjesto: Kaštel Stari
Ključne riječi čudotvorna ikona, starohrvatska crkva, starohrvatski nakit i predmeti
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split

Koriolan Cipico, trogirski vlastelin pisac, humanist i vojskovođa u ratu na Lepantu je 1476.g. u Kaštel Starom, na morskoj hridi dao izgraditi svoj kaštel. Kaštel je bio spoj tvrđave i palače, odvojen od kopna opkopom, a sa kopnom spojen pokretnim mostom (brvnom). Otuda potječe i naziv za prostor pred kaštelima - Brce (brvce). Nakon požara je 1493. obnovljen u renesansnom stilu s dvorištem s arkadama i južnim balkonom kojeg krasi obiteljski grb. Oko dvorca su svoje kuće izgradili stanovnici kozjačkog sela Radun. Oko sela su 1507.g. izgradili utvrdu a do danas su sačuvani perimetri sela s ulicama koje se sijeku pod pravim kutom baš kao na nacrtu mjesta iz 1704.g. Unutar sela nalazi se crkvica sv. Josipa koju je u 17. stoljeću sagradio Celije Čipiko.
Župna crkva sv. Ivana Krstitelja, sagrađena izvan utvrđenog sela, posvećena je 1641.g. a obnovljena 1714.g. Unutrašnjost je ukrašena s pet mramornih oltara i pet oltarnih pala. U njoj se čuva čudotvorna ikona iz 16 stoljeća - Gospa od Milosti, tijelo sv. Felicija, zaštitnika sela.
Zapadno od crkve se nalazi palača obitelji Celio Cega, sagrađena u 16. stoljeću, a nešto dalje, u smjeru zapada, u moru se naziru temelji kaštela Andreis.
Posebnost nove župne crkve je u vremenu trajanja njezine izgradnje, koja je trajala od 1871. – 1970. godine.
O postojanju sela Radun smještenog na obroncima planine Kozjak svjedoči starohrvatska crkva sv. Jurja od Raduna iz 10./11. stoljeća. To je jedina crkva sačuvana u izvornom obliku. Jednobrodni prostor izvana je ukrašen plitkim nišama, a iznutra lepezama. Vanjski zid pravokutne apside raščlanjen je nišama. Arheološka istraživanja provedena na okolnim grobovima ukazala su na kontinuitet pokapanja od 9. do 15. stoljeća. Starohrvatski nakit i predmeti pronađeni u grobovima čuvaju se u Muzeju grada Kaštela.
Iz Kaštel Starog do prijevoja Malačka (480 m) vodi obilježena planinarska staza. Na prijevoju se nalaze planinarski domovi Malačka i Split koji ujedno predstavljaju polazne točke planinarskih staza prema Kozjaku i Kaštelanskoj zagori. To je ujedno najlakše dostupan vidikovac sa veličanstvenim pogledom na Kaštelansko Velo i Malo polje, zaljev, Split, Marjan, Trogir te srednjodalmatinske otoke.
Na obližnjem vrhu je u pravcu zapada sagrađena kapelica s križem kao spomen svim Kaštelanima koji su svoje živote izgubili u Domovinskom ratu.
Osim u privatnom smještaju, posjetitelji Kaštel Staroga imaju mogućnost boravka u kampu i hotelu Palace.
Koriolan Cipico, trogirski vlastelin pisac, humanist i vojskovođa u ratu na Lepantu je 1476.g. u Kaštel Starom, na morskoj hridi dao izgraditi svoj kaštel. Kaštel je bio spoj tvrđave i palače, odvojen od kopna opkopom, a sa kopnom spojen pokretnim mostom (brvnom). Otuda potječe i naziv za prostor pred kaštelima - Brce (brvce). Nakon požara je 1493. obnovljen u renesansnom stilu s dvorištem s arkadama i južnim balkonom kojeg krasi obiteljski grb. Oko dvorca su svoje kuće izgradili stanovnici kozjačkog sela Radun. Oko sela su 1507.g. izgradili utvrdu a do danas su sačuvani perimetri sela s ulicama koje se sijeku pod pravim kutom baš kao na nacrtu mjesta iz 1704.g. Unutar sela nalazi se crkvica sv. Josipa koju je u 17. stoljeću sagradio Celije Čipiko.

Župna crkva sv. Ivana Krstitelja, sagrađena izvan utvrđenog sela, posvećena je 1641.g. a obnovljena 1714.g. Unutrašnjost je ukrašena s pet mramornih oltara i pet oltarnih pala. U njoj se čuva čudotvorna ikona iz 16 stoljeća - Gospa od Milosti, tijelo sv. Felicija, zaštitnika sela.
Zapadno od crkve se nalazi palača obitelji Celio Cega, sagrađena u 16. stoljeću, a nešto dalje, u smjeru zapada, u moru se naziru temelji kaštela Andreis.
Posebnost nove župne crkve je u vremenu trajanja njezine izgradnje, koja je trajala od 1871. – 1970. godine.
O postojanju sela Radun smještenog na obroncima planine Kozjak svjedoči starohrvatska crkva sv. Jurja od Raduna iz 10./11. stoljeća. To je jedina crkva sačuvana u izvornom obliku. Jednobrodni prostor izvana je ukrašen plitkim nišama, a iznutra lepezama. Vanjski zid pravokutne apside raščlanjen je nišama. Arheološka istraživanja provedena na okolnim grobovima ukazala su na kontinuitet pokapanja od 9. do 15. stoljeća. Starohrvatski nakit i predmeti pronađeni u grobovima čuvaju se u Muzeju grada Kaštela.
Iz Kaštel Starog do prijevoja Malačka (480 m) vodi obilježena planinarska staza. Na prijevoju se nalaze planinarski domovi Malačka i Split koji ujedno predstavljaju polazne točke planinarskih staza prema Kozjaku i Kaštelanskoj zagori. To je ujedno najlakše dostupan vidikovac sa veličanstvenim pogledom na Kaštelansko Velo i Malo polje, zaljev, Split, Marjan, Trogir te srednjodalmatinske otoke. Na obližnjem vrhu je u pravcu zapada sagrađena kapelica s križem kao spomen svim Kaštelanima koji su svoje živote izgubili u Domovinskom ratu.
Kaštel Lukšić
Mjesto: Kaštel Lukšić
Ključne riječi kaštel na hridima, renesansna palač, riznica umjetnina
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split

Mihovil Rosani je 1482.g, na zapadnom dijelu današnjeg Kaštel Lukšića izgradio svoj kaštel koji je izvrstan primjer gradnje kaštela na morskim hridima.
Oko Rušinca se nalazilo manje selo koje je iz sigurnosnih razloga napušteno. Uz selo se smjestila crkva sv. Ivana.
Nikola i Jerolim Vitturi, trogirski plemići dobili su 1487.g.dozvolu od mletačkog dužda da izgrade dvorac kaštela uz more kako bi zaštitili svoje obitelji i težake iz sela Ostrog na grebenu Balovan. Dvorac je izgrađen u stilu raskošne renesansne palače i završen je 1564.g. Sastoji se od južne rezidencijalne dvokratne građevine sa balkonom i izlazom na more u slučaju opasnosti. Na sjevernoj strani se nalaze dvije obrambene kule i mašikul i pokretni most kao veza s kopnom. U 18 st. je pokretni most zamijenjen kamenim na jedan luk. U sredini dvorca nalazi se dvorište s arkadama dok su na I i II. Katu smještene galerije.
Danas se u obnovljenom dvorcu Vitturi nalaze Muzej Grada Kaštela, Turistička zajednica Grada Kaštela te druge kulturne ustanove. Postaje kulturno središte Grada u kojem se održavaju izložbe, koncerti, kazališne predstave i sl.
Oko kaštela je sagrađeno selo s obrambenim zidom. Crkva Gospe od Uznesenja sagrađena je 1530.g. u gotičkom stilu i nalazi se na samom sjevernom rubu starog sela. Nova župna crkva je građena od 1776.g. do 1817.g. u stilu kasnog baroka. Prava je riznica umjetnina, slika i skulptura. U njoj nalazimo barokno raspelo g. Piazzette (17.stoljeće), oltarnu palu Palme Mlađeg (16.st.) - Bogorodičino Uznesenje, sliku "Bogorodica s djetetom" (15.st. ) na glavnom oltaru te oltarnu raku sv. Arnira - rad Jurja Dalmatinca iz 15.st.
U Lukšiću se također nalazi i kaštel Tataglia – Ambrossini kojeg je, za svoje posjete Kaštelima, 1903. godine kupio dr. Henrik Šoulavy iz Praga i u njemu 1909. godine otvorio prvi pansion.
Kaštel Lukšić je poznat po legendi o mladom paru, Miljenku i Dobrili, kaštelanskom Romeu i Juliji čija je ljubav, iako okrunjena brakom, završila tragično.
U neposrednoj blizini dvorca nalazi se park - perivoj Vitturi, klasicističkog tipa iz druge polovice 18. stoljeća. Utemeljio ga je Radoš Micheli Vitturi a 1968. godine je proglašen spomenikom parkovne arhitekture. Uz Gučetićeva u Trstenu, Garanjinova u Trogiru i Borellijeva u Sv. Filipu i Jakovu ovaj park se može pribrojiti rijetkim spomenicima te vrste.
Nedaleko od parka Vitturi nalazi se granični kameni stup koji je u srednjem vijeku označavao granicu između posjeda trogirskih i splitskih vlastelina.
Na grebenu Balavan (259 m) koji se smjestio podno Kozjaka nalazi se crkva sv. Lovre od Ostroga, sela koje je nekada bilo sjedište didića - slobodnih seljaka sa vlastitim posjedima a koje se spominje 1171.g. Naselje je izgrađeno na ostacima ilirske i rimske naseobine.
Na Ilirskoj Gradini (637 m), najvišem vrhu zapadnog dijela Kozjaka sagrađena je crkva sv. Ivana Birnja. Na dan sv. Ivana od Birnja biralo se župana, pa je po tome vjerovatno i crkva dobila ime.
Mihovil Rosani je 1482.g, na zapadnom dijelu današnjeg Kaštel Lukšića izgradio svoj kaštel koji je izvrstan primjer gradnje kaštela na morskim hridima. Oko Rušinca se nalazilo manje selo koje je iz sigurnosnih razloga napušteno. Uz selo se smjestila crkva sv. Ivana.
Nikola i Jerolim Vitturi, trogirski plemići dobili su 1487.g.dozvolu od mletačkog dužda da izgrade dvorac kaštela uz more kako bi zaštitili svoje obitelji i težake iz sela Ostrog na grebenu Balovan. Dvorac je izgrađen u stilu raskošne renesansne palače i završen je 1564.g. Sastoji se od južne rezidencijalne dvokratne građevine sa balkonom i izlazom na more u slučaju opasnosti. Na sjevernoj strani se nalaze dvije obrambene kule i mašikul i pokretni most kao veza s kopnom. U 18 st. je pokretni most zamijenjen kamenim na jedan luk.
U sredini dvorca nalazi se dvorište s arkadama dok su na I i II. Katu smještene galerije.
Danas se u obnovljenom dvorcu Vitturi nalaze Muzej Grada Kaštela, Turistička zajednica Grada Kaštela te druge kulturne ustanove. Postaje kulturno središte Grada u kojem se održavaju izložbe, koncerti, kazališne predstave i sl.
Oko kaštela je sagrađeno selo s obrambenim zidom. Crkva Gospe od Uznesenja sagrađena je 1530.g. u gotičkom stilu i nalazi se na samom sjevernom rubu starog sela. Nova župna crkva je građena od 1776.g. do 1817.g. u stilu kasnog baroka. Prava je riznica umjetnina, slika i skulptura. U njoj nalazimo barokno raspelo g. Piazzette (17.stoljeće), oltarnu palu Palme Mlađeg (16.st.) - Bogorodičino Uznesenje, sliku "Bogorodica s djetetom" (15.st. ) na glavnom oltaru te oltarnu raku sv. Arnira - rad Jurja Dalmatinca iz 15.st.
U Lukšiću se također nalazi i kaštel Tataglia – Ambrossini kojeg je, za svoje posjete Kaštelima, 1903. godine kupio dr. Henrik Šoulavy iz Praga i u njemu 1909. godine otvorio prvi pansion.
Kaštel Lukšić je poznat po legendi o mladom paru, Miljenku i Dobrili, kaštelanskom Romeu i Juliji čija je ljubav, iako okrunjena brakom, završila tragično.
U neposrednoj blizini dvorca nalazi se park - perivoj Vitturi, klasicističkog tipa iz druge polovice 18. stoljeća. Utemeljio ga je Radoš Micheli Vitturi a 1968. godine je proglašen spomenikom parkovne arhitekture. Uz Gučetićeva u Trstenu, Garanjinova u Trogiru i Borellijeva u Sv. Filipu i Jakovu ovaj park se može pribrojiti rijetkim spomenicima te vrste.Nedaleko od parka Vitturi nalazi se granični kameni stup koji je u srednjem vijeku označavao granicu između posjeda trogirskih i splitskih vlastelina.
Na grebenu Balavan (259 m) koji se smjestio podno Kozjaka nalazi se crkva sv. Lovre od Ostroga, sela koje je nekada bilo sjedište didića - slobodnih seljaka sa vlastitim posjedima a koje se spominje 1171.g. Naselje je izgrađeno na ostacima ilirske i rimske naseobine.Na Ilirskoj Gradini (637 m), najvišem vrhu zapadnog dijela Kozjaka sagrađena je crkva sv. Ivana Birnja. Na dan sv. Ivana od Birnja biralo se župana, pa je po tome vjerovatno i crkva dobila ime.
Kaštel Kambelovac
Mjesto: Kaštel Kambelovac
Ključne riječi cilindričan kaštel, planinarske staze
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split

Braća Jerolim i Nikola Cambi, splitski plemići i zemljoposjednici, su 1517.g., u skladu sa odobrenjem iz 1478.g. na malom otočiću izgradili kaštel s namjerom da zaštite sebe i stanovnike sela Lažane i Kruševik. Kaštel ima cilindrični oblik (jedini takav u Kaštelima) koji je veoma pogodan za obranu od neprijatelja.
Na prostoru Kaštel Kambelovca izgrađeni su i kašteli obitelji Grissogono i Lipeo. Seljaci iz starohrvatskog sela Kruševika su 1525.g. izgradili dva kaštela - Veliku i Malu Piškeru. To je bio jedinstveni primjer u Kaštelima da su seljaci izgradili svoje utvrde.
Zbog velikog broja kaštela, Kaštel Kambelovac je postao razvučeno selo.
Na padinama Kozjaka nalazi se crkvica sv. Martina od Kruševika, nekada središte sela Kruševika. Danas crkvicu zovu Gospe na Krugu ili Gospe od Snijega. Sjeverno od Kruševika, na predjelu Lažane odnosno na istoimenom obronku brda Kozjak nalazi se srednjovjekovna crkva sv. Mihovila dok se na zapadnoj strani obronka nalazi stražarnica - kuća iz XVI. stoljeća. Pri samom vrhu Kozjaka smjestila se kula Kaštilica. Do ovih crkava kao i do planinarskih domova pod Koludrom (325 m) i Orlovog gnjezda vode obilježene planinarske staze. Uz brdo pa sjeveroistočno uz glatku, okomitu liticu osiguranu čeličnim užetom izlazi se na hrbat Kozjaka, odakle vodi put do Velikog vrja Kozjaka (780 m) - gornji dio staze je namijenjen samo iskusnim planinarima.
Svakom gostu u Kaštel Kambelovcu možemo preporučiti smještaj u motelu Tamaris ili privatnom smještaju (sobe, apartmani, kamp).
Braća Jerolim i Nikola Cambi, splitski plemići i zemljoposjednici, su 1517.g., u skladu sa odobrenjem iz 1478.g. na malom otočiću izgradili kaštel s namjerom da zaštite sebe i stanovnike sela Lažane i Kruševik. Kaštel ima cilindrični oblik (jedini takav u Kaštelima) koji je veoma pogodan za obranu od neprijatelja.

Na prostoru Kaštel Kambelovca izgrađeni su i kašteli obitelji Grissogono i Lipeo. Seljaci iz starohrvatskog sela Kruševika su 1525.g. izgradili dva kaštela - Veliku i Malu Piškeru. To je bio jedinstveni primjer u Kaštelima da su seljaci izgradili svoje utvrde. Zbog velikog broja kaštela, Kaštel Kambelovac je postao razvučeno selo.
Na padinama Kozjaka nalazi se crkvica sv. Martina od Kruševika, nekada središte sela Kruševika. Danas crkvicu zovu Gospe na Krugu ili Gospe od Snijega. Sjeverno od Kruševika, na predjelu Lažane odnosno na istoimenom obronku brda Kozjak nalazi se srednjovjekovna crkva sv. Mihovila dok se na zapadnoj strani obronka nalazi stražarnica - kuća iz XVI. stoljeća. Pri samom vrhu Kozjaka smjestila se kula Kaštilica. Do ovih crkava kao i do planinarskih domova pod Koludrom (325 m) i Orlovog gnijezda vode obilježene planinarske staze. Uz brdo pa sjeveroistočno uz glatku, okomitu liticu osiguranu čeličnim užetom izlazi se na hrbat Kozjaka, odakle vodi put do Velikog vrja Kozjaka (780 m) - gornji dio staze je namijenjen samo iskusnim planinarima.
Kaštel Sućurac
Mjesto: Kaštel Sućurac
Ključne riječi obrambena kula, Trpimirova darovnica, pleterna ornamentika
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split

U Kaštel Sućurcu se nalazi najstarija obrambena kula koju je 1392.g. sagradio splitski nadbiskup A. Gvaldo kako bi zaštitio seljake naselja Putalj, smještenog na obroncima Kozjaka oko crkvice sv. Jurja. Nizom dodatnih zahvata, kula je postala naselje uz more.
Nadbiskup Averaldo je 1488.g. tu sagradio svoj ljetnikovac a svoj konačni oblik kaštel je dobio 1509.g. Najstariju jezgru Sućurca čini sklop Kaštilica kojeg čini dvorište utvrđene palače - ljetnikovca na čijem se južnom zidu nalaze raskošno ukrašeni prozori u stilu visoke gotike i seoskih kuća. Za razliku od ostalih naselja ovdje je trg formiran na južnoj strani ljetnikovca. Danas se na njemu nalazi izložbeni prostor "Podvorje " u kojem se čuva dio arheoloških nalaza iz Putalja.
Od stare župne crkve sagrađene u 16 st. ostao je samo zvonik jer je crkva 1943. godine, tijekom savezničkog bombardiranja, srušena.
U riznici nove župne crkve čuva se prijepis Trpimirove darovnice napisane u 04.03.852.g. u Bijaćima, ispred crkve sv. Marte iz XVI st.. Osim darovnice tu se još čuvaju kameni starosućurački luk, ostali kameni spomenici i dijelovi drvenih barkonih skulptura s oltara stare župne crkve te velik broj predmeta od zlata i srebra (uporabni crkveni predmeti i nakit - dio kaštelanske narodne nošnje).
Sjeverno od Kaštel Sućurca nalazi se župna crkva Gospe od Doca, danas poznatija kao Gospe na Hladi. Nelada je bila župna crkva naselja Sela. Još sjevernije, na obronku Kozjaka nalaze se ostaci predromaničke crkve sv. Jurja od Putalja koja potječe iz IX.st. i zadužbina je kneza Mislava. Od nje su sačuvani ulomci pleterne ornamentike. Nova crkva je sagrađena 1927.g. Arheološkim istraživanjima provedenim oko crkve i na obližnjem groblju Gajina otkriven je prvo rimski a zatim i prapovijesni sloj.
Kaštel Sućurac je početna točka obilježenog planinarskog puta koji vodi do Vele stine, do planinarskog doma Putalj (480m), stazom do prijevoja Vrata na hrptu Kozjaka te zapadno do crkvice sv. Luke (690m).
U Kaštel Sućurcu se nalazi najstarija obrambena kula koju je 1392.g. sagradio splitski nadbiskup A. Gvaldo kako bi zaštitio seljake naselja Putalj, smještenog na obroncima Kozjaka oko crkvice sv. Jurja. Nizom dodatnih zahvata, kula je postala naselje uz more.

Nadbiskup Averaldo je 1488.g. tu sagradio svoj ljetnikovac a svoj konačni oblik kaštel je dobio 1509.g. Najstariju jezgru Sućurca čini sklop Kaštilica kojeg čini dvorište utvrđene palače - ljetnikovca na čijem se južnom zidu nalaze raskošno ukrašeni prozori u stilu visoke gotike i seoskih kuća. Za razliku od ostalih naselja ovdje je trg formiran na južnoj strani ljetnikovca. Danas se na njemu nalazi izložbeni prostor "Podvorje " u kojem se čuva dio arheoloških nalaza iz Putalja.
Od stare župne crkve sagrađene u 16 st. ostao je samo zvonik jer je crkva 1943. godine, tijekom savezničkog bombardiranja, srušena.U riznici nove župne crkve čuva se prijepis Trpimirove darovnice napisane u 04.03.852.g. u Bijaćima, ispred crkve sv. Marte iz XVI st.. Osim darovnice tu se još čuvaju kameni starosućurački luk, ostali kameni spomenici i dijelovi drvenih baroknih skulptura s oltara stare župne crkve te velik broj predmeta od zlata i srebra (uporabni crkveni predmeti i nakit - dio kaštelanske narodne nošnje).
Sjeverno od Kaštel Sućurca nalazi se župna crkva Gospe od Doca, danas poznatija kao Gospe na Hladi. Nelada je bila župna crkva naselja Sela. Još sjevernije, na obronku Kozjaka nalaze se ostaci predromaničke crkve sv. Jurja od Putalja koja potječe iz IX.st. i zadužbina je kneza Mislava. Od nje su sačuvani ulomci pleterne ornamentike. Nova crkva je sagrađena 1927.g. Arheološkim istraživanjima provedenim oko crkve i na obližnjem groblju Gajina otkriven je prvo rimski a zatim i prapovijesni sloj.
Kaštel Sućurac je početna točka obilježenog planinarskog puta koji vodi do Vele stine, do planinarskog doma Putalj (480m), stazom do prijevoja Vrata na hrptu Kozjaka te zapadno do crkvice sv. Luke (690m).
Kaštel Gomilica
Mjesto: Kaštel Gomilica
Ključne riječi kaštel, kaštilac, stari hrast
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split

Prvotni naziv Kaštel Gomilice je bio Kaštel Opatica jer su ga splitske opatice benediktinskog reda sagradile u prvoj polovini 16. stoljeća na otočiću Gomile po čemu danas nosi naziv. Kralj Zvonimir je redu benediktinki poklonio posjed na kojem su one sagradile crkvu sv. Kuzme i Damjana. Ulaz u kaštel (Kaštilac) štiti visoka kula u koju se ulazilo preko drvenog mosta. Kad se stanovništvo naselilo unutar zidina ostali seljaci su počeli graditi nastambe oko zidina na zaštićenom prostoru uz obalu.
Kralj Zvonimir je 1078. godine darovao samostanu benediktinki iz Splita posjed u Kaštelanskom polju, na kojem su one, u 12.st., sagradile crkvu sv. Kuzme i Damjana. Crkva je izgrađena u romaničkom stilu na temeljima ranije nekropole i starokršćanske crkve (ostaci starokršćanskih sarkofaga). Nalazi se u blizini rimske villae rusticae a u njoj se čuvaju moći sv. Djevice Marije, sv. Kuzme i Damjana te ugarskog kralja sv. Stjepana. Ispred crkve raste hrast medunac star oko 700 godina ispod kojeg se, ako je vjerovati legendi, odmarao hrvatski kralj Zvonimir.

Benediktinke su 1545.g završile gradnju Kaštilica na morskom grebenu zvanom Gomilica. Ulaz u kaštel i danas štiti visoka kula u koju se ulazilo preko drvenog pokretnog mosta. Osim koludrica u utvrdu se uselilo i nekoliko obitelji iz porušenog sela Kozice dok su ostali sagradili svoje kuće na obali, u neposrednoj blizini utvrde.

Stara župna crkva iz 18 st. poznata je po izrezbarenim baroknim vratnicama. Fulgencije Bakotić, drvodjelac i svećenik rođen je sredinom 18. st. u Kaštel Gomilici. Poznat je po izradi raspela od kojih se jedno nalazi u župnoj crkvi, dva poljudskom samostanu, jedno u Muzeju Grada Kaštela te nekoliko u talijanskim samostanima.
Izdvajamo
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
Priča o Zmajevom Oku  Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero is...
Baron Gautsch, potonuli putnički parobrod Austrijskoga Lloyda. Izgrađen je 1908. u brodogradilištu Gourlay Brothers...
Dva oka - Dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta rijeke Vrljike...slika www.modrojezero.org
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Romi Lovari i Romska kućaZnate li otkuda dolazi kolokvijalan izraz lova? Koristimo ga vjerojatno svakodnevno, ali se mnogi odnas nisu vjerojatno nikada zapitali otkuda taj izraz. Riječ lova, zapravo...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Kotle - nalaze se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica. Mjesto je skroz napušteno...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr