Otočac (5404 žitelja) je središte Gacke i sjedište Grada. Spada u jedno od najstarijih naselja sa hrvatskim življem. Prvi puta spominje se na Bašćanskoj ploči s kraja 11. stoljeća (1100. g.), tom ugaonom kamenom spomeniku hrvatske pismenosti i kulture. U to vrijeme benediktinski samostan sv. Nikole u Otočcu povezan je sa samostanom sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku. No povjesničari uzimaju da je Otočac mnogo stariji od tog vremena te da je vjerojatno i knez Borna početkom 9. stoljeća imao jedno od svojih sjedišta u Otočcu.
Otočac svoj naziv i opstanak duguje riječnom otoku. Otočac je sve do 18. st. bio smješten na prirodnom otočiću usred rijeke Gacke. Otok je bio utvrđen zidinama i kulama radi obrane. Prići mu se moglo samo čamcem preko vode. To ga je činilo neosvojivim i u svojoj dugoj povijesti Otočac nikada nije bio zauzeti grad. Na području grada ima tragova življenja čovjeka u starija vremena. Japodi su živjeli u gradinama na Umcu i Vinici, dok ni gradina Zorišnjak prema Starom Selu nije bila daleko. Ove gradine arheološki nisu detaljnije istražene.
Vojna krajiška uprava sagradila je 1619. g. iznad Otočca na istoimenom brežuljku utvrdu Fortica i time konačno osujetila Turcima zauzimanje Otočca i spriječila njihove prodore prema Primorju i Senju. Otočac se počeo razvijati i izvan gradskih zidina tek polovicom 18. stoljeća, kada je turska opasnost konačno jenjala i kada je postao sjedište Otočke pukovnije. Carica Marija Terezija učinila je grad 1746. g. velikim trgovištem. Već je 1727. g. osnovala u Otočcu trivijalnu školu, a od 1782. g. počela je sa radom krajiška glavna škola. 1870. g. dječačka škola pretvorena je u građansku školu. 1844. g. hrvatski general Nikola Maštrović u gradu je osnovao kazalište koje je davalo predstave na njemačkom i hrvatskom jeziku. 1873. g. ustanovljena je narodna čitaonica, koja sve do danas djeluje bez prekida, a koju je podupirao i veliki hrvatski mecena čakovačko-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.
Otočac (5404 žitelja) je središte Gacke i sjedište Grada. Spada u jedno od najstarijih naselja sa hrvatskim življem. Prvi puta spominje se na Bašćanskoj ploči s kraja 11. stoljeća (1100. g.), tom ugaonom kamenom spomeniku hrvatske pismenosti i kulture. U to vrijeme benediktinski samostan sv. Nikole u Otočcu povezan je sa samostanom sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku. No povjesničari uzimaju da je Otočac mnogo stariji od tog vremena te da je vjerojatno i knez Borna početkom 9. stoljeća imao jedno od svojih sjedišta u Otočcu.Otočac svoj naziv i opstanak duguje riječnom otoku.
Otočac je sve do 18. st. bio smješten na prirodnom otočiću usred rijeke Gacke. Otok je bio utvrđen zidinama i kulama radi obrane. Prići mu se moglo samo čamcem preko vode. To ga je činilo neosvojivim i u svojoj dugoj povijesti Otočac nikada nije bio zauzeti grad. Na području grada ima tragova življenja čovjeka u starija vremena. Japodi su živjeli u gradinama na Umcu i Vinici, dok ni gradina Zorišnjak prema Starom Selu nije bila daleko. Ove gradine arheološki nisu detaljnije istražene.
Vojna krajiška uprava sagradila je 1619. g. iznad Otočca na istoimenom brežuljku utvrdu Fortica i time konačno osujetila Turcima zauzimanje Otočca i spriječila njihove prodore prema Primorju i Senju. Otočac se počeo razvijati i izvan gradskih zidina tek polovicom 18. stoljeća, kada je turska opasnost konačno jenjala i kada je postao sjedište Otočke pukovnije. Carica Marija Terezija učinila je grad 1746. g. velikim trgovištem. Već je 1727. g. osnovala u Otočcu trivijalnu školu, a od 1782. g. počela je sa radom krajiška glavna škola. 1870. g. dječačka škola pretvorena je u građansku školu. 1844. g. hrvatski general Nikola Maštrović u gradu je osnovao kazalište koje je davalo predstave na njemačkom i hrvatskom jeziku. 1873. g. ustanovljena je narodna čitaonica, koja sve do danas djeluje bez prekida, a koju je podupirao i veliki hrvatski mecena čakovačko-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.
Velebitsko utočište za mlade medvjede
Mjesto: Kuterevo
Ključne riječi utočište, volonteri, medvjed
Subregija Lika
Najbliži grad Otočac
Vrsta Priroda

Velebitska udruga Kuterevo osnovana je 1995. godine sa ciljem očuvanja divljine gorske Hrvatske. 2002. godine, u suradnji s Hrvatskim centrom Znanje za okoliš i Veterinarskim fakultetom iz Zagreba, pokrenut je jedinstveni projekt – Utočište za mlade medvjede, čija je misija pružiti utočište za medvjeđe siročiće, odnosno zaštitita medvjeđeg staništa  i promicanja održivog življenja i tradicije lokalne planinske zajednice. Sastavni dio programa je edukacija posjetitelja odnosno njihovo zbližavanje s divljinom i medvjeđom  karizmom.

2005. godine uspostavljena je i Volonterska postaja s ciljem potpore projektu i razvoju lokalne zajednice. U posljednjih nekoliko godina Utočište za mlade medvjede Kuterevo ugosti u prosjeku 15 volonterskih grupa, više od 50 individualnih volontera te više od 20 tisuća posjetitelja godišnje.

Utočište za mlade medvjede moguće je posjetiti tijekom proljeća, ljeta i jeseni. S obzirom da su medvjedi tijekom zime u fazi mirovanja, izbjegavamo ih uznemiravati te su posjete iznimne ukoliko su zaista neophodne.

Tijekom proljeća i jeseni, posjetitelji se, po dolasku trebaju javiti u Volonterskoj postaji, kako bi ih netko od dugoročnih volontera dočekao, uputio, proveo i informirao. U ljetnjem periodu, lokalne peljarke će vas dočekati, informirati i animirati.

Preporučujemo posjete tijekom ranog prijepodneva ili kasnog popodneva, posebno tijekom ljetnjih dana. Utočište nikada nije zatvoreno, te se može posjetiti od jutra do mraka, a najbolje nakon 9 sati ujutro, pa do 8 sati navečer.

"Mi premalo znamo o medvjedu. I čini nam se čak, da ni medvjed puno ne zna o nama. Zna nas samo sa one loše strane, tamo gdje ga ugrožavamo, tamo gdje se mora od nas bojati jer nosimo pušku. Ovo utočište je jedan pokušaj da se pokaže medvjedu da ljudi mogu drugojačije. Mi zapravo učimo od medvjeda. Mi pokušavamo s medvjedom doći do saznanja, do iskustva kako čovjek može medvjedu pomoći.”

http://www.kuterevo-medvjedi.org
Vrila Gacke
Mjesto: Otočac
Ključne riječi mlinice, vrila, Gacka
Regija Lika
Najbliži grad Otočac
Vrsta Spomenik kulture

Na Gacki i njenim pritocima radilo je tijekom 20. stoljeća oko šezdeset mlinica, a danas ih tek nekoliko na vrelima u Sincu još obavlja svoju prastaru funkciju meljave koristeći pogonsku snagu ove rijeke. Trajući u ravnoteži i dosluhu između čovjeka i prirode, kao objektivizacija njihovog sklada i suradnje, čuvaju one ovdje sjećanje na jedan od starih, izumrlih obrta.

Mlinski kamenovi na sinačkim skelama kloparali su neprekidno, uz huk i šum vode, i danju i noću, preko cijele godine. Najviše od vršidbe do kraja jeseni, a za velikih povodnji ili niskih vodostaja rijeke Like, ovamo u meljavu putovalo se satima iz udaljenih krajeva Krbave i Like. Dovozilo se žito na volovskim kolima ili samaricama, a zimi saonicama kad konjska zaprega još bila je rijetkost. Sve vrvjelo je od pokreta, od života i ljudi; na skelu dolazilo je dnevno i red na meljavu čekalo je i po dvadesetak vozova. Skoro nestvarno u slici ovog, od mlinarenja nekad imućnog, danas izumirućeg sela. Mlinarenje svojim autohtonim, stoljetnim iskustvom održavalo se ne samo kao način gospodarenja; uz mlinove razmjenjivala su se znanja i iskustva, učvršćivale su se veze i prijateljstva, razvijala se komunikacija uz puno šala i smijeha.
Jer na meljavu trebalo je čekati, pa su dovozeći žito, seljaci sobom donosili hranu i sijeno za blago. Ako je trebalo čekati dulje, a na red se ponekad čekalo i po dva-tri dana, mlinar se brinuo za njihov boravak, skrbeći za njih hranu i smještaj. Trebao je namiriti sijenom njihovo blago i dovoljno kruha ispeći dnevno. Do svog ugleda trebao je držati, paziti na žito, da se uvijek melje fino. Bilo je i mlinara kojima je bilo važno samo da se mlin okreće kako bi meljava brzo bila gotova i kako bi u naplati usluge ubrali više ujma. Pa se i mlinarenje činilo izvorom lake zarade i sigurnog prihoda Ali mlinsko kamenje trebalo je održavati. Svakih nekoliko dana, ovisno o količini meljave, trebalo ga je izvaliti i klepanjem naoštriti, a samo vještiji mlinari znali su kamen isklesati, složiti ga u kružni kalup od dasaka i zaliti smolom, pa kad se ona stvrdne, zakovati ga limenim obručima.

Imala je mlinica i po nekoliko suvlasnika koji su po dogovorenom rasporedu imali pravo na zaradu od samo jednog mlinskog kamena. Oni su "držali rede", a pravo na red dobivalo se nasljeđivanjem i darivanjem ili se stjecalo kupnjom vlasničkog udjela. Čak su ga i djevojke dobivale kao miraz.

Danas, na početku novog stoljeća, na vrelima Gacke mlinice još odolijevaju kao ostaci narodnog graditeljstva, uz  klopot mlina.

Dođite, doživite i osluhnite stoljetni mir starih vodenica individualno ili organizirano u grupi. Za posjet, razgledavanje i pokazivanje mljevenja žitarica, stupanja sukna i valjanja biljaca preporučamo direktnu najavu:

mlinar: Jure Majer
tel. 099-831-4381

HRVATSKI CENTAR ZA AUTOHTONE VRSTE RIBA I RAKOVA KRŠKIH VODA
Mjesto: Otočac
Ključne riječi ribe, rakovi, krš
Subregija Lika
Najbliži grad Otočac
Vrsta Priroda

HRVATSKI CENTAR ZA AUTOHTONE VRSTE RIBA I RAKOVA KRŠKIH VODA
Posjetite Centar koji se bavi uzgojem autohtonih vrsta riba i rakova krških voda. Zaustavite disanje pogledom na Gacku dolinu sa vidikovca i posjetite Pećinu koja je bila naseljena u vrijeme dok je čovjek bio lovac na divlje životinje.

Gacka na dlanu
Mjesto: Otočac
Ključne riječi Gacka, svetište, nacionalni park
Regija Lika
Vrsta Priroda

U Gacku možete stići sa svih strana svijeta: sa zapada cestom iz Primorja i Senja preko prijevoja Vratnik; sa sjevera iz Ogulina i Gorskog Kotara preko prijevoja koji dijeli Veliku od Male Kapele; s istoka iz Plitvičkih jezera i Krbave preko Homoljačkog klanca, s juga iz Gospića i Like preko obronaka Janjče. U ovaj živopisni prostor može se doći s mora prešavši preko najveće hrvatske planine, parka prirode Velebita i Krasna preko prijevoja Grezina na Senjskom bilu. Ako putujete željeznicom, vidjet ćete ono najljepše - mjesto rođenja rijeke Gacke. Ako pak stižete zrakoplovom, cijeli kraj vam je na dlanu.
Prostor Gacke nalazi se u središnjem dijelu između glasovitog Nacionalnog parka Plitvička jezera, parka prirode Velebit i Nacionalnog parka sjeverni Velebit (blizina botaničkog vrta na Zavižanu i poznato marijansko svetište u Krasnu). Turističku atraktivnost upotpunjuje i rijeka Gacka, jedna od najpoznatijih salmonidnih voda na svijetu.
Došavši u Gacku uvjeriti ćete se da ovo nije prostor sav u surom kamenu, naprotiv sve je zeleno: šume, proplanci, livade i ravna polja, rijeka i potoci, jezera, premda je priroda bogata svim krškim oblicima, špiljama, ponorima. Naselja su nehajno raštrkana poljima u podnožju brda. U ovu čaroliju koju stvori priroda, skladno se uklopio čovjek...
U Gacku možete stići sa svih strana svijeta: sa zapada cestom iz Primorja i Senja preko prijevoja Vratnik; sa sjevera iz Ogulina i Gorskog Kotara preko prijevoja koji dijeli Veliku od Male Kapele; s istoka iz Plitvičkih jezera i Krbave preko Homoljačkog klanca, s juga iz Gospića i Like preko obronaka Janjče. U ovaj živopisni prostor može se doći s mora prešavši preko najveće hrvatske planine, parka prirode Velebita i Krasna preko prijevoja Grezina na Senjskom bilu. Ako putujete željeznicom, vidjet ćete ono najljepše - mjesto rođenja rijeke Gacke. Ako pak stižete zrakoplovom, cijeli kraj vam je na dlanu.
Prostor Gacke nalazi se u središnjem dijelu između glasovitog Nacionalnog parka Plitvička jezera, parka prirode Velebit i Nacionalnog parka sjeverni Velebit (blizina botaničkog vrta na Zavižanu i poznato marijansko svetište u Krasnu). Turističku atraktivnost upotpunjuje i rijeka Gacka, jedna od najpoznatijih salmonidnih voda na svijetu.
Došavši u Gacku uvjeriti ćete se da ovo nije prostor sav u surom kamenu, naprotiv sve je zeleno: šume, proplanci, livade i ravna polja, rijeka i potoci, jezera, premda je priroda bogata svim krškim oblicima, špiljama, ponorima. Naselja su nehajno raštrkana poljima u podnožju brda. U ovu čaroliju koju stvori priroda, skladno se uklopio čovjek...
Dangubica Kuterevka
Mjesto: Kuterevo
Ključne riječi glazbalo
Subregija Lika
Najbliži grad Otočac
Vrsta Tradicijska nematerijalna baština

Naziv Dangubica u slobodnom prijevodu označava 'sredstvo za gubljenje vremena' a tako su je nazivali vjerojatno pastiri koji su je na osami svirali kako bi im brže prošlo vrijeme.

Dangubica Kuterevka je glazbalo s 4 ili 5 žica, dugim vratom i kruškolikim tijelom. Najčešće se izrađuje od drveta stabla javora koje stolari pronalaze u šumi. Vrlo je važno da komad iz kojeg se izrađuje bude ravan bez izraslina, jer samo tako instrument može postići željeni zvuk. Trupac se prepolavlja a zatim dubi i siječe. Za izradu koristi se oštra sjekirica, a njome se dubi i unutrašnjost instrumenta. U procesu se koriste i različiti oblici noževa kako bi površina bila ravna i glatka. Kad se postigne željeni oblik, ostavlja se na sušenju dva ili tri mjeseca.

Nakon toga lijepe se zvučni pragovi i ornamenti. Ornamenti se najčešće izrađuju od drveta lješnjaka ili šljive zato jer imaju lijepu crvenkastu boju. Zatim se površina polira do savršenstva. Pravi majstori na poliranje površine glazbala potroše cijeli dan.

Nakon poliranja postavljaju se podešivači, izrezuje se udubina zvučne kutije i cijeli se instrument premazuje lakom. Nakon što se osuši postavljaju se žice i ugođava se zvuk.
Žice se uglavnom podešavaju na jednoglasje podijeljeno na četvrtine, primjerice d-d-g-g (odozdo prema gore). Trebaju biti postavljene na udaljenost dovoljnu da se mogu izvoditi akordi.

Dangubica je glas Kutereva, zvuk koji na ovom području odzvanja već stoljećima i izuzetno je važno prepoznati njezinu vrijednost i sačuvati je od zaborava.
Muzej Gacke
Mjesto: Otočac
Ključne riječi muzej, etnografska zbirka, arheološka zbirka
Regija Lika
Najbliži grad Otočac
Vrsta Muzej

Muzej Gacke Otočac je zavičajni muzej smješten u samom centru grada koji ima bogatu povijesnu i kulturnu tradiciju.
Kroz zbirku "Otočac kroz povijest" mogu se pratiti događanja na prostoru Gacke od daleke prapovijesti, dolaska Rimljana, nastanka i prvih spominjanja grada, borbi s Turcima, Vojne krajine, I. i II. sv. rata, te do razdoblja gospodarskog i kulturnog razvitka grada i stradanja u Domovinskom ratu 1991. godine.
Arheološkom "Japodskom" zbirkom predstavljen je kroz predmete materijalne kulture: nakit, oružje, oruđe, posuđe, život i rad ilirskog plemena Japoda od sredine kasnog brončanog doba, tj. 10. st. prije Krista pa sve do dolaska Rimljana krajem 1. st. prije Krista.
Etnografska zbirka ocrtava tradicijski život i kulturu Gacke u posljednjih stotinjak godina kroz izložene predmete tradicijske kulture karakteristične za ovo područje, alatke za izradu tekstilnih proizvoda, proizvoda od gline te mušku i žensku narodnu nošnju.
Osobito vrijedna je Spomen zbirka akademskog slikara Stojana Aralice rodom iz Otočca, svjetski poznatog koloriste. Izložena su autorova ulja na platnu, crteži u tušu, olovci i ugljenu, njegovi osobni predmeti, isprave, fotografije, slikarski alat i knjige.
U zbirci iz Domovinskog rata izloženo je lako i teško naoružanje korišteno u ratu, ostaci granata, avionskih bombi, zrna raznih kalibara i dr., te kronologija ratnih zbivanja uz fotografije oštećenih objekata i zgrada.
Informacije:
Gacko pučko otvoreno učilište Otočac
Muzej Gacke
Hrvatska, 53220 Otočac, Ulica kralja Zvonimira 37
tel./fax.: 053 771 143
Posjet muzeju:
svakog radnog dana od 8 do 15 sati
grupni posjeti izvan radnog vremena prema najavi
parking u neposrednoj blizini Muzeja
Stalni postavi:
* Arheološka (Japodska) zbirka
* Zbirka akademskog slikara Stojana Aralice
* Etnografska zbirka
* Zbirka iz Domovinskog rata
* Otočac kroz povijest (Povijesna zbirka)
Ažurirano (Srijeda, 07 Srpanj 2010 16:22)
Muzej Gacke Otočac je zavičajni muzej smješten u samom centru grada koji ima bogatu povijesnu i kulturnu tradiciju.
Kroz zbirku "Otočac kroz povijest" mogu se pratiti događanja na prostoru Gacke od daleke prapovijesti, dolaska Rimljana, nastanka i prvih spominjanja grada, borbi s Turcima, Vojne krajine, I. i II. sv. rata, te do razdoblja gospodarskog i kulturnog razvitka grada i stradanja u Domovinskom ratu 1991. godine.
Arheološkom "Japodskom" zbirkom predstavljen je kroz predmete materijalne kulture: nakit, oružje, oruđe, posuđe, život i rad ilirskog plemena Japoda od sredine kasnog brončanog doba, tj. 10. st. prije Krista pa sve do dolaska Rimljana krajem 1. st. prije Krista.
Etnografska zbirka ocrtava tradicijski život i kulturu Gacke u posljednjih stotinjak godina kroz izložene predmete tradicijske kulture karakteristične za ovo područje, alatke za izradu tekstilnih proizvoda, proizvoda od gline te mušku i žensku narodnu nošnju.
Osobito vrijedna je Spomen zbirka akademskog slikara Stojana Aralice rodom iz Otočca, svjetski poznatog koloriste. Izložena su autorova ulja na platnu, crteži u tušu, olovci i ugljenu, njegovi osobni predmeti, isprave, fotografije, slikarski alat i knjige.
U zbirci iz Domovinskog rata izloženo je lako i teško naoružanje korišteno u ratu, ostaci granata, avionskih bombi, zrna raznih kalibara i dr., te kronologija ratnih zbivanja uz fotografije oštećenih objekata i zgrada.
Informacije:
Gacko pučko otvoreno učilište Otočac
Muzej Gacke
Hrvatska, 53220 Otočac,
Ulica kralja Zvonimira 37
tel./fax.: 053 771 143
Posjet muzeju:svakog radnog dana od 8 do 15 satigrupni posjeti izvan radnog vremena prema najaviparking u neposrednoj blizini Muzeja
Stalni postavi:
  • Arheološka (Japodska) zbirka
  • Zbirka akademskog slikara Stojana Aralice
  • Etnografska zbirka
  • Zbirka iz Domovinskog rata
  • Otočac kroz povijest (Povijesna zbirka)
Centar za tradicijske obrte
Mjesto: Otočac
Ključne riječi coklje, crvenkapa, zanati, tradicija
Subregija Lika
Vrsta Tradicijska nematerijalna baština

Centar za tradicijske obrte Ličko-senjske županije dugo je bio neostvarena želja zaljubljenika u tradicijsko nasljeđe Like koji su se godinama trudili sačuvati njezine obrtničke proizvode, nošnje i način života, a čija jedinstvenost postaje jedna od najvećih komparativnih prednosti ovog povijesnog prostora.

Neki od zanata izrade:

Ličke coklje - Poznata tradicijska obuća u ličana bila je coklja koja se do danas zadržala i još uvijek dosta upotrebljava. Izrađuje se od upletenog dijela i otkanog sukna koje se nakon tkanja mora ustupati da bi dobilo čvrstoću. Unutarnji dio coklje izrađuje se pletenjem na 5 igala sa određenim karakterističnim uzorkom u boji na prednjoj strani a nakon toga opšiva sa iskrojenim djelovima sukna. Pažljivim radom dobije se lijepo sašivena obuća.

Crvena kapa Crvena kapa ili Crvenkapa ili Lička kapa izrađuje se vezenjem po čoji iako se nekada koristilo bojano tkano sukno. Izrađuje se vezom lančancem , vezenjem određenih uzoraka karakterističnih za Liku, (zečji skok) a nakon šivanja upleću se rese ili kite načinom uvezivanja niti svilenca ili pamuka u jedan dio ruba kape. Crvenu kapu danas nose uglavnom folklorna društva a veoma je tražena i kao suvenir.

http://www.cto.com.hr
Izdvajamo
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
Priča o Zmajevom Oku  Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero is...
Baron Gautsch, potonuli putnički parobrod Austrijskoga Lloyda. Izgrađen je 1908. u brodogradilištu Gourlay Brothers...
Dva oka - Dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta rijeke Vrljike...slika www.modrojezero.org
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Romi Lovari i Romska kućaZnate li otkuda dolazi kolokvijalan izraz lova? Koristimo ga vjerojatno svakodnevno, ali se mnogi odnas nisu vjerojatno nikada zapitali otkuda taj izraz. Riječ lova, zapravo...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Kotle - nalaze se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica. Mjesto je skroz napušteno...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr