Grad Požega nalazi se u plodnoj dolini, koja je uokvirena slavonskim gorskim prstenom Psunja, Papuka, Dilja, Krndije i Požeške gore. Iako jugoistočno položena u toj Zlatnoj dolini, koju su još Rimljani nazvali Vallis aureae, ona je kroz stoljeća najvažnije životno središte stanovništva središnje Slavonije. Njezin topografski položaj podno Staroga grada i okolnih vinorodnih brežuljaka, omogućio je Požegi stvaranje srednjovjekovne obrambene tvrđave (koja se spominje u dokumentima već od 1227. godine.), a kasnije i izgradnju gradskog podgrađa ili suburbiuma, kao vrlo važnog trgovačkog i obrtničkog središta.

Dakle, Požega vrlo rano postaje sjedište velikog vlastelinstva, a srednjovjekovni grad postaje središtem trgovačkih, obrtničkih, upravnih, vojnih i crkvenih funkcija za širu okolicu. Požeška županija spominje se po prvi put već 1210., a crkvena župa 1232. godine. Razvoj upravnih funkcija od osobite  je važnosti za Požegu, dok su veliki obol tom razvitku dali i crkveni redovi – pogotovo Franjevci, Dominikanci, Pavlini i Isusovci. Sakralni spomenici, uz profiliranu staru gradsku jezgru, koja je “zaokružena” osobito u doba baroka, daju Požegi draž jednog od najljepših sjevernohrvatskih gradova.

Požega je kroz stoljeća, pa i u vrijeme teškog bremena turske vladavina (od 1537. do 1688.), bila funkcionalno središte bogate agrarne okolice. Međutim, od osobite važnosti bio je razvoj trgovine i obrta. To pogotovo vrijedi za razdoblje baroknog 18. i postbaroknog 19. stoljeća, kada životom Požege dominiraju udruženja trgovaca i obrtnika (cehovi). Okolna prirodna bogatstva, poput poljoprivrede, vinogradarstva, šumarstva, rudnog blaga i slično, omogućuju u Požegi tijekom 19. stoljeća i pojavu većih manufakturnih radionica, pa i industrije. 
Ovaj razvoj potpomognut je izgradnjom makadamskih putova (od marijaterezijanskog vremena nadalje), te osobito potezanjem srednjoslavonske željezice (od 1894. godine). Godine 1850. u Požegi djeluje već 282 obrtnika, te dvadesetak manufakturnih radionica i trgovačkih firmi.

Usprkos sjedištu županije i župe, te drugim važnim funkcijama, broj stanovnika u Požegi, baš kao i ostalim glavnim gradskim središtima sjeverne Hrvatske, nije bio velik. Nagliji porast broja stanovnika, koji je rezultat preseljavanja iz okolnog ruralnog područja, Požega bilježi tek intenzivnim procesima industrijalizacije tijekom ovoga stoljeća, posebice nakon drugoga svjetskog rata. Godine1857. u Požegi živi 2 227 stanovnika, 1880. godine 3 292, 1910. godine 5 899 i 1931. godine 7 125 žitelja. Demografski Požega najbrže jača u zadnjih četrdesetak godina: u gradu je 1948. živjelo  8 544, potom 1971. godine već 18 184, te 1991. godine 21 046 stanovnika. 

Požega opet postaje županijsko središte početkom 1993. godine, a eto u jesen 1997. i sjedištem nove biskupije*. Požeška županija broji danas oko 120 000 žitelja, a biskupija i nešto više. Staro sjecište putova i ljudi, koje je ponešto izgubilo povlačenjem podravskog, a osobito posavskog modernog prometnog smjera, opet danas dobiva na vrijednosti. Požega je samo jedna.

Isusovački dvorac Kutjevo
Mjesto: Kutjevo
Ključne riječi vlastelinstvo, vino, isusovci, dvorac
Subregija Slavonija
Najbliži grad Požega
Vrsta Povijesna zgrada, spomenik kulture, dvorac

Isusovački dvorac Kutjevo

Kutjevo se pamti i prepoznaje po nekoć uzornom vlastelinstvu i čuvenom kutjevačkom vinu čija tradicija seže od srednjovjekovnih, pa čak i rimskih vremena od kada je požeška "zlatna dolina" (vallis aurea) cijenjena kao lijep i plodan krajolik. Smješteno u sjeveroistočnom "kutu" Požeške doline, na pola puta između Požege i Našica, južnim obroncima Krndije i Papuka stiješnjeno u uskoj dolini rječice Kutjevčanke, Kutjevo bilježi više od sedam i po stoljeća svoje prošlosti vezane uz feudalni psjed. Od cistercitskog samostana iz 13. stoljeća do danas izmjenjivala su se razdoblja uspona i uzornoga gospodarenja (u doba cistercita, isusovaca i obitelji baruna Turković) s vremenima nazadovanja i zapuštanja stečenih dobara (tursko doba, 19. st. i druga polovica 20. st.). Kutjevo je danas neveliko mjesto za kojega su se još isusovci u 18. stoljeću zalagali da se proglasi gradom, ali nikad se nije uspjelo razviti više od trgovišta. U srednjovjekovnim spisima dolazi najčešće pod imenom Gotho, rjeđe Kothoa. U protezi vremena ime naselja i samostana je ispisivano na više načina: Gotto, Coto, Kotho, Kothoa, Cuttieva, Cuttijeva, Kutoa, Kuteva, Kutjeva, Kutiva, Kutjevo. Cijeli arhitektonski sklop izgradili su Isusovci u razdoblju od 1704. do 1735.

Današnji dvorac dio je nekadašnjeg isusovačkog sklopa koji se sastojao od samostanske crkve, rezidencije (kasnije dvorca), te gospodarskih zgrada i vrtova, a nastao je na ostatcima cistercitske opatije. Tijekom vremena mijenjao je i vlasnike i izgled, a prilikom obnove 90-ih godina prošloga stoljeća uspjela se sačuvati njegova povijesna originalnost.
Arheološki lokalitet Čemernica i Gradci
Mjesto: Požega
Ključne riječi starčevačka kultura, bakreno doba, nalazi
Subregija Slavonija
Najbliži grad Požega
Vrsta Arheološko nalazište

Arheološki lokalitet Čemernica i Gradci


Nalazi keramike i kamenih alatki  ukazuju da je početkom 6. tisućljeća prije Krista na ovom prostoru  postojalo, čini se veliko naselje starčevačke kulture – prvih poljodjelaca u Hrvatskoj. Na istom prostoru otkrivena je keramika bakrenodobne lasinjske kulture koja se pripisuje stočarskim zajednicama s početka 4. tisućljeća prije Krista, a na istom mjestu utvrđena je i prisutnost populacije srednjeg brončanog doba vjerojatno iz 16. ili 15. st. prije Krista i to pronalaskom posuda belegiške kulture koje same po sebi predstavljaju veliku rijetkost u ovom dijelu Hrvatske. Tijekom starijeg željeznog doba (8.-6. st. pr. K.) u Kaptolu se nalazilo jedno od najvažnijih kneževskih sjedišta u Europi. O izuzetnom položaju tog središta na razmeđu velikih europskih civilizacijskih krugova najbolje svjedoče nalazi iz grobova pod humkama (tumulima). Poput izuzetno bogate ratničke opreme koja uključuje i najsjevernije poznate nalaze grčkih kaciga! I danas se još mogu vidjeti grobni humci, te ulomci keramike stari po nekoliko tisuća godina.

KATEDRALA SV. TEREZIJE AVILSKE
Mjesto: Požega
Ključne riječi katedrala, bečki barok
Subregija Slavonija
Vrsta Sakralni spomenik

Papa Ivan Pavao II. utemeljio je 5. srpnja 1997. godine biskupiju sa sjedištem u gradu Požegi i imenovao dr. Antuna Škvorčevića za njezina prvog biskupa. O dotadašnjoj župnoj crkvi sv. Terezije Avilske u Požegi papa  u svom Apostolskom pismu o utemeljenju Biskupije određuje: «Crkvu Bogu podignutu u tom mjestu a posvećenu u čast sv. Terezije uzdižemo na stupanj i dostojanstvo stolne crkve, podjeljujući joj prava i povlastice koje takvim hramovima pripadaju.»

Utemeljenje biskupije u Požegi i uzdignuće župne crkve na dostojanstvo katedrale imalo je svoju višestoljetnu pripravu u kojoj osobite zasluge ima zagrebački biskup Franjo Thauzy (1698.-1769.). U njegovo vrijeme franjevci su predali župe biskupijskim svećenicima i ujedno je osnovao brojne nove župe u Slavoniji. Tako su godine 1753. župu u Požegi preuzeli biskupijski svećenici a biskup Thauzy osobno se zauzeo za izgradnju nove župne crkve.
Veličina i ljepota crkve sv. Terezije odaju uistinu vrsna graditelja koji ju je projektirao. Ostao je nepoznat do danas ali se pretpostavlja da je to mogao biti neki Talijan te je u tom smislu biskup Aleksandar Alagović, ulazeći prvi puta u crkvu uskliknuo: “O Talijane, koji si gradio ovaj hram, gdje ti leže kosti da ih blagoslovim!” Crkva u stilu bečkog baroka ima oblik križa a unutrašnjost i vanjština odlikuju se pravilnim omjerima, koji daju poseban ugođaj. Vitki crkveni zvonik visok je preko 63 metra, ugrađen u zapadno pročelje crkve i oslanja se s druge strane na vješto izgrađen svod iznad pjevališta. Uz crkvu sv. Terezije ujedno je izgrađena jednokatnica u koju je biskup Thauzy 1754. godine smjestio sjemenište za odgoj klera. O zaslugama carice Marije Terezije i biskupa Thauzyja za izgradnju crkve svjedoči kamena ploča iznad ulaznih vrata u crkvu s uklesanim natpisom iz 1763. godine.
Spomenik fra Luki Ibrišimoviću
Mjesto: Požega
Ključne riječi spomenik, kip, fra Luka Ibrišimović
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Slavonija i Baranja
Najbliži grad Požega
Vrsta Spomenik

Pred crkvom Svete Terezije nalazi se spomenik fra Luki Ibrišimoviću (1626. - 1698.) koji je rođen i sahranjen u Požegi (u kripti crkve Svetog Duha). Postavljajući taj spomenik djelo kipara Đure Kiša, grad se Požega 1893. godine odužio svom junaku, koji je na Grgurevo 12. ožujka 1688. godine , poveo narod u odlučujuću borbu protiv Turaka. Zahvalni Požežani svake godine obilježavaju taj dan kao Dan grada i u znak sjećanja na fra Luku prigodnim programima i veseljem u okolnim vinogradarskim klijetima i podrumima.

Izdvajamo
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
Priča o Zmajevom Oku  Na poluotoku Gradina, kraj Rogoznice, tridesetak km jugoistočno od Šibenika, nalazi se prirodni fenomen - morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero is...
Baron Gautsch, potonuli putnički parobrod Austrijskoga Lloyda. Izgrađen je 1908. u brodogradilištu Gourlay Brothers...
Dva oka - Dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta rijeke Vrljike...slika www.modrojezero.org
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Romi Lovari i Romska kućaZnate li otkuda dolazi kolokvijalan izraz lova? Koristimo ga vjerojatno svakodnevno, ali se mnogi odnas nisu vjerojatno nikada zapitali otkuda taj izraz. Riječ lova, zapravo...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Kotle - nalaze se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica. Mjesto je skroz napušteno...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr