Biograd na Moru je hrvatski kraljevski grad koji se prvi put spominje sredinom X. stoljeća, dok je u XI. stoljeću bio sjedište hrvatskih kraljeva i biskupa. Najveći procvat Biograd je doživio kao prijestolnica srednjovjekovnih hrvatskih vladara, a godine 1102. u njemu je okrunjen ihrvatsko-ugarski kralj Koloman. Godine 1202. Biograd je utočište bjeguncima iz Zadra (→Križarska opsada Zadra), te se naziva i Zara vecchia. Tijekom 13. i 14. stoljeća gradom upravljaju cetinski knezovi, vranski templari i bribirski knezovi Šubići. Od 1409. do 1797. je pod vlašću Venecije. Stradao je u mletačko-turskim ratovima, a 1521. i 1646. je porušen i zapaljen. U 16. i 17. stoljeću u Biogradu je središte hrvatske narodne vojske koja je imala veliku ulogu u protuturskim ratovima. Zbog ratnih stradanja njegova važnost opada, da bi opet ojačao početkom 19. stoljeća kada za vrijeme francuske vladavine dobiva općinu i sud. Turistički razvoj Biograda počeo je između dva svjetska rata. Prvi gosti, Česi, počeli su dolaziti u Biograd tijekom 1920-tih. Prvi hotel sagrađen je 1935. na mjestu današnjeg hotela Ilirija. Za srpske agresije (1991.-1993.) grad je pretrpio velika razaranja dalekometnim topništvom. Sve do 1993. su velikosrbi pokušavali i zauzeti grad, a jedna od takvih akcija je bila 30. lipnja 1993., kada su pored Zadra granatirali i Biograd na Moru. Grad je osvojio srebrnu medalju i prestižnu nagradu Srebrni cvijet Europe 2007., za hortikulturno i urbano uređenje mjesta.
Samostan sv. Ivana Evanđeliste
Mjesto: Biograd na moru >>

Samostan sv. Ivana Evanđeliste u Biogradu bio je muški benediktinski samostan, koji je oko 1060. podigao hrvatski kralj Petar Krešimir IV. Uz ovaj samostan, izgrađen je i ženski benediktinski samostan, a oba su se nalazila u blizini biogradske katedrale. Petar Krešimir je prilikom osnivanja samostanu poklonio otok Žirije i posjed Rogovo. Samostan je nadograđen podizanjem krova nešto prije 1076. godine od strane stanovitog Šestaka (Scestaki), za kojeg Zvonimir kaže da je bio njegov magister. Također, Zvonimir je samostanu potvrdio prava i zemljišta koje je samostanu darovao njegov prethodnik. To je učinjeno prilikom posvećenja samostanke crkve od strane splitskog nadbiskupa Lovre, biogradskog biskupa Prestancija i papinskog legata.
Samostan su srušili Mlečani prilikom osvajanja Biograda 1125. godine. Redovnici su se preselili u Tkon na otoku Pašmanu i tamo osnovali samostan sv. Kuzme i Damjana. Od biogradskog samostana danas postoje samo temelji, po čijim se obrisima može zaključiti da se radilo o trobrodnoj bazilici. Ostaci se nalaze (zavučeno) u samom centru grada, koji je bio jedno od sjedišta hrvatskih vladara.
Za povijest samostana od velike je važnosti njegov kartular (Polychorion) koji sadrži isprave kojima su biogradskom i tkonskom samostanu dodijeljeni posjedi od 1060. do 1369. godine. Kartular je pisan knjižnom goticom, a na marginama ima zapisa pisanih glagoljicom.
Samostan sv. Ivana Evanđeliste u Biogradu bio je muški benediktinski samostan, koji je oko 1060. podigao hrvatski kralj Petar Krešimir IV. Uz ovaj samostan, izgrađen je i ženski benediktinski samostan, a oba su se nalazila u blizini biogradske katedrale. Petar Krešimir je prilikom osnivanja samostanu poklonio otok Žirije i posjed Rogovo. Samostan je nadograđen podizanjem krova nešto prije 1076. godine od strane stanovitog Šestaka (Scestaki), za kojeg Zvonimir kaže da je bio njegov magister. Također, Zvonimir je samostanu potvrdio prava i zemljišta koje je samostanu darovao njegov prethodnik. To je učinjeno prilikom posvećenja samostanke crkve od strane splitskog nadbiskupa Lovre, biogradskog biskupa Prestancija i papinskog legata.Samostan su srušili Mlečani prilikom osvajanja Biograda 1125. godine. Redovnici su se preselili u Tkon na otoku Pašmanu i tamo osnovali samostan sv. Kuzme i Damjana. Od biogradskog samostana danas postoje samo temelji, po čijim se obrisima može zaključiti da se radilo o trobrodnoj bazilici. Ostaci se nalaze (zavučeno) u samom centru grada, koji je bio jedno od sjedišta hrvatskih vladara.Za povijest samostana od velike je važnosti njegov kartular (Polychorion) koji sadrži isprave kojima su biogradskom i tkonskom samostanu dodijeljeni posjedi od 1060. do 1369. godine. Kartular je pisan knjižnom goticom, a na marginama ima zapisa pisanih glagoljicom.
Zavičajni muzej
Mjesto: Biograd na moru >>
Ključne riječi arheološka zbirka >>, etnografska zbirka >>, zbirka umjetničkih slika >>, teret potopljenog broda >>

Zavičajni muzej Grada Biograda na Moru, samostalna je i jedina ustanova u kulturi na biogradskom području. Čuva vrijednu spomeničku baštinu iz bogate prošlosti biogradskog primorja i okolice.
Smješten je u centralnom djelu, na samoj obali Biograda, nekadašnjeg kraljevskog i krunidbenog grada, prijestolnice hrvatske države za narodnih vladara u 11. stoljeću.
Sama zgrada u kojoj je smješten Muzej spada u spomenik kulture. Podignuta je na ruševinama srednjovjekovnih zidina pri kraju 18. i početkom 19. stoljeća. U njoj je dugi niz godina djelovao Kotarski sud uspostavljen za cara i kralja Franje Josipa I -1876. godine.
Zavičajni muzej Biograd na Moru ima u svojem sastavu:
ARHEOLOŠKU ZBIRKU
ZBIRKU "TERET POTOPLJENOG BRODA IZ XVI. STOLJEĆA"
ETNOGRAFSKU ZBIRKU
POVIJESNI ODJEL
ZBIRKU UMJETNIČKIH SLIKA.
Najviše interesa kod posjetitelja plijeni Kulturno povijesna zbirka «TERET POTOPLJENOG BRODA IZ XVI. ST.» jedinstvena zbirka na Jadranu. U njoj se čuva preko 10 000 predmeta izvađenih iz potonulog mletačkog broda u 16. stoljeću.
Mletački trgovački brod nakrcan do zuba raznovrsnom skupocjenom robom za trgovinu po lukama Mediterana, potopio se 1583. godine u Pašmanskom kanalu, kod otočića Gnalić udaljenog nekoliko milja južnije od Biograda.
Blago neprocjenjive vrijednosti bilo je skriveno na dnu mora, gotovo puna četiri (4) stoljeća. Otkriveno je slučajnim nalazom murterskih ribara tek 1967. godine. Od tada, je provedeno više stručnih hidro arheoloških istraživanja koja su dala mnoštvo predmeta neprocjenjive vrijednosti. Oni dokumentiraju materijalnu kulturu jedne relativno nove epohe o kojoj su se saznanja da sada uglavnom temeljila na pisanim izvorima i likovnim predstavama. Predmeti se mogu podijeliti u dvije skupine:
OPREMU I INVENTAR BRODA (dva velika sidra, devet brončanih topova, nekoliko topovskih kugli, bakreno i kositreno posuđe brodske kuhinje i drugo). SKUPOCJENA ROBA ZA TRGOVINU: Od gotovih proizvoda naibrojniji su stakleni luksuzni predmeti; Čaše, čašice, boce vrčevi, zdjelice, prozorsko staklo okruglo i lijevano) te mala okrugla i četvrtasta ogledala. Prema finoći i kvaliteti izrade utvrđeno je da staklo potječe iz jedne od venecijanskih radionica u Muranu. Posebna skupina su predmeti od kobaltnog stakla i stakla tamnosmeđe boje te sitne staklene perlice u velikim količinama, različitih boja i veličina.
Svijećnjaci su na drugom mjestu po brojnosti i po ljepoti. Pronađene su dvije vrste: zidni i stropni - viseći. Za razliku od staklenih predmeta, izrađeni su na sjeveru Evrope, najvjerojatnije u Lubeku. Zeliezna škrinia velikih dimenzija možda je najmarkantniji predmet iz tereta potopljenog broda. U njoj su bili pohranjeni tekstilni predmeti: bala - peča svilenog damasta od 54 m. tri duge biiele košulje i osam vunenih kapa. Svi tekstilni predmeti očišćeni su konzervirani u privatnoj zakladi ABBEGO u Riggesburgu kod Berna.
Od keramičkih predmeta nađene su tri vrste: jednostavno kuhinjsko posuđe, oslikana majolika i gravirana keramika.
Osim navedenih predmeta, teretu trgovačkog broda pripadali su mnogobrojni predmeti za svakodnevnu upotrebu: naprsci, šivaće igle, pribadače, britve, naočale, škare, razne vrste praporaca, dvije precizne vage i drugo.
Sirovine i polufabrikati čine najveći dio tereta po težini i broju. Dominiraju mesinaani predmeti u tri oblika, zatim kositrene šipke (izvađeno ih je preko 1000 kg ), 10 kugli cinobera (teških preko 1000 kg) i olovni karbonat - bjelilo, također u velikim količinama.
Značajno je istaknuti da su mjedene folije, kositrene šipke, cinober, olovni karbonat i poeca damasta, koliko je poznato, apsolutni unikati. Mada se za njihovu proizvodnju znalo, do ovog nalaza nedostajali su primjerci. Dio predmeta po vrstama, njih oko 950 izloženo je u stalnoj muzejskoj postavi Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, u zbirci «TERET POTOPLJENOG BRODA IZ XVI. STOLJEĆA». Zbirka je od svojeg osnivanja 1970. pa do danas doživjela više preinaka, odnosno dopuna novim predmetima kako su pristizali s konzervacije.
Zavičajni muzej Grada Biograda na Moru, samostalna je i jedina ustanova u kulturi na biogradskom području. Čuva vrijednu spomeničku baštinu iz bogate prošlosti biogradskog primorja i okolice.Smješten je u centralnom djelu, na samoj obali Biograda, nekadašnjeg kraljevskog i krunidbenog grada, prijestolnice hrvatske države za narodnih vladara u 11. stoljeću.
Sama zgrada u kojoj je smješten Muzej spada u spomenik kulture. Podignuta je na ruševinama srednjovjekovnih zidina pri kraju 18. i početkom 19. stoljeća. U njoj je dugi niz godina djelovao Kotarski sud uspostavljen za cara i kralja Franje Josipa I -1876. godine.
Zavičajni muzej Biograd na Moru ima u svojem sastavu:

  • ARHEOLOŠKU ZBIRKU "TERET POTOPLJENOG BRODA IZ XVI. STOLJEĆA"
  • ETNOGRAFSKU ZBIRKU
  • POVIJESNI ODJEL
  • ZBIRKU UMJETNIČKIH SLIKA.
Najviše interesa kod posjetitelja plijeni Kulturno povijesna zbirka «TERET POTOPLJENOG BRODA IZ XVI. ST.» jedinstvena zbirka na Jadranu. U njoj se čuva preko 10 000 predmeta izvađenih iz potonulog mletačkog broda u 16. stoljeću.Mletački trgovački brod nakrcan do zuba raznovrsnom skupocjenom robom za trgovinu po lukama Mediterana, potopio se 1583. godine u Pašmanskom kanalu, kod otočića Gnalić udaljenog nekoliko milja južnije od Biograda.Blago neprocjenjive vrijednosti bilo je skriveno na dnu mora, gotovo puna četiri (4) stoljeća. Otkriveno je slučajnim nalazom murterskih ribara tek 1967. godine. Od tada, je provedeno više stručnih hidro arheoloških istraživanja koja su dala mnoštvo predmeta neprocjenjive vrijednosti. Oni dokumentiraju materijalnu kulturu jedne relativno nove epohe o kojoj su se saznanja da sada uglavnom temeljila na pisanim izvorima i likovnim predstavama. Predmeti se mogu podijeliti u dvije skupine:

  • OPREMU I INVENTAR BRODA (dva velika sidra, devet brončanih topova, nekoliko topovskih kugli, bakreno i kositreno posuđe brodske kuhinje i drugo).
  • SKUPOCJENA ROBA ZA TRGOVINU: Od gotovih proizvoda naibrojniji su stakleni luksuzni predmeti; Čaše, čašice, boce vrčevi, zdjelice, prozorsko staklo okruglo i lijevano) te mala okrugla i četvrtasta ogledala. Prema finoći i kvaliteti izrade utvrđeno je da staklo potječe iz jedne od venecijanskih radionica u Muranu. Posebna skupina su predmeti od kobaltnog stakla i stakla tamnosmeđe boje te sitne staklene perlice u velikim količinama, različitih boja i veličina.Svijećnjaci su na drugom mjestu po brojnosti i po ljepoti. Pronađene su dvije vrste: zidni i stropni - viseći. Za razliku od staklenih predmeta, izrađeni su na sjeveru Evrope, najvjerojatnije u Lubeku. Zeliezna škrinia velikih dimenzija možda je najmarkantniji predmet iz tereta potopljenog broda. U njoj su bili pohranjeni tekstilni predmeti: bala - peča svilenog damasta od 54 m. tri duge biiele košulje i osam vunenih kapa. Svi tekstilni predmeti očišćeni su konzervirani u privatnoj zakladi ABBEGO u Riggesburgu kod Berna.Od keramičkih predmeta nađene su tri vrste: jednostavno kuhinjsko posuđe, oslikana majolika i gravirana keramika.Osim navedenih predmeta, teretu trgovačkog broda pripadali su mnogobrojni predmeti za svakodnevnu upotrebu: naprsci, šivaće igle, pribadače, britve, naočale, škare, razne vrste praporaca, dvije precizne vage i drugo.Sirovine i polufabrikati čine najveći dio tereta po težini i broju. Dominiraju mesinaani predmeti u tri oblika, zatim kositrene šipke (izvađeno ih je preko 1000 kg ), 10 kugli cinobera (teških preko 1000 kg) i olovni karbonat - bjelilo, također u velikim količinama.Značajno je istaknuti da su mjedene folije, kositrene šipke, cinober, olovni karbonat i poeca damasta, koliko je poznato, apsolutni unikati. Mada se za njihovu proizvodnju znalo, do ovog nalaza nedostajali su primjerci.
  • Dio predmeta po vrstama, njih oko 950 izloženo je u stalnoj muzejskoj postavi Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, u zbirci «TERET POTOPLJENOG BRODA IZ XVI. STOLJEĆA». Zbirka je od svojeg osnivanja 1970. pa do danas doživjela više preinaka, odnosno dopuna novim predmetima kako su pristizali s konzervacije.
Zavičajni muzej
Obala P. Krešimira IV 22
23210 Biograd na Moru
tel./fax - 023/383-721
Izdvajamo
Ivana Brlić Mažuranić - Rođena u Ogulinu smatra se jednim od najvećih hrvatskih književnika. Često nazivana hrvatskim Andersenom (radi njene virtuoznosti kao pripovjedača za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi pose...
Grkokatolici su katolici koji imaju drugačije običaje, obred (bizantsko-slavenski, dok ga Hrvati zovu bizantsko-hrvatski) i jezik u liturgiji (staroslavenski). S jedne strane zadržali su bogatstvo o...
Srednjovjekovni samostanski mediteranski vrt „Sv. Lovre“ (SSMV) u Šibeniku obnovljen je i otvoren 6.studenog 2007, nakon što je gotovo sto godina bio zaboravljen. SSMV je sastavni dio samostana ...
To je istina, ni izmišljotina. Jure Grando je bija vampir, meni je to pričala moja nona, a mojoj noni njezina nona. Još dok sam bila dite ljudi su povidali da ne hodamo vani po noći i strašili su...
U Srednjem vijeku, tijekom 12. i 13. stoljeća, gradom su vladali knezovi Kačići, koji su bili na čelu omiških gusara. Omiš se tada spominje pod talijanskim imenom Almissa. Omiški gusari vodili ...
Muzej anđela nalazi se u ulici Silvija Strahimira Kranjčevića br 14.u Varaždinu.Često su motivi slikarski zaštitni znak koji nepogrešivo prepoznajemo: Cezannove mrtve prirode s jabukama, Van Go...
Zbirka relikvija u Vodnjanu kao i Vodnjanske mumije svetaca nalaze se u crkvi Sv.Blaža u Vodnjanu u Hrvatskoj. Crkva sv. Blaža građena je od 1760. do 1800 godine i najveća je crkva u širokoj okol...
Sisački povijesni prsten priča je o povijesti grada Siska. Taj kulturni projekt smješten tik pokraj šetnice uz Kupu i zgradu Malog Kaptola u sedam slika, smještenih ispod parterne razine, tako da...
Na Gacki i njenim pritocima radilo je tijekom 20. stoljeća oko šezdeset mlinica, a danas ih tek nekoliko na vrelima u Sincu još obavlja svoju prastaru funkciju meljave koristeći pogonsku snagu ove...
Svega 750 metara od Punta nalazi se otočić Košljun. Poznat je po franjevačkom samostanu u kojem su redovnici stoljećima skupljali i sačuvali mnoge vrijedne predmete. Na otoku se nalazi muzej s e...
Klek stoljećima privlači putnike i istraživače, a osebujan izgled njegovog vrha raspiruje maštu kao niti jedan drugi vrh u Hrvatskoj. Sa svake strane svijeta pokazuje drugi oblik, a ističe se vr...
Eko–centar Caput Insulae-Beli, Istraživačko-edukacijski centar za zaštitu prirode, smješten u Belom, na sjevernom dijelu otoka Cresa – Tramuntani, osnovan je 1993.g. i već 18 godina uspješno...
Oči Vinodola
Čitavi Vinodol je jedna prekrasna priča, satkana od bogate povijesti, brojnih kulturnih i povijesnih spomenika, prirodnih ljepota i tradicije. Jedno je Vinodol doživjeti putujući kroz njega, a dru...
Godine 1288. u Vinodolu je povjerenstvo od predstavnika devet vinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, Ledenice) sastavilo popis običajnoga prava (zakona...
Drivenik
Nekada se u drivenički kaštel ulazilo pokretnim mostom preko iskopanog jarka napunjenog vodom. Veliki četvorinasti prostor branili su visoki zidovi i četiri ugaone okrugle kule i polukružn...
Julije Klović
Slikar minijaturist zvan i "Michelangelo minijature". S osamnaest godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Rafaelovog učenika. Odlazi poslom u Mađarsku, vraća se u Italiju, u Mantovi postaj...
© 2010. WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr