Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Čokovcu kod Tkona - osim crkvene djelatnosti slavi se i kao oaza narodne pismenosti (središte glagoljaštva - starohrvatskog narječja i pisma). Samostan je sagrađen u romaničkom stilu u 12. stoljeću, temeljito prerađen u gotičkim oblicima tijekom 14. stoljeća do sredine 15. stoljeća.
Od najvažnijih književnih spomenika su: "Pašmanski brevijar" iz 14. stoljeća i "Tkonski zbornik " iz 16. stoljeća, kao dva najvrjednija glagoljska rukopisa. Svako mjesto na otoku ima svoju crkvu sa specifičnom gradnjom, svaka je posebna na svoj način.
Među zadarskim otocima Pašman zauzima vodeće mjesto kad je riječ o sačuvanim srednjovjekovnim umjetničkim spomenicima
Franjevački samostan sv. Dujma s crkvom sagrađen u gotičkom stilu 1392. godine nalazi se u mjestu Kraj na otoku Pašmanu.
Samostan i crkvu sagradila je patricijska obitelj na mjestu koje su franjevcima poklonili benediktinci s Ćokovca. Crkva sv. Dujma se spominje 8. travnja 1370. u oporuci kojom Mavro pok. Frana Grisogono određuje gradnju sadašnje. Njegova majka Pelegrina 22. lipnja 1384. ugovara gradnju crkve s Dubrovčaninom Jurjem Miljanovićem, a 19. kolovoza 1389. poklanja posjede franjevcima prognanima iz Bosne Samostan je kasnijim pregradnjama obnovljen u baroknom stilu tijekom 17. stoljeća, otkad potječu i dvorišna vrata samostana
Prvotna je crkvica povećana 1401. Renesansni oblik je od prije 1554. (na zabatu portala je renesansni Alešijev kipić sv. Jeronima i 1554. godina). Izvorno je crkva imala tri oltara: veliki, posvećen sv. Mariji i sv. Jeronimu sa slikom, s lijeve strane oltar sv. Franje sa slikom i velikim raspelom, a s desne Bezgrješnoga začeća sa starom slikom. Zadarski trgovac Petar pok. Cvitka određuje 6. studenog 1418. da se napravi slika u vrijednosti od 32 dukata (vjerojatno je riječ o slici Bogorodice s malim Kristom i sv. Ivanom). Fra Ljudevit Benčić je 1848. dodao dva oltara i svima promijenio titulare. Tri su mramorna: glavni (pala sv. Duje i Gospe od škapulara), "duša" (slika bl. Gospe i sv. Bonaventure) i Bezgrješnoga začeća (slika Bl. Gospe i dispute o Bezgrješnom začeću) te dva drvena: sv. Antuna Padovanskog i sv. Sebastijana. Drveni oltari su maknuti, a oltarne slike smještene u samostan. Grobovi stanovnika mještana su u crkvi od 1569. Nadgrobne ploče nose oznake nacionalne pripadnosti (starohrvatski i dalmatinski grbovi, polumjesec i zvijezda) i zanimanja (mač, kubura). Prezbiterij i sakristija su prekriveni pločicama 1912. Sadašnji je drveni strop iz 1959. godine.
Posebno su vrijedni samostanski klaustar, slike Bogorodice s malim Isusom iz 15. st. i Posljednje večere u samostanskoj blagovaonici U klaustru je najstariji grob iz 1569. pa je klaustar vjerojatno građen nakon povećanja crkve (prva polovica 16. st.). Jednostavan je i malen, sa lukovima, a stupovi su od bijelog kamena.
U samostanu je i muzej s eksponatima koji govore o povijesti otoka Pašmana s postavljenom izložbom knjiga i rukopisa, umjetnina, crkvenog posuđa i ruha, predmeta ručnog rada i arheoloških relikta. Samostan pruža katoličkim organizacijama i karitativnim ustanovama prostor za odmor.
Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Čokovcu kod Tkona - osim crkvene djelatnosti slavi se i kao oaza narodne pismenosti (središte glagoljaštva - starohrvatskog narječja i pisma). Samostan je sagrađen u romaničkom stilu u 12. stoljeću, temeljito prerađen u gotičkim oblicima tijekom 14. stoljeća do sredine 15. stoljeća.
Od najvažnijih književnih spomenika su: "Pašmanski brevijar" iz 14. stoljeća i "Tkonski zbornik " iz 16. stoljeća, kao dva najvrjednija glagoljska rukopisa. Svako mjesto na otoku ima svoju crkvu sa specifičnom gradnjom, svaka je posebna na svoj način.