Nekada je Bosiljevo bilo dom hrvatskih plemića a danas je malo mjesto koje će putnika namjernika dočekati ljepotom svoje netaknute prirode, bijelinom nošnje, blagom svojih crkava i neotkrivenim tajnama slavne prošlosti.
Arheološki nalazi potvrđuju naseljenost na ovom području u pretpovijesno doba, ali prvi pisani dokumenti u kojima se spominje Bosiljevo datiraju iz 1334. godine. Ivan Arhiđakon Gorički navodi u statutu Zagrebačke nadbiskupije župu „sancti Mauri de Bozilo“.
Današnja općina Bosiljevo je smještena između rijeke Kupe i Dobre a na samom ulazu u Gorski kotar.
Arheološki nalazi potvrđuju naseljenost na ovom području u pretpovijesno doba, ali prvi pisani dokumenti u kojima se spominje Bosiljevo datiraju iz 1334. godine. Ivan Arhiđakon Gorički navodi u statutu Zagrebačke nadbiskupije župu „sancti Mauri de Bozilo“.
Današnja općina Bosiljevo je smještena između rijeke Kupe i Dobre a na samom ulazu u Gorski kotar.
Fran Krsto Frankopan
Ključne riječi Fran Krsto Frankopan
Subregija Karlovac i okolica
Najbliži grad Karlovac
Vrsta Znamenita osoba
“Navik on živi, ki zgine pošteno“
Fran Krsto Frankopan, autor je ovog stiha koji krasi grobove roda Zrinskih i Frankopana, ali i brojne hrvatske grobove nastale u vjekovnoj težnjih Hrvata za slobodnom državom.
Fran je bio plemić, pjesnik, prevoditelj i senjski kapetan, najugledniji i intelektualno najjači Frankopan. Junak u ratu i ugledan književnik u miru. Bio je najmlađi sin karlovačkog generala Vuka Frankopana. Prema nekim izvorima rodio se u Karlovcu 4. ožujka 1643. godine. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u Zagreb, gdje je polazio isusovačku gimnaziju. U Zagrebu je stanovao u konviktu za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju.
image001
Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u Italiju gdje je proučio talijansku poeziju i upoznao uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro kojom se kasnije i oženio. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao ogulinski kapetan te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod Otočca. S rimskom obitelji Frangipane, od koje zapravo potječe hrvatska varijanta prezimena Frankopan, hrvatski su Frankopani imali bliske odnose, pa je čak posljednji potomak te obitelji, Mario Frangipane, koji je, prema povijesnim izvorima, umro u Rimu 19. siječnja 1654. godine, u svojoj oporuci sve posjede i naslov markiza ostavio hrvatskim Frankopanima. Stoga se u nekim dokumentima i na slikama, Fran Krsto Frankopan titulira kao markiz.
Rođeni pjesnik i velikaš izrazite umjetničke nadarenosti, Fran Krsto Frankopan je za života (1656. godine) objelodanio samo jedan književni rad i to spjev „Elegija“. Prevodio je Moliera, te ostavio vrlo zanimljivu filozofsko pjesničku viziju „Trumbita sudnjeg dana“. Mnogi ga smatraju najdarovitijim pjesnikom tzv. Ozaljskog kruga.
Dana 11. travnja 1671. godine, poseban sud je optužio Petra Zrinskog da je htio postati vladar a što je značilo da je radio protiv Habsburgovaca, kao i Frana Krstu Frankopana da je isto radio protiv austrijskog cara, odnosno kralja jer je pozvao narod na ustanak. Najprije su prevarom dovedeni u Beč, a zatim utamničeni i osuđeni na smrt – odsjecanjem glave kao i na gubitak svih časti i posjeda. Bio je to jedan od najtragičnijih događaja u povijesti hrvatskog naroda, izvršen 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mestu. Protiv njihova ubojstva su bili mnogi europski vladari pa i papa. Jedini koji se nije oglasio bio je Luj XIV.
Uništenjem Zrinskih i Frankopana, Hrvatska je uništena vojno, gospodarski i kulturno, odnosno u svakom pogledu. O njihovom životu, zasluzi za hrvatski narod kao i strašnoj smrti, nije se smjelo govoriti stoljećima ali pamćenje naroda je bilo jače od svake sile i zabrane. Iako je hrvatski narod u svojoj teškoj prošlosti dao mnoge mučenike za svoj rod i dom, Zrinski i Frankopan su bili i ostali simbol hrvatskog ponosa i junaci čiji duh, unatoč zabranama živi stoljećima među nama. Kako je rekao Antun Gustav Matoš, to su ljudi koji se ne rodiše za stotinu, nego za stotine godina prerano. Njihovo mučeništvo je ugrađeno u našu državnost zajedno s patnjom svih koji su stradali za Hrvatsku.
Slava im i hvala !
Dvorac Bosiljevo
Ključne riječi Frankopani, utvrda
Subregija Karlovac i okolica
Najbliži grad Karlovac
Vrsta Povijesna zgrada, spomenik kulture, dvorac
Stara Bosiljevačka utvrda smještena je na stijeni koja se sa sjeveroistočne strane strmo ruši do malog izvora iz kojeg teče potočić kroz ravnicu do svog ponora ispod sela Korenići. Davno nekada tu je bilo i veliko jezero koje je danas samo močvara. Oko dvorca se nalazi sačuvani park koji je od 1974. godine zaštićeni spomenik hortikulturalne arhitekture. Sasvim je sigurno da je najstariji dio utvrde Bosiljevo, koja je s vremenom značajno mijenjala svoju tlocrtnu sliku, onaj dio koji je izgrađen na strmoj kamenoj stijeni ispod koje izvire potok. Tu je smještena trokatna četverokutna branič-kula, koja je i najveća i najstarija, te je bila sve vrijeme glavna forti-fikacijska građevina. I danas je uočljivo da su njezini prozori tijesni i maleni te da je na vrhu, u kruništu, imala po tri otvora na svakoj strani. Zna se da je ta kula služila kao tamnica i kao stražarnica. Unatoč brojnim preinakama, te kasnijim temeljitim rekonstrukcijama, još je moguće utvrditi da se ova velika utvrda sastoji od dva veća dijela, od kojih su zidine s tri okrugla tornja sasvim sigurno građene kasnije od dijela sazidanog nad izvorom. Ipak vjerojatno je u tom dijelu najstariji dio jugoistočni toranj u kojem je smještena kapelica Sv. Ane. Iako je ovaj dvorac temeljito opljačkan 1671. godine nakon zrinsko-frankopanske urote, te iako je 1697. godine napravljen inventar u kojem su dvorac i utvrda temeljito opisani, nemoguće je danas utvrditi izgled ovog zamka, posebno tijekom 15. i 16. stoljeća. Pred zamkom se spominje čardak, dijelom podzidan, dijelom na stupovima, spominje se most lančanik, hrastova tamnica, posebni turnić, spominju se i štale za konje, pivnica pod velikim palačom, druga i treća gradska vrata, donja hiža i još mnogo toga. Gospodarski je majur bio smješten desno uz utvrdu, ali od toga već odavno nema nikakva traga. Novije su gospodarske zgrade smještene podalje, uz Karolinšku cestu, a ispred zidina bila je posebna zgrada s kruništem i malom stražarnicom. Brojni naraštaji obitelji Frankopan su više od dva stoljeća, vladali i živjeli u Bosiljevu a uredili su ga tako da bude lijep dvorac dostojan njihova ugleda i časti. Sve do kobnog 30. travnja 1671. godine kada posljednjom vlasniku Franu Krstu Frankopanu zajedno sa svakom Petrom Zrinski, odsjekoše glave u Bečkom Novom Mestu. Njegovom smrću završila je loza Frankopana. Tada nastaje prekretnica za bosiljevački kraj kao i za ostale posjede u vlasništvu Zrinskih i Frankopana budući da su sva imanja konficirali i stavili na milost i nemilost upraviteljima. Nakon tragične smrti posljednjeg vlasnika grada Bosiljeva, Frana Krste Frankopana i nakon neviđene pljačke, nastala je prava jagma za ovim gradom i posjedom. Od tada se nastojao zatrti svaki spomen na ove hrvatske velikaše što je uzrokovalo nestanak mnoštvo dokumenata o povijesti Bosiljeva i njegovih vlasnika. Grad i imanje su prelazili iz ruke u ruku.
Izdvajamo
