Ergela u Đakovu osnovana je davne 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi i govori o dugoj tradiciji uzgoja konja na tom području. Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 18. stoljeća.Ergela u Đakovu osnovana je davne 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi i govori o dugoj tradiciji uzgoja konja na tom području. Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 18. stoljeća.

Danas kao Državna ergela lipicanaca Đakovo, za uzgoj i selekciju konja koristi dvije lokacije – Pastuharnu, smještenu u srcu Đakova, i Ivandvor, u neposrednoj blizini grada. Osim uzgoja i selekcije konja, Ergela se bavi i dresurom čija kvaliteta se potvrđuje zauzimanjem zapaženih mjesta na konjičkim natjecanjima.

Brojnim nastupima u svijetu, đakovački lipicanci pronosili su i pronose glas o Đakovu i Đakovštini. Tako je, oduševljena nastupom đakovačkih lipicanaca na otvorenju Olimpijskih igara, engleska kraljica Elizabeta II., dobra poznavateljica ovih plemenitih životinja, 1972. posjetila Ergelu i provezla se gradom slavnim i nadaleko poznatim četveropregom đakovačke ergele.

Osim svoje osnovne djelatnosti, radi velike atraktivnosti za najširu javnost i sve većeg broj ljubitelja konja i konjičkog sporta, Državna ergela lipicanaca Đakovo postala je nezaobilazno odredište turističkih posjeta u Đakovo, Slavoniju, ali i Hrvatsku.

Zbirke:

• Arheološka
• Domovinskog rata
• Etnografska
• Fotografija i razglednica
• Kulturno-povijesna
• Numizmatička
• Umjetnina

Đakovačka katedrala Svetog Petra u neoromaničkom stilu stolna je crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Pripreme za gradnju nove đakovačke katedrale koja je trebala zamijeniti staru i prilično skromnu barokiziranu srednjovjekovnu građevinu koja je stajala iza biskupskog dvora započele su već krajem 18. i početkom 19. stoljeća.

Glavni inicijator podizanja ove građevine jeste đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Strossmayer je već početkom 50-ih godina 19. stoljeća započeo s prvim koracima u gradnji svoje nove stolne crkve. Stupio je u kontakt s bečkim arhitektom Karlom Rösnerom koji 1854. završava svoj prvi projekt za Đakovo. Ovaj projekt naposljetku neće biti realiziran ponovno uslijed nedostatka sredstava te premišljanja biskupa Strossmayera o stilskom rješenju katedrale. Rösner će na izradi novog projekta za đakovačku katedralu biti angažiran 1865. Te je godine izradio svoju drugi i treći projekt za Đakovo. Po trećem projektu započet će izgradnja katedrale 1866. godine. Rösner umire 1869., nakon čega ga, u rujnu 1870. kao glavni arhitekt naslijeđuje Friedrich von Schmidt koji će voditi radove sve do 1882., odnosno posvete katedrale. Između 1876. i 1882., pa i kasnije, na izradi projekata za opremu đakovačke katedrale Schmidtu će pomagati arhitekt Hermann Bollé. Oslikavanje katedrale Strossmayer je namjeravao povjeriti njemačkom nazarenskom slikaru Johannu Friedrichu Overbecku, no on je prije smrti uspio izraditi samo kartone za freske po kojima će tek djelomično oslik biti relaiziran. Oslikavanje katedrale izveli su otac i sin Alexander Maximilian i Lodovico Seitz, sljedbenici nazarenskih slikara iz Rima. Hrvatski kipari Vatroslav Donegani i Ivan Rendić autori su najvećeg dijela skulptura na oltarima te reljefa u katedrali. U kripti katedrale je grobnica biskupa Strossmayera.

Biskupski dom, zapravo dvorac je izgrađen u 18. st. u kasnobaroknom stilu. U njemu su i danas smješteni uredi Đakovačke i Srijemske biskupije.

Godine 1239.  zbog nemirne situacije u Bosni uzrokovane sukobima s bogumilima, brat hrvatsko-ugarskog Bele IV., knez Koloman koji je upravljao oblasti Drava, poklonio bosanskom biskupu Ponsi grad Đakovo i cijeli taj kraj za sjedište biskupije, umjesto do tada nesigurnog Brda kod Sarajeva. Time je biskup zadržao sve duhovne ovlasti nad Bosnom. Tom darovnicom prvi put se spominje ime grada Đakova. Tu darovnicu je potvrdio 1244. i sam kralj Bela IV. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad - sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: Dyaco, Diaco, Dyacow... U dokumentima iz 1355. godine prvi puta se spominje postojanje gotičke katedrale i biskupskog dvora koji su bili opasani zidinama. Dio tog zida ostao je sačuvan do danas. Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina - grad tada dobiva naziv Jakova. Srušene su skoro sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada. Broj stanovnika naglo raste, a 1751. godine otvara se prva škola.

Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su ju biskupi Đuro Patačić i Bakić.

Pretpostavlja se da je sagrađena u 14. st. kada se spominje župna crkva Sv. Lovre. U vrijeme vladavine Turaka je bila pretvorena u džamiju. Obnovljena je u orijentalnom stilu.