Špilja Vrelo u Fužinama otkrivena je slučajno pedesetih godina prošloga stoljeća kod izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Starost joj se procjenjuje na 3,5 - 4 milijuna godina.

Iako je dugačka samo 300 metara, izuzetno je lijepa i bogata špiljskim ukrasima. Osobitu vrijednost špilji daje joj voda - na samo pedesetak metara nalazi se prekrasan gorski izvor, jezero i ponor koji je čine posebno atraktivnom. Bistar i hladan gorski potok je iz porječja rijeke Ličanke i u izrazito kišnim razdobljima poplavljuje špilju.

Špilju Vrelo zbog svojih ljepota često nazivaju i "Postojna u malom". Špilja je uređena za posjete i obnovljena novom rasvjetom i pješačkom stazom s mostićima 1998. godine. Zbog blage konfiguracije terena, bez ijedne stepenice, jedina je turistički uređena špilja u Europi koju mogu posjetiti svi uzrasti, djeca, stariji pa čak i invalidi u kolicima.

Grupni posjeti (više od 10 osoba) mogući su svakodnevno i mogu se najaviti nekoliko dana prije na telefon TZ Fužine +385 51 835 163 ili 051/830-028

Kad su 1994. godine, prigodom obilježavanja 150 godina školstva u Liču, braća Nenad i Dražen Starčević pokrenuli osnivanje Etnografske zbirke, malo je tko očekivao da će se, iz početnog prikupljanja prvog postava predmeta, zbirka razviti u jedinstveni etnografski muzej u općini Fužine i jedan od rijetkih u Gorskom kotaru. Etnografska zbirka je, naime, već 1995. godine postala evidentiran spomenik kulture, kojom su prigodom u popis izložaka zabilježena 63 različita predmeta. Tijekom godina prikupljani su novi i novi zanimljivi predmeti iz prošlosti, a mnogi su građani s područja cijele općine pa i ljudi koji ovamo povremeno navraćaju, počeli samonicijativno poklanjati stare vrijedne predmete.

Zbirka svoj procvat doživljava institucionaliziranjem, odnosno osnivanjem Etnografske udruge „Sv. Juraj“.

Etnografska zbirka smještena je u središtu Liča u zgradi osnovne škole. Kako je za školske potrebe sada dovoljna jedna učionica, to su vrijedni entuzijasti, članovi udruge, iz godine u godinu uređivali dio novih prostora i na taj način dali nove sadržaje i oplemenjivali zapušteni prostor koji je bio izvan funkcije. U početku rada Etnografska je zbirka raspolagala s jednim izlagačkim prostorom u kojem su smješteni prvi izlošci, potom je uređena tzv. arhivska soba s pohranjenim pisanim dokumentima, knjigama i različitim zanimljivim fotografijama. Uređene su nove dvije sobe s vrijednim izlošcima. Jedna je „povijesna soba“ u kojoj je zaprimljena donacija stare fužinarske obitelji Kauzlarić (Svečevi). Riječ je o vrlo atraktivnom postavu s antikvitetnim namještajem, umjetničkim slikama, straim posuđem, ukrasima i starim dokumentima i knjigama. Također, u tu je sobu smještena i mala sakralna riznica koja sadržava značajnu količinu crkvenih predmeta, vrijednih starih crkvenih odora i zastava za čije je spremanje podignut poseban zrakonepropusni ormar. Ovdje se nalaze i vrijedni stari glazbeni instrumenti.

Uređena je i još jedna zanimljiva prostorija koja tematski ne pripada sadržaju zbirke i nije vezana uz povijest ličko-fužinskog i goranskog kraja, no, posjetiteljima je vrlo zanimljiva. Nastala je kao posljedica vrijedne donacije vlasnika kuće za odmor u Liču. Fizičar dr. Guy Paić koji živi u Ciudad Mexicu, po želji njegove pokojne supruga koja je bila poznata televizijska novinarka - Arlette Ambrožić-Paić, poklonio je Zbirci vrijedne umjetnine prikupljene na brojnim putovanjima. Uglavnom je riječ o predmetima s područja Afrike i Južne Amerike pa su članovi Etnografske udruge formirali i uredili posebnu izložbenu prostoriju s ponudom izložaka kultura izvaneuropskih naroda.

Uređenjem više različitih postavki Etnografska zbirka u Liču postala je vrlo respektabilan muzejski prostor. Danas sadrži više od 500 izložaka u stalnom postavu, a konstantno se nadopunjuje noivim predmetima. O njima se vodi kompletna briga o održavanju, premazu zaštitnim sredstvima, a u planu Udruge je, laboratorijskim ispitivanjem, utvrditi određivanje starosti najvrednijih izložaka te dio, po potrebi, restaurirati.

Na preporuku Konzevatorskog zavoda u Rijeci, na temelju postignutih rezultata, u tijeku je priprema za dobivanje statusa registriranog spomenika kulture.

U Liču, najstarijem mjestu općine Fužine, nalazi se crkva svetog Jurja(1662.) i svetište Majke Božje Snježne u Ličkom polju.

Svetište ima povijest koja datira iz 1733. godine kada su prema predaji ličani krenuli u obnovu ruševne crkve svetog Ivana Krstitelja, ali im se crkva stalno rušila da bi 5. kolovoza pao snijeg. Napravila se kapelica od snijega, a u njoj se ukazala Majka Božja. Zato se umjesto prvobitne zamisli izgradila kapela posvećena Gospi Snježnoj. Održavane su procesije. U jeku 2. svjetskog rata partizani su u crkvicu spremili oružje zarobljeno nakon kapitulacije Italije te su je 10.10.1943. minirali nijemci. Oltarnu sliku i križ od bijelog mramora s vrha Velikog oltara spasili su mještani. Nakon rata brigu o ruševinama župnog stana koji je također bio spaljen i o ruševinama crkve vode mještani koji su hodočastili i na ruševine. 70 - tih godina prošlog stoljeća uveden je tradicionalni blagoslov vozila koji se, osim u Liču, obavlja još samo na Trškom Vrhu kod Krapine. Početak radova na obnovi svetišta BDM Snježne 5.8.2001. blagoslovio je monsinjor Ivan Devčić nadbiskup riječki. 5.8.2002. dovršena je izgradnja crkvice.

U blizini se nalazi brdo Sveti Ivan na kojem je trasa križnog puta i kapelica izgrađena u čast papi Ivanu Pavlu II.

Crkva Sv. Antona Padovanskog najveći je sakralni objekt u Gorskom kotaru. Građena je punih 25 godina, od 1808. do 1833. godine na mjestu gdje se nekad nalazila kapelica i prvo fužinarsko groblje. Crkva je uređena lijepim mramornim oltarima, vrijednim slikama i kristalnim lusterima. Od originalnih djela u crkvi je "Posljednja večera" iznad oltara koja je restauirirana, originalni Križni put te freske koje je naslikao poznati hrvatski slikar Antonini početkom 20. stoljeća. Crkva je posvećena zaštitniku Fužina, svetom Antonu Padovanskom, dominira naseljem i noćnim osvjetljenjem daje mu posebno obilježje.