Općina Jalžabet smještena je u jugoistočnom dijelu Varaždinske županije, na pola puta što od Varaždina preko Kneginca vodi do Ludbrega. Riječ je o jednoj od manjih općina u Varaždinskoj županiji, a dobila je naziv po istoimenom mjestu. U osam naselja, Jalžabet, Imbriovec Jalžabetski, Jakopovec, Kaštelanec, Kelemen, Leštakovec, Novakovec i Pihovec, trenutačno živi nešto manje od četiri tisuće žitelja.
Područje općine Jalžabet, sa 38 četvornih kilometara, ima vrlo povoljan prostorno-prometni položaj koji mu omogućuje brz i kvalitetan razvoj. Naselja su smještena na obroncima vinorodnih brežuljaka Topličkog gorja s kojih se pruža prekrasan pogled prema Varaždinu, te rijekama Plitvici i Dravi. Naselja su međusobno, te sa županijskim središtem Varaždinom, cestovno dobro povezana, a blizina željezničke pruge Varaždin-Zagreb-Rijeka, te posebno gradnja autoceste Zagreb-Goričan-Budimpešta, općinu Jalžabet na prometnoj su karti stavili na istaknuto mjesto.
Područje općine Jalžabet, sa 38 četvornih kilometara, ima vrlo povoljan prostorno-prometni položaj koji mu omogućuje brz i kvalitetan razvoj. Naselja su smještena na obroncima vinorodnih brežuljaka Topličkog gorja s kojih se pruža prekrasan pogled prema Varaždinu, te rijekama Plitvici i Dravi. Naselja su međusobno, te sa županijskim središtem Varaždinom, cestovno dobro povezana, a blizina željezničke pruge Varaždin-Zagreb-Rijeka, te posebno gradnja autoceste Zagreb-Goričan-Budimpešta, općinu Jalžabet na prometnoj su karti stavili na istaknuto mjesto.
Dvorac Somogy - Bedeković:
Najbliži grad Varaždin
Vrsta Povijesna zgrada, spomenik kulture
Dvorac Somogy - Bedeković:
http://www.kulturni-turizam.com/hrv/sadrzaj/dvorcizagorja2/#.U2Yr8Fcyj1U
Arheološki nalazi
Ključne riječi arheologija, nalazi
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Varaždin
Vrsta Arheološko nalazište
Općina Jalžabet ima dugu i bogatu prošlost. Brojni su arheološki, neki čak i europske vrijednosti, koji govore o životu na tom području još u 5. i 6. stoljeću prije Krista. Svoj su trag na jalžabetskom području ostavili Kelti, Iliri, Japodi, Rimljani, a brojni povijesni dokumenti i spisi iz srednjeg vijeka, te kasnijih stoljeća, otkrivaju ljepotu i težinu života ljudi s toga područja, strahove od prodora Turaka, nemilosrdne feudalce, bogat vjerski život, narodne običaje i gospodarski razvoj. Prvi je pisani spomen plemićkog posjeda u Jalžabetu iz 1251. godine, a imanja na području općine Jalžabet imale su brojne hrvatske plemićke obitelji (Bedeković, Janković, Patačić, Somogi, Gotal, Matačić, i drugi).
Crkva sv. Elizabete Ugarske
Ključne riječi oltari, barok, sv. Jelena Križarica
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Varaždin
Vrsta Sakralni spomenik
Crkva sv. Elizabete Ugarske župna je crkva Župe Jalžabet. Prvi puta se spominje u nastarijem popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, a današnja crkva potječe iz sredine 18. stoljeća. Baroknu su crkvu dali podići supružnici Helena Rozalija Somogy i Baltazar Bedeković, vlasnici jalžabetskog plemićkog dobra i patroni župe.
Župna crkva sv. Elizabete Ugarske.
Crkva je jednobrodna građevina s malo istaknutim bočnim kapelama i četvrtastim svetištem. Iznad monumentalnog glavnog pročelja nalazi se dvokatni toranj s lukovičastim krovom. U višoj niši pročelne strane tornja smješten je kameni kip sv. Elizabete koja daruje prosjaka. U unutrašnjosti crkve ističe se pet velikih drvenih oltara, rad danas nepoznate, ali kvalitente radionice.
Monumentalni glavni oltar sv. Elizabete arhitektonski je oblikovan i ukrašen većim brojem drvenih kipova svetaca u nadnaravnoj veličini. U središnjoj niši glavnog oltara smješten je kip sv. Elizabete. Sa svake strane smještena su još po dva kipa svetaca. Na jednoj strani to su sv. Ladislav i sv. Katarina, a na drugoj sv. Barbara i sveti Emerik. U gornjem dijelu oltara smješten je kip Blažene Djevice Marije, a sa strane su kipovi sv. Joakima, sv. Ane i anđela.
Posebnost glavnog oltara predstavljaju rustikalno oblikovani atlanti, koji s lijeve i desne strance podupiru oltar. Bočno su smješteni oltari sv. Lovre i sv. Roka (desno), te oltar svetog Antuna Padovanskog i sv. Jelene (lijevo). I ovi su oltari arhitektonski oblikovani, te opremljeni drvenim kipovima i uljanim slikama na platnu. Kulturnopovijesno posebno je zanimljivo središno smještena slika na oltaru sv. Jelene Križarice, za koju se pretpostavlja da prikazuje Rozaliju Helenu Somogy, vlasnicu plemičkog dobra Jalžabeta. Svetica je prikazana u velikaškoj nošnji iz 18. stoljeća.Osim oltara ljepotom izrade ističe se i drvena razbarena barokna propovjedaonica iz druge polovice 18. stoljeća.
Do početka 19. stoljeća u crkvi se sahranjuju pojedini pripadnici plemićkih obitelji s područja župe. Tako je u svetištu grobna ploča Beatrice Inkey de Pallin († 21. 4. 1862.), dok je u lađi uz bočni lijevi oltar kripta plemićke obitelji Matačić.
Tumul koji su sagradili Skiti prije 2600 g.
Ključne riječi Skiti, tumul, gomila
Subregija Hrvatsko Zagorje
Vrsta Arheološko nalazište
NAJVEĆI TUMUL U OVOME DIJELU EUROPE KOJEG SU SAGRADILI SKITI PRIJE 2600.g. KOD DANAŠNJEG SELA JALŽABET
Tik do sela Martijanca, na južnom rubu naselja, stoji veliki tumulus 'Gomila', a blizu njega je 'Gamulica'. Zapadno od sela, blizu Vrbanovca, stoji još jedna 'Gomila', a u polju prema Jalžabetu strši 'Veliki tumulus', drugi po veličini u srednjoj Europi. Do sada je stručno otvorena i istražena samo grobna komora 'Gamulice'. Stručna iskapanja vodila je prof. Ksenija Vinski-Gasparini iz Zagrebačkog arheološkog muzeja. Grob je bio bogato opremljen: pronađene su urne i žare, dijelovi kositrenog lima sa zakovicama, i dr. Grobne ploče bile su razbijene, a oružja i nakita nije bilo. Grob nepoznatog velikaša je bio opljačkan. Susjedni tumulus 'Gomila' isto krije svoje tajne. To je otkriveno sasvim slučajno, kad je 1949. u tom kraju boravila vojska. Za vrijeme kopanja rovova vojnici su naišli na grobove obzidane pločama kamena vapnenca.
Skiti (Grčki: Σκύθες, Σκύθοι), nomadski narodi i plemena iranskog porijekla koja u 8. i 7. stoljeću pr. Kr. migriraju iz središnje Azije na područje čije je središte bila današnja Ukrajina, i gdje su osnovali tzv. Skitsko kraljevstvo. Skitija se protezala sve od Dunava na zapadu pa do granica Kine na istoku a vladavina ovog naroda održala se negdje do 2. stoljeća pr. Kr. Skiti su bili veoma vješti nomadski jahači koji nije imao svoj sistem pisanja, a većina podataka o njima potjeće od Grka Herodota koji je živio u 5. stoljeću pr. Kr. Njihove 'kuće' bili su šatori od pusti koje su prenosili na kolima sa volovskim zapregama. Poznavali su stremen i laso i kao i Sarmati pili su uzavrelo kobilje mlijeko, 'kumys'. Grci koji su ih nazivali barbarima trgovali su sa njima u 7. stoljeću pr. Kr. prodajući im vino i drugu luksuznu robu. Poznato je da su u istom stoljeću upali u gornju Mezopotamiju i Siriju i u 4. stoljeću na Balkan te da su ratovali sa Darijem I. (512. pr. Kr.) Uništio ih je Aleksandar Veliki 325. pr. Kr., a iza 300. su protjerani i s Balkana. U Rusiji su ih u 2. ili 1. pr. Kr. zamijenili Sarmati.
http://fenix.yuku.com/topic/308/NAJVE-TUMUL-U-OVOME-DIJELU-EUROPE-KOJEG-SU-SAGRADILI-SKITI#.U2YBbI-sSBs
Izdvajamo
