Konavle – područje na krajnjem jugu Hrvatske, jugoistočni je dio današnje dubrovačke rivijere, kupnjom kojeg je Dubrovačka Republika u 15. stoljeću zaokružila svoj teritorij.
Konavle su predio posebnih prirodnih ljepota i kontrasta: brdskog i nizinskog, gorskog i krševitog, modrog i zelenog, ili kako bi to Konavljani rekli Gornje i Donje bande. Sa sjevera obrubljene konavoskim brdima, s juga Jadranskim morem, na istok se protežu do samog ulaska u Bokokotorski zaljev i poluotoka Prevlake, a na zapad se spuštaju do pitomih uvala Cavtata i Oboda.
Očuvana priroda, jedinstvena i visokovrijedna ruralna arhitektura, brojni spomenici tisućljetne povijesti ovog kraja, stoljetne tradicije očuvane kroz folklor, jedinstvena konavoska nošnja i konavoski vez, sklad življenja čovjeka i prirode... sve to Konavle čini jedinstvenim i prepoznatljivim. Naziv Konavle izvodi se iz latinske riječi "canale", "canalis", u lokalnom govoru "konali", "kanali", što se povezuje s vodovodom koji je u rimsko doba dovodio vodu iz Vodovađe u Epidaurus, današnji Cavtat.
Dostupni povijesni tragovi govore o životu na ovim prostorima još od paleolitskih i neolitskih vremena (četiri tisućljeća prije naše ere). Konkretniji hod povijesti u Konavlima možemo pratiti od petog i četvrtog stoljeća prije naše ere, kada su ove prostore nastanjivala ilirska plemena Plerejaca i Ardijejaca, da bi u drugom stoljeću prije naše ere Ilire pokorili Rimljani. Početkom sedmog stoljeća u Europu i na ove prostore dolaze avarska i slavenska plemena koja su 614. godine osvojila Epidaurus kao i čitave Konavle, rastjeravši pri tom tadašnje stanovnike Ilire i Rimljane.
Konavle dolaze pod vlast Dubrovačke Republike u 14. stoljeću, kada su ih Dubrovčani otkupili od tadašnjih vlasnika, bosanskih velikaša i to 1419 godine istočni dio Konavala od Sandalja Hranića i 1426. godine zapadni dio od Radoslava Pavlovića, plativši za oba dijela istu sumu od 36.000 perpera. Konavle su Dubrovačkoj Republici bile od iznimne važnosti kako zbog poljoprivrede, stočarstva i pomorstva, tako i zbog strateškog značenja. Stoga su Dubrovčani čitavo vrijeme svoje vladavine, kao i na drugim svojim posjedima, vješto i učinkovito držali vlast, na čelu koje je u Konavlima bio knez, koji je stolovao u svom dvoru u Pridvorju.
Padom Dubrovačke Republike 1807. godine, Konavle kratko prelaze pod francusku upravu, a zatim dolaze pod vlast Austro-Ugarske Monarhije pod kojom ostaju sve do njena raspada 1918. godine i do osnivanja Kraljevine Jugoslavije. Nakon II svjetskog rata Konavle su unutar granica SR Hrvatske, sastavni dio Socijalističke Jugoslavije, a danas, nakon proživljene agresije u Domovinskom ratu (1991.-1995.), uživaju plodove samostalnosti Republike Hrvatske. http://visit.cavtat-konavle.com
Na mjestu današnjeg Cavtata nalazila se Grčka kolonija Epidaurum koja 228. godine prije Krista dolazi pod vlast Rimljana koji tu osnivaju svoju koloniju Epidaurus. Izvan obrambenih zidina grada pretpostavlja se postojanje građevine rimskog amfiteatra za priređivanje krvavih gladijatorskih igara. Ondašnji stanovnici Cavtata napuštaju mjesto povlačeći se pred najezdom Slavena 614. godine na stare ilirske gradine u današnjoj Župi Dubrovačkoj, te podno padina brda Srđ u vjerojatno već postojeću utvrdu, kaštel. Tu osnivaju naselje kasnije iskrivljenog latinskog naziva Ragusa, iz čijeg nukleusa je nastao današnji Dubrovnik.
Slavenski Cavtat je nakon toga pripao Travunji, a 1426. godine, od vojvode Radosava Pavlovića ga otkupljuje Dubrovačka Republika, te tada Cavtat postaje drugi centar Republike i ima važnu ulogu u društvenom životu.
Molunat je naselje smješteno na samom jugu Hrvatske u općini Konavle
Molunat je osnovan kao zbijeg u 15. stoljeću, a bio je sklonište za oboljele od kuge i karantena za brodove koji su dolazili iz okuženih luka. U selu ima neistraženih ostataka rimske arhitekture, a poluotočić je s kopnene strane zaštićen zidom koji su gradili Dubrovčani od 1468.-1471. godine kako bi u slučaju opasnosti imali gdje skloniti obitelji. Unutarnja površina isparcelizirana je i razdijeljena na zemljišta za kuće stanovnika ili povremenih branitelja 1471. U uvali Veliki Molunat 1958. pronađeni su ostatci broda, oružja i raznih drugih predmeta. Danas se nalaze u dubrovačkom Pomorskom muzeju. Vjerojatno je to bio ruski brod potopljen pri povlačenju pred francuskom flotom 1803.
Ovo rubno područje Republike često je bilo meta napada gusara. Još uvijek u narodu postoji priča po kojoj su gusari oteli četiri djevojke iz obitelji Kise, Ljubenka i Memeda dok su prale rublje u lokvi blizu sela. Za tri se nikad ništa nije saznalo, dok se četvrta javljala i bogato pomagala obitelj.
Područje Molunta ekološki je očuvana priroda s brojnim vrstama mediteranskog ljekovitog bilja, uzbudljivo razvedenom obalom uvala, plićaka, poluotoka i dva škoja, te bistrim morem bogatim ribom. Veliki škoj Molunat i Gora od Molunta gusto su pošumljeni makijom, česvinom, čempresom i pinjem.
Čilipi su, osim Cavtata, najveće naselje u Konavlima i svakako ponajbolje mjesto za susret s konavoskim tradicijama. Centralni dio mjesta s najvećom crkvom u Konavlima, župnom crkvom sv. Nikole formiran je trg okružen javnim i obiteljskim kamenim zgradama, tvoreći tako jedinstvenu urbanu mikrocjelinu.
Stepenište koje se od crkve lagano spušta na plato trga postalo je idealno gledalište za brojne posjetitelje folklornih priredbi, koje se već četiri desetljeća održavaju u Čilipima svake nedjelje od Uskrsa do kraja listopada, čuvajući tako naše folklorno i kulturno nasljeđe, pružajući turistima jedinstven doživljaj susreta s još uvijek živućim tradicijama naših predaka.
U Čilipima je smještena i Zavičajna kuća Konavala, muzej u kojem se čuva bogata etnografska građa iz čitavih Konavala, prezentirana u autentičnom ambijentu tradicionalne konavoske kamene kuće.
Tvrđava Sokol ili Sokol Grad, najveća je i po smještaju u brdskom prijevoju prema Bosanskom zaleđu izuzetno važna utvrda iz vremena Dubrovačke Republike. Izgrađena je na lokaciji Ilirske i Rimske fortifikacije, o čemu svjedoče ostaci keramike i rimske cigle u njenim zidinama. Svojim oblikom prilagođena je prirodnoj stijeni na kojoj je izgrađena, a bojom kamena srasla u okoliš. Sa Sokol Grada ispod kojeg se nalazi i memorijalna i grobišna crkva Gospe od Sokola, pruža se jedinstven i najcjelovitiji pogled na čitave Konavle.
Godine 1391. tadašnji gospodari Konavala, braća Sanković, ustupaju Dubrovačkoj Republici čitavu oblast s tvrđavom Sokol, a u konačno vlasništvo Republike tvrđava dolazi 1423. godine. Dubrovačka Republika je obzirom na stratešku važnost ove tvrđave u nju neprestano ulagala, te je tvrđava raspolagala cisternom, zgradom za streljivo, skladištem vina i hrane, stanom kaštelana, stražarnicama, zgradom za vojnike, te zgradom za smještaj žena i djece iz obližnjih sela u slučaju ratne opasnosti. Popeti se na vrh ove tvrđave i danas izaziva osjećaj strahopoštovanja i divljenja u izuzetno promišljeni obrambeni sustav povijesne Dubrovačke Republike.
Na rijeci Ljutoj u Konavlima izgrađen je sustav mlinica i stupa koji se sastojao od osam mlinica za brašno, dvije mlinice za ulje i tri stupe. Kada je Dubrovačka Republika kupila Konavle na rijeci su u gornjem toku zatečena četiri mlina. Nakon 1550. godine izgrađen je cjelokupni sustav «donji mlinovi», koji se očuvao i do danas.
Mlinice i stupe funkcionirale su na sustavu kanala, a dio donjih mlinova napajao se i trima akvaduktima. Većina zgrada smještena je na zapadnoj obali rijeke, dok se na istočnoj obali nalazi stupa Đivanović. Sklop mlinica i stupa na Ljutoj bio je od od iznimnog gospodarskog značaja kako za Konavle, tako i za čitavu Dubrovačku republiku.
Izvorište i gorniji tok rijeke Ljute, na kojem se nalazi i sklop mlinica, zaštićeni je prorodni krajolik, dok je sustav mlinica i stupa preventivno zaštićeni spomenik kulture.
Zavičajna kuća Konavala osnovana je 1974. godine nesebičnim zalaganjem, trudom i entuzijazmom istaknutih prosvjetnih i turističkih djelatnika Čilipa, te dobrom voljom ljudi Konavala.
U zgradi nekadašnje seoske blagajne, smještene na središnjem čilipskom trgu, prikupljen je i izložen etnološki fundus Konavala, prezentiran u prostoru tipične konavoske kuće.
1991. godine zgrada Zavičajne kuće je spaljena teje nepovratno izgubljen dio inventara. Etnološka zbirka Zavičajnog muzeja Konavala danas sadrži oko 500 eksponata među kojima su izložene najkvalitetnije ženske i muške narodne nošnje, vezenine i ostalo tekstilno rukotvorstvo, nakit, oružje, glazbala te nešto uporabnih predmeta. Stalni postav upotpunjen je i izborom vezenina i uzoraka veza cavtatske Vezilačke udruge Jelke Miš.
Zavičajni muzej Konavala otvoren je za posjetitelje svakog dana, osim ponedjeljka.
Ilirske nekropole - oko 115 kamenih gomila slobodnostojećeg kamena, najčešće u Mikulićima, Pločicama, ispod Čilipa razmještene su u nepravilnom rasporedu, često su nepristupačne i kriju grobni inventar prapovijesnih ilirskih poglavara. Mitreji - prikaz Mitre i bika, borba dobra i zla, svjetla i tame, a poznata su dva primjerka reljefa mitraističkog kulta i to u podrumu Bogišićeve kuće u Cavtatu i u Močićima. Nekropole stećaka su sastavni dio današnjih groblja uz male seoske kapele, a po brojnosti stećaka impozantna je nekropola u Dunavama kraj crkve Sv. Barbare, zatim u Mihanićima, Gabrilima i Brotnicama i u Pridvorju kod župne crkve.
Pinakoteka župne crkve Sv. Nikole u Cavtatu utemeljena je 1952. godine, pored ostalog zaslugom akademika Cvita Fiskovića. Ova vrijedna zbirka slika, plastike i crkvenog liturgijskog posuđa, smještena je u prostoru neposredno uz župni dom i dostupna je turistima i posjetiteljima Cavtata. Među mnogim vrijednim umjetničkim djelima ističu se ikona s prikazom Sv. Nikole iz XV. stoljeća, alabasterni reljef iz XV. stoljeća, Sv. Sebastijan baroknog majstora bolonjske škole Benedetta Genarrija, djela sicilijanskog slikara Carmela Reggija, te djela velikog hrvatskog slikara Vlaha Bukovca.
Mauzolej poznate cavtatske brodovlasničke obitelji Račić (kipar Ivan Meštrović 1883. – 1962.), na groblju Sv. Roka u Cavtatu, sagrađen je 1921. godine na mjestu kapelice Sv. Roka iz XV stoljeća, po želji oporučiteljice Marije Račić. Građen je od bijelog bračkog kamena u obliku kupole i u čitavoj građevini nema niti jednog komada drva ili nekog drugog materijala osim bronce, od koje su napravljena vrata i zvono.
Čitav mauzolej, od ulaza na kojem se nalaze dvije karijatide, preko svoda prekrivenog glavama anđela, poda na kojem se nalazi biblijska povijest koju simboliziraju četiri evanđelista, glavnog oltara i pobočnih lađa, pun je simbolike koja predstavljatri osnovne etape ljudske sudbine: rađanje, život i smrt. Na zvonu salivenom također po Meštrovićevom nacrtu upisana je njegova prekrasna misao: "Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan".
Mauzolej obitelji Račić jedinstvena je ljepota koja poput bijelog labuda meditira o vječnosti, plovećinad cavtatskim sunčanim morem i drvoredimaborova, čempresa i palmi.
Zbirka je utemeljena 1909. godine, a u sastavu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti djeluje od 1955. godine. Baltazar Bogišić (Cavtat, 1834 – Rijeka, 1908.), pravnik i znanstvenik europskog ugleda, kozmopolit, od 1875. stalno nastanjen u Parizu. Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od njezina osnutka 1867. godine, član niza drugih akademija i znanstvenih društava, te nositelj nekoliko visokih europskih odličja.
U Zbirci je pohranjeno više od 35.000 predmeta knjižne, muzejske i arhivske građe. Posebno se ističe zbirka stare grafike (8.185 listova hrvatske i najšire europske provenijencije od 16. do kraja19. stoljeća) jedna od tri najveće u Hrvatskoj, te znalački sabrana numizmatička kolekcija (2.700 primjeraka). Bogišićeva knjižnica, zbog brojnih raritetnih i unikatnih izdanja ide u red najdragocjenjih spomeničkih knjižnica u Hrvatskoj (oko 15.000 naslova knjiga i brošura, 66 inkunabula, 164 rukopisa). Jedinstvenu znanstvenu i kulturnu vrijednost ima i bogata arhivska građa koju je Bogišić prikupio, te njegova začudno velika osobna prepiska (10.092 pisma, 1.481 korespodent). Knežev dvor sjedište je Bogišićeve zbirke od 1958. godine.
Zbog loših uvjeta u prizemnim prostorijama i predstojećih završnih radova na rekonstrukcijigraditeljskog kompleksa, moguće je razgledati izložbu "Raznolikosti Bogišićeve ostavštine", u koju je uvršten samo jedan dio rijetkih predmeta (slike, grafike, fotografije, mobilijar, posuđe, etnografskipredmeti, knjige, rukopisi, dokumenti i drugo).
Rodna kuća Vlaha Bukovca, jednog od najpoznatijih hrvatskih slikara i začetnika hrvatskog modernog slikarstva, ponovno je otvorena za javnost od svibnja 2004. godine nakon desetgodišnje stanke i temeljite trogodišnje obnove.
Spomenička obilježja Kuće Bukovac nisu samo njena arhitektura, vrtni prostor i smještaj u staroj cavtatskoj gradskoj jezgri, već nadasve nasljeđe imena velikog hrvastkog slikara Vlaha Bukovca, njegova umjetnička ostavština i baština Bukovčeve obiteljske prošlosti.
Po svojoj prostornoj organizaciji Kuća Bukovac tipična je građanska kuća 19. stoljeća, kamena dvokatnica s ulaznim dvorištem – kortom i prostranim stražnjim vrtom. Posebnu zanimljivost čine novootkriveni i po prvi put u cijelosti prezentirani zidni oslici koji prekrivaju zidove starog, istočnog dijela kuće, a radio ih je mladi Bukovac prije odlaska na školovanje u Pariz.
U nekadašnjem dnevnom boravku - tinelu i slikarevom ateljeu izloženo je tridesetak najreprezentativnijih djela iz Bukovčeve ostavštine, a također izložen je i dio zbirke namještaja, uporabnih predmeta i osobnih stvari iz Bukovčeva vremena.
U prizemlju kuće zasebni je izložbeni prostor u kojem se redovito održavaju izložbe suvremene umjetnosti.
Kuća Bukovac otvorena je za posjetitelje tijekom čitave godine.
Konavosko selo Pridvorje smješteno je u centarlnom dijelu Konavala, ispod padinastih strana Sniježnice. Ovo čudesno mjesto pod murvama, platanama i topolama na vodi, okruženo izvorima i rijekom, proslavilo se s Konavlima u dubrovačkoj književnosti 15., 16. i 17. stoljeća. Povijest ovog sela zalazi u srce i dušu svakog konavoskog bića, te se kroz njegovu povijest mogu pratiti Konavle u slijedu od više od dvije tisuće godina. U 12. st. Pridvorje se zvalo selo sv. Martina, a današnje ime vezano je za 15. st. i procvat Dubrovačke Republike.
U središnjem dijelu sela izgrađen je Knežev dvor u kojem su boravili konavoski knezovi i pjesnici, a naokolo njega su građene seoske kuće, gumna i crkve - sve se to zajedno nazivalo Pridvorjem. U ravničarskoj zoni ispod Sv. Trojice, sagrađen je u stilu rane dubrovačke renesanse franjevački samostan s crkvom Sv. Vlaha (1423-1429). Kao hodočasno svetište, ovaj samostan prikupio je bogatu riznicu milodara, te i danas čuva zavjetnu baštinu crkvene umjetnosti, među kojom je posebno vrijedno istaći čuveno Pridvorsko raspelo, izrađeno u drvu u kasnoj gotici.
Ime Cavtat iz Civitus Vetus, veže se i uz priču o prelijepoj Cavtislavi, kćeri jedinici epidaurskog kralja Kodruna i kraljce Amruže. Kako su lijepu Cavtislavu dolaziti prositi mnogi prosci, kralj je odluči dati onomu koji kroz najkraće vrijeme napravi jednu od četiri stvari: sagradi vanjsku utvrdu oko grada, veliki hram u gradu, sagradi vodovod ili dovede u grad brod pun svile. Najbrži je bio bogati konavoski vlastelin Vrsanin, koji je prvi doveo vodu u grad. Prilikom svečanosti otvaranja epidaurskog akvadukta, prelijepa Cavtislava trebala se prva napiti vode iz zlatne čaše, ali iz vodovoda je prije vode, pravo u skute prelijepe djevojke iskočio veliki gušter. Cavtislavu od straha izdade srce i ona na mjestu preminu. Narod je kazivao da je jedan od ljubomornih prosaca, želeći se osvetiti stavio guštera u vodovod. Na uspomenu prelijepe Cavtislave, nakon velikog potresa koji je razorio grad, na istom mjestu nikao je Cavtat.
Druga legenda kaže da je Cavtat dobio ime od starohrvatskog glagola "captiti" – cvasti, i to baš iz žuke – brnistre, te naše kremene i najomiljenje primorske biljke sunčanih aureola. Legenda je sve to povezivala katastrofama nakon kojih se ponovno uzdizao neuništivi Cavtat. "Tamo, dolje, nešto se zlatom kiti i capti u grebenu".
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama...
Pećinski park Grabovača nalazi se u Ličko-senjskoj županiji u Općini Perušić. Od mjesta Perušića udaljen je 2,5 km. Jedini je pećinski park u Hrvatskoj.
Na Grabovači, uzvišenju-brdu 770 me...
Dvjestotinjak otoka, otočića i hridi koliko ih je u murterskom arhipelagu teško bi moglo proći bez signalizacije. A među svjetionicima daleko najljepši je svjetionik na otočiću Prišnjaku. ...
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji?
Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Nezaboravno mjesto zaboravljivih događaja
“Jeste li se ikada probudili toliko mamurni, da su vam prijatelji morali osvježiti pamćenje glede prethodne večeri? Jeste li ikada željeli da ponovno m...
Mreža Nikola Tesla
“Nikola Tesla Network” internacionalna je kulturno-turistička ruta koja prati život i stvaralaštvo Nikole Tesle, jednog od najvećih hrvatskih, europskih i svjetskih znanstv...