Ludbreg - centar svijeta
Još su Rimljani na mjestu današnjeg Ludbrega, uočivši dobar geografski položaj mjesta, izgradili Castrum Ioviu, grad s cjelokupnom infrastrukturom, kanalizacijom, forumom, termama, koji je postao trgovačko i prometno središte i na čijim je temeljima izgrađen i današnji Ludbreg. Iz tog vremena datira i legenda koja kaže da su upravo na ovom mjestu bili zamišljeni krugovi zemaljski, a na njihovim obodima velike metropole...
Tu je legendu potvrdio dr. Erasmus Weddigen, Švicarac, čest gost Restauratorskog centra i zaljubljenik u Ludbreg, i to slučajnim poigravanjem šestarom i zemljopisnom kartom. On je naime, uzevši za ishodište Ludbreg, opisivao po karti krugove i uočio da se stvarno na toj zamišljenoj liniji nalaze veći gradovi, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Najbliži dokaz ove legende su i nama najbliži gradovi: Varaždin, Koprivnica, Čakovec i Varaždinske Toplice, koji su od Ludbrega udaljeni oko 20 km.
Dr. Weddigen je proučavajući zemljopisnu širinu i dužinu, pronašao na suprotnoj strani kugle zemaljske antipod Ludbrega, mali južnopacifički otočić Antipodes, blizu Novog Zelanda, čije je nastajanje vezano uz još jednu ludbrešku legendu - legendu o Ludbergi...
Ludberga je, osim što je bila prelijepa žena i vrsna vinogradarka, bila i žena nadnaravnih sposobnosti i njoj se pripisuje zasluga da je protjerala nečastivog (vraga) iz Ludbrega, te je proglašena zaštitnicom grada uz Sv. Florijana. Legenda kaže da je Ludberga takvom silinom satrla nečastivog u zemlju, da je na drugom kraju kugle zemaljske eksplodiralo tlo, od kojeg je danas ostao samo mali otočić Antipodes, a u Ludbregu i danas na tom mjestu izvire voda koja istovremeno i gori, jer dolazi iz samog središta zemlje.
Još su Rimljani na mjestu današnjeg Ludbrega, uočivši dobar geografski položaj mjesta, izgradili Castrum Ioviu, grad s cjelokupnom infrastrukturom, kanalizacijom, forumom, termama, koji je postao trgovačko i prometno središte i na čijim je temeljima izgrađen i današnji Ludbreg. Iz tog vremena datira i legenda koja kaže da su upravo na ovom mjestu bili zamišljeni krugovi zemaljski, a na njihovim obodima velike metropole...
Tu je legendu potvrdio dr. Erasmus Weddigen, Švicarac, čest gost Restauratorskog centra i zaljubljenik u Ludbreg, i to slučajnim poigravanjem šestarom i zemljopisnom kartom. On je naime, uzevši za ishodište Ludbreg, opisivao po karti krugove i uočio da se stvarno na toj zamišljenoj liniji nalaze veći gradovi, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Najbliži dokaz ove legende su i nama najbliži gradovi: Varaždin, Koprivnica, Čakovec i Varaždinske Toplice, koji su od Ludbrega udaljeni oko 20 km.
Dr. Weddigen je proučavajući zemljopisnu širinu i dužinu, pronašao na suprotnoj strani kugle zemaljske antipod Ludbrega, mali južnopacifički otočić Antipodes, blizu Novog Zelanda, čije je nastajanje vezano uz još jednu ludbrešku legendu - legendu o Ludbergi...
Ludberga je, osim što je bila prelijepa žena i vrsna vinogradarka, bila i žena nadnaravnih sposobnosti i njoj se pripisuje zasluga da je protjerala nečastivog (vraga) iz Ludbrega, te je proglašena zaštitnicom grada uz Sv. Florijana. Legenda kaže da je Ludberga takvom silinom satrla nečastivog u zemlju, da je na drugom kraju kugle zemaljske eksplodiralo tlo, od kojeg je danas ostao samo mali otočić Antipodes, a u Ludbregu i danas na tom mjestu izvire voda koja istovremeno i gori, jer dolazi iz samog središta zemlje.
Za Ludbreg se može reći da je jedno od najstarijih naselja u Hrvatskoj. Taj mali podravski gradić razvio se na raskrižju putova koji su vodili od istoka prema zapadu i od sjevera prema jugu, a sva je trgovina morala prijeći preko prijelaza na rijeci Bednji. Kraj njega su prolazili Iliri, Kelti, "vidio" je tatarske i turske horde, banske čete Jelačića bana. Tu su još prethistorijski vrači proricali budućnost, slavenski žreci prinosili žrtve, a rimski bogataši uživali u ljepotama prirode. Upravo zbog važnosti tih putova, a njegove su smjernice zacrtane još u prvom milenijumu prije nove ere, u ovaj kraj su doselili Rimljani i između 6. i 9. godine nove ere i podigli monumentalnu građevinu IOVIU. Vremenom se uz nju razvilo i naselje, a stanovništvo je radilo za potrebe rimske vojske. Od propasti IOVIE u 4. st.n.e., u velikoj seobi naroda, pa sve do 7. st. n.e. postoji malo arheoloških nalaza. Više podataka o razvoju grada daju nam slavenska gradišta, bila su okružena jarkom ispunjenim vodom, a kao bedem služila je zemlja izbačena iz tog jarka učvršćena koljem. Od četiri gradišta koja su tada postojala, jedno je bilo najsigurnije, smješteno na lijevoj obali Bednje zaklonjeno šumom, daleko od putova. Na tom gradištu nastao je današnji stari grad, čiji temelji sežu u 11. stoljeće.
U razvaljenoj IOVII bilo je kamenja u izobilju pa su pomalo rasli grubi zidovi srednjovjekovnog Wasserburga, a nedaleko njega počinje se izgrađivati naselje. Novi naseljenici uklanjaju kamen po kamen staru utvrdu i Iovia nestaje. Na njezinom mjestu izgrađuje se Ludbreg - naselje s organiziranom civilnom i crkvenom upravom. U tim vremenima ovdje se ponovno počelo širiti kršćanstvo, a čini se da je prva kršćanska bogomolja izgrađena na istome mjestu gdje se i danas nalazi rimokatolička crkva Presvetog Trojstva.
ODAKLE IME LUDBREG?
Zasigurno se čovjek može upitati odakle ime LUDBREG? O tome postoji legenda i zapis povjesničara. Na tumulu (Gradinščak) načinjenom na jednom brežuljku Kalničkog obronka bila je utvrda. Žena zapovjednika svaki je dan izlazila na bedeme u šetnju. Prilikom jedne takve šetnje spazila je četu Turaka kako se sve više približava gradu. Jedan se Turčin potpuno primakao bedemu, od silnoga straha ženi su zadrhtale ruke, vrisnula je i onesvijestila se, dijete joj je ispalo iz ruku i skotrljalo se niz padinu. Turčin koji je bio pod bedemom uzeo je dijete i otrčao u šumu. Kad se nestretna žena osvijestila izrekla je kletvu: "Prokleti taj ludi brijeg!" I tako je naselje dobilo današnje ime Ludbreg. To je priča kojom je običan čovjek nastojao riješiti zagonetku postanka imena. No, i povjesničari su nastojali proniknuti u tajnu nastanka tog imena. Mađarski povjesničar Thalloczy krajem 19. stoljeća bio je u dvorcu kneza Edmunda Batthyanya u Körmendu gdje je sređivao arhiv te obitelji. Naišao je na 264 isprave i povelje o veleposjedu Ludbreg. Prema njegovom mišljenju Ludbreg je dobio ime po svom osnivaču vitezu križaru LODBRINGU, koji je iz daleke Burgundije krenuo u križarski rat, ali se više nije vratio u domovinu, nego je ostao ovdje i nadjenuo mu svoje ime. Narod je ime izgovarao Ludbring i napokon se ime upotrebom premetnulo u Ludbreg. Stanovnici su rijetko upotrebljavali to ime, već jednostavno Lubreg, a u okolnim selima taj je naziv i danas u uporabi, osobito kod starijeg stanovništva.
LUDBREŠKO VLASTELINSTVO
Povijest ludbreškog vlastelinstva potječe iz prve polovice 13. stoljeća, tada se Ludbreg spominje prvi put, ali ne pod današnjim imenom nego "Transit aquam Bugne-Bednja" ili mjesto na prijelazu Bednje. Prema označenim granicama posjeda na povelji koju je izdao kralj Bela IV. 1244. godine plemićima roda Cer zna se da je to upravo ovo područje i ovo mjesto. Prije tog vremena Ludbregom je vladao herceg Kolman (1226. - 1242. g.). Početkom 14. st. Ludbreg je u vlasti velikaša koji utječu i na prilike u domovini. Prvi je bio Nikola Ludbreški. Njegov se trag gubi oko 1360. godine, a deset godina kasnije Ludbreg je u vlasti Ivana Chusa, hrvatskog bana i uvaženog vojskovođe. Nakon smrti posjed prelazi u ruke njegovih sinova, koji ovdje vladaju sve do 1442. godine. Ludbreg su obogatili impozantnim spomenikom kulture: podigli su današnju župnu crkvu, gradnja crkve dovršena je 1410. godine, a današnji oblik dobila je pregradnjama 1659., 1779. i 1829. godine.
ČUDO SVETE KRVI ISUSOVE
U staru ludbrešku tvrđavu ulazi novi gospodar Benko Thuroczy 1468. godine. Porodica Thurozy vlada u ovom kraju u 16. i 17. st. U njihovo vrijeme grad se sve više utvrđuje jer su ovaj kraj često napadali Turci. Ovuda su prošli 1532. godine, kada su mnoga sela bila spaljena, ali tvrđavu nisu dirali jer im se žurilo prema istoku. Iz tog vremena potiče legenda o čudu. Legenda je nastala u doba patnji i vezana je uz krv velikog patnika Isusa Krista. Krv se pojavila u kaležu kada je svećenik služio misu u dvorskoj kapelici i posumnjao u mogućnost pretvorbe vina u Kristovu krv. Budući se svećenik uplašio ta je rijetka relikvija bila uzidana u zid iza velikog oltara. Majstor koji je taj posao obavio morao se obvezati na vječnu šutnju. I svećenik je šutio o tome, no na samrtnoj postelji odao je tajnu. Uskoro se to pročulo i ljudi su počeli hodočastiti. Gospodar plemićkog dobra Lehengut Toma Zerecz, obavijestio je rimski dvor o tom događaju. Relikvija je više godina bila u Rimu, ali je narod svejedno hodočastio u dvorsku kapelicu. Za vrijeme pape Julija II. u Ludbregu je sastavljena komisija koja je ispitivala svjedoke o čudesnoj relikviji. Preslušano je mnogo svjedoka, koji su govorili uglavnom o čudesnim ozdravljenjima. Svjedoci su pozivani i iz velike daljine pa je ispitivanje trajalo dugo i nije završeno za života pape Julija II., već je njegov nasljednik papa Leon X. izdao bulu 14. travnja 1513. godine kojom dozvoljava štovanje svete relikvije i koju je sam nosio ulicama Rima. Od tog vremena, u prvu nedjelju u mjesecu rujnu je veliko euharistijsko slavlje u čast sv. krvi Isusove u Ludbregu.
LUDBREG KAO TRGOVIŠTE
Povijesno gledano, Ludbreg je postao trgovište i proštenište upravo za vladavine Bernardina Thuroczyja. Valjalo bi ovdje istaknuti da su se osim tog sajma u Ludbregu održavali još i Fašnjački, Cvetni, Telovski, Škapulirski i Tomaševski sajam. Od početka 16. st. pa do danas redovito se održava sajam srijedom. Što se dešavalo s ludbreškim imanjem početkom 17. st. nije potpuno razjašnjeno. Ludbreg je od 1635. godine u vlasništvu plemićke obitelji Erdödy. Za vrijeme njihove vladavine Ludbregom haraju čete Turaka i njemačkih plaćenika. Pravcem Graz - Varaždin - Ludbreg - Koprivnica išla poštanska linija i smatra se da je to najstarija redovita poštanska linija. Već 1556. godine Ludbreg ima poštansku postaju; a od 1699. g., kada je oslobođena Slavonija, linija je protegnuta do Osijeka.
Iza roda Erdödy, Ludbregom vlada moćni rod Bačanija (1695. - 1918. g.). Oni su ostavili mnoge spomenike kulture: 1753. godine dali su oslikati dvorsku kapelicu - freske je izradio Mihael Peck, izgradili su kapelicu Sv. Roka u Karlovcu Ludbreškom (1768. g.), župnu crkvu u Đurđu (1775. g.), ludbrešku crkvu okružili su trijemom - cinktorom (1799. g.). Za vrijeme njihove vladavine i grad dobiva novi izgled, 1800. g. porušili su zidove oko tvrđave i kulu te podigli treći kat. Porodica Batthyany bila je tako moćna da je imala pravo suđenja i izricanja smrtnih kazni. Dvorski sudac službovao je u gradu sve do 1848. godine. Čak je i kralj i car Franjo I. došao je u posjet prošteništu i odsjeo u dvorcu (27. listopada 1817. g.). Filip Batthyany, bio je zadnji feudalni vladar Ludbrega, umro je 1870. godine, naslijedio ga je njegov daleki rođak Gustav Batthyany koji je umro 1883. g. u Londonu. Njegov sin Edön posvetio je brigu Körmendu, a imanje su iskorištavali zakupnici. Posljednji vlasnik, Ladislav Batthyany prodao je svoj posjed barunu Amonu Rukavini, a od njega ga je otkupila firma Berger iz Zagreba. Za nekoliko godina rasparcelirane su sve livade, oranice i šume, a 1939. godine grad je otkupila općina Ludbreg.
Za Ludbreg se može reći da je jedno od najstarijih naselja u Hrvatskoj. Taj mali podravski gradić razvio se na raskrižju putova koji su vodili od istoka prema zapadu i od sjevera prema jugu, a sva je trgovina morala prijeći preko prijelaza na rijeci Bednji. Kraj njega su prolazili Iliri, Kelti, "vidio" je tatarske i turske horde, banske čete Jelačića bana. Tu su još prethistorijski vrači proricali budućnost, slavenski žreci prinosili žrtve, a rimski bogataši uživali u ljepotama prirode.
Upravo zbog važnosti tih putova, a njegove su smjernice zacrtane još u prvom milenijumu prije nove ere, u ovaj kraj su doselili Rimljani i između 6. i 9. godine nove ere i podigli monumentalnu građevinu IOVIU. Vremenom se uz nju razvilo i naselje, a stanovništvo je radilo za potrebe rimske vojske. Od propasti IOVIE u 4. st.n.e., u velikoj seobi naroda, pa sve do 7. st. n.e. postoji malo arheoloških nalaza. Više podataka o razvoju grada daju nam slavenska gradišta, bila su okružena jarkom ispunjenim vodom, a kao bedem služila je zemlja izbačena iz tog jarka učvršćena koljem. Od četiri gradišta koja su tada postojala, jedno je bilo najsigurnije, smješteno na lijevoj obali Bednje zaklonjeno šumom, daleko od putova. Na tom gradištu nastao je današnji stari grad, čiji temelji sežu u 11. stoljeće. 
U razvaljenoj IOVII bilo je kamenja u izobilju pa su pomalo rasli grubi zidovi srednjovjekovnog Wasserburga, a nedaleko njega počinje se izgrađivati naselje. Novi naseljenici uklanjaju kamen po kamen staru utvrdu i Iovia nestaje. Na njezinom mjestu izgrađuje se Ludbreg - naselje s organiziranom civilnom i crkvenom upravom. U tim vremenima ovdje se ponovno počelo širiti kršćanstvo, a čini se da je prva kršćanska bogomolja izgrađena na istome mjestu gdje se i danas nalazi rimokatolička crkva Presvetog Trojstva.
Ludbreg - centar svijeta
Mjesto: Ludbreg
Ključne riječi centar, svijet
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Legenda

Još su Rimljani na mjestu današnjeg Ludbrega, uočivši dobar geografski položaj mjesta, izgradili Castrum Ioviu, grad s cjelokupnom infrastrukturom, kanalizacijom, forumom, termama, koji je postao trgovačko i prometno središte i na čijim je temeljima izgrađen i današnji Ludbreg. Iz tog vremena datira i legenda koja kaže da su upravo na ovom mjestu bili zamišljeni krugovi zemaljski, a na njihovim obodima velike metropole...
Tu je legendu potvrdio dr. Erasmus Weddigen, Švicarac, čest gost Restauratorskog centra i zaljubljenik u Ludbreg, i to slučajnim poigravanjem šestarom i zemljopisnom kartom. On je naime, uzevši za ishodište Ludbreg, opisivao po karti krugove i uočio da se stvarno na toj zamišljenoj liniji nalaze veći gradovi, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Najbliži dokaz ove legende su i nama najbliži gradovi: Varaždin, Koprivnica, Čakovec i Varaždinske Toplice, koji su od Ludbrega udaljeni oko 20 km.
Dr. Weddigen je proučavajući zemljopisnu širinu i dužinu, pronašao na suprotnoj strani kugle zemaljske antipod Ludbrega, mali južnopacifički otočić Antipodes, blizu Novog Zelanda, čije je nastajanje vezano uz još jednu ludbrešku legendu - legendu o Ludbergi...
Ludberga je, osim što je bila prelijepa žena i vrsna vinogradarka, bila i žena nadnaravnih sposobnosti i njoj se pripisuje zasluga da je protjerala nečastivog (vraga) iz Ludbrega, te je proglašena zaštitnicom grada uz Sv. Florijana. Legenda kaže da je Ludberga takvom silinom satrla nečastivog u zemlju, da je na drugom kraju kugle zemaljske eksplodiralo tlo, od kojeg je danas ostao samo mali otočić Antipodes, a u Ludbregu i danas na tom mjestu izvire voda koja istovremeno i gori, jer dolazi iz samog središta zemlje.
Još su Rimljani na mjestu današnjeg Ludbrega, uočivši dobar geografski položaj mjesta, izgradili Castrum Ioviu, grad s cjelokupnom infrastrukturom, kanalizacijom, forumom, termama, koji je postao trgovačko i prometno središte i na čijim je temeljima izgrađen i današnji Ludbreg. Iz tog vremena datira i legenda koja kaže da su upravo na ovom mjestu bili zamišljeni krugovi zemaljski, a na njihovim obodima velike metropole...
Tu je legendu potvrdio dr. Erasmus Weddigen, Švicarac, čest gost Restauratorskog centra i zaljubljenik u Ludbreg, i to slučajnim poigravanjem šestarom i zemljopisnom kartom. On je naime, uzevši za ishodište Ludbreg, opisivao po karti krugove i uočio da se stvarno na toj zamišljenoj liniji nalaze veći gradovi, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Najbliži dokaz ove legende su i nama najbliži gradovi: Varaždin, Koprivnica, Čakovec i Varaždinske Toplice, koji su od Ludbrega udaljeni oko 20 km.
Dr. Weddigen je proučavajući zemljopisnu širinu i dužinu, pronašao na suprotnoj strani kugle zemaljske antipod Ludbrega, mali južnopacifički otočić Antipodes, blizu Novog Zelanda, čije je nastajanje vezano uz još jednu ludbrešku legendu - legendu o Ludbergi...
Ludberga je, osim što je bila prelijepa žena i vrsna vinogradarka, bila i žena nadnaravnih sposobnosti i njoj se pripisuje zasluga da je protjerala nečastivog (vraga) iz Ludbrega, te je proglašena zaštitnicom grada uz Sv. Florijana. Legenda kaže da je Ludberga takvom silinom satrla nečastivog u zemlju, da je na drugom kraju kugle zemaljske eksplodiralo tlo, od kojeg je danas ostao samo mali otočić Antipodes, a u Ludbregu i danas na tom mjestu izvire voda koja istovremeno i gori, jer dolazi iz samog središta zemlje.
Svetište predragocjene krvi Kristove
Mjesto: Ludbreg
Ključne riječi relikvija, ozdravljenje
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Sakralni spomenik

Ludbreg je euharistijsko svetište jedinstveno u Hrvata, a među rijetkima u kršćanskom svijetu koje je utemeljeno pismenim ukazom samog Svetog Oca. Bulom pape Leona X , izdanom 14. travnja 1513. god., priznata je i potvrđena čudesna pojava Svete Krvi Isusove u kapeli tadašnje srednjevjekovne ludbreške tvrđave (castrum Ludbreg). Čudo se zbilo davne 1411. godine kad je svećenik, služeći misu u kapeli, posumnjao u riječi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelo i pravu krv Isusovu. On je, kaže se u papinskoj buli, "zapanjen ovim čudom neko vrijeme skrivao stvar, ali je napokon - jer Bog nije htio, kao što se moglo i vjerovati, da tako slavno čudo i potvrda katoličke vjere protiv onih koji u nju sumnjaju ostanu duže skriveni - kada je pao na samrtnu postelju, otvoreno ispovijedio sve kako se dogodilo, a navedeni kalež s onom tekućinom koja je imala boju naravne i vidljive krvi izložio, odnosno predao da se odloži i zauvijek čuva u župnoj crkvi Sv. Trojstva u Ludbregu". Od tog doba se oko svete relikvije događaju Čudesna ozdravljenja.
Relikvija se danas čuva u prekrasnoj baroknoj pokaznici (monstranci) augsburške zlatarske škole izrađenoj 1721. god., poklonu grofice Eleonore Batthyany Strattmann. Dvorska kapelica Sv. Križa u kojoj se događaj zbio, sada je u sklopu ludbreškog dvorca Batthyany. Kapelica je oslikana prizorima vezanim uz čudo pojave Svete Krvi Isusove.
U dvorcu Batthyany, spomeniku kulture I kategorije, su od 1994. g. smještene prostorije Restauratorskog centra Ludbreg, koji se razvija ujedno od važnijih restauratorskih središta Europe.
Hrvatski sabor zavjetovao se 1739. god. u Ludbregu podići kapelu u čast štovanja Presvete Krvi Isusove koje je nazvao "najvećim blagom hrvatskoga kraljevstva". Kapela je izgrađena tek 1993. god., u doba konačnog osamostaljivanja hrvatskog naroda i stvaranja demokratske hrvatske države.
Ludbreška Sveta Nedjelja, koja se od davnina održava krajem kolovoza i početkom rujna svake godine, jedno je od najvećih proštenja u Hrvatskoj s bogatim programom vjerskih, kulturnih, sportskih i zabavnih manifestacija. Proštenjarsko raspoloženje danima vlada Ludbregom, a gotovo cijelo mjesto postaje veliki sajmeni prostor starinskog, otvorenog tipa na kojem se nudi obilje najrazličitije robe i najrazličitijih vrsta zabave. Ugostiteljska ponuda je obilata, s mnoštvom domaćih specijaliteta.
Ludbreg je euharistijsko svetište jedinstveno u Hrvata, a među rijetkima u kršćanskom svijetu koje je utemeljeno pismenim ukazom samog Svetog Oca. Bulom pape Leona X , izdanom 14. travnja 1513. god., priznata je i potvrđena čudesna pojava Svete Krvi Isusove u kapeli tadašnje srednjevjekovne ludbreške tvrđave (castrum Ludbreg). Čudo se zbilo davne 1411. godine kad je svećenik, služeći misu u kapeli, posumnjao u riječi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelo i pravu krv Isusovu. 
Relikvija se danas čuva u prekrasnoj baroknoj pokaznici (monstranci) augsburške zlatarske škole izrađenoj 1721. god., poklonu grofice Eleonore Batthyany Strattmann. Dvorska kapelica Sv. Križa u kojoj se događaj zbio, sada je u sklopu ludbreškog dvorca Batthyany. Kapelica je oslikana prizorima vezanim uz čudo pojave Svete Krvi Isusove.
U dvorcu Batthyany, spomeniku kulture I kategorije, su od 1994. g. smještene prostorije Restauratorskog centra Ludbreg, koji se razvija ujedno od važnijih restauratorskih središta Europe.
Hrvatski sabor zavjetovao se 1739. god. u Ludbregu podići kapelu u čast štovanja Presvete Krvi Isusove koje je nazvao "najvećim blagom hrvatskoga kraljevstva". Kapela je izgrađena tek 1993. god., u doba konačnog osamostaljivanja hrvatskog naroda i stvaranja demokratske hrvatske države.
Ludbreška Sveta Nedjelja, koja se od davnina održava krajem kolovoza i početkom rujna svake godine, jedno je od najvećih proštenja u Hrvatskoj s bogatim programom vjerskih, kulturnih, sportskih i zabavnih manifestacija. Proštenjarsko raspoloženje danima vlada Ludbregom, a gotovo cijelo mjesto postaje veliki sajmeni prostor starinskog, otvorenog tipa na kojem se nudi obilje najrazličitije robe i najrazličitijih vrsta zabave. Ugostiteljska ponuda je obilata, s mnoštvom domaćih specijaliteta.
Čudo svete krvi Isusove
Mjesto: Ludbreg
Ključne riječi legenda, relikvija
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Legenda

U staru ludbrešku tvrđavu ulazi novi gospodar Benko Thuroczy 1468. godine. Porodica Thurozy vlada u ovom kraju u 16. i 17. st. U njihovo vrijeme grad se sve više utvrđuje jer su ovaj kraj često napadali Turci. Ovuda su prošli 1532. godine, kada su mnoga sela bila spaljena, ali tvrđavu nisu dirali jer im se žurilo prema istoku. Iz tog vremena potiče legenda o čudu.
Legenda je nastala u doba patnji i vezana je uz krv velikog patnika Isusa Krista. Krv se pojavila u kaležu kada je svećenik služio misu u dvorskoj kapelici i posumnjao u mogućnost pretvorbe vina u Kristovu krv. On je, kaže se u papinskoj buli, "zapanjen ovim čudom neko vrijeme skrivao stvar, ali je napokon - jer Bog nije htio, kao što se moglo i vjerovati, da tako slavno čudo i potvrda katoličke vjere protiv onih koji u nju sumnjaju ostanu duže skriveni - kada je pao na samrtnu postelju, otvoreno ispovijedio sve kako se dogodilo, a navedeni kalež s onom tekućinom koja je imala boju naravne i vidljive krvi izložio, odnosno predao da se odloži i zauvijek čuva u župnoj crkvi Sv. Trojstva u Ludbregu". Od tog doba se oko svete relikvije događaju Čudesna ozdravljenja. Gospodar plemićkog dobra Lehengut Toma Zerecz, obavijestio je rimski dvor o tom događaju. Relikvija je više godina bila u Rimu, ali je narod svejedno hodočastio u dvorsku kapelicu. Za vrijeme pape Julija II. u Ludbregu je sastavljena komisija koja je ispitivala svjedoke o čudesnoj relikviji. Preslušano je mnogo svjedoka, koji su govorili uglavnom o čudesnim ozdravljenjima. Svjedoci su pozivani i iz velike daljine pa je ispitivanje trajalo dugo i nije završeno za života pape Julija II., već je njegov nasljednik papa Leon X. izdao bulu 14. travnja 1513. godine kojom dozvoljava štovanje svete relikvije i koju je sam nosio ulicama Rima. Od tog vremena, u prvu nedjelju u mjesecu rujnu je veliko euharistijsko slavlje u čast sv. krvi Isusove u Ludbregu.
Muzej Ludbreg
Mjesto: Ludbreg
Ključne riječi sakralna umjetnost
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Muzej

Pučko otvoreno učilište D. Novak
Stalni postav zbirke sakralne umjetnosti u kapelici ludbreškog dvorca
Kamena i drvena plastika
Slikarstvo
Crkveno ruho
Liturgijsko posuđe
Crkvene knjige
Najava posjeta:
Turistička zajednica Grada Ludbrega
telefon 042 810 690
e-mail info@tz-ludbreg.hr
Pučko otvoreno učilište D. Novak
Stalni postav zbirke sakralne umjetnosti u kapelici ludbreškog dvorca:
  • Kamena i drvena plastika
  • Slikarstvo
  • Crkveno ruho
  • Liturgijsko posuđe
  • Crkvene knjige
Najava posjeta: Turistička zajednica Grada Ludbrega
telefon 042 810 690
e-mail info@tz-ludbreg.hr
Legenda o podrijetlu imena Ludbreg
Mjesto: Ludbreg
Ključne riječi legenda
Regija Kontinentalna Hrvatska
Subregija Hrvatsko Zagorje
Najbliži grad Zagreb
Vrsta Legenda

Zasigurno se čovjek može upitati odakle ime LUDBREG?
O tome postoji legenda i zapis povjesničara. Na tumulu (Gradinščak) načinjenom na jednom brežuljku Kalničkog obronka bila je utvrda. Žena zapovjednika svaki je dan izlazila na bedeme u šetnju. Prilikom jedne takve šetnje spazila je četu Turaka kako se sve više približava gradu. Jedan se Turčin potpuno primakao bedemu, od silnoga straha ženi su zadrhtale ruke, vrisnula je i onesvijestila se, dijete joj je ispalo iz ruku i skotrljalo se niz padinu. Turčin koji je bio pod bedemom uzeo je dijete i otrčao u šumu. Kad se nestretna žena osvijestila izrekla je kletvu: "Prokleti taj ludi brijeg!" I tako je naselje dobilo današnje ime Ludbreg. To je priča kojom je običan čovjek nastojao riješiti zagonetku postanka imena. No, i povjesničari su nastojali proniknuti u tajnu nastanka tog imena. Mađarski povjesničar Thalloczy krajem 19. stoljeća bio je u dvorcu kneza Edmunda Batthyanya u Körmendu gdje je sređivao arhiv te obitelji. Naišao je na 264 isprave i povelje o veleposjedu Ludbreg. Prema njegovom mišljenju Ludbreg je dobio ime po svom osnivaču vitezu križaru LODBRINGU, koji je iz daleke Burgundije krenuo u križarski rat, ali se više nije vratio u domovinu, nego je ostao ovdje i nadjenuo mu svoje ime. Narod je ime izgovarao Ludbring i napokon se ime upotrebom premetnulo u Ludbreg. Stanovnici su rijetko upotrebljavali to ime, već jednostavno Lubreg, a u okolnim selima taj je naziv i danas u uporabi, osobito kod starijeg stanovništva.
Izdvajamo
Križevačka djevojačka straža Sloboda, vjernost domovini i hrvatskim vladarima kroz stoljeća uvijek je Križevčanima i Križevčankama bila važna  pa je tako u srpnju 1848. godine bana Josipa J...
TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama...
Pećinski park Grabovača nalazi se u Ličko-senjskoj županiji u Općini Perušić. Od mjesta Perušića udaljen je 2,5 km. Jedini je pećinski park u Hrvatskoj. Na Grabovači, uzvišenju-brdu 770 me...
Dvjestotinjak otoka, otočića i hridi koliko ih je u murterskom arhipelagu teško bi moglo proći bez signalizacije. A među svjetionicima daleko najljepši je svjetionik na otočiću Prišnjaku. ...
Što biste rekli kada bismo vam rekli da u Rijeci postoji masonska loža? Prenosimo članak sa www.jutarnji.hrRIJEKA - Kada smo nedavno u Jutarnjem listu objavili priču o loži biskupa Maksimilijana ...
Na velebitskim prijevojima, uzvisinama i čistinama, uz planinske putove, smještena su MIRILA, pogrebna spomen znamenja izrađena u kamenu. Nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u velebitski...
    Grob Kralja Artura: Mitski junak pokopan u Dalmaciji? Priča o Kralju Arturu je mit, no povjesničari, pogotovo britanski, već godinama traže povijesne osobe koje bi mogle biti uporište za ra...
Nezaboravno mjesto zaboravljivih događaja “Jeste li se ikada probudili toliko mamurni, da su vam prijatelji morali osvježiti pamćenje glede prethodne večeri? Jeste li ikada željeli da ponovno m...
Mreža Nikola Tesla “Nikola Tesla Network” internacionalna je kulturno-turistička ruta koja prati život i stvaralaštvo Nikole Tesle, jednog od najvećih hrvatskih, europskih i svjetskih znanstv...
©WEBDESIGN by www.firmus-grupa.hr