Solana Nin se prostire na 55ha u ninskoj laguni i datira iz rimskog doba. Jedna je od rijetkih solana koje proizvode sol na tradicionalan i prirodan, ekološki način. Čisti okoliš, specifični klimatski uvjeti s brojnim sunčanim satima i pogodnim vjetrom, uz izuzetan geografski položaj, osiguravaju ninskoj soli vrhunsku kvalitetu svjetskih razmjera. Povećana koncentracija prirodnog joda zbog alge (petule), koja se nalazi u morskoj vodi osnažuje okus i povećava kvalitetu ninske soli.

U sklopu solane, koja je smještena u jednom od najznačajnijih hrvatskih turističkih centara, kraljevskom gradu Ninu, posjetitelji mogu posjetiti atraktivan prostor muzeja soli i suvenirnice.

Vizualnim prikazima i bazičnim eksponatima, koji se koriste pri berbi soli, posjetitelji u muzeju mogu doživjeti povijesno ozračje berbe soli, koja se odvijala skoro na isti način kao i danas. Kroz multimedijalni dio muzeja posjetiteljima se prikazuje povijest soli i načini njene primjene s posebnim osvrtom na Cvijet soli kojeg ljubitelji hrane od milja zovu »kavijar soli« zbog jedinstvenog okusa, sastava i načina sakupljanja.

Cvijet soli ninske solane značajan je nutrijent obogaćen prirodnim mineralima koji intenzivira okus svakog jela i postaje neizostavan prirodni, kulinarski začin. Riječ je o najkvalitetnijoj i najzdravijoj vrsti morske soli koja je, uz povećanu koncentraciju prirodnog joda, bogata kalcijem, magnezijem, kalijem te ostalim mineralima.

Cvijet soli je najkvalitetnija, nerafinirana morska sol. Dobiva se isključivo u idealnim vremenskim uvjetima, a skuplja se u ranim jutarnjim satima i kasno navečer kad nema vjetra. Pojavljuje se na površini mora kao tanki sloj listića soli, poput latica cvijeća, koji se ubire ručno, mikronskim sitima.

Uz bogat muzejski prostor posjetitelji u sklopu solane Nin imaju jedinstvenu priliku prošetati prostranim morskim poljima i iz prve ruke saznati sve detalje o proizvodnji ovog nam neizostavnog kulinarskog začina.

Osim toga, prostrana polja ninske solane prirodno su stanište raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Ornitološka raznolikost polja oko bazena udomljava preko 280 vrsta ptica, mahom selica koje prelijeću ovaj dio Jadranskog mora na svojim dugotrajnim preletima do zimovališta.

U sklopu održavanja tradicionalne 13. poslovno turističke burze - PUT muzej soli Solane Nin osvojio je nagradu Simply the best 2011. za kreativnost i inovacije muzejskih sadržaja.

Muzeji

1. Muzej ninskih starina

Trg Kraljevac 8

Tel: 023 264 160

Fax: 023 264 210

e-mail: arheoloska.zbirka.nin@zd.t-com.hr

Radno vrijeme:

u srpnju i kolovozu

9,00-22,00

ostalo prema najavama

2. Riznica crkvene

umjetnosti - Zlato i srebro Nina

Trg sv. Anselma i Marcele 1

Tel./Fax.: +385/ 23/ 264 162

Radno vrijeme:

od 15.06. do 15.09.

10,00-12,00 i 17,00-21,00

ostalo prema najavama

Ulaz:

10 kn - pojedinačno

5 kn - grupe, školska djeca...

Tel: 023 264 160

Fax: 023 264 210

e-mail: arheoloska.zbirka.nin@zd.t-com.hr

Radno vrijeme:u srpnju i kolovozu 9,00-22,00

ostalo prema najavama 

2. Riznica crkvene     umjetnosti - Zlato i srebro Nina

Trg sv. Anselma i Marcele 1

Tel./Fax.: +385/ 23/ 264 162

Radno vrijeme:od 15.06. do 15.09. 10,00-12,00 i 17,00-21,00

ostalo prema najavama

Ulaz:10 kn - pojedinačno 5 kn - grupe, školska djeca...

Krstionica kneza Višeslava potječe iz Nina, prvog političkog središta Hrvata. Po nekim povjesničarima, Višeslav je prvi hrvatski knez, vladao oko 800. godine. Krstionica predstavlja važan spomenik crkvenog namještaja, a svjedoči o vremenu pokrštavanja Hrvata. To je šesterostrana kamena posuda, u kojoj su se prilikom pokrštavanja uranjali vjernici. Kopija se nalazi u arheološkoj zbirci u Ninu, a orginal se čuva u Hrvatskom nacionalnom muzeju u Splitu.

Uz rub šesterostrane krstionice teče natpis:

"Ovaj izvor prima slabe, da ih učini prosvjetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno trojstvo."

Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, i to u čast sv. Ivan Krstitelja, da zagovara njega i njegove štićenike.

Krstionica kneza Višeslava potječe iz Nina, prvog političkog središta Hrvata. Po nekim povjesničarima, Višeslav je prvi hrvatski knez, vladao oko 800. godine. Krstionica predstavlja važan spomenik crkvenog namještaja, a svjedoči o vremenu pokrštavanja Hrvata. To je šesterostrana kamena posuda, u kojoj su se prilikom pokrštavanja uranjali vjernici. Kopija se nalazi u arheološkoj zbirci u Ninu, a orginal se čuva u Hrvatskom nacionalnom muzeju u Splitu.

Uz rub šesterostrane krstionice teče natpis:"Ovaj izvor prima slabe, da ih učini prosvjetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno trojstvo."

Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, i to u čast sv. Ivan Krstitelja, da zagovara njega i njegove štićenike.

Prema sjeveru 9 i pol km morem, a 13 km  kopnom, leži otočić Zečevo. Ima 6 km u opsegu, rastavljen od kopna jarugom, koja se može za oseke prekoračiti. Na tom otočiću nastanili su se redovnici pustinjaci i sagradili crkvicu u čast Gospe od Zečeva.

Povijesne činjenice:

Cit. zapis iz knjige: "Turci poplaviše Vranski kotar, navratiše se u Zadar na 09. ožujka 1500.-te godine. Od tud junački suzbijeni zaletili su se na 15. srpnja koa ljuti psi prema siveru, da robe, pale i deru te su na sami Nin svom silom navalili. Nego kad su bili junački suzbijeni i od Nina" – osvetili su se na ninskom milinju, na Gospi od Zečeva.

Turci  su u ovom gnjevu zaskočili u Zečevo, upalili crkvu i samostan, poubijali redovnike pustinjake te odnili sa sobom kip Gospin.

Ne zna se kako je poslije bio vraćen Gospin kip od Turaka, da li čudnovatim načinom, ili je otkupljen od Ninjana.

Biskup ninski Juraj Divić rodom iz Šibenika, činio je sagraditi opet crkvicu u čast Gospe od Zečeva. Ukazanje Gospe po zapisima vezuje se uz 1516. godinu. Tada se Gospa u više navrata ukazuje udovici Jeleni. Od straha da joj se svijet ne ruga udovica ne iskaže iz prvine puku svome Gospino ukazanje. No kada joj se Gospa ukaže ponovo i iskaže poruku za puk te udovica Jelena dođe pred kip Gospin i zatraži potvrdu ili znamenje ukazanja Gospinog. I eto iznenada vidi Jelena udovica, gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospinog. Pohrli udovica Jelena obznaniti Gospino ukazanje i pohrli do dostojanstvenika stolne crkve Ninske te mnogobrojni dođoše i vidješe suze kako rone iz očiju kipa Gospina. Neki putnici isto veče vidješe također suze kako liju iz kipa Gospe od Zečeva. Tadašnja crkvena vlast, uslijed takovih čudotvornih događaja, potvrđenih od tolikih svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otada svake godine slavi 5. svibnja. Otada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi ili kopnom pješice ili morem lađama na otočić Zečevo, gdje se slavi i služi sveta misa, koju pohađaju žitelji iz župe naše biskupije, i dalje, te svi oni vjernici koji vjeruju u Gospino ukazanje.

Legenda u narodu kazuje:

Gospin kip je od Turaka bio bačen u more te je Gospa sama «doplivala» u Nin, a kada je bila (na po vale)  na pola puta do Nina, crkvena su se zvona sama oglasila, a puk u polju se čudom čudio i pohrlio u crkvu. Od tada se štuje Gospino ukazanje.

Prema sjeveru 9 i pol km morem, a 13 km  kopnom, leži otočić Zečevo. Ima 6 km u opsegu, rastavljen od kopna jarugom, koja se može za oseke prekoračiti. Na tom otočiću nastanili su se redovnici pustinjaci i sagradili crkvicu u čast Gospe od Zečeva.

Povijesne činjenice:

• Cit. zapis iz knjige: "Turci poplaviše Vranski kotar, navratiše se u Zadar na 09. ožujka 1500.-te godine. Od tud junački suzbijeni zaletili su se na 15. srpnja koa ljuti psi prema siveru, da robe, pale i deru te su na sami Nin svom silom navalili. Nego kad su bili junački suzbijeni i od Nina" – osvetili su se na ninskom milinju, na Gospi od Zečeva. Turci  su u ovom gnjevu zaskočili u Zečevo, upalili crkvu i samostan, poubijali redovnike pustinjake te odnili sa sobom kip Gospin. Ne zna se kako je poslije bio vraćen Gospin kip od Turaka, da li čudnovatim načinom, ili je otkupljen od Ninjana. Biskup ninski Juraj Divić rodom iz Šibenika, činio je sagraditi opet crkvicu u čast Gospe od Zečeva. Ukazanje Gospe po zapisima vezuje se uz 1516. godinu. Tada se Gospa u više navrata ukazuje udovici Jeleni. Od straha da joj se svijet ne ruga udovica ne iskaže iz prvine puku svome Gospino ukazanje. No kada joj se Gospa ukaže ponovo i iskaže poruku za puk te udovica Jelena dođe pred kip Gospin i zatraži potvrdu ili znamenje ukazanja Gospinog. I eto iznenada vidi Jelena udovica, gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospinog. Pohrli udovica Jelena obznaniti Gospino ukazanje i pohrli do dostojanstvenika stolne crkve Ninske te mnogobrojni dođoše i vidješe suze kako rone iz očiju kipa Gospina. Neki putnici isto veče vidješe također suze kako liju iz kipa Gospe od Zečeva. Tadašnja crkvena vlast, uslijed takovih čudotvornih događaja, potvrđenih od tolikih svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otada svake godine slavi 5. svibnja. Otada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi ili kopnom pješice ili morem lađama na otočić Zečevo, gdje se slavi i služi sveta misa, koju pohađaju žitelji iz župe naše biskupije, i dalje, te svi oni vjernici koji vjeruju u Gospino ukazanje.
• Legenda u narodu kazuje:

Gospin kip je od Turaka bio bačen u more te je Gospa sama «doplivala» u Nin, a kada je bila (na po vale)  na pola puta do Nina, crkvena su se zvona sama oglasila, a puk u polju se čudom čudio i pohrlio u crkvu. Od tada se štuje Gospino ukazanje.

Prvi hrvatski kralj Tomislav, nakon svečane krunidbe došao je na odmor u Nin. Kraljica je obično prilikom boravka u Ninu odlazila na pješčanu plažu u tihoj laguni gdje se nalazilo ljekovito blato. Po preporuci svojih savjetnica svoju je kožu oblagala tim crnim blatom, koja je nakon nekoliko dana blistala novim sjajem. U čitavoj zemlji kraljica je najviše voljela tu plažu. Kralj koji joj se rijetko pridružio na plaži, jedan je dan ostao s kraljicom čitavo popodne.

U romantičnom raspoloženju tom prilikom on je izrekao: “Ovo mjesto bit će samo tvoje kada dolazimo u Nin, ovdje želim s tobom provesti bar jedno popodne, ovo je raj na zemlji i ovo je tvoja plaža.“ Kraljičini dvorjani od tada su tu plažu  zvali Kraljičina plaža. Svaki put kada je kraljica boravila u Ninu običan puk nije odlazio na tu prekrasnu pješčanu plažu. Taj podatak se do danas prenosio narodnom predajom, a naziv Kraljičina plaža može se pronaći u pisanim izvorima.

Godine 1966. na ulazu u ninsku luku slučajno su pronađeni ostaci dvaju brodova, koji su 1974. god. izvađeni i preneseni u Zadar gdje je započela njihova desalanizacija, konzervacija i restauracija. Datirano je da su brodovi plovili krajem 11. st. i početkom 12. st. Pretpostavlja se da odgovaraju kondurama koje car Konstantin Porfirogenet  u 10. st. spominje kada govori o starohrvatskoj ratnoj mornarici. Ovo je jedan od razloga zašto su pronađeni brodovi nazvani Condura Croatica.

To su najmanji ali i najubojitiji ratni brodovi u svjetskoj povijesti. Conduru Croaticu opisao je Bizantski car Konstantin Porfirogenet, zahvaljujući tim zapisima doznajemo da su Hrvati imali veliki broj [oko 80] tih brodova. Dužine su 7-8 m, građeni klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i željeznim čavlima. Brodovi po svom obliku spadaju u uske brodove, te su se koristili kao brze veslarice, a u slučaju povoljnog vjetra podizalo bi se četvrtasto jedro i tada su se funkcije paralelnih gredica na dnu mijenjale i one su postale stabilizatori broda. Ti brodovi su napravljeni i vjerojatno su plovili u vrijeme hrvatskih narodnih vladara Krešimira IV. i Zvonimira. Prema jednom povijesnom napisu, u Krešimirovo vrijeme Hrvatska je imala 20.000 veslača na kondurama, a neki izvori govore da je kralj Tomislav imao samo u Ninu spremno 15.000 veslača na kondurama.

Pronađena Condura Croatica danas se nalazi u Muzeju ninskih starina u posebnom paviljonu, a jedna replika se nalazi u moru pokraj Donjeg gradskog mosta. U Muzeju ninskih starina može se vidjeti i kopija dijela broda Serilie Liburnice iz 1 st. Takvi su brodovi pronađeni u antičkoj luci staroga Nina u današnjem Zatonu. Danas plitkim ninskim morem plovi stotinjak drvenih brodova, remek djela tradicijske brodogradnje, koji se nazivaju Ninski kaićem.

Godine 1966. na ulazu u ninsku luku slučajno su pronađeni ostaci dvaju brodova, koji su 1974. god. izvađeni i preneseni u Zadar gdje je započela njihova desalanizacija, konzervacija i restauracija. Datirano je da su brodovi plovili krajem 11. st. i početkom 12. st. Pretpostavlja se da odgovaraju kondurama koje car Konstantin Porfirogenet  u 10. st. spominje kada govori o starohrvatskoj ratnoj mornarici. Ovo je jedan od razloga zašto su pronađeni brodovi nazvani Condura Croatica. To su najmanji ali i najubojitiji ratni brodovi u svjetskoj povijesti. Conduru Croaticu opisao je Bizantski car Konstantin Porfirogenet, zahvaljujući tim zapisima doznajemo da su Hrvati imali veliki broj [oko 80] tih brodova. Dužine su 7-8 m, građeni klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i željeznim čavlima. Brodovi po svom obliku spadaju u uske brodove, te su se koristili kao brze veslarice, a u slučaju povoljnog vjetra podizalo bi se četvrtasto jedro i tada su se funkcije paralelnih gredica na dnu mijenjale i one su postale stabilizatori broda. Ti brodovi su napravljeni i vjerojatno su plovili u vrijeme hrvatskih narodnih vladara Krešimira IV. i Zvonimira. Prema jednom povijesnom napisu, u Krešimirovo vrijeme Hrvatska je imala 20.000 veslača na kondurama, a neki izvori govore da je kralj Tomislav imao samo u Ninu spremno 15.000 veslača na kondurama. Pronađena Condura Croatica danas se nalazi u Muzeju ninskih starina u posebnom paviljonu, a jedna replika se nalazi u moru pokraj Donjeg gradskog mosta. U Muzeju ninskih starina može se vidjeti i kopija dijela broda Serilie Liburnice iz 1 st. Takvi su brodovi pronađeni u antičkoj luci staroga Nina u današnjem Zatonu. Danas plitkim ninskim morem plovi stotinjak drvenih brodova, remek djela tradicijske brodogradnje, koji se nazivaju Ninski kaićem.

Biskup Grgur Ninski bio je također glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice i glagoljaškoga bogoslužja. U Ninu je stolovao oko 900.-929. god., a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja.

Kada se 925. god. Tomislav proglašava kraljem biskup Grgur Ninski je imao vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi. Bio je na čelu Ninske crkve što je u to doba značilo na čelu Hrvatske crkve. Na crkvenom saboru koji je održan 925. god. u Splitu bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu glagoljice kao pisma. Tomislav je podržao povijesno pravo salonitanske crkve, na taj način izbjegavši raskol.Tim činom su dalmatinski gradovi koji su do tada priznavali vladavinu Bizanta pristali ući u sastav hrvatske države. Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji papa Ivan X. no te 925. god. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma, dalmatinski biskupi nametnuli su svoje zaključke neizravnom ucjenom zabranjujući ređenje svećenika koji "rabe slavenski jezik da služe Bogu".

Na drugom saboru, koji je održan također u Splitu 928. god., ukinuta je Ninska biskupija, osnovana u 9. st. Tada je Grgur Ninski ostao bez biskupije i metropolije, a dodijeljena mu je Skradinska biskupija.

Brončani kip biskupa Grgura Ninskog koji se nalazi u Ninu pokraj crkve sv. Anselma jedan je od tri koja postoje u Hrvatskoj. Sva tri spomenika Grguru Ninskom izradio hrvatski kipar Ivan Meštrović. Prvi je kip poklonio gradu Varaždinu, drugi monumentalniji kip gradu Splitu, a treći sličan onome u Varaždinu postavljen je u Ninu 10. rujna 1969. god. Brončani kip slavnog biskupa Grgura dočekuje putnike i „ispunjava „ želje onima koji mu dodirnu palac.

Biskup Grgur Ninski bio je također glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice i glagoljaškoga bogoslužja. U Ninu je stolovao oko 900.-929. god., a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja.Kada se 925. god. Tomislav proglašava kraljem biskup Grgur Ninski je imao vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi. Bio je na čelu Ninske crkve što je u to doba značilo na čelu Hrvatske crkve. Na crkvenom saboru koji je održan 925. god. u Splitu bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu glagoljice kao pisma. Tomislav je podržao povijesno pravo salonitanske crkve, na taj način izbjegavši raskol.Tim činom su dalmatinski gradovi koji su do tada priznavali vladavinu Bizanta pristali ući u sastav hrvatske države. Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji papa Ivan X. no te 925. god. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma, dalmatinski biskupi nametnuli su svoje zaključke neizravnom ucjenom zabranjujući ređenje svećenika koji "rabe slavenski jezik da služe Bogu".Na drugom saboru, koji je održan također u Splitu 928. god., ukinuta je Ninska biskupija, osnovana u 9. st. Tada je Grgur Ninski ostao bez biskupije i metropolije, a dodijeljena mu je Skradinska biskupija. Brončani kip biskupa Grgura Ninskog koji se nalazi u Ninu pokraj crkve sv. Anselma jedan je od tri koja postoje u Hrvatskoj. Sva tri spomenika Grguru Ninskom izradio hrvatski kipar Ivan Meštrović. Prvi je kip poklonio gradu Varaždinu, drugi monumentalniji kip gradu Splitu, a treći sličan onome u Varaždinu postavljen je u Ninu 10. rujna 1969. god. Brončani kip slavnog biskupa Grgura dočekuje putnike i „ispunjava „ želje onima koji mu dodirnu palac.

Crkva sv. Nikole nalazi  se u polju Prahulje kod Nina, a iznimno je važna za vladare iz hrvatske dinastije i za povijest drevnog grada Nina. „Prema narodnoj predaji, krunilo se u Ninu sedam kraljeva pa bi prigodom krunidbe okrunjeni vladar u sjajnoj pratnji dojahao do crkve sv. Nikole, gdje bi se narodu predstavio i u znak svoje kraljevske vlasti, mačem bi sa tog humka zasjekao na sve četiri strane svijeta“ citat iz Zbornika radova "Povijest grada Nina".

Crkvica je sazidana malim uslojenim kamenjem na zemljanom humku koji se uzdiže iznad ninskog polja, u kojem su neistraženi prapovijesnih grobovi. Dugačka je 5,90 m, široka 5,70 m, visoka 6 m (unutarnje mjere), dok su zidovi debljine 50 cm. Zbog opasnosti od Turaka na crkvicu se u 16. - 17. st. nadograđuje obrambeno krunište sa 8 zubaca koje je služilo kao izvidnica. Crkvica sv. Nikole je jedini sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji, a datira se u kraj 11. i početak 12. st.

Crkva sv. Nikole nalazi  se u polju Prahulje kod Nina, a iznimno je važna za vladare iz hrvatske dinastije i za povijest drevnog grada Nina. „Prema narodnoj predaji, krunilo se u Ninu sedam kraljeva pa bi prigodom krunidbe okrunjeni vladar u sjajnoj pratnji dojahao do crkve sv. Nikole, gdje bi se narodu predstavio i u znak svoje kraljevske vlasti, mačem bi sa tog humka zasjekao na sve četiri strane svijeta“ citat iz Zbornika radova "Povijest grada Nina".

Crkvica je sazidana malim uslojenim kamenjem na zemljanom humku koji se uzdiže iznad ninskog polja, u kojem su neistraženi prapovijesnih grobovi. Dugačka je 5,90 m, široka 5,70 m, visoka 6 m (unutarnje mjere), dok su zidovi debljine 50 cm. Zbog opasnosti od Turaka na crkvicu se u 16. - 17. st. nadograđuje obrambeno krunište sa 8 zubaca koje je služilo kao izvidnica. Crkvica sv. Nikole je jedini sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji, a datira se u kraj 11. i početak 12. st.

Među najvrjednije sačuvane spomenike starohrvatskog crkvenog graditeljstva, jedinstvenog arhitektonskog stila je crkva sv. Križa. Datira iz ranog kršćanstva u Hrvata, iz 9. st. Crkva je jedini sakralni objekt u Ninu koji je ostao netaknut od građenja. Dugačka je 7,80 m, široka 7,60 m, visoka 8,20 m (unutarnje mjere), dok su zidovi debljine 57 cm. Popularno je nazvana „najmanjom katedralom na svijetu“ (nazvana od Thomas-a Jackson-a, poznatog engleskog arhitekta koji je dao dovršiti zvonik Sv. Stošije u  Zadru u 19. st. Crkva svojim položajem i ljepotom dominira prostorom u kojem se nalazi.

U doba hrvatskih vladara služila je kao dvorska kapela kneževa dvora koji se nalazio u blizini. Crkva je izgrađena na ostacima antičkih kuća (1. – 6. st.) čiji su ostatci vidljivi i danas, a oko crkve otkriveno je mnogo srednjovjekovnih grobova. Sama crkvica je svojevrsni kalendar pa se pomoću igre sunčevih zraka u crkvici može odrediti točan datum ekvinocija i solsticija što je obradio M. Pejaković. Povezano s fenomenom sunčevih zraka u dodiru s crkvom organiziran je Festival sunca i svjetlosti. Projekt je pokrenut u godini astronomije budući da je povezan sa sunčevom svjetlosti i crkvom sv. Križa. Cilj festivala je razvoj nove turističke atrakcije uz promatranje igre sunca za vrijeme ravnodnevnice odnosno suncostaja,  promocija astronomskog i arhitektonskog značaja crkve sv. Križa u Ninu koju neki znalci uspoređuju sa svjetski poznatim Stonehenge-om. Crkva je simbol Zadarske regije, a nalazi se u grbu i zastavi Zadarske županije. Fenomenalna crkva može se obići u 38 stopa.

Među najvrjednije sačuvane spomenike starohrvatskog crkvenog graditeljstva, jedinstvenog arhitektonskog stila je crkva sv. Križa. Datira iz ranog kršćanstva u Hrvata, iz 9. st. Crkva je jedini sakralni objekt u Ninu koji je ostao netaknut od građenja. Dugačka je 7,80 m, široka 7,60 m, visoka 8,20 m (unutarnje mjere), dok su zidovi debljine 57 cm. Popularno je nazvana „najmanjom katedralom na svijetu“ (nazvana od Thomas-a Jackson-a, poznatog engleskog arhitekta koji je dao dovršiti zvonik Sv. Stošije u  Zadru u 19. st. Crkva svojim položajem i ljepotom dominira prostorom u kojem se nalazi.

U doba hrvatskih vladara služila je kao dvorska kapela kneževa dvora koji se nalazio u blizini. Crkva je izgrađena na ostacima antičkih kuća (1. – 6. st.) čiji su ostatci vidljivi i danas, a oko crkve otkriveno je mnogo srednjovjekovnih grobova. Sama crkvica je svojevrsni kalendar pa se pomoću igre sunčevih zraka u crkvici može odrediti točan datum ekvinocija i solsticija što je obradio M. Pejaković.

Povezano s fenomenom sunčevih zraka u dodiru s crkvom organiziran je Festival sunca i svjetlosti. Projekt je pokrenut u godini astronomije budući da je povezan sa sunčevom svjetlosti i crkvom sv. Križa. Cilj festivala je razvoj nove turističke atrakcije uz promatranje igre sunca za vrijeme ravnodnevnice odnosno suncostaja,  promocija astronomskog i arhitektonskog značaja crkve sv. Križa u Ninu koju neki znalci uspoređuju sa svjetski poznatim Stonehenge-om. Crkva je simbol Zadarske regije, a nalazi se u grbu i zastavi Zadarske županije. Fenomenalna crkva može se obići u 38 stopa.