Ključne riječi predromanika, benediktinke
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Sakralni spomenik
Predromanička je crkva Svete Eufemije prva sagradena uz same zidine palače i to uz njezin sjeverni zid u 11. stoljeću. Te 1069. godine, kada je utemeljen samostan benediktinki, Split je u vlasti hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Poslije osam stoljeća samostan strada u požaru.
Na sreću nam je ostala kapela Blaženoga Arnira, splitskoga nadbiskupa iz XII. stoljeća, u kojoj je Juraj Dalmatinac 1444. godine ostavio svoj lako prepoznatljiv rukopis - oltar s reljefom. Svjedokom benediktinskog života osta elegantni zvonik, izgrađen u XVII. stoljecu.
Kapela Blaženoga Arnira o Božiću postaje najljepšim betlehemom, hodočašćem Splićana.
Ključne riječi klaustar, muzej, zbirka, gotika, renesansa
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Sakralni spomenik
Na sjevernoj strani Splitskog poluotoka, u zaklonjenoj i plitkoj uvali Kaštelanskog zaljeva, smjestio se franjevački samostan na Poljudu. Ime Poljud dolazi od Iatinske riječi Paludes (močvare), jer je sve donedavno ovaj kraj obilovao vodama. Na mjestu današnjeg samostana podigao je oko 1020. splitski nadbiskup Pavao crkvu Svete Marije Poljudske (S. Maria de Palude), koju s okolnim zemljištem u oporuci 1030. godine ostavlja svom ocu Prestanciju, splitskom prioru. Naslijedio ju je njegov sin Crni (Črni, Černe), takoder prior, a od njega sin Dabro, opat benediktinskoga samostana na Sustipanu. Od toga vremena crkvom i njezinim imanjem upravljaju benediktinci toga samostana.
Poljudska crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije sagrađena je kao jednostavna. jednobrodna crkva dvoranskoga tipa u drugoj polovici XV. stoljeća. Na pročelju su crkve vrata gotičko-renesansnoga stila, tipična za vrijeme oko 1500. godine. U polukružnoj luneti tri su dopojasna svetačka lika u visokom reljefu. U sredini je Bogorodica. a uz nju sv. Ante Padovanski i sv. Frane Asiški. Njihovi nabujali oblici ukazuju da su djelo renesansnoga majstora. Crkvena je lađa natkrivena, nedavno obnovljenim, kasnogotičkim drvenim stropom, dok je u svetištu ušiljeni bačvasti svod. Gotičkom stilu pripada i kamena rezbarena Uskrsna svijeća u zidu uz trijumfalni luk svetišta, te umivaonik u sakristiji. Na opremi crkve zaposlen je 1493. godine splitski klesar Mihovil Mihanić koji radi kamenu ogradu svetišta s likovima Marije i Gabrijeia na rubovima.
Ključne riječi starohrvatska crkva, romanički stil
Vrsta Sakralni spomenik nulte kategorije
Crkva sv. Trojice u Splitu se nalazi u predjelu Sutrojice, u sredini sjevernog dijela splitskog poluotoka na Poljudu, blizu splitskog brodogradilišta. Od svih dalmatinskih rano-srednjovjekovnih (starohrvatskih) arhitektonskih spomenika, koji povjesničari datiraju u široko vremensko razdoblje od 8. do 11. stoljeća, crkva svete Trojice u Splitu svojim originalnim oblikom i bogatim nalazima zauzima izuzetno značajno mjesto. Ova mala centralna građevina šesterolisnog oblika polukružnih apsida nanizanih uokolo nepravilne kružnice postala je jedna od najdragocjenijih spomenika baštine Splita i Dalmacije.
Crkva svete Trojice upisana je u registar najvrjednije spomeničke baštine Republike Hrvatske, nulte kategorije.
U crkvi sv. Trojice slavi se sveta misa svake nedjelje u 8.30 sati, osim ljeti (od 13. lipnja do 1. rujna).
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Sakralni spomenik
Kasnoantička crkvica sv. Teodora građena je istodobno sa crkvicom sv. Martina, ali iznad Željeznih vrata, nad najživljom gradskom ulicom, nekadašnjim Decumanusom. Vjerojatno je podignuta već u 6. stoljeću, a posvećena sv. Teodoru, zaštitniku bizantske vojske. Preuređena je u 11. st. podizanjem zvonika, najstarijeg sačuvanog na hrvatskoj obali Jadrana. U unutrašnjosti crkvice otkriven je zabat oltarne pregrade s imenom gradskog priora Furmina (suvremenika hrvatskog kralja Zvonimira) i njegovih dviju žena, Magi i Bite.
Splićani je zovu Gospe o Zvonika.
Ključne riječi ranoromanika, starokršćanstvo
Regija Srednja Dalmacija
Vrsta Sakralni spomenik
Crkvica svetog Martina u Splitu je mala crkva smještena uz sjeverno pročelje Dioklecijanove palače, na mjestu stražarskih prostora, poviše Zlatnih vrata (Porta aurea). U taj prostor uklopljena je već u 5.-6. stoljeću, a posvećena je svetom Martinu, zaštitniku vojnika, krojača i suknara, što se povezuje s dokumentiranim postojanjem carske radionice za izradu sukna i tkanina (gynaeceum) koja je postojala upravo u tom dijelu Palače.
Na ulazu u crkvicu nalazi se natpis koji spominje svećenika Dominika, dok se na oltarnoj pregradi, jedinoj sačuvanoj in situ u Dalmaciji, nalazi natpis s posvetom crkve Bogorodici, Svetom Grguru papi i blaženom Martinu.
Predromaničkoj fazi, vjerojatno 9. stoljeća, pripada bačvasti svod, oltar u apsidi s uklesanim križem starokršćanskih oznaka i male tranzene, postavljene po sredini velikih zazidanih antičkih otvora na južnom zidu. Kasnijoj predromaničkoj fazi 11. stoljeća pripada oltarna pregrada te zvonik, koji je kasnije porušen.
Crkvica je u vlasništvu sestara dominikanki koje uz nju imaju samostan.
Ključne riječi klaustar, franjevci, samostan
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split
Vrsta Sakralni spomenik
Crkva sv. Feliksa nad potokom, mučenika iz Dioklecijanova vremena, nalazila se na položaju crkve Sv. Frane na Obali. Prema kronici Tome Arhiđakona sagradio ju je splitski nadbiskup Ivan koji je uz nju živio, gdje je i pokopan. U 13. st. u crkvu sv. Felicija udomiše se Mala braća svetoga Franje, fratres minores, koji u glavnom oltaru čuvaju i štuju raku sv. Felicija.
Pučka predaja kaže da je sam sveti Franjo osnovao samostan u Splitu 1214. godine, kada je prolazio kroz Split.
S franjevcima se javlja novi tip crkveno-samostanskog kompleksa, s klaustrom kao glavnim prostornim akcentom, oko kojega su samostanske zgrade.
Ključne riječi crkvice, srednji vijek
Regija Srednja Dalmacija
Najbliži grad Split
Vrsta Sakralni spomenik
Položaj i prirodna ljepota Marjana okrunjeni su kršcanskom tradicijom Splićana koju su bogato iskazali gradeći na Marjanu mnoštvo crkvica koje nisu neka arhitektonska djela, ali je uz svaku od njih vezano poneko sjećanje na prošlost Splita.
1. Sv. Nikola na Gori
Ovu su crkvicu 1219. godine sagradili Splićanin Rako i žena mu Elizabeta i darovali je opatiji sv. Stjepana na Sustipanu. O njoj su brinuli benediktinci pa pustinjaci te danas Društvo Marjan koje ju je i popravljalo 1990. godine.
Sv. Nikola na Gori se nalazi na jugoistocnom obronku Marjana, oko dvjesta metara iznad Prve vidilice.
2. Gospa od Dobrog Svita (Savjeta)
U Kašteletu je do danas dobro sačuvana crkva Gospe od Dobrog Svita izgrađena 1513. godine. Kod temeljite obnove Kašteleta 1883. g. vlasnik Vicko Capogrosso-Kavanjin posvećuje osobitu pozornost obnovi crkvice nazivane tada Madonna del Buon Consiglio
3. Gospa Žalosna, pučki Gospica
Od nekoliko povijesnih crkava u širem području Kašjuna sačuvana je samo crkvica Gospe Žalosne. Sve marjanske crkvice slijede zakon pročelja na zapadu, dok se Gospina kapelica prilagodila putu na vododerini Suspas - od istoka. Povjesničari je stavljaju u 1362. godinu ističući zvonik na preslicu te prizor Majke koja u rukama drži mrtvo tijelo Kristovo. Splićani su na Marjanu vidjeli Kalvariju pa ne začuduje tu podignuto svetište Gospe žalosne.
4. Gospe od Betlema, Betlem
Jednostavna jednobrodna građevina podignuta je kad i ona Sv. Jere, u doba Marka Marulića, nešto prije 1500. godine kada ponovo jača život pustinjaka na Marjanu. U njoj je sačuvan lijep kameni oltar, u sredini je Kristovo rodenje, sa strane sv. Jere i sv. Ante Pustinjak, a u timpanu Kristovo Raspeće. Crkva se nalazi blizu eremitaže sv. Jeronima.
5. Sv. Jere na Marjanu
Građena je u drugoj polovici 15. stoljeća. Andrija Alješi završava i potpisuje oltar 1480. g. Kao rektor crkve spominje se don Dujam Balistrilić, kum Marka Marulića, kojemu Marulić
posvećuje Juditu. Čuvaju je pustinjaci koji borave blizu crkve i obrađuju obližnju zemlju.
6. Sv. Jure na rtu Marjana
Na rtu je Marjana u rimsko doba bio hram božice Dijane, zaštitnice lova. Do njegova položaja nalazi se predromanička crkvica sv. Jure, jednobrodno zdanje s polukružnom apsidom. Sačuvan je ulomak pluteja oltarne ograde koji se, kao i sama crkva, veže za IX. i X. stoljeće.
7. Sv. Benedikt na Marjanu
Ova se crkvica prvi put spominje 1362. godine. Nalazi se u danas dobro poznatom predjelu Bene. Ljubo je Karaman zapisao 1932.: "...na jednoj gomili kraj puta još strši ulomak stupa za koji stari seljaci pričaju da je ostatak crkvice sv. Bene." Ovaj je ulomak sačuvan i do danas, a nalazi se na kršu s južne strane tenis igrališta.
8. Gospa od Špinuta
Spominje se vec 1096. godine. Povjesničari drže da je na ovom položaju postojalo svetište od kasnoantičke-starokršcanske epohe, a uočeni tragovi i ostatci najstarije građevine pokazuju oznake ranokršćanskog graditeljstva i otkrivaju da je crkva osnovana u vrlo ranim stoljećima vjere. U puku je kružila legenda da anđeli svaku subotu procesionalno hodočaste k ovoj crkvi.
9. Sv. Lazar - Sv. Mande Poduboge, pučki Sv. Mande
Prvi spomen crkve sačuvan je u oporuci iz 1412. godine: ...ubogi Sv. Lazara koji borave na gori u splitskom predgrađu.
U ljetopisu nepoznatog Splićanina čita se podatak iz 1782. godine da je u Splitu od gladi pomrlo po predgrađima i gradu oko 600 duša, po ulicama, bolnicama i raznim kućama, a bijahu sahranjeni dijelom pod brdom Marjan, u Velom varošu kod crkve sv. Mande, i neki na Bačvicama (Katalinića brig).
Iako su na oltarnoj pali prikazani i sv. Lazar i sv. Mande, pučani slave samo sv. Mandu
10. Sv. Mikula na Stagnji
Silazeći s Marjana u grad susrećemo crkvu Sv. Nikole ad pedes montis - na podnožju brda, u sredini Veloga Varoša. O gradnji crkve "govori kamenje". Na nadvratniku pročelja uklesan je natpis ovako preveden s latinskog: "Pomoću Kristovom sagradi hram znameniti i slavni Ivan sa ženom Tihom, koju drugu poslije prve oženi." Na oltarnoj pregradi unutar crkve drugi je natpis ovako preveden: "Ovu crkvu Ivan s drugom ženom, ali imovinom prve, koju smrt preteče, sa svojim sestrama sagradi."
Crkva je djelo domaćih majstora koji povezuju kroz 12. stoljeće predromanički i romanički stil.
11. Gospa od Soca
Crkva Gospe od Soca (Seoca), dobro poznata u Velom Varošu, sagrađena je u X. stoljeću. Imala je površinu od samo 45 četvornih metara. Stanovnike okolnih ulica Splićani zovu Sočani.
U vrijeme turskih ratova seljaci se iz okolice naseljavaju izvan gradskih zidina, pa se naselje nazva Seoce.
Pučka je legenda tvrdila da se zvona crkvice Gospe o' Soca čuju do Rima.
12. Sv. Križ "Novi" u Velom Varošu
Staru crkvu Sv. Križa srušilo se 1657. g. - "da je Turci ne bi osvojili i u svoju kulu pretvorili. "Nalazila se oko 150 m niže od današnje cija je gradnja zapocela 1680., a dovršena bi pet godina kasnije. Iz stare je crkve prenesen romanički drveni križ, zatim kip Pieta i tri kapitela, a od liturgijskog posuđa gotički kalež.
