Tvrđava sv. Nikole nalazi se na ulazu u kanal Sv. Ante, a sagrađena je sredinom 16 st . radi obrane od turskih napada s morske strane. Sazidana je prema nacrtima mletačkog vojnog graditelja Michielea Sammichella. Tvrđava sv. Nikola ( ima trokutastu formu) spada u najjače fortifikacijske utvrde na našoj obali.

Nova crkva je renesansni hram iz prijelaza 15. i 16. stoljeća. Kao jedan od graditelja spominje se Nikola Firentinac čije je djelo kamena skulptura “Pieta” i reljef “skidanje Krista s križa” koji je uklesan u donjem dijelu zvonika. Stropne slike u crkvi izradili su domaći umjetnici Mondella, Sisanović i Bojković. Gornji djelovi zidova ukrašeni su fresco slikarijama Šibenskih slikara prve polovice17. stoljeća.

Crkva sv. Duha nalazi se u centru grada na Trgu Dinka Zavorovića, a izgrađena je u 17.st. prema projektu Antuna Nogulovića. Crkvu krasi lijepo kameno pročelje sa krasnom rozetom u baroknom stilu.

Crkva sv. Ivana je gotičko-renesansna građevina podignuta je u 15 stoljeću pod imenom crkva Sv. Trojstva. Stepenište uz južnu stranu crkve djelo je poznatog šibenskog graditelja Ivana Pribislavića, a ukrašeno je basreljefom. U podnožju zvonika je renesansni prozor, djelo Nikole Firentinca, a iznad prozora je reljef s janjetom ispod kojega je raskriljeni anđeo. Reljefi predstavljaju remek djela dalmatinskog srednjovjekovnog graditeljstva. Zanimljiv je i zvonik u koji je ugrađen turski sat s jednom kazaljkom koji je dopremljen iz Drniša nakon što su ga Turci u 18. st . potpuno napustili. Kupola zvonika uklonjena je 1862. nakon jakog potresa.

Crkva sv. Barbare spomenik je gotičkog graditeljstva. Crkva je jednobrodna građevina čija je gradnja započela oko 1400.god. Iznad glavnog ulaza ističe se gotička niša u kojoj se nalazi skulptura Sv. Nikole – djelo talijanskog majstora Bonina iz Milana. Na sjevernom zidu crkve je gotički prozor u čijem se donjem dijelu nalazi skulptorski rad koji je kao zavjet 1419. godine dao izraditi Šibenski liječnik Marko. To je jedinstven primjer srednjovjekovnog reljefnog prikaza liječnika na istočnoj obali Jadrana.

Danas se u crkvi Sv. Barbare nalazi mali crkveni muzej u kojem su izložena najvrijednija umjetnička djela iz 14.- 17. st .

Osim brojnim sakralnim građevinama, katedralom, palačama ( Rossini, Divinić, Gotička palača, Pellegrini i dr.) portalima, butama i sl. stara šibenska jezgra se ističe ljepotom središnjeg gradskog trga ( Trga Republike Hrvatske) s Gradskom Vijećncom i Kneževom palačom ...

• Središnji gradski trg (Trg Republike Hrvatske) se dugo vremena nazivao PLATHEA COMUNIS , a kasnije i GOSPODSKI TRG. Šibenik je upravo na tom trgu 1750. god. dobio prvu kavanu. Stoljećima je ovaj trg bio središte javnog i društvenog srednjovjekovnog života, a u vrijeme napada mletačke vojske ( 1378.god.) bio je i poprište krvavih borbi Šibenčana. Oko trga se nalaze najreprezentativniji objekti šibenskog graditeljstva; Katedrala, Gradska vijećnica, Mala lođa, Kneževa i Biskupska palača, te sklop kamenih patricijskih palača.

U staroj gradskoj jezgri zanimljiv je i Trg s četiri bunara koji je izgrađen 1451. godine. Budući da je grad za mletačke vlasti oskudijevao vodom, te iste vlasti su naredile gradskom knezu da otpočne gradnju cisterne. Tako Šibenik dobiva cisternu Četiri bunara koja je četiri i pol stoljeća opskrbljivala građane vodom.

• Gradska vijećnica nalazi se na središnjem gradskom trgu ( Trgu republike hrvatske ), negdašnjoj Plathei communis. To je vrlo skladna i prozračna renesansna građevina podignuta 1533. - 1536. godine. Prizemlje obuhvaća trijem s polukružnim lukovima što se oslanjaju na lukove, odakle se prilazilo negdašnjim uredima komunalne uprave. Na katu je reprezentativna dvorana u kojoj su se sastajala gradska vijeća. U prosincu 1943.god. prilikom savezničkog zračnog bombardiranja Vijećnica je bila potpuno razorena te je nakon rata restaurirana u izvornom obliku i izgledu, a unutrašnjost prostorno organizirana i opremljena u skladu s potrebama nove funkcije.
• Kneževa palača nalazi se na obali u staroj gradskoj jezri. Sačuvana su dva krila ovog nekoć mnogo većeg zdanja u koje je uredovao i boravio najviši predstavnik mletačke vlasti u komuni - gradski knez- kapetan. Po sredini južnog krila gotički je prolaz s gradskim vratima. Na zapadnom krilu okrenutom sakristiji katedrale, dvoja su vrata jadnostavnih kamenih okvira. Godine 1975. dovršena je adaptacija Kneževe palače u za funkciju Muzeja grada Šibenika .
• Biskupska palača (1439.-1441.) naslonjena je na katedralu sv. Jakova s morske strane . Biskupska palača je gotičko-renesansni objekt iz druge polovice 15.st. Brojnim zahvatima izgubljen je prvobitni izgled na što nas posjećaju elementi sačuvani na pročelju i dvorištu ( dio arkada, portal, trifora s kamenom skluputom).Uz nju su sačuvana stara Morska vrata, ulaz u grad s obale.

Tvrđava sv. Ivan nalazi se na brdu visokom 115 m , na sjevernoj strani povijesne gradske jezgre. Podignuta je 1646.godine prema projektu mletačkog vojnog inženjera Antonija Lenija. Već godinu poslije, 1647.god., vodile su se teške borbe s vojskom turskog paše Tekelije koji ju je želio zauzeti kako bi zavladao gradom.

Ishodište starih gradskih bedema bila je tvrđava sv. Mihovila. 1864. godine je uklonjen dio zidina koje su opasavale grad sa sjeverne i jugoistočne strane. Danas je ostao samo dio bedema sa sjeverne strane na Gorici, dio zidina kroz park prema obali, mali dio zida pokraj Poljane, te ostatci bastiona iz 17.st., iza hotela "Krka". Većim dijelom sačuvan je dupli gradski bedem koji se spušta s tvrđave sv. Mihovil niz strmu padinu do obale (Kvartir) i završava velikim gotičkim vratima. Zapadni dolački bedem s gradskim vratima, koji se sa tvrđave spušta do mora, izgrađen je u 15.st. kako bi se Dolac zaštitio od turskih napada.

Narodno kazalište Šibenik osnovano je 1945.godine, a današnje Šibensko kazalište je njegov sljednik. Prije izgradnje današnje zgrade kazališta predstave su se odžavale na brojnim lokacijama po gradu: na Dobriću, u Kneževoj palači, u “Starom teatru” koji se nalazio uz zadašnju zgradu sa sjeverne strane, uz istočni gradski bedem. Danjašnje kazalište djeluje u zgradi iz 1870. godine, u to vrijeme najvećoj I najljepšoj u Hrvatskoj. Posebnu vrijednost u zgradi kazališta ima strop glumišta koji je 1868. god. ukrasio umjetnik Antun Zuccaro alegorijskom slikom znamenitih Šibenčana.

Faust Vrančić (Šibenik 1551. – Mleci 1617.) bio je pravi renesansni čovjek: humanist, latinski i hrvatski pisac, polihistor, znanstvenik, fizičar, izumitelj, filolog, filozof, jedan je od najvećih hrvatskih umova svoga vremena, i uz svog strica Antuna Vrančića najveći znanstvenik i pisac u šibenskoj povijesti. 

Vrančić je sastavio prvi veći rječnik hrvatskoga jezika, kao dio rječnika koji je sadržavao pet najuglednijih europskih jezika – latinski, talijanski, njemački, dalmatinski (danas zvan kao Hrvatski) te mađarski jezik.

Faust Vrančić iskazivao je poseban interes za fiziku tako da je sva svoja istraživanja objavio u djelu "Machinae novae" (Nove naprave ) djelo u kojem je na pet jezika opisano 56 različitih naprava, uređaja, konstrukcija, od kojih su najpoznatiji viseći most i padobran. Prema skici Leonarda da Vincia, Vrančić je napravio detaljniji nacrt padobrana pod nazivom Homo Volans te konstruirao najraniju poznatu verziju padobrana, a kako je zapisao i sam je provjerio njegovo djelovanje u praksi.

Zablaće je naselje 9 km udaljeno od Šibenika, nedaleko od hotelskog naselja "Solaris", spominje se u spisima 1432. godine, kao mjesto gdje su Šibenčani koristili solane. Turci su dva puta palili naselje, i to 1510. i 1537. godine. Upravo zbog toga rad u solanama potpuno je prestao 1646. godine.

I danas postoje nazivi bivših starih solana: Veliko Jezero, Mala Solina ili Blato (po stručnim medicinskim analizama pogodno za liječenje reume), Mala Solana ili Jezero (koje je kanalom spojeno s morem). Na vrlo lijeporn položaju uz more podignuta je mala kapela sv. Ivana (1837).

Stanovništvo se kasnije počelo baviti vinogradarstvom, maslinarstvom, stočarstvom i ribarstvom.

Raslina se spominje 1463. godine pod imenom "Prukljan" (villa Proclan) po uvali gdje je smještena, udaljena od Šibenika 14 km. Kaštel Raslina, kako se spominje 1515 godine, sastojao se od čvrstih zidina s kulama.

Stari Kaštel Raslina bio je pod turskom vlašću do 1576, godine i potpuno je uništen. Veoma stara crkvica sv. Mihovila spominje se 1457. godine, premda je gradjena mnogo prije.

Nedaleko od Raslina u vodi vide se zidine potonulog grada. O tim, popularno nazvanim "Gavanovim dvorima", još i danas kruže brojne legende. Za vrijeme oseke može se više od kilometar hodati po kamenom zidu potonulog grada i tako stići do otočića Stipanac (sv. Stjepan).