Arheološki pronalasci svjedoce o naseljenosti cetinskoga podrucja još iz prapovijesnih razdoblja. Brojni nalazi od kraja bakrenog do sredine broncanog doba pripisuju se tzv. cetinskoj kulturi. Pogodan geografski položaj, špilje, uzvisine i plodna polja pogodovali su razvoju poljodjelstva, a na planinskim obroncima i stocarstva. U broncanom dobu se javljaju i starosjedioci na ovim prostorima, pripadnici ilirskog plemena Delmata koji svoj razvoj nastavljaju sve do dolaska Rimljana. Delmati su se dugo suprotstavljali rimskoj vlasti, no mnogobrojni ustanci su ugušeni u krvi. Nakon pada Rimskoga Carstva, ucestale su barbarske provale. Pocetkom 7. stoljeca, iz Bijele Hrvatske (podrucje oko Visle u Poljskoj), dolaze Hrvati i naseljavaju se na podrucje Dalmacije. Arheološki nalazi 7. – 9. stoljeca svjedoce i o primanju kršcanstva franackim posredstvom. Formiraju se prve državne tvorevine, hrvatske kneževine, a kasnije i kraljevina, kada je Sinj kao utvrdeni grad, bio sjedište Cetinske županije. Jacanjem knezova formira se Cetinsko kneštvo koje pripada knezovima Šubicima, a od 1345. Nelipicima. Knez Ivan Nelipic poziva u Cetinu (grad pod sinjskom tvrdavom) franjevce Bosanske vikarije, koji grade crkvu i samostan sv. Marije kojeg su Turci 1492. opljackali i zapalili. Sinj tako 1513. pada u turske ruke, sve do 1686. kad dospijeva pod mletacku vlast. Turci i dalje nastoje ponovno osvojiti Sinj. 1715. odigrala se najvažnija bitka, kada je 700 sinjskih branitelja odbilo napad više desetaka tisuca Turaka. Uznemirena turska vojska, oslabljena gladu i pojavom srdobolje, napušta Cetinsku krajinu.
Pod upravom mletackog providura Sinj ostaje sve 1797. kada pada pod austrijsku vlast (do 1918.), a u meduvremenu kratko i francusku.
Nakon Kraljevine SHS, a zatim i Kraljevine Jugoslavije, NDH, talijanske okupacije, Jugoslavije, Sinj konacno pripada samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj.
Sinj se nalazi u srcu Dalmatinske zagore, na 320 metara nadmorske visine, 30 km udaljen od Jadranskoga mora. Okružen je surim planinskim ljepoticama Kamešnicom, Svilajom i Dinarom, na rubu plodnoga Sinjskog polja kojemu život udahnjuje bistra i studena Cetina.
Arheološki pronalasci svjedoce o naseljenosti cetinskoga podrucja još iz prapovijesnih razdoblja. Brojni nalazi od kraja bakrenog do sredine broncanog doba pripisuju se tzv. cetinskoj kulturi. Pogodan geografski položaj, špilje, uzvisine i plodna polja pogodovali su razvoju poljodjelstva, a na planinskim obroncima i stocarstva. U broncanom dobu se javljaju i starosjedioci na ovim prostorima, pripadnici ilirskog plemena Delmata koji svoj razvoj nastavljaju sve do dolaska Rimljana.
Delmati su se dugo suprotstavljali rimskoj vlasti, no mnogobrojni ustanci su ugušeni u krvi. Nakon pada Rimskoga Carstva, ucestale su barbarske provale. Pocetkom 7. stoljeca, iz Bijele Hrvatske (podrucje oko Visle u Poljskoj), dolaze Hrvati i naseljavaju se na podrucje Dalmacije. Arheološki nalazi 7. – 9. stoljeca svjedoce i o primanju kršcanstva franackim posredstvom. Formiraju se prve državne tvorevine, hrvatske kneževine, a kasnije i kraljevina, kada je Sinj kao utvrdeni grad, bio sjedište Cetinske županije. Jacanjem knezova formira se Cetinsko kneštvo koje pripada knezovima Šubicima, a od 1345. Nelipicima. Knez Ivan Nelipic poziva u Cetinu (grad pod sinjskom tvrdavom) franjevce Bosanske vikarije, koji grade crkvu i samostan sv. Marije kojeg su Turci 1492. opljackali i zapalili. Sinj tako 1513. pada u turske ruke, sve do 1686. kad dospijeva pod mletacku vlast. Turci i dalje nastoje ponovno osvojiti Sinj. 1715. odigrala se najvažnija bitka, kada je 700 sinjskih branitelja odbilo napad više desetaka tisuca Turaka. Uznemirena turska vojska, oslabljena gladu i pojavom srdobolje, napušta Cetinsku krajinu.
Pod upravom mletackog providura Sinj ostaje sve 1797. kada pada pod austrijsku vlast (do 1918.), a u meduvremenu kratko i francusku.
Nakon Kraljevine SHS, a zatim i Kraljevine Jugoslavije, NDH, talijanske okupacije, Jugoslavije, Sinj konacno pripada samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj.
Pod upravom mletackog providura Sinj ostaje sve 1797. kada pada pod austrijsku vlast (do 1918.), a u meduvremenu kratko i francusku.
Nakon Kraljevine SHS, a zatim i Kraljevine Jugoslavije, NDH, talijanske okupacije, Jugoslavije, Sinj konacno pripada samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj.
Alkarski dvori
Ključne riječi kvartira, vojarna, srednji vijek, novi vijek
Regija Dalmatinska Zagora
Najbliži grad Split
Vrsta Povijesna zgrada
Naziv Kvartira (franc. quartier – stan, vojnički logor) ukazuje na njihovu izvornu namjenu – vojarnu u kojoj je smještena hrvatska konjica (Cavalleria croata, Croati a cavallo). Sagrađeni su 1760. godine kao utvrda u obliku četverokuta s dva sklopa zgrada s po dvije četverokutne kule te dva unutrašnja dvorišta odijeljena štalama. U kompleks su se mogle smjestiti četiri satnije konjanika s konjima. Kroz povijest su ih koristile sve vojske koje su boravile na području Sinja, osobito francuska, početkom 19. stoljeća, te austrijska, kada su Kvartiri nadograđeni dvokatnom vojarnom za domobranstvo.
Prije izgradnje Alkarskih dvora provedena su obvezna zaštitna arheološka istraživanja kojima je cilj bio dobiti što potpuniji uvid u slijed gradnja i preinaka na Kvartirima tijekom 18., 19. i 20. stoljeća. Otkriveni su arhitektonski temelji južne kule, vodosprema, sustav kanala za odvodnju oborinskih voda, ostatci popločavanja, podnica i kaldrma. Ulomci glazirane i grube kuhinjske keramike, ulomci stakla, brojne keramičke lule, mletački novac i metalni predmeti potječu većinom iz kasnosrednjovjekovnog i novovjekovnog razdoblja.
Naziv Kvartira (franc. quartier – stan, vojnički logor) ukazuje na njihovu izvornu namjenu – vojarnu u kojoj je smještena hrvatska konjica (Cavalleria croata, Croati a cavallo). Sagrađeni su 1760. godine kao utvrda u obliku četverokuta s dva sklopa zgrada s po dvije četverokutne kule te dva unutrašnja dvorišta odijeljena štalama. U kompleks su se mogle smjestiti četiri satnije konjanika s konjima. Kroz povijest su ih koristile sve vojske koje su boravile na području Sinja, osobito francuska, početkom 19. stoljeća, te austrijska, kada su Kvartiri nadograđeni dvokatnom vojarnom za domobranstvo.Prije izgradnje Alkarskih dvora provedena su obvezna zaštitna arheološka istraživanja kojima je cilj bio dobiti što potpuniji uvid u slijed gradnja i preinaka na Kvartirima tijekom 18., 19. i 20. stoljeća. Otkriveni su arhitektonski temelji južne kule, vodosprema, sustav kanala za odvodnju oborinskih voda, ostatci popločavanja, podnica i kaldrma. Ulomci glazirane i grube kuhinjske keramike, ulomci stakla, brojne keramičke lule, mletački novac i metalni predmeti potječu većinom iz kasnosrednjovjekovnog i novovjekovnog razdoblja.
Franjevačka klasična gimnazija
Ključne riječi franjevci, gimnazija, srednja škola
Regija Dalmatinska Zagora
Najbliži grad Split
Vrsta Povijesna zgrada
Kao najstarija srednjoškolska ustanova u zagorskom dijelu Dalmacije, djeluje od šk. god. 1838./1839. objedinjenjem malih samostanskih škola u tri samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Preustrojem 1854. god. stječe pravo javnosti pod nazivom "Javno više hervatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. franjevaca Prisv. Odkupitelja". To je ujedno i prva gimnazija u južnoj Hrvatskoj s hrvatskim nastavnim jezikom.
Palača Tripalo
Ključne riječi palača, spomenik kulture
Regija Dalmatinska Zagora
Najbliži grad Split
Vrsta Spomenik kulture
Izgrađena u 19. stoljeću, u samom središtu Sinja, kraj crkve Čudotvorne Gospe Sinjske. Pripadala je poznatoj sinjskoj obitelji Tripalo. Danas je zbog svoje vrijednosti zaštićeni spomenik kulture. Na kući je ploča s natpisom "Kamen iz Glavice svetoga Nikole kod Selaca na Braču, kamenodjelac Nikola A. Štambuk. Prijateljstvo draže mi od zlata, prijatelju otvorena vrata 1883."
Izdvajamo
