Tučepi su danas poznato turističko odredište. Tučepi su isto tako staro naselje s gotovo četiri tisućljeća dugom prošlošću, ponajprije zahvaljujući povoljnom zemljopisnom položaju koje se iščitava iz drevnog naziva samoga mjesta. Tučepi – selo kod izvora. Naziv je ilirskog podrijetla. Arheološki slojevi, u širokom rasponu od prapovijesti, antike, preko srednjeg vijeka, utisnuti su u dominantnim podbiokovskim padinama sve do duge šljunčane obale s ostacima ilirskih gomila, antičkih i kasnoantičkih svetišta i ukopišta te srednjovjekovnih ostataka naselja i crkvica s grobljima.
Prapovijesni lokaliteti u Tučepima su Gradina na padinama brda Sutvid, više Gomila na predjelu Sutvida i Ravnica, Gradac nedaleko od morske obale.
Zabavni i kulturni program sastavni su dio tučepske turističke ponude. U okviru Tučepskih ljetnih večeri održavaju se raznolike zabavne i kulturne priredbe. Tučepske ljetne večeri tradicionalno započinju pučkom feštom 13. lipnja, na dan sv. Ante, zaštitnika župe Tučepi.
Tijekom ljeta u Tučepima, uz odmor i uživanje u blagodatima ovog mjesta, moći ćete uživati u koncertima, dramskim predstavama, večerima folklora i u klapskoj pjesmi. Dakako, raznolikost zabavnog programa neizostavna je bez tradicionalnih ribarskih večeri koje se održavaju u tučepskoj lučici. Uživanje u zabavnom i natjecateljskom dijelu programa uz kušanje morskih delicija nezaboravan je doživljaj svake ribarske večeri. U starom dijelu naselja, u tučepskim zaseocima, stoljetni mir “prekidaju” dramske predstave koje se održavaju u sklopu programa “Ka kultura u tučepskim zaseocima”. U ambijentu starih kuća, koji će vas odvesti u neka davna vremena, uživat ćete u dramskim predstavama i tradicijskim jelima ovog kraja.
Gornjim Tučepima dominira monumentalno zdanje župne crkve Sv. Ante Padovanskoga. Podignuta je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u klasicističkoj maniri. Unutrašnjost je oslikana mramoriziranim ukrasima. Tri barokna oltara pridonose raskošnom skladu unutrašnjosti crkve. Preneseni su iz starije stoimene crkve koja se nalazila nekoliko stotina metara sjeveroistočno od nje. Na tom je mjestu crkvica Sv. Roka, podignuta na temeljima zvonika stare crkve Sv. Ante iz 1602. godine, stradale u požaru 1891. godine.
Iz tih nesigurnih vremena vladavine Turaka sačuvane su i tzv. Turske peći. To su prirodna udubljenja u stijenama u kojima su se sklanjali ljudi i stoka. Najuočljiviji je kompleks koji dominira u stijeni sa sjeverozapadne strane Tučepi, iznad Podpeći.
Od kraja 15. do kraja 17. stoljeća područjem su vladali Turci. No, i poslije, tijekom mletačke vladavine u 18. stoljeću, zbog blizine granice s Osmanlijskim Carstvom, lokalno je stanovništvo živjelo u stalnoj nesigurnosti. O tim burnim vremenima danas nam svjedoče ostaci utvrda, u narodu zvane turske kule. Sve tri kule nalaze se u Gornjim Tučepima. Šarića kula najbliža je planinskoj stijeni, nedaleko od lokaliteta crkvice Sv. Martina. Nalazi se na teško pristupačnoj izbačenoj stijeni u blizini Tolića kuća. Od njezinog četverokutnog oblika djelomice su sačuvani istočni i južni zid. Građena je od nepravilno klesanih komada kamena, pojačavana većim i pravilnijim kamenim blokovima. Uz kulu su ostaci obrambenih zidova. Iznad kule naziru se obrisi napuštenog naselja s kućama izvedenim u masivnom suhozidu, s oblikovanim ognjištima i otvorima te ostacima poda od uglačanih kamenih blokova.
Bušelića kula nalazi se na putu iz Sride Sela prema zaselku Knjezovim – Ostojićima. Kulom je upravljao junak iz turskih vremena harambaša Grgo Bušelić u 17. stoljeću. Također je smještena na uzdignutoj stijeni. Sačuvana je u četverokutnom obliku do visine prvog kata, građena kamenim blokovima.
Lalića kula nalazi se u Sridi Sela i najbolje je sačuvana. U sastavu je gospodarskih i stambenih objekata. Cijeli kompleks izvrstan je primjer tradicijskog graditeljstva.
O veličini i rasprostranjenosti naselja, o kontinuitetu i načinu življenja od prapovijesnih do današnjih dana najbolje nam svjedoče brojne kršćanske crkve sačuvane na temeljima starijih svetišta ili u njihovoj blizini.
Tučepi s tri ranoromaničke crkvice: Sv. Jurja na samoj morskoj obali, Sv. Vida na brdašcu Sutvid i Sv. Martina ispod biokovskih litica upućuju na nastavak života na mjestima od antičkih početaka. Po svojoj tipologiji jednobrodnih skladnih kamenih zdanja povezuju nas s razdobljem uspostave ranosrednjovjekovne županije i njezina procvata tijekom 12. i 13. stoljeća.