U doba Rimskog carstva veprinačko područje i okolica pripadalo je provinciji Dalmacija. U ranom srednjem vijeku pripadao Hrvatskoj. Nakon smrti Kolomana, hrvatsko-ugarskog kralja 1116.g. došlo je do pomaka hrvatske granice od Učke na Rječinu. Nakon toga Veprinački kraj zajedno sa Brsečom, Mošćenicama, Lovranom i Kastvom otrgnut od Hrvatske pripada Devinskoj gospodi. Detalji kako se to dogodilo nisu zabilježeni. Sigurno je da veprinački kraj 1102. još u sklopu Hrvatske i da je 1153. u vlasti akvilejskog patrijarha i crkvene vlasti pulskog biskupa. Devinska gospoda priznavala je vlast i nadređenost akvilejskog patrijarha kao svog feudalnog gospodara. Kada je došlo do jačanja Goričkih grofova, Devinci prekidaju vezu sa akvilejskim patrijarhom. Tim povodom spominje se Veprinac. Godine 1351 Rudolf Devinski priznaje vlast Goričkih grofova. Ispravom 24.rujna 1351.g. daje kastavsku i veprinačku općinu kao jamstvo za svoju vjernost.